Re: New age zlo Bup
Posted: Wed May 13, 2020 11:21 am
Kapetanov dnevnik 21. dan
Što se fizičke krize tiče glava je iznad vode i može da se diše i da se živi. Nesanica je još uvek tu, ali zna da se odspavao i po 2-3 sata u komadu što je naspram onih horora do sad velika nagrada.
Što se psihe tiče tu je borba, ali na tu borbu sam bio spreman i ona je nešto na šta bilo koji ovisnik mora da bude spreman do kraja života. Tako da meni ova psihička borba pada teško, ali uspešno se nosim sa njom za sad.
@Jurke
Hvala ti ja podršci i savetu. Za sada ću se ipak držati podalje od psihijatara i ostalih medikamenata iz dva razloga.
Prvi je taj jer ovde je toliko lako dobiti terapiju Buprenorfina, skoro kao i Andol. Pa samim odlaskom po dodatne medikamente nisam siguran da neću izgovoriti rečenicu da mi se uvrsti i Bup u terapiju. Jednostavno nisam siguran u sebe i bolje je da se držim podalje za sada.
Drugi razlog je taj što dobro poznajem sebe i znam da bih se navukao i na Aspirin ako je moguće navići se na njega. Pa mi onda menjanje Bupa za neke druge tablete sad apsolutno nema smisla u mom slučaju. A meriti šta je manje zlo, Bup ili neki AD plus nešto za spavanje je jako nezahvalno. Tako da ću sada za neko vreme ipak da se držim podalje od bilo kakvih medikamenata. Ukoliko bude baš frka naravno da je prvi korak javljanje stručnom licu, ali za sada je to samo rezervni plan.
@licanin
Dugo čitam ovaj forum pa samim tim i tebe i tvoje postove. I iskreno ti mogu reći da si dobro primetio da imamo gomilu istih stavova u vezi gudre i u vezi skidanja. To je valjda ona stara škola, da mora da boli i da bude na suvo i što sirovine da bi imala efekta.
Hvala ti na podršci i na tome što me razumeš. Borba traje i ja sam iz sata U sat sve stabilniji. Ne smem da se zalećem i optimistički proglašavam pobedu, ali svakim danom sam sve bliži. Imam i motiva i želje za životom i to me za sada vodi u dobrom smeru.
Davno mi je jedan prijatelj rekao jednu životnu definiciju i nije bila izrečena u vezi narkotika, ali je vrlo primenljiva. Kaže čovek, ako zamisliš da je tok života jedna prava linija, a mi variramo u odnosu na nju gore i dole u zavisnosti od raspoloženja, stresa i životnih problema onda je jasno shvatiti da svaka euforija vodi kasnije u bedak. Što veća euforija, veći je kasnije bedak. I šta mi treba da uradimo. Pa da pokušamo da živimo što ravnije i pribliznije toj pravoj liniji. Znači bez previše euforije, a samim tim i bez previse padova u depru. Zar to isto ne rade i AD? Drže te što ravnije u životu i to donosi mir i spokoj.
I ja se za sada pridržavam tog njegovog saveta koliko god je moguće. Sad sam trenutno u fazi apstinencije gde bi mi euforija prijala. Gde bih trebao biti zadovoljan i ponosan na sebe i na borbu. Ta euforija bi mi znatno olakšala psihu i podigla me trenutno. Ali bi pad nakon nje više boleo. Zato se držim za sada što ravnije. Bez velikih reči, bez velikih obećanja i bez velike euforije kako sam pobedio. Jer to bi samo bila zamka.
Ovako držim sebe u sto mirnije i racionalnijem stanju i guram ovu borbu bukvalno sat po sat. Bukvalno trenutak po trenutak. I svaki dan je malo bolji od prethodnog. Jedino što mogu sebi da obećam je to da ću pokušati da se izborim do kraja. Jer iskreno u sebi znam da bi sad bilo kakav pad i povratak nekom ropstvu značio o definitivno kraj i odustajanje od borbe. Iskren da budem ne verujem da bih opet imao snage da istrpim ovo što sam trpeo zadnje 3 nedelje. I taj strah mi za sada dobro dođe i drži me podalje od rovca da posegnem ponovo za bilo kakvom vrstom zavisnosti.
Eto drugari, toliko za sada. Nisam se javljao par dana jer mi nije prijalo da čitam iskustva sa skidanjem. Nekako mi budilo nemir i nelagodu i onda sam malo morao da odmorim glavu od foruma. Takođe nije mi se pisalo i nisam želeo da nešto pišem samo reda radi, ako to ne mogu da vam napišem iskreno i sa punom koncetracijom onda je bolje i ne pisati.
Idemo dalje...
Što se fizičke krize tiče glava je iznad vode i može da se diše i da se živi. Nesanica je još uvek tu, ali zna da se odspavao i po 2-3 sata u komadu što je naspram onih horora do sad velika nagrada.
Što se psihe tiče tu je borba, ali na tu borbu sam bio spreman i ona je nešto na šta bilo koji ovisnik mora da bude spreman do kraja života. Tako da meni ova psihička borba pada teško, ali uspešno se nosim sa njom za sad.
@Jurke
Hvala ti ja podršci i savetu. Za sada ću se ipak držati podalje od psihijatara i ostalih medikamenata iz dva razloga.
Prvi je taj jer ovde je toliko lako dobiti terapiju Buprenorfina, skoro kao i Andol. Pa samim odlaskom po dodatne medikamente nisam siguran da neću izgovoriti rečenicu da mi se uvrsti i Bup u terapiju. Jednostavno nisam siguran u sebe i bolje je da se držim podalje za sada.
Drugi razlog je taj što dobro poznajem sebe i znam da bih se navukao i na Aspirin ako je moguće navići se na njega. Pa mi onda menjanje Bupa za neke druge tablete sad apsolutno nema smisla u mom slučaju. A meriti šta je manje zlo, Bup ili neki AD plus nešto za spavanje je jako nezahvalno. Tako da ću sada za neko vreme ipak da se držim podalje od bilo kakvih medikamenata. Ukoliko bude baš frka naravno da je prvi korak javljanje stručnom licu, ali za sada je to samo rezervni plan.
@licanin
Dugo čitam ovaj forum pa samim tim i tebe i tvoje postove. I iskreno ti mogu reći da si dobro primetio da imamo gomilu istih stavova u vezi gudre i u vezi skidanja. To je valjda ona stara škola, da mora da boli i da bude na suvo i što sirovine da bi imala efekta.
Hvala ti na podršci i na tome što me razumeš. Borba traje i ja sam iz sata U sat sve stabilniji. Ne smem da se zalećem i optimistički proglašavam pobedu, ali svakim danom sam sve bliži. Imam i motiva i želje za životom i to me za sada vodi u dobrom smeru.
Davno mi je jedan prijatelj rekao jednu životnu definiciju i nije bila izrečena u vezi narkotika, ali je vrlo primenljiva. Kaže čovek, ako zamisliš da je tok života jedna prava linija, a mi variramo u odnosu na nju gore i dole u zavisnosti od raspoloženja, stresa i životnih problema onda je jasno shvatiti da svaka euforija vodi kasnije u bedak. Što veća euforija, veći je kasnije bedak. I šta mi treba da uradimo. Pa da pokušamo da živimo što ravnije i pribliznije toj pravoj liniji. Znači bez previše euforije, a samim tim i bez previse padova u depru. Zar to isto ne rade i AD? Drže te što ravnije u životu i to donosi mir i spokoj.
I ja se za sada pridržavam tog njegovog saveta koliko god je moguće. Sad sam trenutno u fazi apstinencije gde bi mi euforija prijala. Gde bih trebao biti zadovoljan i ponosan na sebe i na borbu. Ta euforija bi mi znatno olakšala psihu i podigla me trenutno. Ali bi pad nakon nje više boleo. Zato se držim za sada što ravnije. Bez velikih reči, bez velikih obećanja i bez velike euforije kako sam pobedio. Jer to bi samo bila zamka.
Ovako držim sebe u sto mirnije i racionalnijem stanju i guram ovu borbu bukvalno sat po sat. Bukvalno trenutak po trenutak. I svaki dan je malo bolji od prethodnog. Jedino što mogu sebi da obećam je to da ću pokušati da se izborim do kraja. Jer iskreno u sebi znam da bi sad bilo kakav pad i povratak nekom ropstvu značio o definitivno kraj i odustajanje od borbe. Iskren da budem ne verujem da bih opet imao snage da istrpim ovo što sam trpeo zadnje 3 nedelje. I taj strah mi za sada dobro dođe i drži me podalje od rovca da posegnem ponovo za bilo kakvom vrstom zavisnosti.
Eto drugari, toliko za sada. Nisam se javljao par dana jer mi nije prijalo da čitam iskustva sa skidanjem. Nekako mi budilo nemir i nelagodu i onda sam malo morao da odmorim glavu od foruma. Takođe nije mi se pisalo i nisam želeo da nešto pišem samo reda radi, ako to ne mogu da vam napišem iskreno i sa punom koncetracijom onda je bolje i ne pisati.
Idemo dalje...