New age zlo Bup

Vaša iskustva, pitanja u vezi sa terapijom "održavanja" - metadon, buprenorphine... Pišite ovdje o svojoj borbi sa ovisnošću, svakodnevnim iskušenjima i problemima s kojima se suočavate.

Moderator: sanela

User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

yasujirozu wrote: Mon Jun 22, 2020 9:10 pm svaka ti čast - usrijedsređen si, i to se vidi

pročitao sam (djelomice između redova, jer nije ispričano linearno), čitavu tvoju priču, i trebalo je imat snage&muda sve to prevazić... šta prevazić? sebe, eto to - kazati kraj djelu života

nastavi
https://www.youtube.com/watch?v=DgYSM91vJko
Prvo da ti se zahvalim na podršci. Iako se ne znamo svaka podrška znači u ovom "klimavom" periodu. Što se priče tiče pisana je sa početka u totalnom emotivnom, fizičkom i psihičkom rasulu i zato nije išla linearno. Ali ko je hteo mogao je da shvati kao što si ti to uradio.
Baš kao što kažeš. Treba prevazići sebe. Zvuči tako jednostavno, a ustvari je najteža borba. Moja jedina prednost u toj borbi je što poznajem sebe jako dobro, onako duboko i iskreno. Takođe sam sa sopstvenim egom prilično raskrstio. To je prednost iz razloga što znam da ako sada padnem, nikad više neću ni pokušati da se vadim. I to najiskrenije znam. Ja sa 40 više nemam snage da istrpim ovo što već 2 meseca trpim. Tako da iskreno i nemam izbor osim da nikad više ništa ne pipam ništa od supstanci. Svaki drugačiji izbor može samo da me odvede u propast i over. Ja moram da biram život.
Za sada se zaista držim tog izbora. Ide jako sporo, jako teško, ali svaki novi dan je makar za nijansu bolji od prethodnog. Kad uporedim sebe sada i u periodu od prve 3 nedelje pa ja sam u raju.
Svako ko kaže da je ova borba laka i da mu ide super, samo je podlegao euforiji zbog vraćanja emocija i pitanje dana je kada će ponovo pasti. Imao sam more takvih padova. Zato mora polako. Korak po korak i uz dosta bola i odricanja.
Teško, ali dostižno.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Napisah sve ovo već na Opštim diskusijama, ali evo kopiraću post i ovde za one koji prate ovu temu i ne zabadaju se tamo.

Kopija posta:

Evo drugari da podelim sa vama jednu lepu vest.

Naime napredovao sam na poslu i sada sam dobio tim od 8 ljudi. Firma mi je predala da vodim komplet projekat tržnog centra do puštanja u rad. Inače se ne palim na titulu šefa, ali ipak veoma mi znači prvo sa ljudske strane da neko ceni moj trud i znanje pre svega, a druga stvar je što sada i fizički ne moram da sam ceo dan na nogama. Sad samo ujutru rasporedom ljude, podelim im posao i onda ceo dan pratim kako idu radovi, brinem o materijalu, pravim porudžbine za sutradan i imam komunikaciju sa ostalim firmama i njihovim šefovima da bi uskladili projekat i da ne bi jedni drugima smetali. Znači sada mi je lakši posao makar 5 puta, ali je odgovornost zato ogromna. I meni baš ta odgovornost prija i skreće mi misli koje su me ubijale zadnje dve nedelje, a bile su u fazonu da ne mogu da izdržim da budem 8 sati fokusiran i da ceo dan šetam jer je tržni centar od 3 sprata, plus dve etaže podzemnih garaža. Moj deo posla je alarm, video nadzor, protivpožarne zaštita, kontrola ulaska za zaposlene i panika tasteri u slučaju pljačke.

Sve ovo kad se sabere nekako je izazvalo da sam dosta zadovoljniji u sebi duboko i čak se i san vratio skoro pa u normalu. U sredu noć sam se budio dva puta po 15ak minuta, a sinoć samo jednom na kratko. To iole normalno spavanje mi je vratilo i snagu i bistrinu u mozak i odrazilo se na kvalitet i života i mog rada.

Eto posle više od 2 meseca kukanja ovde da i od mene čujete neki lep vest i napredak. Realno nisam ni kukao samo sam bio realan i pisao kako se osećam. I dalje stojim iza svega napisanog da je Bup najpodmukliji opijat i da je skidanje sa njega zaista teško. Naročito ako ste budala kao ja pa skočite sa 10-12 mg dnevno na nos. Zato ću uvek ponavljati makar nekom bio i dosadan da svako ko ima lufta i volje treba da ga smanjuje polako. Ovo skakanje sa visokih doza donosi takav haos u telu, a naročito u mozgu. Ja iskreno kad saberem ovih 9 nedelja apstinencije nisam sve ukupno bio OK 5 dana. Pa vi vidite da li se isplati skakati sa velikih doza ili je budalaština. Mene je samo izvukli što mi nije bio lako dostupan Bup za nabavku(skoro nemoguće), jedino sam mogao da se prijavim ovde na supstituciju ali to sam sebe dovoljno iskontrolisao da nisam hteo da uradim.
A ja nastavljam borbu dalje. I neka bude svaki sledeći dan lošiji i 50% od zadnja dva ja ću opet biti potpuno zadovoljan.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Nekako kao i svaka druga tema i ova moja prati se, čita i komentariše samo dok je frka, dok se kuka i iznose sve one loše stvari u toku skidanja. Kad se dođe do cilja i neke duže apstinencije ljudi izgube interes. Ne bih to pripisao zavidnosti, nego valjda ljudi dođu pročitaju onaj deo koji je kod svakoga od nas skoro isti. Neke nijanse razlikuju naše priče, ali u suštini svi prolazimo kroz ista sranja. Razlika je samo u tome kome šta više smeta i ruši, nekom je to nesanica, nekome su bolovi u leđima, nekima nemirne noge i ježenje, pa svako više obrati pažnju na ono što je njemu neizdrzivo. Naravno tu su i kolebanja u glavi i mislima i svako ko je iskren i o tome piše. Neko traži pomoć, savet, neko gura priču i podlegne euforiji da nema niko sposobniji i zahvalnicu od njega. I ljudi se valjda zadire baš iz razloga jer sve naše priče jako liče jedna na drugu, a svako od nas je najviše u potrazi za čarobnim rečima BEZBOLNO SKIDANJE.
Bezbolno skidanje ne postoji. Svakako se može olakšati ceo proces, ali to zavisi od vremena koje imamo, od načina na koji se upustimo u apstinenciju, pomoćne farmakologije i još mali milion stvari u međuvremenu. Primetio sam da velika većina ljudi potencira kako je sve u glavi i kako je volja presudna. Po meni to je najveća greška. Svi mi imamo volju kad smo urađeni, svi imamo plan da od sutra postajemo čisti i krećemo sa skidanjem. I ta volja traje taman negde dok ne krenem zevanje, sužen oči, blaga jeza i prvi bolovi. I gle čuda volja iste sekunde nestaje. Da je do volje i podrške recimo porodice niko ne bi bio navučen i svi bi se skinuli bez problema.
Zato ljudi pamet u glavu i ne zanosite se otrcanim forama i ustaljenim pogrešnim mišljenjem. Što se tiče konkretno Bupa, po meni najpodmuklijeg opijata, postoje par generalnih stvari koja su za svakoga ista i kod svakoga vrede. Detaljno su objašnjena u Noelovoj temi SKIDANJE SA BUPRENORFINA-PRAVILAN NAČIN. Tako da ko želi da se skida i čvrsto je to odlučio preporučio bi da tu temu, ili bolje reći priručnik detaljno prouči i pročita. U kratkim crtama generalno važi za sve nekoliko glavnih pravila:
- obavezno smanjivati dozu na što manju pre skoka na nulu
- tokom smanjivanja ne držati se slepo da treba smanjivati recimo 25%, nego osluškivati svoje telo i po njemu smanjivati
- treba biti spreman na blage simptome krize pri svakom smanjenju
- nikako ne izigravati junaka i odreći se kratkotrajne pomoći farmakologije
- takođe ne izigravati junaka i ne obratiti se doktoru zbog pomoćne farmakologije, doze i dužine korišćenja iste
- kompletno prekinuti kontakt sa starom ekipom i dilerima(Možda i najteži deo)
- i naravno ne odustati posle 2-3 dana nesanice prouzrokovane smanjenjem doze
- prihvatanje navale emocija koje slede i pokusavanje suočavanje sa samim sobom i svim svojim manama
- usvajanje novih obrazaca ponašanja i zaboravljanje starih navika i ponašanja
- razbijanje sopstvenog ega i izgradnja potpuno novog po mogućstvu što prizemnijeg i boljeg(takođe uz pomoć doktora)

Ovo je ukratko neki univerzalan i učinkovit način, a za detalje na Nobelovu temu i čitati je iznova i iznova koliko god je potrebno.

Ja sam manje više za sad uspeo uz ovaj način, osim što nisam postepeno smanjivao iz nekoliko ličnih razloga, a najbitniji je jer nisam karakter koji bi izdržao otprilike 2 meseca smanjenja i konstantne blage krize. Debelo sam se zajebao što sam skočio sa visoke doze i da mi se nije poklopilo par srećnih situacija skoro sam siguran da bih odustao od skidanja. Zato molim svakoga i tvrdim da je postepeno smanjenje doze jedino ispravno i dugoročno donosi rezultat.
Za sada sam oko 2 i po meseca kompletno čist bez ijednog jedinog leka. Znači potpuni strejt osim kafe i cigara. Uskoro me je jako mučila nesanica i ona je za sobom vukla naravno umor, bolove, slabu koncentraciju itd. Sad je manje više dosta toga leglo na mesto. Nesanicu skoro i nemam i jako puno mi je pomogao posao na koji sam se vratio polovinom juna. Bilo je užasno teško na početku i morao sam sebe da teram preko granice i fizičkog i psihičkog bola. Nisu to drugi primetili na meni, ali ja sam vrištao u sebi i raspadao se skoro dve nedelje.

Generalni zaključak je da svako ko vam kažem da je lako, laže vas. Nikako vam ne čini uslugu time što priča kako je sve lako o hapse cas po ramenu da izdržite. Svi smo različiti i neko lakše trpi fizički krizu, neko lakše trpi psihičku. Ali kako god se sabere i oduzme proces je dug, bolan i zahteva jako puno odricanja kretanja sebe preko svih granica. Ono najbitnije je da svako može da izgura bez obzira na okolinu, porodicu, podršku i bilo šta drugo. Znači ljudi može se.
Mene sad još čeka održavanje ove apstinencije i oklevanje ponovnom padu. Za sada sam na dobrom putu, svaki dan je bolji od prethodnog, a sve je prošarano malim usponima i padovima. Moj način za nošenje sa tim je da život i njegov tok držim što približnije moguće u ravnoj liniji. Svaki uspeh ne dozvolom da me ponese euforija, a svaki pad ne dozvolom da me ubije u pojam. Što manje talasanja, a kad moraju da glasaju onda da budu što manjeg intenziteta. To je neki moj način, a verujem a je primenjiv na svakoga i može se podvesti pod generalni.

Ostajte mi dobro i svi koji se dvoumite učinite tak korak i zakoračite u apstinenciju. Onda ćete usput naći neki svoj način da sve prebrodite, jer nema lepšeg osećaja na svetu probuditi se ujutru i znati da vam ne treba dodatno "gorivo" da bi preziveli dan i biti funkcionalni. Samo hrabro i nakon prvog koraka već veliki deo posla je učinjen. Za bilo kakvu pomoć i savet uvek mi se možete obratiti. Biće mi drago ako makar jednu osobu motivišem i pomognem da krene u novi život.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
čovjek
Posts: 1
Joined: Mon Jul 30, 2018 3:53 pm

Re: New age zlo Bup

Post by čovjek »

Ljudi, imam strahovitih iskustava sa svim mogućim drogama.Ja sam opijatoman i politoksikoman tako da nema što nije prošlo kroz moj organizam.
U zadnje dvije godine ja sam na 4 mg subutexa dnevno.I mogu vam reći da je meni odlično.Nemam potrebu za drugim tabletama i drogama.A sami znate kako je biti onaj koji pije sve što mu pod ruku dođe.Moj doktor je rekao da je sub dobar lijek, i ja sam mu povjerovao i sebi nedvojbeno dokazao.
Ima blago opuštajuća svojstva, pa čak i antidepresivna.I to je živa istina.Onaj koji želi biti na supstituciji, neka uzme bup.Nema greške.
Naravno da je najbolje biti bez ičega, no onaj koji nešto mora (kao npr. ja) neka ide na buprenorfinsku terapiju.Jerst navlakuša, ali pomaže.
Jedino je bitno da se ne odstupa od propisanog.Inače za+eb.
Pozz!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Život nastavljam i dalje čist od 22. aprila. Ima uspona i padova, kao i u životu običnih ljudi. Sve je manje padova, a sve više uspona i zadovoljstva.
Počeo sam obraćati pažnju na stvari i odnose koje pre nisam ni primećivao i to mi jako pomaže u oporavku.

Jedino još zna nesanica da bude problem, ali više ne znam da li to uopšte ima veze sa Bupom nakon ovoliko vremena. Par dana bude relativno ok, pa par dana buđenja na svakih sat vremena. Počeo sam da pijem Melatonin. On je hormon koje telo luci kad nas sprema na spavanje. Pa ću videti pomaže li uopšte.

Ništa drugo od tableta ne pijem od početka apstinencije. Da li mi je to pametno ili ne ne znam ni sam. Sigurno da bi mi neka terapija pomogla u datim trenucima, ali pitanje je da li bi samo odložila neizbežno potrebno vreme da se telo i mozak oporave.

Zato ko god razmišlja da li da krene u skidanje ili ne, moj glas uvek ide u sekciju DA. Nije lako, nije brzo i ne postoji instant rešenje. Ali kad smo znali da drogom zaobilazimo sve loše godinama unazad, pa mora se sad skupiti hrabrosti i pretrpeti neki određeni vremenski period da se organizam oporavi. Znači moguće je se skinuti i nema razloga da to odlažete ako se javila želja za ostavljanjem otrova. Samo napred.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Obzirom da mi je socijalni život skoro ravan nuli, najviše slobodnog vremena provodim upravo ovde na forumu pa da ispunim svoje stanje i svoj mali napredak.

Uz pomoć doktora rešavam problem sa PTSP koji je prouzrokovan ratom na Kosovu. Polako ide i ceo proces je mučan za mene, ali evidentan je napredak. Doktor me navodi da prepoznam sve strahove i trauma koji su duboko u meni, a za koje nisam imao pojma ni da postoje, a još manje da su u meni. Najvažniji korak je prepoznati i locirati strah. Onda sledi bar za mene lakši korak, suočavanje sa njim i oslobađanje od istog. Ni malo lak put. Bez doktora bih bio i dalje izgubljen u tom svetu i nema šanse da bih napredovao. Verovatno bih i sam prepoznao neke traume i strahove, ali u ovoliko meri bez njega to ne bi imalo šanse. Plus što me polako uči i mehanizmima kako savladati te strahove. Jednostavno bez doktora to ne ide i niko nema snage i dovoljno znanja i stručnosti to sam da uradi. Zato moja preporuka svakome da se ne ustručavate da potražite stručnu pomoć jer jednostavno sami ne možemo ništa. Ako ništa drugo pođite samo od toga da je i najmizerniji problem lakši ako se sa nekim podeli. Samo tom analogiji zaključivanja jasno vam je da smo bez doktora izgubljeni.

Danas sam posle više od 3 meseca zavlačenja u čaure i neke vrste samoizolacije od ljudi i socijalnog života, prešao preko svog ega i učinio prvi korak da pozovem kolegu i da odemo zajedno na kafu pored jezera. Dva sata smo bili na kafi i u šetnji i ne mogu da objasnim koliko mi je prijalo i koliko sam napunio baterije. Ništa posebno se nije desilo. Bio je to normalan razgovor dva normalna čoveka i kratka šetnja pored jezera, ali za mene je to bila krupna stvar. Jedna krupna pobeda u bitci ka konačnom cilju. Jednostavno sam razgovor i boravak među ljudima koji su u velikoj meri nasmejani i rasterećeni mi je zaista mnogo prijalo. Sama ta energija ljudi i osećaj pripadnosti ovom svetu je veliki korak za mene. Do danas moj život u apstinenciji se svodio posao, kuća, spavanje. A kako živim sam to znači svo slobodno vreme provedeno u samoći. Nekako sam izbegavao te normalne ljude i kontakt sa njima jer mi njihove teme nisu zanimljive i jer se ne nalazim u njima. A ustvari prava istina je da moje teme nisu normalne i da smaraju svakog običnog čoveka. Moje teme su građene na godinama laži, manipulacije i predavanja magle kao što svaki narkoman i radi. Znači problem je u meni i mojoj percepciji, a ne u normalnim i običnim ljudima. Zato iako je bilo teško preći preko svog izmišljenog i umišljenog principaipak sam učinio taj korak i pozvao da odem na kafu i među ljude. I ispostavilo se kao pun pogodak. Čak mi je i razgovor sa njom prijao i nije bio nimalo dosadan kako sam ja to unapred konstruisao i svojoj glavi.

Zato ljudi ne ustručavajte se da nekad i na silu pogazite svoj lažni, narkomanski princip i mišljenje građeno na laži i obogatiti svoj socijalni život. Verujte da vredi.

Svaki i najmanji korak ka vraćanju u normalno stanje je naša ogromna pobeda. Često na mnoge stvari moramo i na silu da se nateramo, ali to je nas krst koji smo sebi nametnuli i mora da ga nosimo. I najmanji korak u napred je korak bliže ka cilju, a to je totalna i trajna apstinencija.
Eto ja sam ponosan na sebe nakon ovog današnjeg dana. Nisam euforican nego jednostavno zadovoljan jer koliko god bio ubeđen da ne pripadam ovom svetu ipak pripadam i ipak me nije zaboravio i odbacio od sebe.

Držite se.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Za vas koji ste novi na forumu, a zanima vas kako moja i mnoge druge priče teku u realnom vremenu, preselili smo se niže u opšte diskusije i tamo pišemo svi koji smo aktivni. Pa budite slobodni da nam se pridružite.
Jbt, zvucim kao starac Fočo od stotinu leta i kao vlasnik ovog foruma lično, a ustvari sam aktivan od maja meseca. 🤣

Elem, ovo su vam linkovi za dve teme gde najčešće pišemo:

viewtopic.php?f=3&t=4960&start=5110

viewtopic.php?f=3&t=5009

Ja ću svakako ovu moju temu održavati aktivnom i pisati povremeno kakvo je stanje, kakav je napredak i da li ga uopšte ima.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Kapetanov dnevnik nakon 3 meseca od početka apstinencije.

Da ne zapostavim temu jer sam siguran da ima ljudi koji prate forum i koji se klackaju da li da krene u apstinenciju ili ne, praviću povremeno update stanja.

Za sada se ništa nije promenilo u odnosu na prošlu nedelju. Zapravo, svako vece od kad pijem Melatonin, mnogo lakše i brže zaspim. I onda imam isprekidan san prva 2-3 sata sna i nakon toga spavam normalno do ujutru. Da li je zbog Melatonina ili je vreme uradilo svoje, ali napredak je očigledan.

Normalniji san mi daje i sabraniju psihu i koncentraciju tokom dana, što se pozitivno odražava na moj posao i uopšte socijalno ponašanje. Uspostavio sam sa jednim novim kolegom kontakt prošli vikend i sad sam uspeo da produžim to drugarstvo i za sada ide super. Polako i stidljivo se vraćam među žive ljude i razvijamo svoj mit kako je kul biti asocijalan.

Ko psihijatra idem svaki utorak nakon posla i ti razgovori i mehanizmi kojima me uči da prepoznam i oslobodim se straha mi znače možda i najviše od svega u ovom procesu oporavka. Jer toliko je mnogo stvari za koje nisam znao da su u meni, toliko je mnogo, ako ne i sve, pogrešnih reakcija koje sam usvojio kao klasični narkoman, da bih se sam izgubio u tome. Ovako možda nije zadovoljavajuća brzina kojom razbijem stare obrasce i usvaja nove, ali napredak je evidentan. Pa jbt, ja u 40 godina skoro ništa o pravom sebi ne znam.

Na skali od 0 do 10, sadašnje stanje je najbliže 8. Znam da 10 neću dostići nikada, ali konstantna težnja ka tome je siguran znak ozdravljenja. Borim se svaki dan. I nije lako. I ima trenutaka kad sam sebe proklinjem i pitam se čemu sve ovo kad mi je bilo ok na Bupu. Ali brzo shvatim da mi je na Bupu čak bilo u mnogo slučajeva o gore. Rovca klasičnog retko kad imam. Skoro uopšte ga i nemam i smislu da bih se nadrogirao. Najčešće se javlja kad ne mogu da zaspim, kad me nešto boli ili tek kad ustanem ujutru. Ali mnogo ređe i mnogo slabijeg intenziteta se javlja.

Da li ću uspeti u svom planu, još ne smem da tvrdim. Ali da ću se boriti dok god mogu to smem.

Zato ljudi, samo hrabro u strejt život i bez obzira na godine čeka vas nebrojeno lepih stvari.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Kapetanom dnevnik UPDATE

Ništa se promenilo nije, a promenilo se puno.

I dalje sam čist i korača strejt glave kroz život. Imam uspone, padove, male sreće, velike sreće, male tuge, velike tuge i sve što ima svaki normalni čovek.

A promenilo se to da sam potaknut rečima Like da ako apstiniraš od droge ne moram da apstiniraš od zivota, rešio da se pokrenem i ubacim sebe u socijalni život malo više. U petak sam prvi put od početka skidanja išao sa drugarom u diskoteku. Pio sam celo vece Red-Bull i nikakav recidiv nije mi padao na pamet. Otkrio sam potpuno jedan novi svet. Ali bukvalno. Osetio sam osmehe, energiju ljudi oko sebe, dobro raspoloženje i zabavu. Potpuno nezamislivo za mene, jer sam uvek dobar provod vezivao za gudru i bio ubeđen da jedno bez drugog ne ide. E zato je ovo potpuno novo otkriće za mene. Kao dete kad otkriva svet oko sebe i oduševljava se nečemu na šta mi i ne obratimo pažnju i što nam je nevažno. Tako sam i ja bio u izlasku. I to me je toliko napunilo pozitivno i zadovoljstvom. Plus što sam uz sve ponosan na sebe jer ne da nisam pao, nego nisam ni pomislio na gudru. Osetio sam da pripadam ovom svetu i ljudima oko sebe i da nisam otišao u kurac, onoliko koliko sam bio ubeđen kad sam sedeo kući i sažaljevao sam sebe. Niti sam ja zaboravio da živim, niti je ovaj svet odbacio mene. To otkriće godi. Čak sam i bez dopustio da se zadovolji i da bude ponosan. Neku kao blagu euforiju. Baš je oduška koji mi je trebao i nastaviću sa sve češćim i sadržajnijim društvenim životom.

Da li je to zadovoljstvo uzrok što je i nesanica nestala, bar od petka do sada nije je bilo, ja ne znam. Ali ono što je bitno da se i san popravio i od petka nisam imao problema sa spavanjem. To mi čak i najviše znači jer kvalitetan san mi daje podlogu za energiju i volju u sutrašnjem danu. Ja sam ona pičkica koja mnogo teže trpi fizički krizu od psihičke, a nesanica mi je najbolnija i najveća trauma. Tako da se generalno stanje dosta popravilo. Da ne preterujem, daleko je to od super stanja, ali isto je tako daleko i od stanja u recimo prva dva meseca apstinencije. Bitno je da sam ja zadovoljan sobom i svojim okruženjem i svojim napretkom. Pa polako uz svoj trud i pomoć psihijatra verujem da će ovaj put apstinencija potrajati dok sam živ, što mi i jeste primarni cilj.

Pozdrav drugari i držite se.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Ja ne znam šta se dešava sa ljudima i zašto forum umire polako. Imam utisak da na ovoj temi pišem sam sa sobom. A iskreno verujem da nije tako i da vas ima dosta koji anonimno citate.

I sam sam se registrovao na forum ako se ne varam 2016. godine, a počeo da pišem tek ove godine. A u prekidima sam znao mesecima da čitam ovaj forum i da pratim priče i borbe ljudi. Samo što je u to vreme forum bio dosta aktivniji, u smislu da je mnogo više ljudi pisalo. I to je bio razlog zašto je bilo zanimljivije i moglo se puno toga naučiti i zaključiti. Ovako sad prvi ja se lomim da li da dignem ruke od ove teme i skroz je zapostavim.

A opet sa druge strane mi nekako žao da to uradim. Jer ako samo jedna osoba reši da prekine sa drogiranjem, a motiv nađe u mojoj priči to je velika stvar. I to ne samo velika stvar za mene, nego uopšte za sve zavisnike. Jer svaki život je bitan i vredan. I svaki novi spašeni život je novi motiv nekome drugom da se upusti u borbu i pobedi. A treba nam svima što više uspešnih priča.

Moja priča je za sada još uvek uspešna. I nadam se da će tako i ostati. Tj ne nadam se nego se iskreno i svom snagom borim da takva ostane. 3 i po meseca su mali period da bi se proglasila pobeda. Ali dovoljno vreme da se vidi ima li napretka na bolje. Još mene ima napretka. Čak sam počeo da vraćam i svoj socijalni i društveni život i to me dodatno motiviše i ispunjava zadovoljstvom. U početku sam stidljivo prihvatao to zadovoljstvo plašeći se euforije. Sad već to hrabrije prihvatam, pa čak dozvolim i malo euforije i držim je pod kontrolom.

Ostajte mi dobro i pazite na sebe.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
Post Reply