New age zlo Bup

Vaša iskustva, pitanja u vezi sa terapijom "održavanja" - metadon, buprenorphine... Pišite ovdje o svojoj borbi sa ovisnošću, svakodnevnim iskušenjima i problemima s kojima se suočavate.

Moderator: sanela

Frajla
Posts: 1974
Joined: Mon Jul 27, 2015 3:01 pm

Re: New age zlo Bup

Post by Frajla »

Loki wrote: Thu May 14, 2020 3:16 pm Kapetanov dnevnik dan 22.

Od fizičke boli ostalo samo neznatan bol u leđima i ponekad se jeza spusti niz kičmu. Ostalo sve manje više je ok. Iskreno, prija ovo sad stanje nakon agonije u protekle dve nedelje. Sad ova sitna bol prosto dođe kao blaženstvo naspram onoga od skoro.
Psiha i dalje šuplja i totalno nemotivisana. Niti imam koncentracije niti imam volje da se koncentrišem. Neko glupo stanje mozga. Nisam ni tamo ni ovamo. Ni dobro ni loše. Plus napolju je tmurno, kišovito i sveopšte sivilo i to se samo nekako prelilo na mene. Nemam volje ni kafu skuvati, a da ne pričam.o nekoj šetnji. Baš odvratan osećaj i baš neka praznina i u glavi i u duši. Jedina dobra stvar je nemam rovca niti ovo pripisujem narkoticima. Mozak i da hoće mrzi ga da sad konstruiše bilo kakvu priču ili teoriju zavere. Zato i kažem baš neka praznina i osećam se kao neki lobotomirani debil na služenju doživotne robije.
A opet sa druge strane ako ću iskreno, danas je bolje nego bilo koji dan od početka skidanja. Kad je bolelo, samo sam imao u mislima da prestane bol. Sad kad je prestao bol sad je prazna duša i glava. Tačno nam nikako ugoditi.

Ne dam da me ovo sivilo slomi. Naoružamo sam se strpljenjem i trpeću ga dok ne popusti. Ako sam nešto naučio iz ovog skidanja na suvo je da sve, ma koliko delovalo strašno u datom momentu ima svoj vek trajanja i sve prolazi i popušta. Meni sad osim strpljenja i čekanja da ovo tupilo prođe, ništa drugo i ne preostaje.
Ako bude dobro išlo guraću sat po sat. Ako bude loše, minut po minut ili cigaru po cigaru. Bitno je da će proći i da će kasnije opet biti nijansu bolje. Nijansu po nijansu do konačnog cilja.
Borba traje.
Nemoj da trpis nego pokusaj se pokrenuti koliko toliko.
Nemas volje, mrzi te, sivilo.... bori se protiv toga! To je djavolje igraliste.
Verujem da ti nije ni do cega trenutno, ali poguraj se u laganu setnju, na sunce... bilo sta. Na kraju dana ces se osecati bolje. Nista preterano, ali znaci

Ajde guraj samo tako, nekako mi se cini kroz tvoje pisanje da razmisljas pravilno i da si na pravom putu.
Drzi se plana i kao sto si rekao bez prevelikih talasanja.
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Evo pored celodnevnog sivila i praznine duboko u sebi uhvatih se danas minimalno 3 puta da sam se iskreno i od srca nasmejao. Kakva poplava zadovoljstva u telu nakon iskrenog osmeha.
Sve suze prethodnih dana i ovaj smeh danas su zaista lekoviti. I ujedno nam pokazuju i koliko smo ranjivi i pokidani u ovom periodu. Sva ranjivost se ogleda u tome da ti telo zapljusnuo zadovoljstvo nakon par sekundi iskrenog smeha. Zapravo, koliko je čoveku malo potrebno da bi bio srećan i zadovoljan sobom i kako baš to malo nama narkomanima uvek izmiče iz ruku.
Zbog tog jebenog Bupa sam godinama, nenamerno potisnuo sve emocije koje postoje u meni. Od tuge, preko sreće pa čak i strasti i one najvažnije emocije ljubavi. Kako se telo čisti, a mozak bistri tek sada počinjem da shvatam koji sam zombi zapravo bio na toj prokletoj tableti. Toliko sam bio otupeo na emocije ka celom svetu. Nekako sam digao branu do te mere da me nisu pogađali ni realni životni problemi svoje dece. Sa ove tačke mi je prosto nepojmljivo, ali ipak je to surova istina. Nekada pre, dok gudra nije ušla u moj život ja sam se divio flegmatičnim ljudima i potajno im zavideo jer sam ja bio prilično temperamentan. Tad sam svim srcem želeo da i ja budem takav da me ništa ne dotiče. I onda mi u život uđe Bup i napravi od mene flegmana sa kurcoboljom ka svemu osim ka sopstvenom uživanju. Pazi šta želiš, možda ti se ispuni!!!
E sad možda bi meni taj flegma stajl i odgovarao, ali da Bup nije napravio robota od mene koji nije mario ni za druge ni za sebe. Hvala Bupu što me je udaljio od mog glavnog i najvećeg životnog poroka, ali ako možete da verujete meni zadnjih 8 meseci uzimanja Bupa je bila prava agonija i poprilično mi se smučio i pre nego što sam krenuo sa skidanjem. Bukvalno sam došao u stadijum da koliku god bih količinu uzeo, kako god je uzeo, na nos ili pod jezik, ja nisam mogao nikakav rad da osetim, a tako sam ga želeo i vijao. A kad nema rada moj narkomanski mozak je jako nezadovoljan i baca me u depru i očaj. I ma koliko se ja trudio da uvijam rad nije bilo šanse. I onda kreću meseci moje frustracije, očaja, blage insomnije itd. Čak i kad uspem da spavam to su bili jebeni košmari i paralize sna. Ukupno gledajući živeo sam, radio i spavao košmar. Jedan jedini benefit koji sam dobijao je da ujutru kad pošmrčem 8mg mogu fizički da se odvučem na posao i nekako funkcionišem. A radim prilično odgovoran posao gde nije poželjno imati niti jednu jedinu grešku i uz to je jako bitno biti pedantan, kreativan i sve to uobličiti estetski lepo. Znači haos i svakodnevne borbe sa sobom. Popravljanja sa 2 mg dalje u toku dana su išla kako kad. Nekada 2 puta u toku dana, a ako moram u market nakon posla ili neku drugu obavezu da obavim onda i do 4 puta dnevno. Sve u svemu ne umem taj užas da opišem, ali to su stadijumi kad preko kurca vučem 2mg da se popravim, a u startu znam da mu neće ništa puno bolje biti osim možda prvih 10ak minuta dok još osećam Bup u nosu.
Takođe su počeli ljudi oko mene da mi smetaju. Naročito ljudi sa pozitivnom energijom i otvoreni za komunikaciju. Njih sam iskreno u dubini duše prezirao u tom periodu. Trudio sam se da maksimalno izbegavam razgovore i kontakte na poslu, da bih se nakon posla vraćao u stan gde i danas živim sam i gledao samo da se još popravim, istuširam, jedem i što pre da zaspim, a san u većini slučajeva nije dolazio na oči jer sam bio megalomanske svinja koja je rešenje svih problema nalazila u još i još Bupa. ne znam da li mi verujete da se ježim pri samoj pomisli na sebe iz tog perioda. Gadim se sam sebi, prezirem sebe kakav sam monstrum bio. Taj osvrt na sebe iz tog perioda mi sada dosta pomaže da razbijem rovca kad mi se javi.Setim se tog majnd seta, saberem dane koje sam već pregurao i izvedem zaključak da se sad nikako ne isplati vraćati se Bupu. U to vreme sam se pravdao sebi da mrzim ljude jer sam navikao da sam živim i da mi prija moja samoća i privatnost. Joj Bože kakva zabluda kad se sad okrenem nazad. Inače sam po prirodi jako društvena i socijalna osoba i uživam u raznolikosti oko nas. Volim sve ljude ovoga sveta i ne delim ih ni po kojem osnovu, osim na dobre i loše. Uostalom tako sam i vaspitavan i od pokojnog oca i od majke. Inače otac mi je umro od Kancera 2007. godine u svojoj 52oj godini života. Bukvalno je proživeo 2 nedelje od kad mu je dijagnostifikovan tumor. I dan danas sam siguran da sam ja svojim drogiranjem prilično kumovao stresu koji ga je kasnije uveo i u završni stadijum bolesti. To je bio čovek koji je najviše na svetu voleo reku i svoju porodicu. Pa je shodno tome svu svoju zaradu i ušteđevinu uložio na vikendicu i 7 ari placa na 2 metra od reke. U stvari to se samo zvala vikendica, a zapravo je bila funkcionalna kuća, u kojoj smo porodično živeli svako leto od početka raspusta do 1 septembra. Ona je bila naše more i naš odmor. I tu je bila ekipa od 20ak klinaca i klinki koji su rasli i stasavali uz prave životne vrednosti. I pogađate šta! Ja sam uspeo da je provučem kroz nos za par večeri. Da baš bukvalno za par večeri. Jer sam uzeo pare pod kamatu, sjebao ih na Dop za veče dva i ćale da bi me izvukao iz sranja i da me ne bi kamatari polomili prodao je vikendicu i sa njom je prodao i deo srca, života, emocija i uspomena koje se nisu merili lovom. Nakon toga on se jednostavno ugasio. Njegove oči nikada više nisu imale taj sjaj. Onda se odao alkoholu i nije dugo ni proživeo nakon toga. Svega par meseci. A kad ga se setim kako je gordo izvršio prodaju vikendice, uzeo pare i odmah zvao da vrati moj dug. Ja sam znao tad da sam ga izdao na jedinom mestu gde nikad nisam smeo, ali on je bio ponosan do kraja, progutao je veliku knedlu i rekao: "Jebeš vikendicu, ja sam i onako mator da idem tamo, a vas mlađe i ne zanima puno. Bitno je da mi ti sine budeš zdrav!"
A ja jebeno ne da nisam bio zdrav, nego evo ste svedoci da se i dan danas borim sa tom svojom bolešću. ĆALE IZVINI!
Eto koliko me mozak danas služi, počeh priču o iskrenom smehu, a završih sa jednom od mojih bolnijih tema, izuzimajući rat na Kosovu '98/99.
Jbg, ne zamerite drugari. Još na početku sam napisao da ću pisati iz srca, onako kako se trenutno osećam i da cu se truditi biti što objektivniji. Tako da sav ovaj haos i nesklad, sva ova konfuzija misli napisana u ovom postu sam u stvari ja u svojoj večnoj borbi sa gudrom.

I tako, nekako osećam pozitivan umor i osecam da je ovo noć u kojoj možda uspem da ukradem 6 sati sna. Držite palčeve da uspem da zaspim , jer je trenutno san jedino što ovaj mozak još drži na okupu u lobanji. Pa da sutra odmorniji i bistrije glave zakoračim u novu borbu sa sobom.
Još u prvom pisanju sam rekao da ne znam da li ću pobediti, jer silni padovi iz prošlosti brišu bilo kakav prostor za optimizam, ali da ću se boriti do kraja to nema dileme. Za sad predaja nije opcija i nadam se da će tako ostati. Bitno mi je da sam trenutno čist i da u glavi imam i stalno ponavljam onu staru foru. Samo još sad neću uzeti.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Frajla wrote: Thu May 14, 2020 9:58 pm
Loki wrote: Thu May 14, 2020 3:16 pm Kapetanov dnevnik dan 22.

Od fizičke boli ostalo samo neznatan bol u leđima i ponekad se jeza spusti niz kičmu. Ostalo sve manje više je ok. Iskreno, prija ovo sad stanje nakon agonije u protekle dve nedelje. Sad ova sitna bol prosto dođe kao blaženstvo naspram onoga od skoro.
Psiha i dalje šuplja i totalno nemotivisana. Niti imam koncentracije niti imam volje da se koncentrišem. Neko glupo stanje mozga. Nisam ni tamo ni ovamo. Ni dobro ni loše. Plus napolju je tmurno, kišovito i sveopšte sivilo i to se samo nekako prelilo na mene. Nemam volje ni kafu skuvati, a da ne pričam.o nekoj šetnji. Baš odvratan osećaj i baš neka praznina i u glavi i u duši. Jedina dobra stvar je nemam rovca niti ovo pripisujem narkoticima. Mozak i da hoće mrzi ga da sad konstruiše bilo kakvu priču ili teoriju zavere. Zato i kažem baš neka praznina i osećam se kao neki lobotomirani debil na služenju doživotne robije.
A opet sa druge strane ako ću iskreno, danas je bolje nego bilo koji dan od početka skidanja. Kad je bolelo, samo sam imao u mislima da prestane bol. Sad kad je prestao bol sad je prazna duša i glava. Tačno nam nikako ugoditi.

Ne dam da me ovo sivilo slomi. Naoružamo sam se strpljenjem i trpeću ga dok ne popusti. Ako sam nešto naučio iz ovog skidanja na suvo je da sve, ma koliko delovalo strašno u datom momentu ima svoj vek trajanja i sve prolazi i popušta. Meni sad osim strpljenja i čekanja da ovo tupilo prođe, ništa drugo i ne preostaje.
Ako bude dobro išlo guraću sat po sat. Ako bude loše, minut po minut ili cigaru po cigaru. Bitno je da će proći i da će kasnije opet biti nijansu bolje. Nijansu po nijansu do konačnog cilja.
Borba traje.
Nemoj da trpis nego pokusaj se pokrenuti koliko toliko.
Nemas volje, mrzi te, sivilo.... bori se protiv toga! To je djavolje igraliste.
Verujem da ti nije ni do cega trenutno, ali poguraj se u laganu setnju, na sunce... bilo sta. Na kraju dana ces se osecati bolje. Nista preterano, ali znaci

Ajde guraj samo tako, nekako mi se cini kroz tvoje pisanje da razmisljas pravilno i da si na pravom putu.
Drzi se plana i kao sto si rekao bez prevelikih talasanja.
Frajla, prvo da ti se zahvalim jer pratiš celu priču, koja se budimo iskreni, ne razlikuje previše od ostalih. Jedino što ja ne pišem kad sam u ogromnim dubiozama, nego sačekam da prođu. Onda ih izanaliziram i pokušam da je što verodostojnije pretočio u slova. Jer ono što bih napisao u momentima kad sam baš loše bi samo obeshrabrilo ljude da se upuste u skidanje, plus što ja prezirem fizičku bol i sklon sam da preuveličam u momentu kad tu bol osećam.
Svestan sam svega što se šetnje tiče i znam koliko je lekovita. U danima najgore fizičke krize sam šetao minimalno po 7-8 km dnevno. Naravno iz nekoliko puta, ne odjednom.
Apsurd je što je danas dan kada sam najbolje fizički, a samo sam otišao do marketa jednom i drugi put do trafike po cigare. Najbolji fizički dan, a ja nisam otišao u šetnju. Odbilo me to sivilo i kiša danas i nisam iskreno uopšte ni pokušao sebe da nateram u šetnju. Znam da je greška, ali nekako ću izgurati ovu noć. Dobro je što me je većina bolova popustila i više mi nije neugodno da ležim u krevetu. Tako da se nadam da neće skupo koštati ova noć.
Plana se držim koliko god je moguće. I zaista svaki dan uradim bar par sitnica da bih bio što bliže ispunjenju plana. Kao i ti i ja se iskreno nadam da ovo ide u dobrom smeru. Ne talasa previše i ne dozvoljavam da me ponese euforija, jer suviše sebe dobro znam gde bi me to odvelo. Tako da se veštački držim oko te prave linije zvane život. Danas sam par puta nesvesno počeo da krećem u euforiju jer nekako sam zadovoljan što nakon više od 2 nedelje insomnije i fizičke boli, danas mogu i da sedim i da se normalno namestim i na stolici i na krevetu i onda me obuzme neko zadovoljstvo. Prava podloga da euforično krenem sebe da veličam kao sam uspeo. Hvala Bogu to zadovoljstvo sam uspeo da obuzdam da ostane samo fizički zadovoljstvo bez ikakve euforije u mozgu.

Toliko od mene za danas, pa ću se sutra ponovo upisati u Kapetanov dnevnik, da vidimo gde sam i kako cela stvar napreduje ili nazaduje. Borim se iskreno i bez lažnog moralisanja i kako vreme prolazi sve je jača volja da istrajem do kraja. Ako nastavi ovom putanjom da je svaki dan za milimetar bolji onda nema razloga da ova borba ne uspe.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: New age zlo Bup

Post by licaninsasela »

Loki de mi onako po seljacki ukratko objasni kakav si kako se osjecas.. Nemoj onako predugo opisivati jer kad citam pogubim se. Kuzis? Sve ukratko. Evo ovako na primjer: ja sam danas turbo iplasen i sjeban. Boli me kicma i kuk. Ovih dana moram odluciti sam sa sobom i doktorom da li da trpim tu bol koje ce mozda stati a mozda i nece i da li da idem kuk operirati. Reka mi je da dignem tramale jer mi nosta za normalne ljude ne djeluje. Otrovo sam se neki dan tabletama. Neumjereno sam ih pio zj jeo. Tramale necu dici jer sam sto posto siguran da cu se navuci na njih. Znaci usran sam od straha radi operacije kuka. Kazu da je to kao jedan od laksih operacija. Ja mislim cim ides pod noz da tko nije zajebancija. E sad! Odluka je na meni. Kuzis? Mogu ici linijom manjeg otpora o uzet tramale i nece vise bolit ali ako odem na brod nestat ce tramala i tek onda sam u pizdi materini. A operacije se uzasavam. Vjerovatno cu ovako usran i uplasen dogovoriti termin za operaciju. I to cu sutra zvati dr da vidim kad mogu na pregled i slikanje kuka i dogovor sa tim mesarima i kpliko sam shvatio anesteziologom jer ce me uspavati. E tako pisi. Jednostavno. I krace jer se ljudi pogube kad citaju pa ne znaju sta ti odgovoriti. Ili ukratko napises svoje stanje i sta te zanima a u drugom postu pisi detaljno sta god hoces ko i do sada. Kuzis? Kakav si danas i sta te jebe??? Od par ljudi ces dobiti razlicite savjete a ti odaberi koji mislis da je najbolji. Zasti? Zato sta smo svi razliviti i ono sta meni ne pase naprimjerJurketu pase itd.
Ajde sada ja te pitam kakav si danas i kako ide?
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

licaninsasela wrote: Fri May 15, 2020 12:27 pm Loki de mi onako po seljacki ukratko objasni kakav si kako se osjecas.. Nemoj onako predugo opisivati jer kad citam pogubim se. Kuzis? Sve ukratko. Evo ovako na primjer: ja sam danas turbo iplasen i sjeban. Boli me kicma i kuk. Ovih dana moram odluciti sam sa sobom i doktorom da li da trpim tu bol koje ce mozda stati a mozda i nece i da li da idem kuk operirati. Reka mi je da dignem tramale jer mi nosta za normalne ljude ne djeluje. Otrovo sam se neki dan tabletama. Neumjereno sam ih pio zj jeo. Tramale necu dici jer sam sto posto siguran da cu se navuci na njih. Znaci usran sam od straha radi operacije kuka. Kazu da je to kao jedan od laksih operacija. Ja mislim cim ides pod noz da tko nije zajebancija. E sad! Odluka je na meni. Kuzis? Mogu ici linijom manjeg otpora o uzet tramale i nece vise bolit ali ako odem na brod nestat ce tramala i tek onda sam u pizdi materini. A operacije se uzasavam. Vjerovatno cu ovako usran i uplasen dogovoriti termin za operaciju. I to cu sutra zvati dr da vidim kad mogu na pregled i slikanje kuka i dogovor sa tim mesarima i kpliko sam shvatio anesteziologom jer ce me uspavati. E tako pisi. Jednostavno. I krace jer se ljudi pogube kad citaju pa ne znaju sta ti odgovoriti. Ili ukratko napises svoje stanje i sta te zanima a u drugom postu pisi detaljno sta god hoces ko i do sada. Kuzis? Kakav si danas i sta te jebe??? Od par ljudi ces dobiti razlicite savjete a ti odaberi koji mislis da je najbolji. Zasti? Zato sta smo svi razliviti i ono sta meni ne pase naprimjerJurketu pase itd.
Ajde sada ja te pitam kakav si danas i kako ide?
Ličke,

Svaki put kad počnem da pišem želim kratko da se javim, ali kako sad emocije peglaju mozak sa svih strana, post se pretvori u mini roman.
Elem. Sad je dan 23. Noćas sam uspeo celu noć normalno da spavam I probudio sam se polu zadovoljan, polu mrzovoljan.
Od fizičke boli ostalo su samo tragovi, malo leđa i malo glava, ali ništa što ne može da se trpi.
Što se psihe tiče, tu je ukratko mrzovolja, ne mogu da se koncentrišem dugo i osecam užasnu prazninu. Uz to počinju da stiskaju i životni problemi pa na momente se userem od straha šta ću i kako ću dalje. Mislim da mi glavni problem predstavlja to što sam sam i što nemam nikakve obaveze. Do pre dva dana nisam smeo da se usudm da mislim o poslu, ali kako stvari stoje moram se aktivirati i srediti da u narednih 10ak dana krenem ponovo da radim. Ne bih se ni zaletao na posao pošto poto, ali moram nečim da zaokupiram ove misli i da se rešim ove dosade i praznine
I još jedna stvar u vezi psihe. Menjaju mi se raspoloženja iz čaša u čas. Većinom sam prazan i nesrećan i na momente samo uspem da uhvatim tračak nade. I još uvek se kolebam na trenutke da li bi Bup rešio problem ili ne, ali sve sam dalji ideji da je Bup kriv za ovo moje stanje i da bi Bup bilo šta rešio nakon ovoliko dana i ovolike borbe. Mislim da ista ovakva kolebanja i emocije imaju i strejt ljudi samo što oni ne znaju za čarobnu pilulu koja "resava" probleme pa se lakše i nose sa tim problemima.

A što se tiče tih Tramala, sve mi je jasno kako se osećaš. Ne smem ti nikakav savet dati. Sebe poznajem suviše dobro i u svoje ime bih odbio pa makar crkao od bola. Sebe dobro znam da od terapijsko uzimanja Tramala ne bi bilo ništa i navukao bih se pre nego što bi iko provalio. I to bi mi samo bilo opravdanje da nastavim po starom.
Opet ti dobri moj moraš nekako sa sobom tu situaciju da raščistiš. Ako ne postoji druga solucija osim terapije Tramalima, da probaš da se organizuješ i da ih zaista koristiš samo terapijski i pod nadzorom recimo supruge ili doktora. Da zaboraviš na njih kao da piješ i neki drugi lek, a da olakšaš sebi te muke kroz koje prolaziš sa kukom. Da li si doktoru rekao pravi razlog zašto ne želiš Tramala u terapiji? Možda doktor ima rešenje za pakao u kom se sad nalaziš.

Drži se Liko jak si momak i neko rešenje će već da se nađe. Ako ništa bar da operišeš to i onda koliko toliko rešio sranje, a dotle da stisneš zube i da trpiš. Ja ne znam koliko je to bol i da li se uopšte da trpeti. Ali čim se ti otruješ od Brufena i Voltarena, pretpostavljam da je nemoguće trpeti bez terapije.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: New age zlo Bup

Post by licaninsasela »

Opet mi nestalo negdje sta sam pisao. Hledaj Loki ako ti je zajebano sta nista ne radis to te moze sjebati radi dosade i glupih filmova u glavi koji dolaze zato sta si ti jos uvik u krizi. Mozak trpi i jebe te crnjacima samo zato da padnes. Njemu treba sub. Slusaj, ako se fizicki budes ok osjeco za recimo 10 dana ili 2 tjedna odi raditi to sta radis ako poso nije zahtjevan i zajeban. Ja bi na danku radio ali ja svojnposo znam ko svoj dep. Imam ga u malom prstu.
A tramale necu uzeti jer poznavajuci sebe oticu brzo u kurac. Zna dr za moju cijelu situaciju i nije mu drago sta nista od njega ne uzimam. On je za mene trgovac koji robu mora nekome uvaliti. E meno nece.
Ma ne boli to da ja sad umirem od bolova. Oticu na operaciju. Moram to otic dogovorit sve. Bojom se ali napravit cu to jer ako ovako nastavim kroz paar godina cu biti invalid a to si ne mogu napraviti. Definitivno idem na operaciju.
Znaci loki. Dsad si obavezno moras naci bilo kakvu zanimaciju jfer ako ostane ovako brzo ces uletit u recidiv. Sad moras slusati sebe a mozak ti je u kurcu i trazi sub jervmu fali. Trenutno ti je mozak neprijatelj. Sada moras slusati svoje osjecaje koji su se probudili i nadi pod hitno nesto da te zaokupi. Inace ces pasti. Vidis i sam da sad na svaku stvar idu suze, cujes ptice, drugacije mirise osjecas... Ok.... Javi se kad nyades nesto sta te zaokuplja. Mozak je trenutno u autu
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: New age zlo Bup

Post by licaninsasela »

Loki sta se desava? Cemu odjednom nejavljanje? Ako si i pa nije smak svijeta. Glavu gore i kreni iznova. Ako nemas srca i snage tako ici na sirovo se skidati imas ovdje ljudi koji ce te pratiti i govoriti kako ces se spustati da dodes do nule. Kazem jos jednoom, nije nista dramaticno i ako si pao.. Ima drugih nacina za bezbolnije skidanje. Ne gledaj ako gledas sve sad tako crno. Bitna je odluka i stav sta ti zelis. Jebiga nije ovo komuna di si 24 sata zatvoren i di ne mozes uletiti u recidiv. Tamo je puno lakse to odraditi upravo zato sta nemas drugog izbora. A pad? Ko ga jebe. Ides iznova. Jurke je pa najmanje sta se ja sjecam par puta a sad je ok mjesec dana i radi i dobar je prema zeni i dici. Razmisli Loki. Nemoj da te jedan neuspjeh odvede u nesto puno gore.
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

licaninsasela wrote: Sun May 17, 2020 11:27 am Loki sta se desava? Cemu odjednom nejavljanje? Ako si i pa nije smak svijeta. Glavu gore i kreni iznova. Ako nemas srca i snage tako ici na sirovo se skidati imas ovdje ljudi koji ce te pratiti i govoriti kako ces se spustati da dodes do nule. Kazem jos jednoom, nije nista dramaticno i ako si pao.. Ima drugih nacina za bezbolnije skidanje. Ne gledaj ako gledas sve sad tako crno. Bitna je odluka i stav sta ti zelis. Jebiga nije ovo komuna di si 24 sata zatvoren i di ne mozes uletiti u recidiv. Tamo je puno lakse to odraditi upravo zato sta nemas drugog izbora. A pad? Ko ga jebe. Ides iznova. Jurke je pa najmanje sta se ja sjecam par puta a sad je ok mjesec dana i radi i dobar je prema zeni i dici. Razmisli Loki. Nemoj da te jedan neuspjeh odvede u nesto puno gore.
Kapetanov dnevnik. Dan 25.

Nisam pao Ličke. Da je čupavo i da se svaki trenutak borim.sa sobom to.priznajem. Ali Bogu hvala još nisam pao.
Uhvatila me neka nervoza ovih dana tolika da ne mogu da se koncentrišem ni odgovor da napišem. Jednostavno me sve nervira i sve nešto shvatam kao da je namerno upereno protiv mene i onda sam još nervozniji. Ne umem to da objasnim. Ovih dva dana čitam kompletan forum i sve imam utisak da dosta ljudi ovde piše nebuloze i gluposti i da iza tih gluposti ustvari leži onaj narkomanski ego. I onda me to prilično isfrustrilalo da sam se zapitao da li se iko osim tebe, Jurketa, Frajle, Noela i Ninocke skinuo? I tako. Samo ovaj debilni mozak sebe muči i traži način da sebi nabija tenziju.
Nije mi se nikako dalo da napišem ništa ovih dva dana. Jednostavno volja 0 živci 0. Jedino što je dobro iz svega je što nisam napravio recidiv. Inače ne bežim ja od recidiva, niti ga osuđujem. Meni je veliki plus što ja ovde skoro da nemam šanse da završim Bup na crno. Zaista šanse su ravne nuli. Jedino da odem u centar ovisnosti pa da mi oni daju, ali to mi za sada ne pada na pamet. Kad bih ga sad dobio legalnim putem to bi bio moj kraj. Nikad više ne bih ni probao da se skinem. Ono Bupa što sam ja imao sam na startu bacio u WC šolju. Tako da za sada guram nekako uz veliku unutrašnju borbu.
Raduje to što se san vratio skoro u potpunosti. Odspavam sigurno 6 sati u komadu i to me spašava. I svako jutro se osećam bolje i bolje. Tako da uz strpljenje bliži se kraj i ovim mukama i to me motiviše. Eto izgurao sam već 25 dana bez ikakvog pomoćnog medikamenta osim Brufena i Cafetina. Pijem neke komplekse vitamina i Magnezijum. Ti vitamini su mi čak u početku smetali. Kad ih popijem kao kamen da sam popio. Međutim sad sve polako dolazi na svoje i sve ide uzlaznom putanjom.
Najgore je prošlo. I sad ako ništa dugujem sebi da uspem i priču izguram do kraja. Prosto me je sramota samog sebe da padnem u trenutku kada je bar 10 puta bolje i lakše. Kad nisam pao u onom najgorem magnovenju od 2og do 19og dana sad bih realno bio klasičan debil da padnem.
Borba traje. Nadam se da je cilj sve bliži.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
User avatar
Loki
Posts: 313
Joined: Sun Dec 04, 2016 7:44 pm
Contact:

Re: New age zlo Bup

Post by Loki »

Dan 25.

Osećam potrebu da napišem par reči o ovoj borbi nakon fizičke krize.
Evo ja već 4-5 dana imam normalan san noću i vrlo malo fizičkih problema. Sa ove distance kad uporedim pre samo 7 dana ovo je bingo. I ono je moglo da se trpi i pregura, a ovo sad bi bilo sramota dovoditi u pitanje.
Međutim naša psiha koja je.godinama navikla da se pogura nečim čim nije sve idealno. Navikla je da i najmanju prepreku pretvara u opravdanje da se samo još sad uradim i više neću. Dobra vest je da je rovca i pomisli na Bup iz dana u dan sve manje. Čak i kad se javi kraće traje i ne treba toliko napor da ubediš sebe da samo jedno vraćanje unazad verovatno znači i trajno vraćanje. Meni je glavna uteha i glavna vodilja da ne pokleknem upravo to što sam 25 dana čist i upravo to što mi je jako sveža bol koju sam imao i lako sebe ubedim da nije vredno ponovo uzeti i svu onu bol i neprospavane noći baciti uzalud. Čemu sam se upuštao u skidanje, ako ću sad čim mi je malo bolje da opet padnem i uzmem.
Za sad postajem. Funkcionišem i držim se dalje od bilo kakvog recidiva. Olakšavajuća okolnost mi je što nemam Bupa kod sebe i jako bi mi bilo teško da ga nabavim na crno. Ne smem da se zakune šta bi bilo da mi je na dohvat ruke kao u mom gradu i da bih ga nabavio jednim pozivom. Lako je meni da se junačim sad kad mi nije tako lako dostupan. Ali to je bio moj način borbe i moj plan. Baš taj da sebe limitiram i da limitiram svoj pristup Bupu. Da sebe dovedem u to da mi je lakše završiti oružanu pljačku nego Bup. Zato sam vam ranije govorio da morate pre skidanja da obavite iskren razgovor sa sobom. Priznate sebi svoje granice i svoje slabosti. Tek onda može da se pravi plan i kreće skidanje.
Znam da će mnogi reći da ovo nije rešenje i da prvi put čim budem blizu Bupa da ću odmah i pasti. Tu se ne bih složio. Meni je.potrebno sad da sam izolovan od njega u ovom periodu dok sam još rovit i dok još sebe učim kako i šta dalje. Kao što rekoh, svaki dan je za nijansu bolji. Svaki dan ja sam sve bliže ostvarenju plana. Svaki dan sam za nijansu jaci da se oduprem svemu. Gledajući tako, polako nadograđujem sebe i onda kad budem u blizini Bupa, već ću znati kako da se oduprem i već će mozak znati da sam obrazloži zašto nema razloga više da ga uzimam.
Đavolja je stvar taj Bup. Sa jedne strane mi je spasao glavu i život, a sa druge život sa njim takođe vuče u ropstvo i propast.
P.S. zaboravio sam da napomenem bitnu stvar. Ni jedan dan apstinencije od Bupa nije mi pala.niti jedna druga supstanca na pamet. Nije se javila želja niti prema čemu osim ka Bupu. To je možda zato što ja godinama osim Bupa nisam ništa drugo uzimao. Nikakve tablete ili druge stimulanse. Pa je verovatno Bup obrisao sve druge rovcem osim rovca ka samom sebi.

Pozdrav drugari i ne oklevajte da krenete u borbu ako ste u glavi dovoljno sazreli. Ako vas je smorio život na Bupu. Ta depresija koju pravi. Ta asocijalnost i netrpeljivost ka drugim ljudima. Uz sve to meni je toliko preso Bup da nisam mogao dobro ni da spavam na koliko ga uzmem. Ako ste došli do ovog stadijuma, moj predlog je da je vreme.da krenete u plan za život bez Bupa.
To od čega bežiš ti!
To se ne leči!
To se pobeđuje!!!
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: New age zlo Bup

Post by licaninsasela »

Loki wrote: Sun May 17, 2020 4:16 pm Dan 25.

Osećam potrebu da napišem par reči o ovoj borbi nakon fizičke krize.
Evo ja već 4-5 dana imam normalan san noću i vrlo malo fizičkih problema. Sa ove distance kad uporedim pre samo 7 dana ovo je bingo. I ono je moglo da se trpi i pregura, a ovo sad bi bilo sramota dovoditi u pitanje.
Međutim naša psiha koja je.godinama navikla da se pogura nečim čim nije sve idealno. Navikla je da i najmanju prepreku pretvara u opravdanje da se samo još sad uradim i više neću. Dobra vest je da je rovca i pomisli na Bup iz dana u dan sve manje. Čak i kad se javi kraće traje i ne treba toliko napor da ubediš sebe da samo jedno vraćanje unazad verovatno znači i trajno vraćanje. Meni je glavna uteha i glavna vodilja da ne pokleknem upravo to što sam 25 dana čist i upravo to što mi je jako sveža bol koju sam imao i lako sebe ubedim da nije vredno ponovo uzeti i svu onu bol i neprospavane noći baciti uzalud. Čemu sam se upuštao u skidanje, ako ću sad čim mi je malo bolje da opet padnem i uzmem.
Za sad postajem. Funkcionišem i držim se dalje od bilo kakvog recidiva. Olakšavajuća okolnost mi je što nemam Bupa kod sebe i jako bi mi bilo teško da ga nabavim na crno. Ne smem da se zakune šta bi bilo da mi je na dohvat ruke kao u mom gradu i da bih ga nabavio jednim pozivom. Lako je meni da se junačim sad kad mi nije tako lako dostupan. Ali to je bio moj način borbe i moj plan. Baš taj da sebe limitiram i da limitiram svoj pristup Bupu. Da sebe dovedem u to da mi je lakše završiti oružanu pljačku nego Bup. Zato sam vam ranije govorio da morate pre skidanja da obavite iskren razgovor sa sobom. Priznate sebi svoje granice i svoje slabosti. Tek onda može da se pravi plan i kreće skidanje.
Znam da će mnogi reći da ovo nije rešenje i da prvi put čim budem blizu Bupa da ću odmah i pasti. Tu se ne bih složio. Meni je.potrebno sad da sam izolovan od njega u ovom periodu dok sam još rovit i dok još sebe učim kako i šta dalje. Kao što rekoh, svaki dan je za nijansu bolji. Svaki dan ja sam sve bliže ostvarenju plana. Svaki dan sam za nijansu jaci da se oduprem svemu. Gledajući tako, polako nadograđujem sebe i onda kad budem u blizini Bupa, već ću znati kako da se oduprem i već će mozak znati da sam obrazloži zašto nema razloga više da ga uzimam.
Đavolja je stvar taj Bup. Sa jedne strane mi je spasao glavu i život, a sa druge život sa njim takođe vuče u ropstvo i propast.
P.S. zaboravio sam da napomenem bitnu stvar. Ni jedan dan apstinencije od Bupa nije mi pala.niti jedna druga supstanca na pamet. Nije se javila želja niti prema čemu osim ka Bupu. To je možda zato što ja godinama osim Bupa nisam ništa drugo uzimao. Nikakve tablete ili druge stimulanse. Pa je verovatno Bup obrisao sve druge rovcem osim rovca ka samom sebi.

Pozdrav drugari i ne oklevajte da krenete u borbu ako ste u glavi dovoljno sazreli. Ako vas je smorio život na Bupu. Ta depresija koju pravi. Ta asocijalnost i netrpeljivost ka drugim ljudima. Uz sve to meni je toliko preso Bup da nisam mogao dobro ni da spavam na koliko ga uzmem. Ako ste došli do ovog stadijuma, moj predlog je da je vreme.da krenete u plan za život bez Bupa.
Ok. Znaci fizikalija je rijesena. Sad idi pocni raditi ako mozes i kreci se medu ljudima. Borbi nema kraja. Sad moras da pocnes polako zivit normalno bez bupa. To ce ti ici malo teze jer bup je pokrivo neke tvoje slabosti i komplekse. Sada moras uciti ziviti sve iz picetka bez bupa. Zvuci lagano ali nije. Uspput koliko znam Noel je pao. Koliko sam ja upratio. E sad da li se opet skija nemam pojma. Cuj ovo je danki forum i normalno da ces svega procitati. Bez laganja ali svima su nam sanse male da se cijeli zivot ishrvamo sa apstinencijom. Najlakse se fizicki skiniti ali onda se ljudi opuste i nakon par miseci ili par godina ili ko ja nakon vise od desetljeca padnu.
Prestani brojati dane i pocni nesto konkretno raditi. Bilo sta korisno. Sve sta ti je prije bio crnjak raditi normalan sad ces morati. Ko malo dijete. Korak po korak. Ne smijes se zadpovoljiti samo time sta si se fizikalije rijesio. Tek sad pocinju pizdarije kad krenes zivit zivot bez gudre. Zvuci lako ali nije. Znaci sada moras sebe izgraditi da budes jak u glavi i da svaki crnjak rjesavas normalan. To je proces koji traje cili zivot ali ako uletis u njega svjestan svojihnstrahova i nedostataka kao i kompleksa uspjet ces. Sad moras polako izaci iz izolacije i suocit se sa real zivotom. Tu ces odmah prvi dan viditi kako dises. Za sada si napravio 1 posto posla. Skinio si se fizicki. Ovih 99 posto ces odradivati svaki dan do kraja zivota ako oces zauvik biti cist. Zato po komunama programi i traju od dvije do pet godina. Kuzis? Fizikalija je najmanji problem kod skidanja a svako ce ti reci da borba pocinje tek kad se upustis u zivot i probleme ciste glave. Nije sad da te plasim ali da je samo fizikalija problem ne bi bilo toliko dankija.. Zivot zivit bez droge je izazov i zato ne broji vise dane nego kreni u stvarni zivot. Korak pokorak i ne bjezi od ni jednog problema. Eto po seljacki sam ti jednostavno opisao Loki.
Post Reply