Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Vaša iskustva, pitanja u vezi sa terapijom "održavanja" - metadon, buprenorphine... Pišite ovdje o svojoj borbi sa ovisnošću, svakodnevnim iskušenjima i problemima s kojima se suočavate.

Moderator: sanela

User avatar
Jurke
Posts: 1467
Joined: Sun Jun 23, 2019 7:03 pm

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by Jurke »

Ninocka wrote: Mon Dec 09, 2019 1:34 am
Jurke wrote: Sun Dec 08, 2019 11:40 pm
licaninsasela wrote: Sun Dec 08, 2019 12:03 pm

Sve hocu da ti napišem nešto ovih dana ali nikako nemam vremena.
Nisam se nesto inzenadila sto nisi uspio...nekako si nespreman usao u sve to.
Nije samo problem skinuti se, to 50 % posla, znas i sama dugo si već u ovome da te ne učim ja.
Ali vidi, ti isto kao i ja imas jednu otežavajuću činjenicu - imas djecu.
Ja sam to mnogo ozbiljnije shvatila ( ispada da se hvalim, ali i neka i bude , i ima čime da se hvalim )
Ja sam vidjela sto mi je bup napravio, i znala sam da nema šanse da cu biti sposobna sve stvari oko djece, posla, familije, psa itd obavljati nesmetano.
Jer mene su prevelike obaveze i i dovele tu gdje sam, Padala sam uvijek kad navale sa svih strane, ja sve hocu da stignem, sa svima lijepo, djeca zadovoljna, na poslu sve ok, e ne može. Moglo je, ja onda uzmem bup i letim i završavam.
Zato sam znala dje mi je minsko polje, citam tebe osta sam sa troje djeceee žena posla na službeni put. To je preveliko breme za zdravog čovjeka ne za tebe. jer igra nie bila završena nego je tek počela, a ti ostao u brojnim obavezama.
Ja sam prije nego sam krenula slagala da ima nekih zdravstvenih problema, ne sjecam se vise sto mislim da sam izmislila da je kicma, zvala moje , p ai muževe rekla im umirem, raspadam se, morate mi pomoc nisam u stanju dok se ne izliječim oko djece posla i svega, sve ću vam to nadoknadit ali pomažite!!
I tako je i bilo, ja sam se negdje mislim u avgustu skinula , čak u oktobru ssam znala uvalit klince kod baba i djedova na više dana, jer sam vidjela da ču puči. Osvane dan sto Frajla veli magla, a treba sa njima izdržati, puni energije, sto pitanja i potpitanja, i itd.

Tako da moras se dogovori sa svojim, vidim tvoji su tu, da te moraju malo oslobodit obaveza jbg sta je tu je,ali ne mogu od tebe očekivati da budes poslije deset dana onaj stari, Popričaj sa suprugom sa roditeljima, nije to mala stvar, neka se pretrpe malo, ali neka zaborave na tebe i obaveze barem neko vrijeme...Jer neces moci drugacije, ja sam znala da i dva mjeseca poslije zadnje doze zapanem u stanje dje ne kapiram da sjedim na trosjedu vec sat vremena i ne znam sto radim, mislim, ne mislim, pojma nemam!! Ok je kad ti se radi, ali isto tako dodju dani da mrdnut ne možes.ž


Eo me Lika zarazio sa km postovima!!

Ps bup je jebena tabletica, možeš je nadmudrit samo ako imas plan. Sjednes lijepo i napises sve ako treba, sjednes familiju ya sto, jos lkase jer kod tebe svi znaju kakav problem imas, i krenes!!! i mora da uspije
I naravno... doktor!!! Vidi za doktora se pare uvijek nadju to izgovor nije!!! Ako vec neces u državnu..
Bravo, sve je tako. Konačno neko ko me razume. I ne shvati ovo kao trazenje opravdanja za pad već stvarno sve što si rekla jeste tako. Nekako svi očekuju da ja to u hodu odradim i onda trkom se priključi životnoj problematici. Mene to lomi, već i sama pomisao mi smanji za 50% šanse da se izvučem i pre nego li krenem sa skidanjem. Mnogo je obaveza inače kada čovek ima porodicu i to još petočlanu. Da ne nabrajam sve, ali zamisli još ako ostaneš sam jer supruga je na putu, a keva pričuva klince samo dok si na poslu, a ostaje da budeš i mama i tata.Svo troje idu u školu, a i na treninge. Morao sam pući i to sada znam dobro. I necu ni kretati u skidanje dok svima njima to ne pojasnim sto posto. Zato sam i mislio da se sa svajom koja je prošla ovo u neki stan iznajmljen zavučem i da sa nešto lekova koje ce mi ona davati provedem ceo period bez ikakvih obaveza i razmišljanja o njima. Ja znam da me to posle čeka i ne bojim ih se latiti strejt. Znam koliko energije posedujem, ako me pamćenje na strejt dane dobro sluzi... Hval ti što si mi samo potvrdila ono što ja mesecima pričam majci koja uporno vrti priču da moram u hodu to i da ne tražim bekstvo od posla i obaveza u tome, vec jebote ne moze se to tek tako. Prosto ne moze...
Crno vino, crne žene i "masno pečenje" , doći će mi glave.... :D
User avatar
Jurke
Posts: 1467
Joined: Sun Jun 23, 2019 7:03 pm

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by Jurke »

I još nešto. Moji su klinci sve veci i sve više kontaju. Sa njima pričam odavno skoro pa kao sa odraslim osobama. O svemu, o zivotu. I pun energije nosim se sa njihovim potrebama, a onda odjednom klonem (krenem sa skidanjem) i ne smeju mi prici,a kamoli šta pitati. Lezim sjeban i oni se sve više pitaju šta je samnom. Ovaj srednji je umeo traziti razlog da i po deset puta na dan dodje od mojih sada ovo kad sam se skidao i udje kod mene u sobu da kao nešto uzme, a u stvari da me pita kako sam i zagrli me. Meni muka što mi muka što me to pita uopšte. Što se dete sekira, a nezna kako da pomogne. Vidi da mu cale kopni i menja ponašanje i nije mu jasno koja je to boljka koja tako često u poslednje vreme mu slama ćaleta. Meni lično je to užasavajuce. I necu više da to prolaze deca, supruga i svi oko mene.
Crno vino, crne žene i "masno pečenje" , doći će mi glave.... :D
User avatar
Jurke
Posts: 1467
Joined: Sun Jun 23, 2019 7:03 pm

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by Jurke »

Imam ogromnu želju da se skinem, ja samo znam kolika je. Opet isto tako imam ogromne obaveze prema svima dragim i to moram sve na par meseci skrajnuti i posvetiti se samo sebi i svom problemu. Sebično jeste, ali i ovo do sada je još sebičnije. Ništa manje nisam ja sebičan onako uzimajuci bup i uništavajuci sebe.
Crno vino, crne žene i "masno pečenje" , doći će mi glave.... :D
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by licaninsasela »

Nesa_neske_01 wrote: Sun Dec 08, 2019 8:04 pm
licaninsasela wrote: Sun Dec 08, 2019 6:41 pm Cuj to su decki koji su 15 20 godina ok. Nakon komune su prvo u centru za ovisnost odrzavali grupe uz prisutnost psihologa i ajmo ga nazvat operatera(covjek koji je zavrsio isto program al je osto u zajednici radit) jebi ga a ja sam oso radit na brodove tako da sam izgubio kontak sa njima. Ja sam osto cist iz komada nakon komune 13 godina i onda pao al i dalje radim po brodima tako da sam tamo uvijek cist. Nakon dugog kontanja sta kako spustio sam se do grada i nasao se sa njima trojcom. Niti jedan nije bio nikako u recidivu a svi ostali su popadali a znam ih masu. Nemaju vise kontakt sa zajednicom ali su nastavili sa ajmo to nazvat grupama. Drugacije covjek prica sa nekim ko te razumije i niti jedan problem im nije smijesan mego se konta kako ga rijesiti. Nema mi druge nego njih ukljuciti u moj zivot i tako se iscupati iz govana. Ulazim u srz svega i picim. Nemam sta izgubiti. To je prava stvar za mene. Ovisnost shvacam kao kriz koji moram cijeli zivot nositi na ledima. Ne jebe me ni najmanje sto vecina ljudi koji me znaju kao ovisnika. Ionako mi nista nikad nisu pomogli nego sam sve stekao sam. Tako da je to kod mene jedna briga manje jer ovdje neki ljudi ne zele da se zna da su ovisnici. Bit ce to sve ok. Samo pomalo. Ne strasim se ja sta ce biti.
Nisam znao da je tako. Izvini ako sam nešto pogrešno rekao.
Zapravo ozbiljno je.
Treba preživeti istinu u kojoj živimo. Meni je muka od toga. Loše mi sedne ljudska bolest, ludost koju gledam svaki dan, a nisu zavisnici.

Da će sakriti bolest zavisnosti od nekog tamo drugog ili trećeg je zabluda. Nikad nisam tako nešto uspeo.
Bolest uvek ispliva.

Dugo su čisti, mislim na operatere. To su ljudi koji se nose sa životom dosta dugo, znajući da droga samo odmaže. Problem nikad ne rešava niti može.

Verovatno si na brodu napravio recidiv. Ili nešto blisko tome. Samo pretpostavljam, ne znam.
Brod mu dođe kao bludnica koja plovi po mokrom, lepo uglađena. ;)

Ja sam se okružio ljudima koji nemaju problem sa zavisnošću, konkretno droga. Tako se štitim na neki način.

Neće se krst ni skidati, dok smo živi. Nije on vezan samo za zavisnost. Vezan je za sve što nas muči.
Kada prebaciš pogled na taj način zavisnost iščezne, ostanu realni problemi sa kojima se treba nositi.
Nema više kriza i želja. Povuku se. Ako se slažeš sa tim?

"Bit ce to sve ok. Samo pomalo. Ne strasim se ja sta ce biti." Verujem ti da hoće.
Neka vrsta izlečenja ove pomami se nalazi tek na duhovnom nivou. Težak je to nivo, ali dostižan.
Ne umem da ti kažem bolje od toga. To je moje iskustvo.
Ma nisi nista lose reko ne sekiraj se. Cuj ja ovisnost shvacam drugacije nego neki ovdi. Toliko je zajebana jer da nije tako ljudi bi se mahom svi skidali. Ovi decki nisu operateri nego ljudi ko i ja koji su zavrsili cijeli program od dvi godine. Samo oni su imali komociju nastavit zivit u splitu i ici na resocijalizaciju u centar koji ima psihologa i operatera i polako su uz njihove sugestije i kritike nalazili sebe, odnosno pomalo su uz strucnu pomoc ponovo ulazili u zivot. Jebiga ja sam izaso i zbog neimastine se brzo otisnio na more. Veceras cu vidit kako ce to sve ici al nadam se da ce ici ok. Ne nisam napravio recidiv na brodu sto bi bilo logicnije nego doma. I onda tih par mjeseci sta sam doma ja drogiran a djeca i zena u drugom planu. Sad se ne drogiram al opet mi je obitelj na drugom mjestu i jos puno problema kkoje ne rjesavam a vrime mi je da to pocnem rjesavati jer se osjecam ko neki parazit i mentalni invalid. Cudim sevsam sebi da sa ovakvim nacinom zivota jos nisam pao. Trvdoglav sam po prirodi pa vjerovatno zato. Ma i ja sam okruzen sa normalnim ljudima. Nemam ja kontakta sa dankijima jer nije to vise to. Ne da mi se iskreno slusati te silne price i pricice, lazi i obmane. Prije mi je znalo bit i zao nekih ljudi koji su mi dragi, medutim sad vise ne. I ja se sam cupam iz govana. Moja odluka je bila komuna, brod, obitelj. Zao mi je sto sam pao jer tesko se opet vratiti u normalan zivot. Brzo se zaboravi i padne u vodu sve kad ponovo padnes. Uzas od zivota. Kada covjek spozna samog sebe, kad se upoznas i ogolis do kraja i kad sve maske popadaju heroin vise nikad nije onakav kakvim ga pamtim prije komune. Ja ovdje pricam o heroinu al sasvim je nebitno sa cime se covjek drogiro. U pravu si. Treba raditi na duhovnosti. Treba nauciti sebe cijeniti i voljeti a zatim samo od sebe pomalo dolazi i sve drugo. Postovanje i ljubav prema obitelji prijateljima ...
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by licaninsasela »

Jurke wrote: Mon Dec 09, 2019 7:42 am Imam ogromnu želju da se skinem, ja samo znam kolika je. Opet isto tako imam ogromne obaveze prema svima dragim i to moram sve na par meseci skrajnuti i posvetiti se samo sebi i svom problemu. Sebično jeste, ali i ovo do sada je još sebičnije. Ništa manje nisam ja sebičan onako uzimajuci bup i uništavajuci sebe.
Samo bez predaje i bez pomisljanja da odustanes i dizes ruku na sebe. To ne smijes pa makar cijeli zivot bio na terapiji. Ponavljam imas troje djece koji trebaju tatu kakav god bio.
User avatar
Jurke
Posts: 1467
Joined: Sun Jun 23, 2019 7:03 pm

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by Jurke »

licaninsasela wrote: Mon Dec 09, 2019 9:04 am
Jurke wrote: Mon Dec 09, 2019 7:42 am Imam ogromnu želju da se skinem, ja samo znam kolika je. Opet isto tako imam ogromne obaveze prema svima dragim i to moram sve na par meseci skrajnuti i posvetiti se samo sebi i svom problemu. Sebično jeste, ali i ovo do sada je još sebičnije. Ništa manje nisam ja sebičan onako uzimajuci bup i uništavajuci sebe.
Samo bez predaje i bez pomisljanja da odustanes i dizes ruku na sebe. To ne smijes pa makar cijeli zivot bio na terapiji. Ponavljam imas troje djece koji trebaju tatu kakav god bio.
Znam to. Podelio sam ovde taj trenutak slabosti koji mi se javljao kao i vecina ovde često u trenucima beznadja. Znam da to nije rešenje.
Crno vino, crne žene i "masno pečenje" , doći će mi glave.... :D
Nesa_neske_01
Posts: 816
Joined: Sun Mar 04, 2018 4:07 am

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by Nesa_neske_01 »

licaninsasela wrote: Mon Dec 09, 2019 8:58 am Ma nisi nista lose reko ne sekiraj se. Cuj ja ovisnost shvacam drugacije nego neki ovdi. Toliko je zajebana jer da nije tako ljudi bi se mahom svi skidali. Ovi decki nisu operateri nego ljudi ko i ja koji su zavrsili cijeli program od dvi godine. Samo oni su imali komociju nastavit zivit u splitu i ici na resocijalizaciju u centar koji ima psihologa i operatera i polako su uz njihove sugestije i kritike nalazili sebe, odnosno pomalo su uz strucnu pomoc ponovo ulazili u zivot. Jebiga ja sam izaso i zbog neimastine se brzo otisnio na more. Veceras cu vidit kako ce to sve ici al nadam se da ce ici ok. Ne nisam napravio recidiv na brodu sto bi bilo logicnije nego doma. I onda tih par mjeseci sta sam doma ja drogiran a djeca i zena u drugom planu. Sad se ne drogiram al opet mi je obitelj na drugom mjestu i jos puno problema kkoje ne rjesavam a vrime mi je da to pocnem rjesavati jer se osjecam ko neki parazit i mentalni invalid. Cudim sevsam sebi da sa ovakvim nacinom zivota jos nisam pao. Trvdoglav sam po prirodi pa vjerovatno zato. Ma i ja sam okruzen sa normalnim ljudima. Nemam ja kontakta sa dankijima jer nije to vise to. Ne da mi se iskreno slusati te silne price i pricice, lazi i obmane. Prije mi je znalo bit i zao nekih ljudi koji su mi dragi, medutim sad vise ne. I ja se sam cupam iz govana. Moja odluka je bila komuna, brod, obitelj. Zao mi je sto sam pao jer tesko se opet vratiti u normalan zivot. Brzo se zaboravi i padne u vodu sve kad ponovo padnes. Uzas od zivota. Kada covjek spozna samog sebe, kad se upoznas i ogolis do kraja i kad sve maske popadaju heroin vise nikad nije onakav kakvim ga pamtim prije komune. Ja ovdje pricam o heroinu al sasvim je nebitno sa cime se covjek drogiro. U pravu si. Treba raditi na duhovnosti. Treba nauciti sebe cijeniti i voljeti a zatim samo od sebe pomalo dolazi i sve drugo. Postovanje i ljubav prema obitelji prijateljima ...
Razumem te. Nemaština i zavisnost je pogubna kombinacija. Teško se izboriti sa oba.

Zadržaću se na ovome: "Treba raditi na duhovnosti. Treba nauciti sebe cijeniti i voljeti a zatim samo od sebe pomalo dolazi i sve drugo. Postovanje i ljubav prema obitelji prijateljima ".

Duh u nama se sastoji od tri stvari. Misaoni aparat, voljni, osećajni. Sva tri su odvojena ali rade zajedno.
Kao motor u brodu. Ima osovinu, klipove, aparat koji sve kontroliše - gasi motor, pali, meri temperaturu, pokreće brod napred nazad.
Sve odvojene komponente ali rade zajedno.

Misaoni aparat je najviše problematičan. Ako su ti misli na određeni način zarobljene, volja ti je sputana.
Želim da sebe naučiš. Kako bi mogao da pomogneš samom sebi.

Misli koje ti dolaze van tvoje volje su prisilne misli. Tako se zovu prisilne misli, rade po principu prisile. Ti ne želiš drogu ali ti misli bez obzira dolaze. Takoreći nemoćan si da im se odupreš. Uzimam za primer. Dalje se dešava da ti misli udare na volju, pokreću te na akciju, odeš uzmeš drogu. Sve je praćeno osećajem. Osećaj prave misli.

Ukoliko te ovo zanima, kako se izboriti sa tim imaš ovde: https://www.youtube.com/watch?v=-W4qQyxx3Hc
Ako ti uspe ne samo da ćeš se rešiti zavisnosti nego i raznih psihičkih poremećaja. Ili ćeš ih redukovati. To sad ne znam, šta ćeš moći, a šta ne i koliko.
Mislim da si svestan sledećeg: rešavati posledice problema je uzaludno, ali rešavati uzroke problema je korisno.
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by licaninsasela »

Nesa_neske_01 wrote: Mon Dec 09, 2019 2:12 pm
licaninsasela wrote: Mon Dec 09, 2019 8:58 am Ma nisi nista lose reko ne sekiraj se. Cuj ja ovisnost shvacam drugacije nego neki ovdi. Toliko je zajebana jer da nije tako ljudi bi se mahom svi skidali. Ovi decki nisu operateri nego ljudi ko i ja koji su zavrsili cijeli program od dvi godine. Samo oni su imali komociju nastavit zivit u splitu i ici na resocijalizaciju u centar koji ima psihologa i operatera i polako su uz njihove sugestije i kritike nalazili sebe, odnosno pomalo su uz strucnu pomoc ponovo ulazili u zivot. Jebiga ja sam izaso i zbog neimastine se brzo otisnio na more. Veceras cu vidit kako ce to sve ici al nadam se da ce ici ok. Ne nisam napravio recidiv na brodu sto bi bilo logicnije nego doma. I onda tih par mjeseci sta sam doma ja drogiran a djeca i zena u drugom planu. Sad se ne drogiram al opet mi je obitelj na drugom mjestu i jos puno problema kkoje ne rjesavam a vrime mi je da to pocnem rjesavati jer se osjecam ko neki parazit i mentalni invalid. Cudim sevsam sebi da sa ovakvim nacinom zivota jos nisam pao. Trvdoglav sam po prirodi pa vjerovatno zato. Ma i ja sam okruzen sa normalnim ljudima. Nemam ja kontakta sa dankijima jer nije to vise to. Ne da mi se iskreno slusati te silne price i pricice, lazi i obmane. Prije mi je znalo bit i zao nekih ljudi koji su mi dragi, medutim sad vise ne. I ja se sam cupam iz govana. Moja odluka je bila komuna, brod, obitelj. Zao mi je sto sam pao jer tesko se opet vratiti u normalan zivot. Brzo se zaboravi i padne u vodu sve kad ponovo padnes. Uzas od zivota. Kada covjek spozna samog sebe, kad se upoznas i ogolis do kraja i kad sve maske popadaju heroin vise nikad nije onakav kakvim ga pamtim prije komune. Ja ovdje pricam o heroinu al sasvim je nebitno sa cime se covjek drogiro. U pravu si. Treba raditi na duhovnosti. Treba nauciti sebe cijeniti i voljeti a zatim samo od sebe pomalo dolazi i sve drugo. Postovanje i ljubav prema obitelji prijateljima ...
Razumem te. Nemaština i zavisnost je pogubna kombinacija. Teško se izboriti sa oba.

Zadržaću se na ovome: "Treba raditi na duhovnosti. Treba nauciti sebe cijeniti i voljeti a zatim samo od sebe pomalo dolazi i sve drugo. Postovanje i ljubav prema obitelji prijateljima ".

Duh u nama se sastoji od tri stvari. Misaoni aparat, voljni, osećajni. Sva tri su odvojena ali rade zajedno.
Kao motor u brodu. Ima osovinu, klipove, aparat koji sve kontroliše - gasi motor, pali, meri temperaturu, pokreće brod napred nazad.
Sve odvojene komponente ali rade zajedno.

Misaoni aparat je najviše problematičan. Ako su ti misli na određeni način zarobljene, volja ti je sputana.
Želim da sebe naučiš. Kako bi mogao da pomogneš samom sebi.

Misli koje ti dolaze van tvoje volje su prisilne misli. Tako se zovu prisilne misli, rade po principu prisile. Ti ne želiš drogu ali ti misli bez obzira dolaze. Takoreći nemoćan si da im se odupreš. Uzimam za primer. Dalje se dešava da ti misli udare na volju, pokreću te na akciju, odeš uzmeš drogu. Sve je praćeno osećajem. Osećaj prave misli.

Ukoliko te ovo zanima, kako se izboriti sa tim imaš ovde: https://www.youtube.com/watch?v=-W4qQyxx3Hc
Ako ti uspe ne samo da ćeš se rešiti zavisnosti nego i raznih psihičkih poremećaja. Ili ćeš ih redukovati. To sad ne znam, šta ćeš moći, a šta ne i koliko.
Mislim da si svestan sledećeg: rešavati posledice problema je uzaludno, ali rešavati uzroke problema je korisno.
Postujem te i tvoj trud neske i vidim da imas kliker za problematiku. Cuj ali otiso si preduboko jer ja sam seljak i kuzim samo jednostavnost i direktnost. Mislim a i znam da ne treba ici tolikp strucno jer mi nismo doktori. Reka sam ti bio sam u komuni dvi godine i znam uzroke svoje ovisnosti. Mislio sam da mogu sam al ocoito neide pa cu sad okrenitt plocu.
Nesa_neske_01
Posts: 816
Joined: Sun Mar 04, 2018 4:07 am

Re: Buprenorfin - Skinuti se, kako ili Ne, nikako?

Post by Nesa_neske_01 »

licaninsasela wrote: Tue Dec 10, 2019 8:42 pm Postujem te i tvoj trud neske i vidim da imas kliker za problematiku. Cuj ali otiso si preduboko jer ja sam seljak i kuzim samo jednostavnost i direktnost. Mislim a i znam da ne treba ici tolikp strucno jer mi nismo doktori. Reka sam ti bio sam u komuni dvi godine i znam uzroke svoje ovisnosti. Mislio sam da mogu sam al ocoito neide pa cu sad okrenitt plocu.
Ok.
Ja nisam mogao dok taj video nisam preslušao puta i puta. Tako sam malo zagrebao po svom problemu.
Ne kažem da ti treba da radis isto što i ja.
User avatar
ManMan
Posts: 202
Joined: Mon Mar 12, 2018 10:52 pm
Location: Belgrade / Serbia

Ovog puta PO "PRAVILIMA", ali mi se rezultat NE MENJA??

Post by ManMan »

DrOgari, sapatnici u problemu, da Vas pitam nešto i ujedno, ukratko opišem situaciju..
Naime, pošto sam pre nekog vremena opet uspeo da navučem sebe na Bup, "vratio sam se" na forum, da nađem malo podrške.

Neću da gnjavim ako uspem.. a, trudim se (iako znate da imam sklonosti ka kilometarskim objavama):
1. Jesam, uspeo sam da se sebi userem u život ponovo, posle skoro 1god. strejta gde nisam ni pipnuo Bup.
2. Rešio sam da se ponovo skinem, nakon nekih 1god. na šmrkanju od 4-10mg. dnevno, kako kad. Naravno da sam ga zloupotrebljavao
da bih osetio nešto, a ne da bih se "održavao"
3. Shvatio sam da je šmrkanje loša ideja, pa sam prešao na otapanje pod jezikom..
Uspeo sam da se svedem na razumnu meru od 4mg, tj.polovine osmice pod jezik.

4. Pokušao sam da uzimam iz dva puta po 2mg. ili samo 4mg. odmah ujutru, ali... ee, sad pitam konkretno!:


Naime, kako god da uzmem (šmrknem 2mg. ujutru ili stavim pod jezik) dolazim u situaciju da se posle 6h od uzimanja raspadnem na delove!
Šta god uzeo, koliko god to bilo, meni svakog dana, nakon 5-6h od uzimanja kreće "reakcija" tela
na otrov kojim ga utapam
i počinjem da ga izbacujem iz sebe. To je klasična situacija gde počinjem da se znojim, vruće mi je, počinju noge da me bole,
glava i psiha da odlaze u neke dubioze i negativne misli, kiša pada, gradski prevoz nas jebe pa moram da pešačim, mokar + znojav, itd..
Hoću da kažem, kako su mi popodneva i vraćanja sa posla kući - jezivo negativna i redovno me nagone na razmišljanje da dignem ruke od svega!

Prvo sam mislio da mi je doza premala (klasična greška, ali vrlo brzo uočena i promenjena), pa sam pokušavao da otpočnem dan samo
sa jednim uzimanjem, 4mg. pod jezik.. Onda sam pokušao da uzmem samo 2mg. pod jezik, pa da se nakon 5-6h od tog trenutka,
ponovo "dodam i popravim" sa još 2mg. pod jezik..

Sve to isto sam pokušao i šmrkanjem.. Čisto da znate da sam probao sve načine konzumacije.
Priznajem da je otapanjem situacija za mrvu lakša i da je 90% slično kao i šmrkanje, sem što mi je nos čitav a ja nemam nikakav fleš - rad.
Takođe, ustalio sam se na 4mg. dnevno, ne prelazim tu dozu već nekoliko nedelja.. Što će reći da sam se ustalio i nemam velike fluktuacije
koje sam imao dok sam bezveze trošio količine..
Ja sam iskreno mislio da će 4mg. pod jezik - svako jutro, da mi ostavi normalan dan i da ću dočekivati večeri u istom stanju
tj. "pokriven" i bez ovih negativnosti??


Ima li iko ideju kuda dalje? Kako da se, makar, dovedem u stanje mira, pa makar i bio na nekoj maloj dozi?

Ponavljam: Kako god da uzmem, koliko god da uzmem (2,3,4mg.) svaki dan se ponavljaju jezivi padovi i Sloš!
Uopšte ne mogu da zamislim kako izgleda kada si stalno pokriven 24h, kada si na najmanjoj dozi koja te drži a pritom nema "rad"?
Ja osetim i 2mg. pod jezik, kako me puknu ujutru! Ali, čak i kad dodam još 2mg. (što u stvari nema svrhe, jer me "popravi" na najviše 2h)
tokom popodneva, ja i dalje nisam "ravnomerno pokriven" i nisam miran. Jednostavno svaki dan prolazim kroz Mini-Krizu!!
Dosta mi je svakodnevnog kriziranja i znojenja i suicidalnih misli i svega lošega!
Pokušao sam i kompletno skidanje, gde sam smanjivao dozu po -1mg. na svakih 7 dana.. Međutim, dođe ta scena gde bez 1mg.
imam jeziva stanja bolova i sveopšteg sloša.. Prošli put sam to prevazišao uz dosta lekova, ne izlaženjem iz kuće 30 dana, itd..
Sad baš i nemam taj komfor da se zabodem u sobu i ne izlazim, dok ne svane jutro u kome neću morati da zgutavam razne
lekove da ubijam bolove, da podižem psihu, itd..

P.S. Prošao sam kroz 6 meseci Anti-Hepatitis C terapije, koja je isto bila jako teška, ali mačiji kašalj naspram ovoga. Još čekam rezultate..
P.P.S: Ima li uopšte ikoga ko je zadovoljan, pokriven i miran 24/7? Čemu terapije Bup-om, kad se ne osećaš mnogo bolje na dnevnoj bazi??
JUST BE THE MAN, `Cuz, That`s All You Can!
Post Reply