Skidanje s buprenorfina - pravilan način

[yasujirozu]

ona ima anksioznost, koja je na kraju dovela do lupusa

ima tih teorija da stres producira autoimune bolesti a la multipla, lupus...

[Tamara86]

Yasujirozu, ima, preko sestre sam i upoznala par ljudi kojima je pronadjen lupus zbog anksioznosti, tj. kao posljedica dugogodinje anksioznosti i nepravilnog lijecenja iste. Samo sto kod nas, anksioznost mnogi ljudi ne prihvataju kao bolest, nego ih ima koji govore da je to glumatanje, i svasta nesto. Npr. meni samoj ponekad nije bilo jasno, za sestru moju, kako jedan dan moze otici do prodavnice, koja je 200m od kuce, i manje, a sledeci dan mene zove, koja sam 10km od nje, da odem do prodavnice. Sve je to pocelo kad nam je mama umrla. Medjutim, kao sto sam napisala, nije se na vrijeme obratila paznja na to, otac je mislio da ce samo od sebe proci, da je stres zbog majcine smrti doveo do toga, itd. itd. Sto se tice ovog za otkrivanje informacija, kod nas je sve moguce i sve dozvoljeno, tako da se ja nicemu ne cudim vise.

[budvanka]

Dobro vece, pozdrav iz Cg!
Iscitavala sam ovu temu na forumu cio dan juce. Taman kad sam se malo upoznala sa clanovima i njihovim problemima-priblizim se kraju i vidim da ste skoro svi skinuti! Salu na stranu, cestitke za sve vas. Izdvajam Frajlu, Noela, i osobito Tamaru, koja je uspjela usred zlokobne terapije za hep c, da izdrzi i cuveni taper! Iscitala sam dosta toga na netu o buprenorfinu, i sama sam bila na suboxonu prije 5-6godina, i skinula se sa 4mg nasuvo. Sjecam se da 4mjeseca nisam mogla da ustanem iz kreveta. No, prije godinu dana opet pocnem sa bupom... Sve je bilo kako treba, posao, decko, teretana, dobro raspolozenje... I odjednom, u decembru, tacno se sjecam dana-budim se i uzimam jutarnju dozu-i shvatim da umjesto uobicajene vedrine osjecam veliku prazninu. Uzmem ja jos, ali nista, potpuna otupjelost. Brzinom munje gubim posao, zapadam u ogromnu depresiju, po cio dan samo sjedim i zurim u jednu tacku. Kao da me je neko zacarao. Bojim se jos vece muke koja ce pratiti skidanje, uzmem 2-4mg dnevno, ali i pored toga ne mogu da se oduprem odumrlosti i ogromnoj tjeskobi.
Zao mi je sto se predstavljam ovako tmurnom, do prije par mjeseci nisam mogla da sjedim na jednom mjestu pola sata, a sad me evo kao fikus u cosku. Kao da me je neko zacarao... Na momente zivnem, ali se vrlo brzo skljokam u krevet. Zlatio se heroin, ovo je strasno. Znam da dosta ljudi uziva u zivotu dok je na bupu, ali meni je to odjednom sve stalo. A nisam mnogo uzimala, 8 mg. Probala sam i da stanem mjesec dana i predjem na drugi opijat, ali nista-sve dublje tonem u lose raspolozenje. Od AD mi je bilo toliko lose da ne zelim vise ni jedan da probam. Ima li kraja ovome, boze dragi. Desava li se ovo ikome osim meni? Ako neko ima bilo kakav savjet, molim vas...
Da kazem jos da imam super porodicu i decka, i svi su uzasno uplaseni jer je promjena nastupila u jednom danu bukvalno. Kao da ne postojim vise, ne izlazim iz kuce, nr mogu ni da se okupam, bacila sam karticu iz tel jer ne mogu nikog da slusam vise
Sve vas pozdravlja
J iz CG

[yasujirozu]

No, prije godinu dana opet pocnem sa bupom...

za kaj si poslije toliko vrijemena, na bupu - jesi imala relapse s dopom?

Zlatio se heroin, ovo je strasno.

hm, baš da je divan, pa i nije...

[budvanka]

Jesam, ali nakratko. Nadala sam se da ce me b izvuci i odmah sam presla na njega.
Sad ne znam sta cu-osjecam se jako lose od njega, ali nemam snage da u ovom stanju istrpim skidanje ili taper sa njega. Mislila sam da ga uzimam jos par mjeseci, pa da ga smanjim i skinem se u rano ljeto-tad je najtoplije, i nadam se da cu do tad skupiti snage.
Iako sam zavisnik, imala sam ispunjen zivot, a sad ne mogu da se latim nicega. Dajte bilo kakav savjet, molim vas, uzasno mi je tesko.
Kad kazem da je heroin bolji, mislim na skidanje sa njega koje traje 5dana, a na skidanje sa b ne smijem ni da pomislim, i praceno je, bar kod mene, ludackim strahom i dugotrajnom krizom.
Hvala na interesovanju y.

[Tamara86]

Evo i mene Prvo, Budvanka, dobrodosla Ja se skidam zbog tog osjecaja. Bukvalno, ja sam to ovako dozivjela. Sub mi je pomogao koliko je mogao, da izguram terapiju, ispocetka je i radio, izvukla sam sto sam mogla iz njega, i nema vise. To je to. I meni je na pocetku, sve super, ja energije toliko da ne znam sta cu od nje, sve stizem, sve mogu...Nisam ni krenula na terapiju za hepatitis, polako se javio taj osjecaj. Ne mogu nista, i ne da mi se. Otupljenost. Pa cak i depresija. Probala povecati dozu, probala smanjiti dozu, isto. Pa onda sebi govorila, to je samo trenutno, svakome se desi. Krenula na ter.za hepatitis, i terapija me ispocetka zakucavala, pa nisam imala toliko vremena da razmisljam opet o subu, ali kad je prestalo ono da kazem najgore od ter za hepatitis, pocela sam opet razmisljati, i shvatila da nemam nekog bas izbora, ili prestati sa svim, ili se pomiriti da ce mi biti tako na subu i to je to. Zato sam i krenula sa skidanjem. Od juce, nisam uzela ni onih 0.1mg suba. Dugo sam i razvukla ovih 0.1mg, pa osim sto ne mogu spavati, ne osjecam neku veliku promjenu, ili nije jos ni pocelo kako treba, u svakom slucaju, kako god da bude, izdrzacu Ne moze nikako biti gore nego sto je bilo. Ide proljece, i kao sto sam navela vec, rjesila sam sta sam imala, sad je vrijeme da krenem nekim drugim putem, i to i radim. Uglavnom, ne osjecam se lose, za sada, uvece prosetam, malo po kuci, danas sam vadila krv za pcr taj, nalaz ce biti za mjesec dana, u ponedeljak sam cekala doktoricu tamo u metadonskom, pricala sa njom i odjavila se sa suba. Htjela je ona da lezim, ili da mi prepise antidepresiv i apaurin, nego necu ja, meni isto antidepresivi ne sjedaju. Bude mi ok neko vrijeme, i onda me depresija jos jaca opali, tako da mislim stvarno da mozak treba sam da se izbori sa ovim. Tako da bih to savjetovala i tebi, Budvanko, jer msm da je i u tvom slucaju, sub uradio koliko je mogao, e sad je do tebe, hoces li ga i dalje uzimati i osjecati se tako kako se osjecas, i naviknuti se da je to tako, ili mozes i prestati i vidjeti kako ce biti bez njega, bar se na sub nije tesko vratiti ako bas ono vidis da ne mozes. Pozdrav svim ostalim ljudima, gdje ste, kako ste, nadam se da ste svi ok, javite se

[suppx]

Ima li živih ovdje,svi cisti pa ko šljivi forum,kako ste mi ,kako napredujete?pisiteeeeee

[Tamara86]

Ja se nikako javiti Uglavnom, nije mi se dalo ustati iz kreveta, samo neke serije gledala, i izvadila 3zuba, bolili me, propali totalno od terapije. Uglavnom, 17 mi je dan kako nisam uzela nista, i osjecam se bolje. Iskreno, prva ona tri-cetiri dana, kad sam prestala uzimati i ono 0.1mg suba, mislila sam da ce biti bas lose, i sve sam cekala tu najgoru losu, ali nije dosla. Jest mi bilo lose, ali sam ja mislila da ce biti jos gore. Jedino sto sam bezvoljna, ali i to izbijam iz sebe, prosetam sa muzem, odemo na kafu tu po hoodu, i po kuci dok obavim sto imam, nekako se natjeram, i znam da cu samo tako i uspjeti. Uglavnom sam mislila da ce biti puno teze. Ne znam iskreno o cemu vise da pisem, sad mi je prioritet da ganjam neki posao, da malo u neku rutinu pomognem, msm da bi mi pomoglo, i sa spavanjem i sa bezvoljnoscu. Kako ste vi svi, Noel, Suppx, Frajla, ostali? Javim se ja opet, sad idem prosetati malo

[yasujirozu]

izvadila 3zuba, bolili me

prednje?

[noel]

I ja sam nedavno vadio par zubi, jbga opijati ih gadno sjebu... a izgleda da moram još jedan. S Tamarom se čujem putem privatnih poruka, ali red je i da ovdje napišem nešto... kod mene sve ok, radim već neko vrijeme, imam razne obaveze, točno sam se vratio u društvo... što je bio čudan pothvat, jer sam morao napustiti svoj stari identitet i tako ostao ogoljen... sad gradim ego iznova, stvaram neke nove vrijednosti, nove navike... baš baš neobično stanje. Kao da sam pretrpio ozljedu mozga i sada se ponovo učim najnormalnijim stvarima. A to tako izgleda da mora, jer s drogom mi nema niti flerta. Crva ni želje nemam... jedina želja mi je da sve posljedice napokon prođu (nakon jebenih pet mjeseci).

26.09.2016. - zadnja doza bupa (0.9mg)
10.11.2016. - dvodnevni recidiv s dopom
16.01.2017. - prestajem sa svim lijekovima (AD, aksiolitici etc)