"Ovisnost je bolest mozga"

Vaša iskustva, pitanja u vezi sa terapijom "održavanja" - metadon, buprenorphine... Pišite ovdje o svojoj borbi sa ovisnošću, svakodnevnim iskušenjima i problemima s kojima se suočavate.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
david
Posts: 64
Joined: Tue Sep 23, 2014 11:38 am

"Ovisnost je bolest mozga"

Post by david »

Ovisnost je bolest mozga - tako mi je rekla psihijatrica na zadnjem pregledu.

Ako je ovisnost bolest mozga, znači li to da ćemo do kraja života živjeti sa tolikom žudnjom i čežnjom kojom smo ranjeni kada je naša duša spoznala taj opojni podražaj. Zaista teško je u umu svome prihvatiti da će ta čežnja biti prisutna do kraja života a da se ne posrne i pada i opet diže i opet pada.... i tako stalno..... zar nije to ništa drugo do velika patnja za nas ovisnike i veliko breme koje smo si natovarili na naša već toliko napaćena leđa.

Iskreno moje mišljenje je ovisnost je bolest i duše i mozga,... rekao bi prije duši se svidio taj podražaj i nije li to onaj "crv" koji nas stalno gricka i podsjeća na taj osjećaj koji je naša duša zapamtila. Svakako nas ovisnike će pratiti taj krst do kraja života jer mi smo kao Adam i Eva kada su u rajskom vrtu kušali jabuku te su tako dobili osjećaj spoznaje dobra i zla , tako smo i mi koji smo probali opijate dobili spoznaju nečega što ćemo sada nositi kao bol na duši i bol apstinencije do kraja života.

Možda zvučim malo patetično ali nije mi to namjera... želio sam zapravo istaknuti da je neophodno raditi na sebi kako bi dolazili do novih spoznaja i tako se uzdigli iznad svega toga i prihvatili svoje postupke i sebe takvi kakvi jesmo ... ako smo imali loš život i činili loše stvari... zar ne možemo sada upravo zbog toga što smo spoznali koliko je loše činiti zlo , sa radošću da sada učinimo nekome nešto dobro... ili nekome pomognemo ili na bilo koji način učinimo neko dobro i zaista uvidjet ćemo kako ćemo se i mi osjećati dobro svaki put kada tako postupimo. Upravo ta dobra djela mogu da iz duše išćiste svu lošu prošlost i bol na duši koja se godinama taložila.

Zaista ako ne izmjenimo sebe džaba nam i terapija, i psihoterapija i novci i sve drugo... ovisnost svakako je posljedica ne uzrok.... uzrok je različit ne treba nikud dalje ići evo nam našeg sistema koji se toliko hvali "demokracija" .... otac radi , majka radi po cijeli dan... dijete od najranijeg uzrasta odgaja odgajateljica u vrtiću, pa zatim popodne boravište, ...... naveče kada roditelji dođu su umorni i nemaju snage da se bave sa djecom, tako dan za danom, pa dolazi škola , djeca su prepuštena sebi i ulici gdje ih odgaja sistem i loše društvo... tako da problem je jako dubok na globalnoj razini, a za induvidualne neću ni ulaziti to sada nije toliko ni bitno..

Želio sam se osvrnuti i dati podršku svima ovisnicima i suovisnicima... da ne odustaju i da ustraju u liječenju i svakako da počnemo najprije mijenjati sebe, zaista ima toliko dobrih stvari koje možemo učiniti i da se osjećamo tako dobro i ugodno.

Pozdrav svima!
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: "Ovisnost je bolest mozga"

Post by sanela »

Davide, lijep pozdrav i dobro dosao na forum! Procitah prvu recenicu i odmah dobih zelju da odgovorim, ali kasnije vidjeh da dijelimo misljenje - ovisnost je bolest duse i ona je posljedice svega sto se u nama talozilo tokom odrastanja.
Na globalnom nivou se kod nas samo zna lijepo pricati, a prava promjena se moze postici jedino na individualnom nivou. Pitas se hoces li do kraja zivota zivjeti sa zudnjom? Ono sto znam je da ce intenzitet zudnje biti slabiji vremenom i kako ti rece radom na sebi. Nije rad cinjenje dobrih djela. Rad na sebi je prvo da zavolis sebe, u potpunosti, sa svim manama i vrlinama, da oprostis sebi sve lose sto si napravio sebi i drugima i onda slijedi mijenjanje sebe. Oporavak od ovisnosti je ugradjivanje u sebe novog zivotnog stila, kao sto je ovisnost pracena odredjenim stilom zivljenja. Kako u svoj zivot ubacujes nove sadrzaje, upoznajes nove ljude, bavis se novim aktivnostima, otkrivas novi smisao u zivotu, zudnja ce postajati manja. Vazno je upoznati sebe, raditi ono sto volis, a sto nema veze s ovisnickim zivotom i stalno sebe pitati kako sam, kako se osjecam, gdje zelim biti, idem li ka mjestu na kojem zelim biti, je li moje ponasanje u skladu s onim sto zelim postici... I kljucno za odrzavanje apstinencije je biti iskren prema sebi i drugima. Ako ste loseg raspolozenja, nemojte to kriti, to je normalno, ako ste ljuti, budite ljuti, ako ste sretni budite sretni. I okruzite se ljudima koji vas podrzavaju u oporavku...
Sretno i pisi, pisi sta se kod tebe desava na individualnom nivou. Pisanje pomaze...
User avatar
david
Posts: 64
Joined: Tue Sep 23, 2014 11:38 am

Re: "Ovisnost je bolest mozga"

Post by david »

I kljucno za odrzavanje apstinencije je biti iskren prema sebi i drugima. Ako ste loseg raspolozenja, nemojte to kriti, to je normalno, ako ste ljuti, budite ljuti, ako ste sretni budite sretni. I okruzite se ljudima koji vas podrzavaju u oporavku...
Imao sam u životu jednu prelomnu točku kada sam upoznao snagu iskrenosti i od tada zaista trudim se da budem iskren i prema sebi i drugima... ono što je zaista tajna je da treba znati što znači biti iskren prema sebi i drugima u praksi... pa evo ja ću u kratkim crtama opisati svoj slučaj:

Prije više godina dopisivao sam se preko chata sa jednom osobom i znali smo pričati dugo u noć. Sviđalo mi se njeno razmišljanje i godilo mi je biti u društvu takve osobe jer kao da sam našao slično mišljenika pa riječi nikada dosta... Pošto smo tako duže vremena pričali počeo sam zamjećivat da u svoje priče znam ubacivati nešto što zapravo nisam nikada radio, ali ne samo radio već i neke stvari koje bi volio raditi npr. da kuham sa vremena na vrijeme , ponekad trčim i sl... već da pričam da sam radio neke stvari koje bi zapravo volio raditi....

I tako sam sam sebi tada rekao "pa ti si totalni fejk" i posramio sam se pred sobom i došlo mi je tako teško na srcu jer sam zapravo lagao sam sebi i drugima i puno veće stvari od toga i toliko sam zapravo patio zbog toga a da nisam bio ni svjestan. Tako da sam odlučio da svaku tu stvar koju sam rekao da ću u buduće i izvršavati ali ne zbog drugih već da bi mogao sam pred sobom imati mir u srcu....

Tako je počela moja avantura dan za danom i zaista , ali zbija zaista počeo sam kuhati (pošto sam živio tada sam sa ocem) trčati nisam počeo ali sam počeo igrati nogomet, čak sam ponovo upisao i fakultet i otišao u drugu državu , faklultet nisam završio ali sam konačno shvatio da to zanimanje ne želim.... ljudima sam govorio samo ono što im mogu izvršiti i više se nisam uopće isticao sa nečim jer sam zapravo shvatio da je to toliko besmisleno i počeo sam se čuditi i diviti koliko je lijepo biti slobdan.... počeo sam shvaćati zašto da se uopće nekome ističem, počeo sam tada uviđati i koliko drugi ljudi sebe muče i pate se jer pokušavaju biti nešto što nisu, jer zapravo ne prihvaćaju sebe onakvima kakvi jesu... a zapravo toliko toga ima lijepoga svatko od nas ali to ne vidi od opterećenosti za onim što nije... zapravo tada sam počeo ići napred i tada sam počeo da živim... u kratkom sam se roku oženio i dobio dijete i sada obnavljamo kuću.... zaista kad ovako pričam zvuči kao bajka ali nije naravno... velika se muka i znoj prolijeva i žrtva za mir u duši, i to mi nitko ne može osporiti jer sam doživio to i proživljavam i danas i tako će biti do kraja života... Glavni elemeti ljubavi su trpljenje, žrtvovanje, stradanje... jer kako možeš voliti nekoga a da se ne žrtvuješ za njega ili kako možeš voljeti nekoga a da nećeš pretrpiti i otići negdje za nekoga ili učiniti nešto za nekoga do koga ti je stalo... Svakako ove riječi su pusta fraza bez istinskog osjećaja i zadovoljstva kada se to čini za nekoga do koga ti je stalo..... pa pitamo se zašto danas brakovi toliko pucaju... pa nije čudo da pucaju kada danas neće nitko nikoga više da trpi, a žele neku sreću i pitaju se što su nesretni i jadaju se kako njih nitko ne voli, ja ću reći puno je veće blago davati nego primati ko je to osjetio znat će o čemu pričam...žao mi je samo dječice koja ostaju bez roditelja i koja odrastaju u patnji, srce mi nekad tako krvari od bola i tuge kada vidim takve slučajeve...

Danas se zapitam nekad, kako sam uspio zalutati u taj svijet ovisnosti,.... jer zaista kada se dublje razmisli o tome, to je jako ozbiljan i veliki problem, koji ne nastaje preko noći.... odgovor je teško dobiti ... tako da i ja danas tako guslam dan za danom sa buprenorphine-om i trudim se da sam koristan društvu i razvijam dalje svoje talente , ... cigarete sam uspio riješiti i medaton na kojem sam bio par godana i to na jakoj visokoj dozi sam uspio riješiti na 0 i bio sam čist oko 2 godine ali ne ide, želja me toliko izluđuje nekad da padam onda u alkohol, pa drugi dan kad sam mamuran kao po navici uzmem tramal pa nakon tjedan dana se opet riješavam tramala i tako kao neko vrzino kolo dok nisam odlučio da se ponovo prijavim u kliniku i psihoterapiju i dobio buprenorphine i antidepresiv elice-u i sada mi je ta aždaja utihnula, kao da je dobila svoju čokoladu pa je na miru... ali moja savijest i duša jako pate ...... evo to su ovisničke muke , tužan je naš život takav i onda kada vidim kako danas olako ulaze djeca i omladina u taj svijet ne znam šta reći...

Lijep pozdrav,
Jamerody
Posts: 2
Joined: Sat Jun 20, 2015 5:58 am

Re: "Ovisnost je bolest mozga"

Post by Jamerody »

I have nothing to find this.
pavaoiztarza
Posts: 30
Joined: Fri Mar 13, 2015 7:41 pm

Re: "Ovisnost je bolest mozga"

Post by pavaoiztarza »

david wrote:
I kljucno za odrzavanje apstinencije je biti iskren prema sebi i drugima. Ako ste loseg raspolozenja, nemojte to kriti, to je normalno, ako ste ljuti, budite ljuti, ako ste sretni budite sretni. I okruzite se ljudima koji vas podrzavaju u oporavku...
Imao sam u životu jednu prelomnu točku kada sam upoznao snagu iskrenosti i od tada zaista trudim se da budem iskren i prema sebi i drugima... ono što je zaista tajna je da treba znati što znači biti iskren prema sebi i drugima u praksi... pa evo ja ću u kratkim crtama opisati svoj slučaj:

Prije više godina dopisivao sam se preko chata sa jednom osobom i znali smo pričati dugo u noć. Sviđalo mi se njeno razmišljanje i godilo mi je biti u društvu takve osobe jer kao da sam našao slično mišljenika pa riječi nikada dosta... Pošto smo tako duže vremena pričali počeo sam zamjećivat da u svoje priče znam ubacivati nešto što zapravo nisam nikada radio, ali ne samo radio već i neke stvari koje bi volio raditi npr. da kuham sa vremena na vrijeme , ponekad trčim i sl... već da pričam da sam radio neke stvari koje bi zapravo volio raditi....

I tako sam sam sebi tada rekao "pa ti si totalni fejk" i posramio sam se pred sobom i došlo mi je tako teško na srcu jer sam zapravo lagao sam sebi i drugima i puno veće stvari od toga i toliko sam zapravo patio zbog toga a da nisam bio ni svjestan. Tako da sam odlučio da svaku tu stvar koju sam rekao da ću u buduće i izvršavati ali ne zbog drugih već da bi mogao sam pred sobom imati mir u srcu....

Tako je počela moja avantura dan za danom i zaista , ali zbija zaista počeo sam kuhati (pošto sam živio tada sam sa ocem) trčati nisam počeo ali sam počeo igrati nogomet, čak sam ponovo upisao i fakultet i otišao u drugu državu , faklultet nisam završio ali sam konačno shvatio da to zanimanje ne želim.... ljudima sam govorio samo ono što im mogu izvršiti i više se nisam uopće isticao sa nečim jer sam zapravo shvatio da je to toliko besmisleno i počeo sam se čuditi i diviti koliko je lijepo biti slobdan.... počeo sam shvaćati zašto da se uopće nekome ističem, počeo sam tada uviđati i koliko drugi ljudi sebe muče i pate se jer pokušavaju biti nešto što nisu, jer zapravo ne prihvaćaju sebe onakvima kakvi jesu... a zapravo toliko toga ima lijepoga svatko od nas ali to ne vidi od opterećenosti za onim što nije... zapravo tada sam počeo ići napred i tada sam počeo da živim... u kratkom sam se roku oženio i dobio dijete i sada obnavljamo kuću.... zaista kad ovako pričam zvuči kao bajka ali nije naravno... velika se muka i znoj prolijeva i žrtva za mir u duši, i to mi nitko ne može osporiti jer sam doživio to i proživljavam i danas i tako će biti do kraja života... Glavni elemeti ljubavi su trpljenje, žrtvovanje, stradanje... jer kako možeš voliti nekoga a da se ne žrtvuješ za njega ili kako možeš voljeti nekoga a da nećeš pretrpiti i otići negdje za nekoga ili učiniti nešto za nekoga do koga ti je stalo... Svakako ove riječi su pusta fraza bez istinskog osjećaja i zadovoljstva kada se to čini za nekoga do koga ti je stalo..... pa pitamo se zašto danas brakovi toliko pucaju... pa nije čudo da pucaju kada danas neće nitko nikoga više da trpi, a žele neku sreću i pitaju se što su nesretni i jadaju se kako njih nitko ne voli, ja ću reći puno je veće blago davati nego primati ko je to osjetio znat će o čemu pričam...žao mi je samo dječice koja ostaju bez roditelja i koja odrastaju u patnji, srce mi nekad tako krvari od bola i tuge kada vidim takve slučajeve...

Danas se zapitam nekad, kako sam uspio zalutati u taj svijet ovisnosti,.... jer zaista kada se dublje razmisli o tome, to je jako ozbiljan i veliki problem, koji ne nastaje preko noći.... odgovor je teško dobiti ... tako da i ja danas tako guslam dan za danom sa buprenorphine-om i trudim se da sam koristan društvu i razvijam dalje svoje talente , ... cigarete sam uspio riješiti i medaton na kojem sam bio par godana i to na jakoj visokoj dozi sam uspio riješiti na 0 i bio sam čist oko 2 godine ali ne ide, želja me toliko izluđuje nekad da padam onda u alkohol, pa drugi dan kad sam mamuran kao po navici uzmem tramal pa nakon tjedan dana se opet riješavam tramala i tako kao neko vrzino kolo dok nisam odlučio da se ponovo prijavim u kliniku i psihoterapiju i dobio buprenorphine i antidepresiv elice-u i sada mi je ta aždaja utihnula, kao da je dobila svoju čokoladu pa je na miru... ali moja savijest i duša jako pate ...... evo to su ovisničke muke , tužan je naš život takav i onda kada vidim kako danas olako ulaze djeca i omladina u taj svijet ne znam šta reći...

Lijep pozdrav,
Kontam.
Post Reply