OVE NOCI
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U nocima, kao ova, drzao sam je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene veilke nepomicne oci.
Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto je moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve. U daljini neko pjeva. U daljini.
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Kao da je hoce pribliziti moj je pogled iste.
Moje srce je iste, a ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako je dug zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
i ovo stihovi posljednji koji za nju pisem.
Pablo Neruda
malo poezije ne steti?
Moderator: sanela
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
Drugi put bih znao
Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.
Premalo sam se naslađivao ljepotom starih pjesama
i šetnjama na mjesečini.
Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj
nisam imao barem dvojicu prijatelja.
Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.
Drugi put bih znao neuporedivo više
da uživam u životu.
Drugi put bih znao.
Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima
i zalascima sunca.
Premalo sam se naslađivao ljepotom starih pjesama
i šetnjama na mjesečini.
Premalo sam se opijao vinom prijateljstva
mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj
nisam imao barem dvojicu prijatelja.
Premalo sam vremena odvajao za ljubav
kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme.
Drugi put bih znao neuporedivo više
da uživam u životu.
Drugi put bih znao.
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
KAD BI SE MOGLO OTPUTOVATI
Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otići zauvijek, ili neku staru lađu
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.
Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.
Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na lađi
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.
Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.
Vesna Parun
Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otići zauvijek, ili neku staru lađu
prevariti da nas odvede iz grada,
prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuće bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.
Pa ne znam s kime bih htjela iščekati zoru
sa onima koji plaču, ili sa onima što pjevaju.
Jer koji plaču polako će se utješiti
a koji pjevaju umorit će se pjesme.
Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na lađi
jer su mi i onako već daleko svi koje htjedoh zadržati blizu.
Jer nemam od koga da bježim. I zato jer se plašim povratka.
Ali kad bi se moglo otići zauvijek, i zaista otići s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.
Vesna Parun
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
LXI
Neka je blazen dan,mjesec i doba,
Godina,cas i trenutak, ono vrijeme
I lijepi onaj kraj i mjesto gdje me
Zgodise oka dva, sputase oba.
Blazene prve patnje koje vezu
U slatkom spoju sa ljubavlju mene,
I luk i strijele sto pogodise me,
I rane koje do srca mi sezu.
Blazeni bili svi glasovi, koje
Uz uzdah, zudnju i suze bez broja
Prosuh, zovuci ime Gospe moje;
I blazene sve hartije gdje pisem
U slavu njenu, i misao moja
Koja je njena, i nicija vise.
Francesko Petrarka
Neka je blazen dan,mjesec i doba,
Godina,cas i trenutak, ono vrijeme
I lijepi onaj kraj i mjesto gdje me
Zgodise oka dva, sputase oba.
Blazene prve patnje koje vezu
U slatkom spoju sa ljubavlju mene,
I luk i strijele sto pogodise me,
I rane koje do srca mi sezu.
Blazeni bili svi glasovi, koje
Uz uzdah, zudnju i suze bez broja
Prosuh, zovuci ime Gospe moje;
I blazene sve hartije gdje pisem
U slavu njenu, i misao moja
Koja je njena, i nicija vise.
Francesko Petrarka
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
Masta povodom ociju (nije citava)
...........
Lica su ljudi mozda zagonetna slova.
Lica su valjda izraz izgubljenih snova.
Moje dnevno stivo citanka je glava.
Nego me oko glavno uzasava.
Ima u oku zapisanih masta,
il mi u oko prenosimo svasta?
Ono crno iz dubina kroza nj biva jasno.
Ko ce smjeti reci da je oko casno?
..........
Nekada me takav strah ociju hvata,
strah pecata,ili strah pergamenata:
sto to cudno,mracno u ocima pise?
To sam znao jednom.ne sjecam se vise,
i evo se bojim, da ce luc donijeti
onaj ko me na to iznenada sjeti.
Sto me nemilosno brojne oci tlace?
Upitnici vida bole : oci znace.
Danju oci mrace.No u mraku zrace.
Najbolje su oci sto nas naoblace
da po tome vedri horizonat svlace.
Vidici su slutnje u smisao sivi
i samo u tajni pravo bice zivi
Oci kazu.Oci kazu da nsa boli
i kakve smo cudne duse kad smo goli.
Cemu nije ravan majstor,ni najveci,
oci,zrele oci,to ce smjelo reci;
plamen kojim starac u grob skori gleda
nehotice vidim vec u oku ceda.
Tin Ujevic
...........
Lica su ljudi mozda zagonetna slova.
Lica su valjda izraz izgubljenih snova.
Moje dnevno stivo citanka je glava.
Nego me oko glavno uzasava.
Ima u oku zapisanih masta,
il mi u oko prenosimo svasta?
Ono crno iz dubina kroza nj biva jasno.
Ko ce smjeti reci da je oko casno?
..........
Nekada me takav strah ociju hvata,
strah pecata,ili strah pergamenata:
sto to cudno,mracno u ocima pise?
To sam znao jednom.ne sjecam se vise,
i evo se bojim, da ce luc donijeti
onaj ko me na to iznenada sjeti.
Sto me nemilosno brojne oci tlace?
Upitnici vida bole : oci znace.
Danju oci mrace.No u mraku zrace.
Najbolje su oci sto nas naoblace
da po tome vedri horizonat svlace.
Vidici su slutnje u smisao sivi
i samo u tajni pravo bice zivi
Oci kazu.Oci kazu da nsa boli
i kakve smo cudne duse kad smo goli.
Cemu nije ravan majstor,ni najveci,
oci,zrele oci,to ce smjelo reci;
plamen kojim starac u grob skori gleda
nehotice vidim vec u oku ceda.
Tin Ujevic
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
MJESEC
Iz guste tame dana na umoru iznikao je
ponad naših glava mlad i njezan lik mjeseca
Sada plovi cijelom širinom svoga neba
budec iz snenosti one koji su sebe izgubili
Prije no što se umori na tom sjajnom putovanju
i prije nego što u svom rašcenju izgubi korak
(i dobije okolo svih svojih strana
bijelu i srebrnu kosu)
Urezi njegov znak u mehkoj bijelini miljevine
kako bi mogao što vjernije upiti u sebe sliku
Svoje neizrecive boli i nade
Mak Dizdar
Iz guste tame dana na umoru iznikao je
ponad naših glava mlad i njezan lik mjeseca
Sada plovi cijelom širinom svoga neba
budec iz snenosti one koji su sebe izgubili
Prije no što se umori na tom sjajnom putovanju
i prije nego što u svom rašcenju izgubi korak
(i dobije okolo svih svojih strana
bijelu i srebrnu kosu)
Urezi njegov znak u mehkoj bijelini miljevine
kako bi mogao što vjernije upiti u sebe sliku
Svoje neizrecive boli i nade
Mak Dizdar
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
Prozori
U ovim mracnim sobama
gdje provodim teske dane,
vrtim se tamo-amo
da pronadjem prozore.
- Kad bi se jedan prozor otvorio -
bila bi to utjeha.
Ali prozora nema,
ili ja ne mogu da ih nadjem.
Mozda je i bolje da ih ne nadjem.
Mozda bi svjetlost bila novo nasilje.
Ko zna kakve bi sve nove stvari objelodanila
Konstantin Kavafi
U ovim mracnim sobama
gdje provodim teske dane,
vrtim se tamo-amo
da pronadjem prozore.
- Kad bi se jedan prozor otvorio -
bila bi to utjeha.
Ali prozora nema,
ili ja ne mogu da ih nadjem.
Mozda je i bolje da ih ne nadjem.
Mozda bi svjetlost bila novo nasilje.
Ko zna kakve bi sve nove stvari objelodanila
Konstantin Kavafi
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
Zagrljaj
Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato
Vesna Parun
Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato
Vesna Parun
-
beendemiurglike
- Posts: 76
- Joined: Sat Mar 11, 2006 3:32 pm
Zagrljaj
Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato
Vesna Parun
Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.
Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.
Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.
Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato
Vesna Parun