malo poezije ne steti?

[Vodolija]

Spirit no sikiriki...zvrky se malo salila. Jel tako ZVRKY???

[Spirit]

Xaxaxa, ma cista poezija :smt075

[Erineja]

Nisam znala da je put od poezije do tuce ovako kratak. :smt043 :smt082 :smt043

[zvrky]

Vidi vidi primetila je i ovde da je otrcavam,hehehhehehe,pa spirit nije ovo poezija,samo inspirativne misli,hehhehehehehhehehehheehehheheeheheheheh,pa ne bi ja tebe okacila nigde nisi ti perhan,hehehehehheheheh,nego meni vreca treba! aj da ne kvarimo momku pesme nije uredu...... a vodo imamo svi porodicnih problema naravno da ih imamo i ja sam sigurna u to! Pozdrav MAMAAAAAAAAAAAAAA ne bi ja tebe ni za kikiriki dala

[persona_non_grata]

Ja sam pjesnik, čarobnjak, tajanstveni vilenjak
na putu bez povratka, vozim nebeski jedrenjak
otvaram vrata kaosu, kroz život ja prolazim
samo u vjeri i ljubavi nadu pronalazim
svjetlo usred tame, ko zaklon ispred oluje
tu vruće stihove kujem, tu sumnje kroz mene struje
pa kujem misao, da ne postoji smisao života
ali baš u sumornome svijetu leži skrivena ljepota
ljepota tajnih nota, kroz magiju je želim naći
na izvoru poezije ja tražim inspiraciju
i želim poštovanja, neka mi se narod klanja
nek zvijezde mi put pokažu sve do cilja putovanja
do više razine znanja, samo uporni dolaze
kroz pustinju, bez predaha, do finalne oaze
slabih nema više, odnesu ih prve kiše
ja urezujem svoj znamen, da nikad se ne izbriše
vječito prkosim protiv leda, vjetra, sunca
protiv sile svake tamne što ne vodi me do sunca
gdje normalan čovjek bunca, ja se bez problema krećem
i to baš tamo gdje je tamno, tamo odakle potječem.........................

Želim pobjeći od svega, omča steže oko vrata
ali tek na kraju spoznam da bježim u prostranstva nepoznata
pa pišem o svemu tome i vičem ''dovraga gdje sam?''
vrištim kad sam bijesan, jer moj znamen još nije uklesan
ako postoji riječ ''luđak'', ja to zasigurno jesam
jer ko da ničeg nisam svijestan u ovoj zemlji čudesa
tu gdje pravila ne postoje, gdje je igra gruba
nemaš izbora ni nade kada stjeran si do ruba
sudbina može me ubiti, slobodu stvaranja blatiti
ali osveta je moja, jer ja ću se vratiti
nemam anđele čuvare koji nadamnom bdiju
samo demone iz pakla što histerično se smiju
ubojice hladnog lica samo čekaju u magli
čekaju moj krivi korak kako bi me smakli
ostat ću za glavu kraći, ako ne pronađem način
da uhvatim dobar zalet pa sve loše prekoračim
umjetnik sam u duši, ali ugled mi se ruši
ni djela ne mogu stvarat, inspiracija se guši
moj život postaje sjena, generacijska je smjena
nedostaje zadnja scena, proklet za sva vremena
ipak ostaje mi utjeha kad oduzmu mi tijelo
da disati ću i živjeti kroz svako svoje djelo....................

Bilo jednom davno, za sedam mora, gora
kao iz scene iz horrora, stvarnost je ko noćna mora
bilo jednom davno, tako biti će za stalno
prizori sa mojih stranica tu djeluju stvarno
iz dubina, sa visina, zvuci sablasnih tišina
lutam kroz crnu maglu oko mene je praznina
tu nisam slučajno, tu me je dovela sudbina
moja priča je ko nastavak pričama iz davnina
u utrci kroz vrijeme svi su drugi u prednosti
i mojim umom vlada strah od osjećaja manje vrijednosti
i baš to što ništ ne značim, samo me čini jačim
sitnice me čine sretnim, pa sam sretan svim i svačim
tražim način, kako da pobjedim fobiju
jer doživljavam život baš ko doživotnu robiju
zarobljen sam u velikome nizu slučajnosti
čudnim putovima putujem od krajnosti do krajnosti
između sna i stvarnosti, stvarnosti i sna
budućnost pjesnika sada u rukama je zla
kada dođe moj tren, kad izgradim teren
kad djelo mrtvog pjesnika postane fenomen
zaustavio bi vrijeme dok hodam kroz hodnik kaosa
posljednja epizoda prije posljednjeg aplauza
naklonit ću se svijetu i mračnoj strani publike
s njima počinje era, era moje republike
isklesana mojim riječima živjeti će poetika
nikad neće izblijediti djelo mrtvog pjesnika
ograničen vremenom dišem i promatram svjesno
živim za trenutak a djelo živjet će vječno...................

[beendemiurglike]

Sumatra

Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni
vrhovi Urala.

Rastuži li nas kakav bledi lik,
što ga izgubismo neko veče,
znamo da, negde, neki potok,
mesto njega, rumeno teče!

Po jedna ljubav, jutro u tuđini,
dušu nam uvija, sve tešnje,
beskrajnim mirom plavih mora,
iz kojih crvene zrna korala,

kao, iz zavičaja, trešnje.

Probudimo se noću i smešimo, drago,
na Mesec sa zapetim lukom.
I milujemo daleka brda
i ledene gore, blago, rukom.

Milos Crnjanski

[beendemiurglike]

SAKRIVENI BOL

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Radje ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

SLAP

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

Dobrisa Cesaric

[beendemiurglike]

Sintaksa je moja rashtrkana,
Leksika cesto lose odabrana.
Kvalitet stihovima nije jaca strana.
Ali,znaj, da Ti si horizont moga dana.


lovite me kroz oblacne prozore
trazite me niz ulice ljute
i nježno u narucje uzmite

i volite volite volite
sve dok
me kao dijete
igracku
ne razorite


tupo gluhi huk vjetra
rucak moja nutrina
postavljen na stol.

sjecanje

elan divljeg vepra
dok rovari sumsku sol
kao sto ja kopam
(i jedem)

boli moje bol

[beendemiurglike]

valjaju l' cemu gornji stihovi?molim iskreno misljenje....unaprijed zahvalan!

[manson]

valjaju l' cemu gornji stihovi?molim iskreno misljenje....unaprijed zahvalan!

Veze nemam.