malo poezije ne steti?

[persona_non_grata]

persona,da li je ovo tvoja umotvorevina?ako je,sve pohvala...evo kod mene se vrti jedva lijepa stvar ma da je podijelim...

Hvala na pohvalama...možda vam se svidi i ova...

Svi prolazimo kroz krize, ja prolazim dosta ćesto
osjećaj sreće je nesto kad sam pao na ovo mjesto
od rođenja moja duša, kroz oluje plovi
hladna stvarnost me iznutra veže kao okovi
nestaju mi snovi, uništavaju ih gadovi
onda bježim u zimu, obeshrabljuju me padovi
sve dovodi me do granica bez imalo mogućnosti
na rubu sam bez kraja sa zakašnjelom odlućnosti
zbunjen stanjem gledam, gdje me je to vrijeme odvelo
zatvaram oči čvrsto da bi bol lakše podnio
izvlačim se sa dna, noktima grebem, želim bliže
ne želim biti prljav, sam u rupi, nigdje
stara misli-sve je u redu, jer imam lažan smiješak
al' moj um težak je ko cement i pijesak
i skrivam sve u sebi, da nije dobro znam
da nije Božjeg dlana, nebi izdržao sam!!!

Vrijeme provodim za zatvorenim vratima,
danima satima, crne su misli moja navika
mala razlika između istine, i kad mi lažu, takav je život
kažu, nemoj se vezat, ali teško se je mjenjat
i kako nemati srce koje voli, krvari, tuče, kad sam čovjek
samo volim i želim biti voljen, takav stvoren, tako nastao
polako tonem u svoj pakao, već sam mnogo puta plakao
ali neću sada zastat, više nisam onaj mali, sada kontam neke stvari
probam, ako upali-onda super, ako ne-onda isto kao jučer
zaboravim na ovo, tražim novo, nađem drugo, treba dugo
jer ne igra se grubo, pa se zato pati dugo
ne želim gubit voljeno, ne želim voljet izgubljeno
što imam, u sebi skrivam-dok zajedno ne istrunemo!!!!!

Dobijem inspiraciju, al ko budala srljam
s pozitivnim mislima, ali ipak sve zabrljam
socijalnim, stvarnim, zamornim i jadnim
rimama izlažem prostorije u kojima starim
ljudi imaju pognute glave, tužna lica iza zastave, boje-crven, bjele, plave
pobjede se ne slave, jer iza njih dolazi poraz,
kao nemoćni sljepac ne mogu naći prolaz
u zrcalu odraz, ni nasmiješeni obraz
nemaju dokaz, al ipak dobiješ otkaz
višak se odbacuje, pa mladež našankuje
iz nule traže dobit, pa se i sranje naplaćuje
i tako se živi, samo Bog zna do kada
možda sada stane sve, pa i ova balada
i razmišljanje razj***o, zar neshvaćanje trebamo??
nisam loše odgojen, uvijek svoj, nikad podvojen
pa sam to što jesam, nimalo priklonjen
nemoj sve držati u sebi, nije dobro znaj
bit ćeš razočaran u krugu koji nema kraj!!!!!

Skrivati se trudim, vrijeme u bljesku gubim
ko zrnca u pijesku, što ne prihvaća ih pustinja
riječ u ustima, mi dah oduzima, pa zauzima - veliko mjesto u mom životu
ko da je bitno, kada svi u trenu odu
pratim svaku stopu, ne želim stat u hodu, proživljavam slobodu
idem daleko, iz dana u dan, sve više napeto
sve je bez boje i blijedo, obrnuta slika i ogledalo
lice nestalo bez obrisa, nema opisa
za moje nagone, ni uz teške napore
pokušavam slijediti tragove, određene
samo, meni jedinome, posvećene
al sa granicom se živi, za ljude postoje okviri
za sve naše putove, zatvaraju nas u kutove
i opet je pusto u maloj duši, stalno je netko ruši
pa se opet pitam-gdje se sada skrivam????

[persona_non_grata]

Ona duga putovanja
dani rasuti u snijegu
zar je srcu sve to
trebalo da shvati
ovo mi more vise znaci
ti ce mi ljudi vise dati

Oni gradovi daleki
jos se dalji danas cine
niti zvijezde nisu bile tako sjajne
sume su krile svoje krila
a dvorci cuvali su tajne od nas

Ref.
Vracam se tu, da ti kazem
ovo sunce nek' mi sja
vracam se tu, i kazem
draga to su luke iz mog sna

Vracam se tu, i kazem
na toj zemlji gradim dom
vracam se tu, i kazem draga
sve cu dijeliti sa tobom
da, da

Dok smo trazili svoj dio
i od svijeta dio srece
dok smo slijedili
te ljubavi iz bajke
zvalo je more svake noci
i blage oci moje majke

Mozda bismo posli dalje
da se ne vratimo nikad
ali dobro su nas cuvali ti lanci
za toplu obalu jedinstva
bili smo vezani ko camci zivot sav...

ArsenDedić

[beendemiurglike]

persona,svaka ti cast bas mi je drago da se jos neko ukljucio...
a vi ostali sta cekat?!:)

[beendemiurglike]

ono sto slijedi,istina,nije poezija,ali je (barem po mom skromnom misljenju) izuzetno vrijedno...

" Pogled mu je bio leden pri susretu sa ženmama; krivio je usne pun prezira kada bi prolazio kroz grad u kome su ljudi bili lijepo odjeveni. Vidjao je trgovce kako trguju, velmoze kako dolaze u lov, ,ozaloscene kako oplakuju mrtve, bludnice kako se nude, ljekare kako se zauizimaju oko bolesnika, svestenike kako odredjuju dan za sjetvu, zaljubljene kako vode ljubav, majke kako doje djecu - i sve to nije bilo dostojno njegovog pogleda, sve je bilo lazno, sve je zaudaralo, vonjalo na laz, sve je bila samo obmana uma, varka srece i ljepote,samo prikrivena trulez. Gorak je bio ukus svijeta.Zivot je bio patnja"

"Sidhartha je naucio"..."da ide mnogim putevima koji su ga odvajali od njegovog ja.Isao je putem gubitka sopstvenosti kroz patnju, kroz dobrovoljno podnošenje i savladavanje bola,gladi,zedji i umora. Isao je putem gubljenja sebe pomocu meditacije, pomocu praznjenja svog uma od svih misli i predstava. Naucio je da ide ovim i drugim putevima, hiljadu puta napustajuci svoje ja,boravio je satima i danima u nebitku.Ali,koliko god su ga putevi odvajali od njegovog j a, na kraju se ono ipak vracalo"..."povratak je bio neminovan, i neizbezan u cas u kome je ponovo nalazio sebe,na suncu ili mesecini, u senci ili na kisi, kada je opet bio Sidharta."

" To sto sam nacuo kod samana mogao sam"..."da naucim brze i jednostavnije. U svakoj krcmi, po cetvrtima bludnica,medju kiridzijama i kockarima.""Sta je meditacija?Sta je napustanje svoga tijela? Sta je post?.To je bjekstvo od svog ja, kratkotrajno izbavljenje od patnji sopstvenog bica, prolazni zanos da se zaborave boli i besmislenost zivota"..."bekstvo i isti kratkotrajni zaborav nalazi i gonic volova,kada u svratistu popije nekoliko solja pirinacno vina".."on tada vise nije svestan svoga bice,ne osjeca bol zivota, vec nalazi kratkotrajni zanos"

"Cini mi se da ne postoji to sto nazivim "ucenjem."..." Znanje nema goreg neprijatelja od hteti-znati
,od ucenja."

"Ljudi naseg soja kanda ne mogu da vole. To mogu ljudi djetinjeg uma; u tome je njihova tajna"

"...cinilo mu se da su mu ovi ljudi braca, a njihove sujete,pozude i smijesne osobine prestale su da mu budu smesne,postale su shvatljive, dostojne ljubavi, i stavise i postovanje.SLepa ljubav majke prema svome djetetu,glupi, slepi ponos oca,uobrazenog oca, na sina jedinca"..." svi ovi nagoni,sve ove djetinjarije,svi ovi priprosti,budalasti,ali neobicno snazni, toliko zivotni i silno prodorni porivi i pozude za Sidharthu vise nisu bili djetinjarija,vidio je da ljudi radi njih zive,radi njih stvaraju neizmjerna cuda, putuju,vode ratove,neizmjerno pate, neizmjerno trpe, pa je zbog toga mogoa samo da ih voli, vidio je zivot, zivotvornost, ono nerazrusi-vo u njihovim strastima,u svim njihovim djelima. Ljudi su bili dostojni ljubavi i divljenja u svojoj sliepoj odanosti,snazi i zilavosti."

"U S. je lagano procvalo i sazrijevalo saznanje, svijest o tome sta je zaprao mudrost,sta je cilj
njegovog dugog traganja. Misliti usred zivota, svakog trenutka, misao o jedinstvu, osjecati jedinstvo i udisati ga."

"NA NJEGOVOM LICU SE RASCVJETAL VEDRINA SPOZNAJE KOJOJ SE VISE NE SUPROSTAVLJA NIKAKVO HTIJENJE, KOJA PREPOZNAJE SAVRŠENSTVO I SAGLAŠAVA SE S TOKOM ZBIVANJA, SA STRUJOM ZIVOTA,PUNA SAMILOSTI
,SARADOSTI, PREDANA TOKOVIMA U PRIPADNOSTI JEDINSTVU."

"Kada neko trazi".." lako se moze dogoditi da mu oko vidi samo ono sto trazi, da nije u stanju bilo sta da nadje,da primi u sebe,jer misli samo na ono za cim traga, imajuci svoj cilj,opesednut je tim ciljem.TRAZITI - ZNACI IMATI CILJ."

"...u toku jednog casa ili dana, osjetio (bih) u sebi znanje, kao sto se u srcu osjeti zivot."
"..ovo je jedna od mojih misli koju sam oktrio: mudrost se ne moze saopstiti."..."Saznanje se moze saopstiti,ali ne i mudrost.Ona se moze naic,u njoj se moze zivjeti i biti ponesen njome, sa njom se mogu stvarati cuda, ali se ne moze iskazati i nauciti."..."Otkrio sam jednu misao, "..." to je moja najbolja misao.Ona glasi:SUPROTNOST SVAKE ISTINE JE TAKODJE ISTINA"

"U gresniku se,vec sad i danas, nalazi buduci Buda, njegova buducnost je sva tu, u njemu, u tebi, u svakom bicu koje postoji treba da postujes moguceg, skrivenog Budu.Svijet nije nesavrsen,niti se nalazi na sporom putu ka savrsenstvu,"...",ne, on je u svakom trenutku savrsen,svi grijesi nose u sebi oprostaj, sva mal djeca nose u sebi starce, sva odojcad smrt, svi samrtnici vjecni zivot.
"...ljubav (je) od svega najvaznija.Prozreti svijet,protumaciti ga i prezreti, to je stvar velikih mislilaca.ALi,meni je jedino stalo do tog da volim svijet,da ga ne prezirem,da ne mrzim ni svijet ni sebe,da na nj ,na sebe i na sva bica gledam sa ljubavlju,i divljenjem,i strahopostovanjem"

"Nije vise vidio lik svoga prijatelja Sid.-umjesto toga vidio je druge likove,dugi niz,citavu rijeku
likova,"..."Vidio je lik ribe,sarana sa beskrajno bolno razjapljenim ustima umiruce ribe,
ugaslih ociju - vidio je lice novorodjenog djeteta, crveno i naborana, u placu iskrivljeno -
vidio je lice ubice, vidio kako zabada noz u telo nekog covjeka-"..."sve ove pojave i likove vidio je povezane hiljadama medjusobnih veza; oni su pomagali jedni drugima u ljubavi,u mrznji,unistavajuci se,radjajuci jedno drugo,svako od njih je tezilo smrti,uz strasno i bolno priznavanje prolaznosti,a nijedno od njih nije umiralo,vec su se stalno preobrazavali ponovo rodjeni,dobijajuci uvijek novi lik, a da izmedju jednog i durogg like nije lezalo vrijeme-"..."i svi su bili prevuceni veoma tananim, besustastvenim pa ipak postojecim,kao tankim staklom, ili ledom, providnom kozom,kao posuda ili forma ili maska od vode,a ta maska se smjesila,ta maska je bila Sidharthino lice."

Sidhartha, Herman Hesse

oprostite na svim greskama,trebalo mi je prilicno vremena da ovo ispisem...

[Vodolija]

beendemiurglike....de ti reci Vodi kako se ti meni osjecas???

Sto se tice poeziji, pjesmica i ostalog....svaka cast. Samo tako nastavi-te....Vidis ima i citaoca koji placu.

Zvrkyyyyyyyyyyyyyyyyyy....nemoj plakati. Budi jaka....mada ja nebi trebala da ti bulaznim o tome jer ja sam toliko osjetiljiva na rijeci postala....da cesto zaplacem kad citam.

[zvrky]

Jao ja kad citam sve ovo mene tako neke emocije spucaju da suze same krenu,kad cujem neku pesmu na radiju ili gde god isto se desi ,ne znam sta mi je samo placem i placem ....znas onaj osecaj u stomaku....ne mogu suze zaustaviti a iz stomaka krecu iz dubine duse moje...

[dinela]

Ok je isplakati se, zdravo ponekad. Ali nije dobro bas tugu zalijevati suzama,...

[beendemiurglike]

Vodo,dobro sam,hvala na pitanju.kako si ti?
ma,koga ja to lazem,uzasno se osjecam.bespomocan,sjetan,nikakav...
bas sad se kod mene vrti laufer,pa da baerm tekst podijelim ss Vama

Mjesecev rog

trazio sam te u sumama
gdje vile ukrale mi dah.
i, poput gluhe porote
navukle omcu na vrat

trazio sa te u lukama,
svakoj krcmi presao prag,
al rijeci zute od prljavih kisa
isprale mi trag.

trazio sam te na ledjima
tamnih oblaka,
molio kisu da te spusti
na jastuke mojih dlanova

od noci sam naslijedio
samo glad u mislima

ja mogao sam pasti
sa mjesecevog roga,
ispred tvojih nogu
poput laznog boga.

trazio sam te u mirisu
divljih livada,
placao suhim zlatom
za cvijet iz tvojih vrtova.

od noci sam naslijedio
samo glad u mislima

ja mogao sam pasti
sa mjesecevog roga,
ispred tvojih nogu
poput laznog boga

ja zelio sam biti
palac tvoje ruke,
slike tvojeg oke,
pauk tvoje mreze.

mogao sam pasti
sa mjesecevog roga
ispred tvojih nogu
poput laznog boga...

Govorim u snu

Smijesnoga lica
sami padamo.
svatko na drugom
kraju svijeta,
zapetljanih tijela
umor skrivamo.

Koliko potrosenih prica
pune ulice papira
pokidanih istina
snovima trosili smo ceste
i mada se ne smije
u sebi dugo sutjeli

Miris prve jeseni

Kroz otrovane noci
kad je sjecanje na strazi
ja ne prolazim
Tada vagoni puni srebra
ni rijeke zlatnog praha
nece jutro potkupiti

Al vjetar nosi nam
lakim usnama
miris prve jeseni

Govorim u snu
Govorim u snu

Koliko potrosenih prica
pune ulice papira,
pokidanih istina.
snovima trosili smo ceste,
i, mada se ne smije
u sebi dugo sutjeli.

a vjetar nosi nam
lakim usnama
miris prve jeseni.

Govorim u snu
Govorim u snu
Govorim u snu
Govorim u snu

[Vodolija]

Znam Zvrky ista sam taka....i ono kad filmove gledam znam poceti plakati.
Dinelice....ma cmoketina ogromna

A ti lutko nemoj tako da se osjecas. Cupaj se dok je vremena. Brzooooo nemoj da ja lomim koscice. Ja....Ja sam uredu. Bolje se osjecam. Jest da mi je dopizdilo da ne radim nista. Ono kradem Bogu dane a imam jos 18 dana do pocetka novog semestra u skoli. Sta ja znam. Sve ce to biti u redu....bar se tako nadam.

[dinela]

Ne krades ti Vodolijo Bogu dane, svaki tvoj dan, a posebno ovi cisti i lijepi dani, su dar . Ono lijepo sto dodje poslije loseg, i te dane voli i ne daj im da ti brzo promicu i bjeze. Cuvaj ih ono ljubomorno, rastezi, uzivaj,zahvali, oprosti, i vjeruj da ce potrajati, ulozi svoje snage u to. Svoj trud i ljubav.
Sjeti se (ali onda jos brze zaboravi, da ti sjecanja ne pokvare dan) gdje si bila, i gdje si sada. Pomisli sta bi bila, a sta si sada. Koliko si malo mogla, i malo cinila dobrih stvari, a koliko mozes i zelis sada.

Jednostavno uzivaj jer imas priliku. Cmokic veliki