Page 2 of 2

Re: KORAK PO KORAK.....

Posted: Thu Apr 10, 2014 11:06 pm
by Atika
Koliko puta sam poletjela visoko, pa se naglo spustila
pravila sam se da mogu podnjeti sve i da me ne dira,
taj svijet koji nije u mojoj mašti i planovima
zato sada molim za pomoć raširenim dlanovima.

Bože, kako čovjek pogriješi u bitnim stvarima
kad je kasno za promjeniti sve -njega to zanima,
pa počne da traži izlaz svojim mukama
i vapi za Tvoju pomoć raširenim rukama.

Ali nikad nije kasno naći izlaz iz problema,
samo kažem da sam nedostupna i da me nema,
i to ponovim hiljadu puta u toku dana
jedna osobina mi je blagodat, a druga mana.

Ja patim, ja molim,
ja žudim, ja volim,
ja sanjam, ja maštam,
ja čeznem i ja praštam.....
Samo sam čovjek...... :heart:

Re: KORAK PO KORAK.....

Posted: Sat Apr 19, 2014 12:44 am
by Atika
Mijenjam se, onako lagano i mistično
da nije sporo, bilo bi odlično
al sve u svemu, kad pazim na sitnice
tada mogu sve, rušim sve granice.
A ti stani! Zastani i sačekaj
pomisli da me nema i da je svemu kraj,
možda tada shvatiš šta tebi bila sam
jer mogu sve izdržati kako umijem i kako znam.
I gledaj me dok širim krila i vjetru prkosim
odlazim i na to se veoma ponosim,
jer jaka sam, ne dam ti da gaziš me,
naš poslijednji pozdrav je na stanici zvanoj Sjećanje.
Ne moli i ne tuguj jer ja nemam vise asove,
da ti riješim probleme i utišam glasove,
koji te prate od kad znaš za sebe,
jer zivot je misija, neuspjela za tebe.
Koračam dalje, sa ožiljcima na sebi,
znam svoj put ali ne znam gdje bi,
da odmorim tijelo, da duši dam mira,
sve je to život, dio malog svemira.
I samo danas ti sve potpisujem,
bilo je lijepo , tako to opisujem,
ali ono loše ne znam kako opisati,
za to su potrebni dugi dani i još duži sati.
Sada pozdrav, i lijep život ti želim
voljela bih da sreću mogu drugima da dijelim,
ali to nije moguće, to nije u opisu moje struke,
jer da jeste, ti bi je dobio pune ruke.

Re: KORAK PO KORAK.....

Posted: Thu May 15, 2014 1:34 pm
by Atika
Ja ne gubim bitke, koje mogu dobiti
ne rušim mostove kojima ću se vratiti
ne tražim sreću, tamo gdje je nema
ne bježim nikad od ozbiljnih tema
ne proklinjem život ni majku što me rodila
ne tragam za sjenom koja me uhodila
ne režem vene da si muke skratim
ne odustajem od onog što ne mogu da shvatim....

Ali volim one koji mene vole
i koji se Bogu za mene mole.
Tražim svjetlo u potpunom mraku,
dopuštam si malu radost svaku.

ČOVJEK JE ŽIV SVE DOK SRCE RADI
JEDNOM SMO BILI NAIVNI I MLADI,
ALI RADOST ŽIVOTA OSJEĆA SVAKO TIJELO
NEKO TO POKAZUJE, A NEKO SKRIVA SMJELO.