KORAK PO KORAK.....

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Ne, ne razumijem
i nikad neću shvatiti
zašto odustaješ
zašto voliš patiti?!
Nije ni tvoja majka
tebe lahko rodila
u mukama i znoju
tebe je dobila.
Pa zašto ti nemaš snage
da dalje boriš se
kad si potomak jedne žene
potomak kraljice.
Da, ona je kraljica
tebe je rodila
bila je ponosna
kad te je dobila.
Sad mi reci samo
da nemaš snage njene,
a truješ se drogom
i bodeš se u vene.
Probudi se već jednom
možda češ shvatiti
da sve što u životu prođe
nikad nečeš vratiti.
Oni koji te uništavaju
polagano to čine
zar ne vidiš kako te truju
zar to ne vidiš kraljicin sine.

Za sve majke koje nastoje da pomognu svojoj djeci u borbi protiv ove pošasti u našem društvu. Za sve one kojima treba podstrek da se odluče na liječenje. Svima vama poklanjam ovu skromnu pjesmu podrške. NE ODUSTAJTE!!!!!
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Majko....
Tako bih ti sada rekla sve boli i patnje ali zašto?!
Da i ti znaš da me boli i da patiš zato.
Sakrit ću tugu i suze majko da ne vidiš kako patim
jer sav ovaj svijet više ne mogu da shvatim.
Koliko si puta samo bila svjedok moje boli,
patila sa mnom zbog sitnica jer me tvoje srce voli.
Ali danas majko bole već neke nove stvari.
Dever dunja majko, sve u životu se jednom pokvari.
Potonula bih u očaj da znam da nečeš patiti,
i da moje teško stanje češ moći nekad shvatiti.
Ali tvoje oči pune suza teže bi mom srcu padale,
jer samo one su s radošču povratku se mom nadale.
Zaspala bih već sada da znam da te neče boljeti.
Ali ma šta da se desi sa mnom - znaj,
moje srce će te uvijek voljeti.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Ne krivi ih!
Što tvoje stanje ne znaju.
Budi sretan jer i ne žele da saznaju.
To bi bilo previše duša, koje treba spasiti.
To bi bilo više od jednog života koji se može ugasiti.

Ne ljuti se!
Što te niko ne razumije
Vaša mišljenja su različita, to da primjetit se.
Jer samo si ti odgovoran za svoje trovanje.
Ko tu bolest nema, ne zna kako bolesnom je.

Nema veze!
Ako padneš, pa makar i 100 puta.
Ponovo ustani jer sredina neće biti ljuta.
Njima ne štetiš, ne brini šta ko reči će.
Znaš da sve prođe i to proči će.

I znaj!
Uspjeh nije sladak ako nemaš padove.
Samo onaj ko se namuči, zna cijenit pobjede.
Ne volim lahko do cilja, to me ne usrečuje.
Nadam se da isto mislimo jer tvoje putovanje počinje

Zato!
Živi život, dosta je bježanja.
Vidiš da nije dobro u svijetu maštanja.
Kad se sve sabere i oduzme to postane velika suma.
Zato si ti čovjeće NEPONOVLJIVA VRIJEDNOST UNIVERZUMA.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Nema ni jednog dana, a da ne govori: "Ademov sine, danas sam te posjetio i nakon danas nikad ti se više neću vratiti, pa dobro pazi šta u meni činiš!"
Kada istekne, dan se smota, zapečati i nikad se više neće otvoriti sve do Sudnjeg dana, kada će mu Gospodar presuditi.
Mudzahid

"Niko na ovom svijetu nije osvanuo, a da nije kao gost koji je sve što ima pozajmio. Gost će otići, a pozajmica se mora vratiti."
Ibn Mesud

P.S. Njegujte vjeru u svome životu. Čovjeku je potrebna jaka vodilja, posebno vama koji se borite sa nečim što je jače i od vas samih - ovisnošču. Zapravo, život je jako prazan kad nemaš uzvišene ciljeve. To znam iz vlastitog iskustva. Meni je vjera pomogla da nađem smisao svog postojanja. Hvala Bogu pa nam je dao izlaz i riješenje za sve probleme. Tuga, bol, depresija, strah, i ko zna koja već osjećanja su se jako smanjila, kada sam svoj život usmjerila ka vjeri. DANAS, KAD SE TAKVA OSJEĆANJA JAVE, ZNAM KO SAM, ŠTA SAM I ŠTA MI JE CILJ. Beznađe koje je prisutno kod večine nas, proizvod je života kojeg smo odabrali. Želite li da vam bude bolje, dajte smisao svom životu. Potrudite se da upoznate radost i zadovoljstvo koje ste davno izgubili. Ne krivim vas zbog toga, jednostavno u trci za boljim sutra, gubimo sebe i postajemo ogorčeni na sve. Oslobodite se okova koji su vam nametnuti. Jednostavno rečeno, BUDITE SRETNI.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Pozovi me...
onda kad odlućiš da se promijeniš,
doneseš čvrst stav,
sredinu zamjeniš.

Pozovi me...
onda kad sve uzme maha,
ludilo pokuca na vrata,
i strah počne da hvata.

Pozovi me...
onda kad zebnja se u kosti uvuće,
srce počne slabije da tuće,
jer u tebi nema života.

Pozovi me...
onda kad u mjestu počneš da stojiš,
praviš se da se ne bojiš,
a znaš da bojiš se.

Pozovi me...
kad sat u glavi 12 otkuca,
a noć tamna i duga ulica,
postanu cijeli tvoj svijet.

Pozovi me...
kad tijelo obuzme jača sila,
potreba za velikim zlom,
tako okrutna i tako mila.

Pozovi me...
kad počneš samo furat životom,
za tim idiotom,
zvanim JA.

Da, taj idiot si ti!
Zar ne vidiš da su oko tebe svi,
samo krvopije, koje te vuku ka dnu,
a ti ne vidiš ruku koja ti želi pomoći
znaj da tako živjet nećeš moći.
To je sigurno!

Sad polahko, sjedi i razmisla i samo zamisli
kako je sve normalno i bilo bolje,
i dok se tvoje misli roje
budi snažan i vikni u glas: OVO JE KRAJ, JA ŽELIM SPAS!

Reci!
Ja želim van
jer samo najjači opstaju
dok drugi stradaju i padaju.
Ne želim smrt!
želim živjeti punim plućima,
zato sam tu,
zato me ima,
na ovoj zemlji sam stvoren.
Pa i ako sam premoren
od borbe i muka na koje nailazim
ja sam POBJEDNIK i zato silazim
skidam se s toga,
največeg zla zvanog- droga!
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Ne polaži previše nade u ljude
jako često te razočaraju
ne opuštaj se previše
ne dozvoli da te oči varaju
posmatraj i budna budi
i uvijek na oprezu
ljudi su samo ljudi
a lovci na potezu....

Ne brini se ako te i povrijede
to je u ljudskoj čudi
pusti da vrijeme prođe
i hladna na sve to budi.
Mi nismo savršeni
prihvati to sa smješkom
ne možemo i nećemo to biti
jer roba smo sa greškom.
Zbog svega toga ne ukivaj ih u zvijezde
daj im mjesto pod suncem, tamo neka se gnijezde...
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Kada se sretnemo negdje na pola puta
nečemo se prepoznati
ali naša srca će se sresti
i kazivati svoje vijesti.

Kada se nekad negdje vidimo
nečemo znati ko smo
ali naša srca će to znati
i jedno drugo pozdravljati.

Kada se negdje mimoiđemo
i pogledamo jedni za drugima
možda se i zavolimo
i takvih situacija ima.

Zaista su naša srca posebna
i još bolja mogu biti
samo ih treba pustiti
i nesvjesno će voljeti.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

Zar misliš da je život samo to i ništa više?!
Zar živimo samo sad, a kasnije nas vrijeme briše?!
Zar misliš da je ovo sve što postoji?!
Zar nisi bio prije NIKO, a sad si NEKO i zar se to ne broji?!
Zar misliš da ovoliko nepravde može da se zaboravi?!
Zar da nekažnjeno prođe onaj ko se ne popravi?!
Zar misliš da je priroda ovo sve stvorila?!
Zar još vjeruješ u priču da te na svijet donjela roda ili dobra vila?!
Zar misliš da je smrt vrijeme rastanka i ništa više?!
Zar misliš da je čovjek živ samo zato što diše?!
Zar misliš da će svijet zbog tebe da postoji?!
Zar da lovac počne plijena da se boji?!
Zar ti nekad dok razmišljaš nisu predugi sati?!
Zar želju za promjenom "na bolje" treba skrivati?!
Zar da ne težiš ka ostvarenju vlastite sreće?!
Zar propustiti voz sa stanice kada kreće?!
Zar.......
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

DUšu privlači zabranjeno voće,
samo to joj se sviđa i samo to hoće,
a ti se trudiš i radiš što je u tvojoj moći,
da je uvjeriš da to kod ljudi neće proći.
Ona te ne sluša već žuri ka vratima,
to je čekala i željela satima,
to je htjela i sad joj je na dohvat ruku,
i sve što možeš da uradiš je gledati njenu muku,
zaključati vrata i čekat da je želja mine,
da se vrati na svjetlost iz tog mraka i te tmine,
da shvati da ono što želi i njie nešto,
da je odvratiš od sulude nakane, brzo i vješto.
Jer, ponor je ispred, a propast sa svih strana
vreba te izdaleka ko lešinu crna vrana
i želi samo tebe i tvoje krhko biće
da li si jak il slab to se nju ne tiče.
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Atika
Posts: 25
Joined: Fri Jan 31, 2014 9:31 pm
Location: Mjesto gdje nema nostalgije.

Re: KORAK PO KORAK.....

Post by Atika »

U mnoštvu raznih lica ja vidim strah i beznađe
pitam se kako to čovjeka u životu snađe,
da dopusti sebi da izgubi svoje crte lica,
svoj osmijeh koji ga krasi kao ženu ogrlica?
Ja posmatram njihovu tugu i jad,
dok se sa mukom vuku kroz grad,
te sablasne slike nazvane ljudima,
zaista ih na ulici mnoštvo takvih ima.
Pitam se šta je uzrok takvom stanju,
da kao zombiji izgledaju danju,
da gube živost na svojim licima
da guše radost u svojim srcim?
Ne znam odgovor na to pitanje,
niti rješenje za njihovo stanje,
jer puno je razlika među nama,
nekima je od svjetlosti ipak draža tama.
Mnogo se tajni krije u nama svima,
mjesto gdje se nastanila zima,
treba da preuzme toplota,
to mogu postići oni, "veći od života".
Kojim putem čemo ići - to biramo sami,
neki će naći svjetlo, dok će drugi ostati u tami.
Post Reply