Forum za podršku u oporavku

Na starom sam mjestu samo sam ja nova
Ispisujem rijeci koje razum ruse
Jos uvijek cekam lutka iz snova
Sa prezirom gledam iznemogle duse.

Volim pa prestanem samo
Pamtim neke stvari koje ne bih smjela
Mozda sam ja tu a ponekad tamo
Na mjestu gdje je sudbina svoje konce plela.

Trazim one stare,neke drage ljude
Vidim da i oni nisu kao prije
Ovdje ti po vazduhu koji dises sude
Onaj ti se ruga,ovaj ti se smije.

A ja,ja sam ocekivala nesto drugo
Da donijece vrijeme i ovdje neki sjaj
Ajde idi,idi prosla tugo
Meni je svejedno,za mene je kraj.

Nikada vise kao sto je bilo
Ja sam dala rijec koja gubi cijenu
Neko se zlo u preziru skrilo
Zamalo da srce mi pretvore u stijenu.

Ptice grabljivice ovog ruznog grada
Letite vi proklete kao sto ste bile
Sta ja tu mogu,sta vam mogu sada
Osim da vam srusim ono sto ste svile.

A plele ste tako mojeg grijeha gnijezda
Vi to niste smjele,nemate to pravo
Ista nam je svima ovog neba zvijezda
Zlo je ovog grada na svoje noge stalo.

Na mjestu sam starom,samo sam ja nova
Ne zelim ni bajke,ni lutka iz snova
Zelim bolji zivot za drugacije duse
Necu da im snove kao meni sruse.

Moje trome ruke lete
da djavolu drze rep,
dok mi Gospod niti plete
zivot mi i dalje lijep.

Dok me krste,dok mi sude
znam da zivim,da postojim
neka bude sta god bude
zivota se ja ne bojim.
...
Publika se skuplja slijepo,da mi omcu licno stave,
to je pravo-to je lijepo,
dosta mi je bijedne slave.

Sad sam dobra,sad vam valjam
u meni je Sunca sjaj,sa ponosom omcu stavljam
sa osmijehom cekam kraj.

Sad bih mogla izpocetka
sad bih znala kako,gdje
mene nova svita ceka
ostavljavam svoje sne.

Svaki korak mi je tup,
svaki pokret mi je sljiep,
svaki pogled mi je gluv
a zivot mi i dalje lijep.

Gledam gdje ces pasti moja tanka niti
Istkana od gnijeva na razboju plavom,
Na nebeskom svodu da li ces se skriti
I hoces li se mojom okititi slavom.

Ko to tamo dise kao da ce skoro
Potopiti barke ovog sinjeg mora,
Zbogom moje bure,odlazim vam sporo
Dosta mi je leleka ovog svijetskog zbora.

Evo bas odjednom napustam vas tako
Poklanjam vam niti s jedra ove barke,
Zivjeti u bolu,to ne moze svako
Zbogom moje zablude,gospodjice varke.

Ja cu vam otici sa onog istog mjesta
Gdje sretosmo se davno,zovete ga grijeh.
Odjednom u meni svo ludilo presta
Dozvolite mi radost,dozvolite mi smijeh.

Postoje ipak neki malo bolji
Bivsi vam stanari,izbjeglice moje.
Znam djavolji cuvari da nije vam po volji
Negi ipak kazem vam da tako stvari stoje.

Trazite i lutajte,ne racunajte na nas
Bili smo i probali,osjetili sve,
Nigdje nije ruznije kao tu kod vas
Mi smo sada zajedno ,proslavljamo sne.

Zbogom teske haljine,zbogom slijepe oci,
Ja sam vec kod njih,na nekom drugom mjestu
Mozda sad ne mogu al` cu jednom moci
Da izguzvam i vas kao losu pjesmu.

predivno...

Hvala najljepse.

Budim se kao sto se nikad budila nisam
Sa vriskom sjecanja,
sa slikom vijecanja sa starog sudjenja
Sto mi zivot predstavlja.
Mislila sam odnijece
Sve to vjetar podnijece
Ali moja stradanja,navike i padanja
Izviru nocas kroz sjecanja.
A tako sam mnogo mogla reci
Sa bujicom znojavih krvavih rijeci.
Nezasita zima I umorna ljeta
Znaju sta ovo bice ceka
Krunu za spas,sa neba glas
A Boze gdje si ti?
Nisu te iz ovog srca odnijeli
Nisu te mogli od mene oteti
A znaju sluge sta mogu podnijeti
Voljeti zivot,o tako ga voljeti.

I meni se svidja pozdarav i pisi jos..

Hvala ti. Hocu,mada ovo su starije pjesme...sad ne pisem ali se nadam da cu nastaviti...jednog dana.

Zora je već odavno na mojim vratima
Kako da gledam orah koji ostavljam
Mislila sam da me to sve ne zanima
Još uvijek sam tu a već zaboravljam.
Kako da kažem zbogom ovom kutku
koji,priznajem,ne posjedujem dugo,
kako da ne zaplačem u tom trenutku
a da ipak kažem zbogom ti tugo.
Djetinjstvo je kako-tako prošlo
Iz ovog ugla sve mi je bil0 isto
A sad kada je očekivano došlo
I ono mutno na tren pos5taje čisto.
Kako da gledam majku koju ostavljam
U Jasikovačkoj broj trideset-pet
Ona dobro zna da već zaboravljam
Sve one prečice što znadoh ih napamet.
Neka,dsvaka ptica napušta jato
Preleti neba sunčana i tmurna
I ne kažem zbogom,ono tek tako
Kažem vam zbogom sva jutra burna.
Vratiću se da spavam u krevetu njenom
Samo se plašim da biće kasno
Neću vidjeti borca dsa nogom ranjenom
Nje neće biti i to mi je jasno.
Majko,ne kažem ti da idem jer želimž
Ti znaš da tako to mora biti
Ako idu koferi dušu ne selim
Opet ću pod višnjom sa tobom čaj piti.
Nadam se da biću neko i nešto
Kao što znaš da je moja sestra
Ti uvijek sakriješ te suze vješto
I mene majčinstvo nekada čeka.
Sada idem!

Svaka cast,puno poz