Demijan

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Demijan

Post by demijan »

Mi ne smemo sebi da predstavimo shvatanja onih sekta i mističnih skupina izstarog doba tako naivno kaošto ona izgledaju sa stanovišta racionalističkog posmatranja. Nauku u našemsmislu staro doba uopšte nije poznavalo. Ali zato je postojalo bavljenjefilozofskomističkim istinama, i ono je bilo veoma jako razvijeno. Iz toga sudelom postale magija i igra, koje su, doduše, često dovodile do prevare izločina. Ali i magija je imala plemenito poreklo i duboke misli. Tako iučenje o Abraksasu, koje sam maločas naveo kao primer. To ime se pominje uvezi s grčkim magijskim formulama, i vrlo često ga drže za ime nekogmagijskog đavola, kakvog divlji narodi još danas imaju. Ali izgleda daAbraksas znači mnogo više. To ime možemo zamisliti kao ime nekog božanstva,koje je imalo simboličan zadatak da sjedini u sebi božansko i satansko.Omaleni učeni čovek govorio je dalje lepo i žustro, niko nije bio mnogo pažljiv, i pošto se ime nije više pominjalo, to uskoro i moja pažnja utonuopet natrag u mene samog.>Sjediniti božansko i satansko<, odjekivalo je u meni. Ovde sam mogao ja dase nadovežem. To mi je bilo dobro poznato još od razgovora s Demijanom iz poslednjeg doba našeg prijateljstva. Demijan je tada bio rekao da mi,doduše, imamo Boga koga poštujemo, ali ovaj predstavIja samo hotimičnorastavljenu polovinu sveta (to je bio zvaničan, dopušten >svetao svet<). Ali bi trebalo poštovati ceo svet dakle, trebalo bi ili imati jednog boga koji je i đavo, ili bi trebalo zavesti pored službe Bogu još i službu đavolu. Asad je dakle Abraksas bio bog koji je bio u isti mah bog i đavo
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Demijan

Post by demijan »

Približujem se kraju. Stvari su tekle svojim brzim tokom. Uskoro je izbiorat, i Demijan, čudnovato tuđ u uniformi sa srebrnosivim ogrtačem, otputovao je. Njegovu majku vratio sam kući. Uskoro sam se i ja oprostio od nje, oname je poljubila u usta, i zadržala me za trenutak na svojim grudima, njenekrupne oči gorele su blizu, utonuvši u moje.I svi Ijudi bili su kao da su se pobratimili. Mislili su da je u pitanjuotadžbina i čast. Ali to je bila sudbina kojoj su svi oni za trenutak bili pogledali u nezakriljeno lice. Mladi Ijudi dolazili su iz kasarni, peli se uvozove, i na mnogim licima viđao sam znak ne onaj naš nego lep idostojanstven znak, koji je označavao Ijubav i smrt. I mene su grlili Ijudikoje nisam nikad video, i ja sam to razumeo, i rado im uzvraćao. Oni su točinili u zanosu, a ne po volji sudbine, ali je taj zanos bio svet, i poticao je otuda što su svi oni bili bacili onaj kratak, uzbudljiv pogled u očisudbine.Već je gotovo bila zima kad sam stigao na bojište.U početku, uprkos uzbuđenjima izazvanim paljbom, u svemu sam bio razočaran.Ranije sam mnogo razmišljao o tome zašto tako neobično retko može čovek daživi za neki ideal. Sad sam video da mnogi, štaviše, da su svi Ijudisposobni da za ideal umru. Samo to nije smeo biti neki lični, slobodni,izabrani ideal, nego je to morao biti opšti i primljeni u amanet.<*ii oam viciucnuiii uviueu aa sam ijuae potcenjivao. Ma kako da ih jeslužba i opšta opasnost činila jednolikima, video sam ipak mnoge žive i namoru, kako se veličanstveno približuju volji sudbine. Mnogi i mnogi nisuimali samo pri napadu, nego u svako vreme čvrst, dalek, nešto malo kaoopsednut pogled, koji ne poznaje nikakve ciljeve, i koji znači potpuno predavanje gorostasnome. Verovali i mislili oni što mu drago oni su bilispremni, oni su bili upotrebljivi, iz njih bi se budućnost mogla da izgradi.I koliko god je izgledalo da je svetu neumitnije stalo do rata i junaštva,do časti i drugih starih ideala, i što god je udaljenije i neverovatnijezvonio svaki glas prividne čovečnosti sve je to bila samo površina, istotako kao što je površina bila i pitanje spoljnih i političkih ciljeva rata.U dubini je nešto bilo u postajanju. Nešto kao neka nova čovečnost. Jer samdmao prilike da vidim mnoge a više njih umrlo je uz mene koji su krozosećanje postali svesni da mržnja i bes, ubijanje i uništavanje nisu bilivezani za predmete. Ne, predmeti, isto kao i ciljevi, bili su sasvimslučajni. Iskonska osećanja, pa čak i najdivljačnija, nisu bila upravljenana neprijatelja njihovo krvavo delo bilo je samo zračenje iznutra, izrazderane duše, koja je htela da besni i ubija, da uništava i umre, da bimogla biti nanovo rođena. Jedna gorostasna ptica probijala se iz jajeta, a jaje je bio svet, a svet je morao da ode u oaramparčad.Pred salašem, koji smo bild poseli, stajao sam na straži jedne noći u rano proleće. U ćudljivim udarima promicao je posustali vetar, preko visokog,flandrijskog neba gonile su se vojske oblaka, nekud u pozadini naslućivao semesec. Već celog dana bio sam uznemiren, nekakva briga me je tištala. Sada,u tami, na straži, mislio sam usrdno na slike svoga dosadašnjeg života, nagospođu Evu, na Demijana. Stajao sam naslonjen na jednu topolu i gledaonepomično u uskomešano nebo, čije su se vedrine, koje su tajno podrhtavale,izlivale uskoro u velike povorke slika. Po čudnoj tankoći svoga bila, poneosetljivosti svoje kože5 prema vetru i kiši, po blistavoj unutrašnjoj budućnosti. osećao sam da jeoko mene neki vođ.U oblacima se mogao videti neki veliki grad, iz njega su kuljali milioniIjudi, koji se rasuše u rojevima po prostranim predelima. Posred njih stupineka moćna božanska prilika, s blistavim zvezdama u kosi, velika kao kakva planina, s crtama lica kao u gospode Eve. U njoj iščezoše crte Ijudi, kao ukakvoj ogromnoj pećini, i izgubiše se. Boginja se šćućuri na tlu, znak blistaše jasno na njenome čelu. Izgleda da je neki san bio ovladao njome,ona sklopi oči, i njeno veliko lice razvuče se u bolu. Najedanput onakriknu, i iz njenog čela prsnuše zvezde, mnoge tisuće blistavih zvezda, ione se uzvitlaše u prekrasnim lukovima i polukruzima po crnome nebu.Jedna od zvezda zahuča uz jasan zvuk upravo ka meni, kao da me je tražila.Utom se ona ričući raspršte u hiljadu varnica, odvuče me uvis, pa me ponovo baci na zemlju svet se uz tutnjavu sruši nada mnom. Našli su me blizu topole, pokrivenog zemljom i u mnogim ranama.Ležao sam u podrumu topovi su praskali nada mnom. Ležao sam u kolima, itruckao se preko pustih polja. Većinom sam spavao ili sam bio bez svesti.Ali što god sam dublje spavao, sve sam žešće osećao kako me nešto vuče, kako
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Demijan

Post by demijan »

se povinujem nekoj sili koja je nada mnom bila gospodar.Ležao sam u jednoj konjušnici na slami, bilo je mračno, neko mi je bio staona ruku. Ali mi je duša htela dalje, nešto jače me je odvlačilo. Opet samležao na kolima, a docnije na nosilima ili lestvama, sve sam jače osećao dami je naloženo da nekud pođem, i nisam ništa drugo osećao osim kako me neštogoni da najzad tamo stignem. Najzad stigoh do mete. Bila je noć, bio sam pri punoj svesti još maločasosetio sam silno u sebi kako me nešto odvlači i goni. A ležao sam u dvorani,u postelji na podu, i osećao sam da sam tamo kuda sam bio dozvan. Pogledahoko sebe. Uza sam moj dušek namešten je bio jedan drugi,5i neko na njemu, koji se naže i pogleda me. Imao je na čelu znak. To je bioMaks Demijan. Nisam mogao da govorim, a ni on nije mogao ili nije hteo. Samo me je posmatrao. Preko njegovog lica padala je svetlost jedne lampe, koja jevisila nad njim na zidu. On se osmehivao na mene.Beskrajno dugo gledao me je neprekidno u oči. Lagano je primakao svoje licek meni, tako da smo se gotovo dodirnuli.Sinklere prošaputa on.Ja mu dadoh znak očima da ga razumem. On se ponovo osmehnu, gotovo kaosažaljivo.Mali moj! reče on osmehujući se.Sad su njegova usta bila sasvim blizu mojih. On lagano nastavi da govori.Možeš li se još prisetiti Franje Kramera? zapita on. Ja žmdrnuh na njega,i mogadoh se i nasmešiti.Mali Sinklere, pazi! Ja ću morati da odem. Možda ćeš me nekad opetustrebati, protiv Kromera ili inače. Ako me tada pozoveš, onda više nećudoći tako grubo jašući na konju ili železnicom. Moraćeš tada da osluškuješ usebi samome, i opazićeš da sam ja u tebi unutra. Razumeš li? I još nešto!Gospođa Eva je kazala, ako ti nekad bude išlo rđavo, da ti dam poljubac odnjene strane, koji je meni dala kad sam polazio. Sklopi oči, Sinklere!Ja poslušno sklopih oči, osetih laki poljubac na svojim usnama, na kojima mi je uvek stajalo malo krvd, koja nije nikako htela da presahne. I tadazaspah.Ujutro su me probudili, trebalo je da me previju. Kad sam se najzad potpuno probudio, obrnuo sam se brzo ka susednom dušeku. Na njemu je ležao nekistran čovek, koga nisam bio nikad video.Previjanje je bolelo. Sve što se otada dešavalo sa mnom, bolelo je. Ali kad ponekad nađem ključ i siđem sasvim u sebe samog, tamo gde u mračnom ogledaludremaju slike sudbine, tada treba samo da se nagnem nad crno ogledalo, pa daugledam svoju vlastitu sliku, koja sad liči potpuno na Njega, mogaPrijatelja i Vođu
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Demijan

Post by Akkasha Come Back »

Šteta što nisi dugo na forumu, možda se vratiš, možda neko drugi pročita...
Herman Hese je moj omiljeni pisac. Zbog snažnog uticaja Ničea na njega, morala sam čitati i Ničea ne bi li bolje razumela Hesea, iako je paradoks da jedna ženska osoba čita Ničea. Pokušala sam ga čitati i doživeti sebe kao bespolno biće kako bih ostala neutralna na rodne razlike.

Niče je toliko prisutan u Heseovim delima da baš u "Demijanu" negde u knjizi tek tako lako je pomenut: "....na stolu je stajala Ničeova knjiga".
Znači mora da ga pomene.

Niče i nije tako "strašan" utisak ostavio na mene, verovatno jer sam na rodnu neravnopravnost navikla od malih nogu, a kasnije kada sam čitala Šopenhauera u odnosu na njega, Niče žene voli :lol:
Šopenhauer je zaista mazohizam za ženske čitaoce i baš mi je drago znati da ga je Gete jednom prilikom gurnuo niz stepenice :lol:

Nego... htela sam da ti dopunim potpis. Nije ceo (a sećam se knjige odlično):
"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet.
Ko želi da se rodi, mora razoriti svet.
Ptica leti ka Bogu.
Bog se zove Abraksaz."
Post Reply