Neposlato pismo...
Zdravo bate...
Evo i deseta godina...
Prvo bi ti rekla da si seronja.
Seronja zato sto nisi tu da vidis ovog malog decaka...
Znas...zaljubio bi se u njega...10x "gori" nego sto smo ja i ti ikad bili.
Mozes da zamislis to...ne mozes...
Tako ga gledam-nemam misao -da ti je tata ili deda tu-ali cesto mama i ja komentarisemo-da ti je ujka tu...ne bi vam bilo kraja
Pored mene to dete ima "slobodu"-a ne mogu da zamislim sta bi tek ti radio da si tu...
Mislim da bi ga spakovao u ranac,na ledja i vodio svuda sa sobom.
Ne mogu da zamislim igre koje bi igrali i ples koji bi plesali-njihali biste se ko palme
Ne boli me sto nisi tu...naucila sam da prihvatim da je tudja volja ipak tudja i da nemam pravo da trazim da bude -po mojoj volji-postujem tvoju volju...Bio ziv ili ne...a verujem da si ipak-ziv-eto...to me boli...Boli me sto ne mozes da ga vidis.
Zao mi je-zao mi je sto nisam znala bolje.Zao mi je sto oboje nismo znali bolje.Ali...radili smo najbolje sto smo mogli.Da smo znali za bolje-verovatno da bi bolje uradili.
Sadasnjost...
Zao mi je sto ne mogu da te zagrlim.
Zao mi je...sto ne znam da li si gladan i da li ti je toplo.
Zelim da verujem da si sad na nekom toplom mestu gde njisu grane i gde ti neka maleskinja pravi dredove...Zelim da verujem da negde ljuljas dete i gledas ga kako spava...mozda imas devojcicu poput mene i mozda razmisljas kao i ja veceras-sta bi ti ona lujka radila sa kosom i garderobom..
imas li dece...pitam se...koliko...volela bi da imas puno dece...ah to bi jako volela...ovde imam prijatelja koji je postao tata-i negde sam sigurna da bi ti bio takav tata-doduse on je malo ustogljeniji od tebe ali je tako "opusteeeen"
Seronja si...bas si seronja...a mozda i nisi...mozda je sve ovako moralo i trebalo biti...
Nasla sam carobne stvari u zivotu-rec ODJEBI.
Nasla sam i puno Ljubavi.
Najvaznije...nasla sam sebe...
Nadam se da si nasao svoj pasvord za mail i nadam se da si nasao svoju bazu radosti,slobode i mira...Nadam se ustvari ...to se mozda i najvise nadam-da si shvatio da je to sve u tebi-posebno "pasvord"
Toliko si pricao o tome-ali mi nikad nije bilo jasno-valjda zato sto sam ocekivala da je duh i carobna lampa,sloboda i mir-Ljubav-uvek negde napolje...nisam mogla da razumem...ali kao sto vidis...tvojoj sestri je trebalo 10godina da shvati...Oprosticu sebi nesavrsenstvo...
Ne mogu da shvatim jos uvek oni brojevi i slova sta znace...niko jos nije uspeo da rastumaci...
Ne bi me cudilo da na tim papirima stoji tacno mesto gde si...ali...sklop 10 slova i brojeva...to je 100 000 kombinacija x 100 sifri...pretera ga bate...Tu priznajem poraz...Glupava sam...baaas...priznajem...tvoja omiljena igra i ja ni posle 10 godina ne mogu da skapiram.
Ne mogu da shvatim ni velika slova koja si obelezio na pesmama.
Cudan osecaj...kao da si mi ispred nosa i da nesto trebam da uradim da bi "videla" ali je to lavirint...ne vidim sta...
Pisem ti u vremenu "bilo"...sad samo kroz pisanje je ostalo to "bilo"...
Nikad za ovih 10 godina nisam imala hrabrost da ti pisem.Pokusavala sam...ali bi stala...Bio me je strah...strah od emocija i tuge,krivice,moje omiljene drame-jadna ja...danas...
sustina svega...
Hvala ti sto si postojao.
Ljudi kazu-ne leci svoje frustracije iz detinjstva.
Ja sam ti zahvalna.Zahvalna sto si bio tu uz moje rame u najtezim trenucima detinjstva.Bio si tu da placemo zajedno kao mali.Bio si tu da me utesis kad smo malo porasli.Bio si tu da me zastitis-koliko si mogao.
Zao mi je sto sam se plasila i sto nisam bolje mogla i tebe i sebe da zastitim.Zao mi je sto je mama vise slusala mene nego tebe.Zao mi je sto sam te povredila.Ali znaj..
da se ne ljutim na tebe...Nisi mogao bolje...dali smo sve od sebe...jesmo bate...
Oko frustracija...ispeglala sam ih...prevazisla i nasla puno stvari kao sto su odgovornost,samostalnost-postovanje.
Pretvorila sam lose u dobro,nasla sam korisno i iskoristila lose da bi dosla do svega sto jesam i jeste.
Tako da...nasa "borba"nije bila uzaludna.Gledajuci moje dete danas-srecna sam i zahvalna za sav bol i radost koje smo imali...Nije bilo uzalud...
Moje dete je "voljen i ljubljen" kao zagrljaj i poljubac.
To je negde moja misija od cele sustine-Ljubav i Prihvatanje-Strpljenje i Razumevanje.Oprastanje kroz prihvatanje nesavrsenstva i razumevanje za ljudsku glupost i ogranicenost.
Zagrljaj...volela bi da mogu...volela bi da mogu da te lociram na jednoj tacki i da te dusom zagrlim..
ali ne osecam te...i zato me je strah da li ti je hladno i da li imas prijatan "dom"...boli me sto ne znam...
Ali...i ne brini...jedan covek me je naucio da zamislim...
Saljem ti jedno vodeno srce sa valovima-tirkizno plavo-providno...Nadam se....da si dobro...tamo daleko...i da nisi gladan,zedan i da ti nije hladno...
Meni je puno srce...nisam tuzna a nisam ni srecna...to je valjda postojanje "tvog pasvorda"
Nek je Sila sa tobom i nek te cuvaju anđeli sveta-gde god bio...