EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

dina_d
Posts: 265
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dina_d »

dete svemira odavno te nema …hajde jedan pozitivan post za raju ..pozdrav :D
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Puno vremena proslo...
Cista ziva i zdrava...
Zivot je divan i predivan...
Ja...
Na mestima gde nisam mogla da pomislim da cu biti...
Nada za zivot,nada u zivot,verovanje u sebe,ljude,porodicu,i naravno svoj put i onog ko me vodi.
Dete mi je prelep mali coveculjak...
Place mi se...jako mi se place...
Lepota je sto cu plakati...
Gde sam bila...
zivela sam u smrti...godinama...
budjenje je bilo previse bolno...bolelo je sve...
bolelo je zagrliti sebe...
bolelo je zagrliti druge...
bolelo je biti zagrljen i voljen...
bolelo je cuti od deteta-mama ja te vojim...
ali...
pored svih ,,dobrih i manje dobrih odluka,, pored svih nedoumica,misljenja i premisljanja...mogu vam reci...
dobra sam majka...bolja nego sto sam ikad mislila da cu biti.
dobra sam cerka,bolja nego sto sam ikad mislila da cu biti...
najvaznije...dobra sam sebi...

Kuckam vam uskoro opet...
Neka je sila uz vas...
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Cudna osecanja...9 godina od mog prvog pisanja Legademe 1

Brojim godine u Na,moja 4-ta posle recidiva.
Gledam zivot...
Bahata sam.Gruba.Masa losih egocentricnih osobina.Pokusavam da uhvatim misli,kazem sto ne zelim pa se kajem.Zao mi bude...
Budem gruba i prema sinu i majci.Coveku kojeg volim.Onda...nadjem nacin da se izvinim.Nisam zla i ne mogu da kazem da imam otrovanu dusu.Imam zle misli i brz jezik.Ne patim od ljudi,ali ne volim da se iko ljuti na mene.
Ne volim kad se ljutim na sebe.
Svesnost mana mi je lepa.Prihvatljiva.
U sustini...
Ne smem da kazem nista.
Imam zivot za koji nisam mogla ni da zamislim ni da pomislim.Posebno zadnjih godina...
Puno losih stvari se desilo.Ali sam rasla sa njima.Borila se protiv misli.Sa druge strane,imala sam ljude koji su me vukli za ruku i vukli me sa misaonog i duhovnog dna.I kad su otisli svojim putem,znam...da su oni i dalje tu.Prijatelj je za mene neko koga nazovem i jednom u godini a on prica kao da smo juce vecerali zajedno ☺
Zvali mi to molitvom,meditacijom...energija,ljubav...jbm li ga kako...
Duboko u sebi verujem da su oni uvek tu.Da pojacavaju moju nadu,samopouzdanje,samopostovanje,veru.
Radeci prvu volecu stvar;stavljam stvari u ladicu i verujem da je Ljubav svuda u vazduhu.
Dobro je.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

dete svemira wrote:7. mart Prioriteti



"Dobra vremena takođe mogu da budu zamka. Opasnost

leži u tome što možda zaboravimo da je naš

prvi prioritet da ostanemo čisti."



v



Stvari mogu da postanu stvarno dobre u našem oporavku. Možda smo pronašli "srodnu dušu", izgradili uspešnu karijeru ili zasnovali porodicu. Možda su se naši odnosi sa porodicom popravili. Stvari idu toliko dobro da jedva imamo vremena da prisustvujemo sastancima. Možda počinjemo da se reintegrišemo u društvo tako uspešno da zaboravljamo kako ne reagujemo uvek na situacije isto kao drugi.

Možda smo, samo možda, neke prioritete postavili ispred dugih. Da li je prisustvovanje sastanku za nas još uvek prioritet? Da li još uvek sponzorišemo nekoga? Zovemo li svog sponzora? Koji korak radimo? Da li smo još voljni da se u neko gluvo doba izvučemo iz kreveta zbog poziva iz Dvanaestog koraka? Da li se setimo da praktikujemo principe u svemu što radimo? Ako nas traži neko iz NA, da li smo mu dostupni? Pamtimo li odakle smo došli ili smo to u "dobrim vremenima" zaboravili?

Da bi ostali čisti, moramo da zapamtimo da smo samo jedno drogiranje udaljeni od svoje prošlosti. Mi ostajemo zahvalni za dobra vremena, ali im ne dopuštamo da nas odvrate od neprekidnog oporavka u Anonimnim narkomanima.



v


Samo danas: Ja sam zahvalan za dobra vremena, ali nisam zaboravio odakle sam došao. Danas je moj prvi prioritet da ostanem čist i rastem u svom oporavku.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Razmisljam zadnjih dana o svemu sto mi se desilo zadnje 4 godine...
Razmisljam o procesima rasta i odvajanja,spajanja,odrastanja.
Nisam pedantna-raspremanje stana je kao pranje kose.Zelim da sa najlepsim samponom perem kosu i da sa najboljim sredstvom brisem laminat.
Nemam mozda uvek volju,lenja sam-ali...trudim se.Nisam boginja cistoce.
Naspram toga sta sam nekad radila svom telu,svom stanu-danas sam zadovoljna i zahvalna sto "brinem" i jesam odgovorna za svoje fizicko "ja"

Nasla sam svoju dusu na poslu.
Posao tj poslovi na kojem mogu da uzivam u radosti zivota.Prosla sam...razlicite stvari.Posle 4godine...od 4 posla-dva ulaze u uzi izbor mada mogu da se kombinuju.Prvi cilj je bio probuditi volju i istrajati u tome.Drugi je bio da dokazem sebi da mogu da ustedim parice.Onda je dosla poniznost i Ljubav.Zene su me naucile poniznosti...jedan od prvih samara na duhovnoj osnovi.Budi zahvalna.Nisam se takmicila sa njima...takmicila sam se sa sobom.Takmicila sam se sa lenjoscu koje kaze: 2h ujutro je-spavaj.
A ja kazem:dizi dupe i kuvaj kafu.
U 2h ujutro ustajem,1h pijem kafu,1h putujem i jos 30 min putujem i u 4:30, 4:45 pocinjem da radim pa do 17h sa 1h pauze na dan.

U 4:10 ustajanje u 5h krecem i idem pesice jedan i po sat zbog jbne gume i bicikla koji nisam htela da popravim.
Onda kuci...kad stignem...i u 22h.

Zivela sam postojanje.I zivim postojanje.Ljudi ne razumeju ali ni ne mogu da razumeju.Ne zato sto sam "drugacija"- nisam drugacija...ja samo imam djavola na ramenu koji ne spava...imam jbni ego koji ne odustaje.Imam mnogo sjeban svet opsesije koji jedino mir i tisina mogu da kontrolisu.

Strast prema zivotu je lepa...ali...ne zelim je.Moje ludilo zeli opsesiju ludila strasti,sexa.Moje ludilo zeli novac i pecinu belog zlata.Moje ludilo zeli jbni perfekcionizam.Moje ludilo zeli ludila..
Ja to ne zelim.
Zelim da uzivam.Zelim da disem i postojim.
Zelim da "raduckam" i da zaradjujem "parice" i jb mi se ko sta misli o tome.Jb mi se i ko sta misli o mom poslu.SRECNA SAM I RADOSNA I NEDAM SEBE.Ne trebaju mi pare-treba mi da radim...treba mi da rastem.Treba mi zivot da ga zivim.Imam svoj put i jedino....neka Bog prati moje korake...Moj razum kaze radi i otvaraj vrata.Radim prvu volecu stvar i otvaram vrata.Hrabrost...da...napokon je hrabrost tu...smem da rizikujem...smem da se igram...ali i da se ne zaigram.

Ove 4 godine...masa ljudi kaze:blago tebi...
Jeste mi blago.
Bog mi sve dao.
Smirenost da nikog ne udavim,da nikom ne iscupam srce.Da budem zahvalna sto nikom nisam iscupala srce.Imala sam i faze da se izvinim sto sam imala zelju da nekom iscupam srce. :) :) :) da budem i nezna prema sebi sto sam to uopste i pomislila.
Hrabrost da smem.Smem da budem ja.Smem da istrazujem ko sam ja.Nisam vaspitana da smem.
Hrabrost je pustiti bol i plakati...iz stomaka kao dete...hrabrost je suociti se.Hrabrost je biti slobodan i znati sta uraditi sa slobodom.Sto kaze Balasevic:ja sam bila ja kad je bilo najmanje pametno da ja budem ja.E...ja sam ja.Postujem svoju dusu...postujem svoje telo.Postujem svoje srce koje kuca.

P O S T U J E M

Postujem i svoje emocije i misli...iako kazem sebi odjebi.Dosadna sam sebi :) :) :) :)

I eto ga mir.
I eto me.Beskrajna prica koraka i odrastanja...
Stojim ispred sebe.Ponosno i ponizno zahvalna sto sam sasava i sve sto jesam.Jesam i to je to.
Mogu sve sto hocu a hocu sve sto osetim da mogu.Mogu sve ali...ne moram...
Jede mi se hleb i margarin...eto...to je taj kraj...cak...sam hleb...imam zivot...zube....volju i zelju da pojedem samo jedno parce hleba...EXTRA :) :) :) :)
Misli koje misliš
su život koji živiš.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by sanela »

Svaka cast zbog svega napisanog sto si postigla. To nije malo. Korak po korak, dan po dan. I sve se moze. Ne zato sto se mora, nego sto se zeli. To jeste i hrabrost i zahvalnost i poniznost. Primjer si sebi i drugima da se moze.
Zelim ti da i dalje rastes i ucis na uspjesima i greskama.
Sretno!
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Hvala draga Sanela...
Hvala tebi sto me i nas pratis svih ovih godinica :) :) :)
Na nekoj osnovi ti se divim...toliko godina si deo price svih nas :) sa svim nasim usponima i padovima,zivotima i smrtima.
Hvala ti...
Misli koje misliš
su život koji živiš.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by sanela »

dete svemira wrote:Hvala draga Sanela...
Hvala tebi sto me i nas pratis svih ovih godinica :) :) :)
Na nekoj osnovi ti se divim...toliko godina si deo price svih nas :) sa svim nasim usponima i padovima,zivotima i smrtima.
Hvala ti...
Hvala ti, draga, na lijepim riječima...
Svačiji uspjeh i sretan nastavak životnog putovanja meni daju vjeru da se sve može postići u životu što zamislimo, i u šta se uložimo.
Hvala vama što svoje priče dijelite sa mnom i sa drugima, jer su one inspiracija svima koji ovdje "zalutaju".
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Dobro si rekla...greskama...
Napravila sam veliku gresku i povredila coveka kojeg...da...najvise volim.
Zaista se trudim...posebno zadnje 4godine-da ne povredjujem...cini mi se da sto vise vreme prolazi to vise vidim i tudju i svoju bolest.Bolest u vidu ega i onoga "sta sam i smo sprrmni uraditi" ne bi li zastitili sebe.
Granica u obicnim medjuljudskim odnosima je ok.Ali negde verujem da u ovom odnosu ne sme biti granice,kontrole,manipulacije.Pak mislim da sa iskrenoscu moze da se resi konflikt.
Ovo sto mi se sad desava mi je emotivno i misleno gore od svih smrti koje sam imala.
Valjda zato sto je covek koji me je ucio lepu stranu zivota i Ljubavi.
Tuzna sam...jer pticica nije u mom dvoristu...Ali lepota posle svih ovih godina...sto ima svoje mesto i zvuk cujem u dusi...gde god bio...
To je valjda to beskonacno i bezuslovno...nisam ljuta.Prihvatam njegov los dan i to je to.Prihvatam i ruzne reci bez ocekivanja da se izvini.Prihvatam i da sam rekla sta ne treba.I pustam...
Ako moze da razume...nisam bila dobro..ne...bila sam lose i ceo zivot mi se okrenuo za 360 stepeni i bila sam pogubljena vise nego ikad u aktivnoj fazi...
"Ljudi imaju pravo da budu ludi ali ja nemam pravo da se pecam na to"
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Zadnja dva meseca...kao neko da je istresao dzak sranja i rekao-snadji se i razdvoj sve na svoje mesto i onda brzo to pokupio i ispraznio dzak ljubavi i opet rekao-snadji se i stavi sve na svoje mesto.

Ruku na srce...ne znam sta mi je bilo gore...
Sa prvim delom sam se izborila kroz korak-a drugi deo me przi jer nisam navikla.

Iz oba dela su isle ogromne lekcije.U prvom delu je negde bilo razum+intuicija+odlucnost+hrabrost+mir a drugi deo-svesnost i logika-osecam kao šah da igram.

Razlog pisanja je razum i svesnost ili nesvesnost.
Tuzna sam na samu sebe...tuzna...jer sad vidim koliko sam energije trosila na mnogo pogresne stvari.Koliko me je ego kostao godina zivota.Koliko sam se borila mozda u trenucima kad je trebalo otici...koliko sam moc davala ljudima a koliko neke ljude koje sam trebala da slusam-nisam ni slusala ni razumela.
Tuzna sam sto sam toliko dugo zivela svet koji i nije moj.Tuzna sam sto nisam znala da stanem.
Puno godina sam pokusavala da shvatim.
Opsesija,opsednutost,samovaznost-predivna rec.
Postoji li destruktivna samovaznost?

Zaista se nadam..da sve sto je bilo...ima smisla i da ce mi biti jasno uskoro.
Neka Bog prati korake.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
Post Reply