Apstinencija ide,trudnoca traje,spavam ok,stomak je pun-okrugao,cekam-pa kad bude.
Danas procvetao prvi narcis u mojoj vazi.Jako sam bila srecna.Uzela sam pupoljak od bake-kao-mozda ce uspeti da se otvori-a on-na oci je otvarao laticu po laticu dok se nije ceo otvorio.Divan je...Predivan...
Radim vencice za uskrs,malo mi teze ide jer ne mogu dugo biti savijena,pravim pauze-al-niko me ne goni-pa polako...koliko uradim-uradila sam.
Sve je spremno za malog Gospodara Proleca,samo jos on da se nakani da izadje van.No,nekako sad definitivno prihvatam i oko toga njega,njegovu VS,mozda i moju VS-i povlacim se iz ideje da Ja HOCU da on ide napolje.Kad bude trebalo-izaci ce.Pricam mu svaki dan sad sta radim,kako izgleda okolina mene tj nas,pricam mu o stvarima,osecanjima,suncu-toploti,nebu-cistini ili tmurnosti.mozda me razume,a mozda i ne.Mozda kad se rodi ce reci jednog dana-kao da sam to vec cuo.A mozda i nece.No-meni je lepo da mu pricam.Tako nekako odrzavam ljubav i lep osecaj sa sobom.A nekako verujem da on mene sve cuje.Opet-i da me ne cuje,ne razume-meni je lepo.Nekako mi je to najlakse da radim prvu volecu stvar za mene-njega,nas.Ustvari-za mene.Opet-ne znam kako je on u vezi moje price.Al-nije ni bitno.
Idem da spavam sad.
Toliko od mene za veceras.
Mahanje...