EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

Post Reply
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeci koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav.


Jedan je dječačić upitao svoju majku: "Zašto plačeš?" "Zato sto sam žena" - odgovorila je. "Ne razumijem" - rekao je dječak. Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš".
Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama place bez ikakvog
razloga?" "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino što je tata
znao reći.

Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene
placu. Naposljetku je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je: "Boze,zašto se žene tako lako rasplaču?"

Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna.
Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno njezina da mogu pružati utjehu.
Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.
Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti, nevolje bez prigovora.
Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, cak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.
Dao sam joj snagu da nosi svoga muza kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce.
Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo njezino na korištenje kad god joj zatreba.
Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeci koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje stanuje ljubav.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

prica o ljubavi i ludosti
Subota, 14. Mart 2009 Vreme 22:05.

Jednom davno, svi ljudski osećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji.



Kada je Dosada zevnula treći put, Ludost je, uvek tako luda, predložila: "Hajde da se igramo žmurke! Ko se najbolje sakrije, biće pobednik među osećajima."



Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši da prećuti, zapitala: "Žmurke? Kakva je to igra?"



"To je jedna igra", započela je objašnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobednik."



Entuzijazam je zaplesao, sledilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesovalo. Ali, nisu se svi hteli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se setio predložiti igru. Oprez nije hteo da rizikuje.



"Jedan, dva, tri..." počela je da broji Ludost. Prva se sakrila Lenjost, koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vera se popela na nebo, Zavist se sakrila u senku Uspeha, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gde da se sakrije, jer joj se svako mesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Lepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Stidljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je našla svoje mesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.



Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište, jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.



"Milion", zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lenjost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Veru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspeh, a Sebičnost nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom. Od tolikog traženja Ludost je ožednela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Lepotu. Sa Sumnjom joj je bilo još lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sedeti na obližnjem kamenu.



Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve. Talenat u zlatnom klasju žita, Teskobu u izgoreloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a Zaborav je zaboravio da su se uopšte ičega igrali.



Samo Ljubav nije mogla nigde da pronađe. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila besna, ugledala je ružičnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suvu granu i od besa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgrebalo Ljubavi oči.



Ludost nije znala šta da učini... pronašla je pobednika, osjećaj nad osećajima, ali Ljubav je postala slepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposletku odlučila da zauvek ostane uz Ljubav i da joj pomaže.



Tako je Ljubav ispala pobednik nad osećajima, ali je postala slepa, a Ludost je prati gde god ide
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Dva putujuca anđela su se zaustavila kod jedne bogate obitelji da bi prenocili. Obitelj je bila drska i nije ispunila njihovu molbu da im dozvoli da prespavaju u gostinjskoj sobi. Umjesto toga su ih poslali u jednu malu prostoriju u hladnom podrumu. Kada su napravili lezajeve stariji anđeo je vidio rupu u zidu i popravio je zazidajuci je. Mlađi anđeo ga je upitao zasto im je popravio rupu, a stariji anđeo je odgovorio „STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVE IZGLEDAJU“.
Sljedece veceri su stigli do jedne siromasne kuce. Ljubazni domacin i njegova zena su im ponudili da podjele veceru i zamolili ih da prespavaju u njihovom krevetu, kako bi se zaista dobro odmorili. Kada su se dva anđela ujutro probudili, nasli su domacina i njegovu zenu u suzama. Njihova jedina krava, njihovo jedino blago, lezala je mrtva u dvoristu. Mlađi anđeo je upitao starijeg zasto nije sprijecio da ovim dobrim siromasnim ljudima ugine krava, a stariji anđeo je odgovorio „STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVE IZGLEDAJU“.

Anđeli su nastavili svoj put, a onda je mlađi anđeo ljutito prigovorio starijem kako je ovako nesto mogo dozvoliti. Prvi neljubazni domacin je imao sve, a ti si mu cak i rupu u zidu popravio, a ovaj drugi koji je jako siromasan, ljubazno nas je primio i ugostio, tako da nam je cak ustupio i svoju postelju, a ti si dopustio da mu ugine jedina krava.
Stariji anđeo je ponovno odgovorio „STVARI NISU UVIJEK ONAKVE KAKVE IZGLEDAJU“.

Kad smo bili u hladnom podrumu, opazio sam da se unutar one rupe krije davno zakopano blago i popravio sam rupu, jer je domacin veoma pohlepan i blago bi ga ucinilo jos gorim.
Prosle noci dok smo spavali u krevetu onog drugog domacina dosao je anđeo smrti po njegovu zenu i ja sam ga umolio da uzme kravu umjesto zene. Tako, eto vidis, stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

- Ispod nebeskog polutara u dolinama gde se mešaju slana i slatka rosa raste ogromni otrovni vrganj, i na njegovoj kapi, pretvarajući njegovu kožnu krv u slast, male, jestive pečurke izvanrednog ukusa. Jeleni u tom kraju vole da obnove mušku snagu tako što pasu sa otrovnog vrgnja pečurku. Pri tome, oni koji nisu dovoljno pažljivi i zagrizu suviše duboko, zahvataju zajedno sa pečurkom i vrganj, i umiru otrovani.
Svake večeri kad poljubim svog dragog, ja pomislim: sasvim je prirodno da ću jednom ugristi suviše duboko...

- Vremenom ćeš navići na rastajanje. Naučićeš da se sećaš. A sećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni. Kao što deo sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš. Da lečiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol.

- Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka. Vrlina je biti potpuno živ.

- Ljubav se stiče polako - od jednog po jednog coveka. Jedan i jedan čovek nikada nisu dva, a samo ponekad su par...

- Ne možeš dati sebe, ako mogu da te zamene nečim drugim.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

LJUBAV NA OTOKU

Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Dobra Volja, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav.
Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć.

Bogatstvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala: "Bogatstvo, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta."
Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu. "Ponose, preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom? Ne mogu ti pomoći, Ljubavi" odgovori Ponos. "Ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod."
Tada je Ljubav zamolila Tugu, koja je prolazila kraj otoka: "Tugo, molim te povedi me sa sobom. Oh, Ljubavi" odgovori Tuga. "Tako sam tužna, da ne mogu."
Kada je Dobra Volja prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva.

Tada Ljubav začuje neki glas: "Dođi Ljubavi, ja ću te povesti sa sobom." Bio je to starac u malenom čamcu.
Kada su stigli do kopna Ljubav se iskrca, a starac ode. Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime.
Ljubav shvati koliko mu duguje, te upita Znanje: "Znanje, ti sigurno znaš tko me je spasio? To je bilo Vrijeme." odgovorilo je Znanje. "Vrijeme?" upitala je Ljubav. "Pa zašto bi me Vrijeme spasilo?" Znanje puno mudrosti odgovori: "Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu."
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Citam ispocetka ovaj deo VOLIM...
Jedina stvar koja je jos ostala na ovom forumu...
U zivotu ne zelim zaboraviti taj sam pocetak...
Koje je to ludilo bilo...
Koliko mracan svet...
Da mi je neko rekao da ce sve biti dobro-nisam verovala...
Nisam verovala sama sebi...
Nisam mislila da ja to mogu...
Brojala sam dane...
Brojala sam sate do kraja dana...
I cekala da svaki dan prodje..
Nadala se sutrasnjem jutru kao jutru nove nade...
Cekala svaki dan kao nov dan zivota...
Kako sam samo bila uplasena...
Plasila sam se svoje senke..
Plasila sam se svega sto me je okruzivalo...
Ljudi,porodica,poslovi...Plasila sam se same sebe...
Plasila sam se smrti-a gledala je u oci...
Gledala tudje smrti...
Koja konfuzija...
Boli jos uvek...
Nisam pustila...
Ali sam danas dobra devojcica...
Danas pocinjem da volim sebe..
Danas pokusavam da prihvatim...
Pokusavam da prihvatim sebe..
Pokusavam da prihvatim druge..
A neki put je tesko i jedno i drugo...
Ali-opet-kad pogledam kako je bilo-ja sam danas sretna devojcica...
I hvala Bogu sto jesam...
I hvala Bogu na danasnjem danu...
I hvala Bogu na danasnjoj ljubavi koja mi daje snagu i nadu u moj danasnji dan...
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Pitam se zasluzujem li da budem sretna?
Jedan deo mene zeli da budem sretna.
Jedan deo mene zeli da osetim mir u sebi koji sam pre x godina izgubila.
Jedan deo mene zeli da volim,od srca i duse da volim...
Ali-jedan deo mene se plasi...
Jedan deo mene se jako plasi...
Zivot je uvek bio igra...
Igrala sam se sa razlicitim stvarima.
Igrala sam se sa sobom,
svojim emocijama,
svojom dusom...
Sta sad trebam da uradim?
da pratim svoje srce u toj igri,
da koracam???
Sta znaci koracati,sta znaci igrti?
Ko su bili igraci i koja su bila igralista?
Gde sam ja i gde pripadam...
Sretna sam i zahvalna...
Jer-ovo sam ja danas...
Osoba koja zeli da zna..
Osoba koja zeli da voli...
Osoba koja se miri sa svojom prosloscu...
Zelim da zagrlim sebe i kazem samoj sebi da imam pravo da budem sretna..
Zelim da kazem sebi da imam pravo da se smejem..
Zelim da kazem sebi da imam svo pravo na svoj zivot..
Zelim da kazem sebi da je ok pogresiti...
Zelim da kazem sebi-sve ce biti dobro...
Cista sam...Ziva sam...I zelim da volim...I zelim da dam...
I volim te,i volim vas,i volim SEBE!
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Polako se blizi cetvrta godina...
Jos malko,malkice-moja latice :)
Samo jos malko...
Ne volim ovo odbrojavanje zadnja dva meseca do godine...
Neki pritisak....Tezina...Ne boli me vise jako..
Imam svog sponzora,imam program,prijatelje,ljubav...
danas znam da se izborim za sebe i svoj put.
Danas znam da ucutim,znam gde mi je kraj fitilja...
Znam kako manje-vise:sacuvam zdrav razum i odrzim balans.
Znam definitivno kad trebam da ucutim...
I znam sta trebam da uradim kad ucutim...
Znam kako da se izborim sa sobom....
Znam kako da izadjem iz opsesivnosti.
Znam kako da prepoznam slabost-ne uvek-ali znam...
Znam koja mi je sustina danasnjeg dana.
Znam da se zahvalim na ovom danu.
MOj zvot napokon ima smisao.
Moj zivot napokon ima put.
Jedan deo mene nije zaboravio Mirka...
I taj deo nije miran...
I nije u balansu...
I te emocije su teske neki put...
NIje zaboravio ni Mladena.
Zadnjih nedelju,dve ih cesto sanjam.I san zna da se prebaci u stvarnost.
I znam da ce biti sve gori snovi mozda do nove godine.
Ali znam...
Kad se probudim,
moram otvoriti svesku,
moram pisati,
moram pustiti...
Nesmem zadrzati za sebe...
To je sve ok...
to je proslo....
Ja vise nisam na igli...
ja vise ne moram da patim...
ja nisam kriva za njihove smrti...
ja nisam kriva za njihove odlaske...
I ja imam pravo da se smejem...
Bog me je ostavio u zivotu....
I hvala za svaki dan u kojem mogu da udahnem vazduh...
Hvala sto nisam mrtva i 2m ispod zemlje....
A bila sam tako blizu toga...
bila sam prokleto blizu toga....
Da ja imam venac od belih ruza...
da ja imam crni krst sa belim cvecem...

Da...
jesam zahvalna....
jesam zahvalna i Bogu sto me je cuvao...
jesam zahvalna i sebi sto sam imala volju prve tri godine,sto sam imala snagu...
Danas gledam....koliko stvari sam prezivela...
koliko stvari se desilo u prvih 2,3 godine...
Da mi je neko rekao sta ce se sve desiti....
Samo da sam mogla da pomislim..
I ironija mi je sto mi je omiljena recenica jedno vreme bila:
,,STO NAS NE UBIJE-TO NAS OJACA,,
prezivela sam...
3 godine Mladenac nije tu...3 godine Mirka nema...
Ja zivim...borim se...najgora mi je borba sa sobom...
jos nisam pustila...
I gusim se sama u sebi neki put...
i znam...
da moram pustiti...
i znam da nece doci...
i moram da prihvatim to...
ne mogu vise da stavljam u policu i sklanjam....
dosta mi je bezanja....
dosta mi je skrivanja...
dosta mi je bola...
Zelim da ZIVIM....
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Ovog trena mogu da izvucem otprilike ovaj zakljucak:
Zivim u gradu u kom je besparica kao i u svakom drugom.Nezadovoljstvo je emocija koja proizilazi iz nemoci da prihvatimo situaciju,kad smo alavi na zivot i u manjku poniznosti.Zahvalnost za danasnji dan je najvaznija stvar ne samo u zavisnosti vec i u generalnom zivotu jer jednostavno MI ZIVIMO-jeli krompir i hleb ili sunkaricu sa trapist sirom-MI ZIVIMO.Imam mogucnost da biram kom Bogu,cvetu,zvezdi cu da se molim.Bitno je reci HVALA u dusi.Bitno je biti u balansu sa sobom.Bitno je voleti i postovati sebe i dati drugom ono sto sam imas.Ljubav.
Ziveti danas,ziveti sad-je sustina i cilj zivota.
Odrzati balans u sebi je drugi cilj.

Pitali su me sta je cilj?
-biti sam u sebi dobro.Voleti sebe.
Kako?
-postovati sebe,svoj zivot,svoje vreme.
Materijalan svet?
-Ljudsko je prokletstvo jer uvek hocemo vise.
Sta je cilj?
-Biti dobar prema sebi.Ako naucimo i znamo da volimo sebe-tu ljubav mozemo i drugima dati.
Egocentricost?
-Ljubav.Ako volimo sebe,mozemo i drugima dati ljubav.Ako pomognemo sebi,mozemo i drugima pomoci.
Ljudi mogu da povrede?
-da,i opet im treba pomoci-kaze Marija Terezija.Ne mogu povrediti ako smo cistog srca i ciste duse.Bitno je da idemo ljubavlju.
Ogorcenje,bes,nemoc,bespomocnost su moji neprijatelji.I ne zelim ih.Zelim svoje prijatelje-ljubav i srecu,osmeh.Zahvalnost.

Sustina je onda biti sretan?
Ne,sustina je biti zahvalan.
Dobro ili lose-HVALA.

Kraj noci je bio taj sto sam gledala nebo i razmisljala o tome bas...
Sedim u sobi,gledam nebo i moje zvezde...
Zvezda padalica-mislim najveca do sad koju sam videla je prosla preko meseca...
Ostala sam bez daha...
Osmeh...
Hvala ti Boze....

Nemam zelju...
nemam sta da zelim...
Imam sve...
Imam svoj zivot,imam prijatelje koji ma koliko daleko bili-uvek su u mom srcu i mojoj dusi...
Koliko god mozda dopustimo da se udaljimo,sklonimo-mi smo jedno....
I nasa srca kucaju zajedno...
MI koracamo zajedno...
Molimo se svako svom Bogu...
ALi nase molitve idu u jednom smeru-ka miru...
Zelim vam svima u srcu molitvu i zahvalnost za danasnji dan....
Misli koje misliš
su život koji živiš.
Post Reply