EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Danas tatin rodjendan.

Majka,sin i ja isli na koncert jednog narodnjaka. :) :)
Za mene mali Bog narodne muzike.

Da...to sam ja.
Mora biti Ljubav,mora biti radost i mora biti ususkano.Ako nije ususkano onda jos nije prihvaceno i gotovo.
Opet Bogu zahvalna na jos jednoj potvrdi da "od mene zavisi" kako cu biti i da je zivotna odgovirnost prema Sebi ono najvaznije.

Do sad je zivot terao u tugu.
Ne znam sta ce biti dalje-ali je na meni odluka da zelim mir i komediju...imam zelju da se smejem i preumorna sam od umornosti zivota i drama sjebanosti.
Karmicki se cela porodica vuce kroz tugu i vezanost za ljude tuge.
Zelim da to stane.
Realna tuga je 10sekundi.Ova godina me opasno tera da brojim sekunde jer sekunde koje "posvetim" emociji su ono sto Ja dajem moc.
Dati moc tugici i besu-za mene je to destrukcija.Samounistenje.
No...
Ziveo narodnjak i to sto sam na ledjima drzala sina koji je puckao prstima dok sam ja cupkala i igrala...
Nista nije tesko u zivotu...i sve je ok.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Danas sam čula ubedljivo najbolji fazon-pa valjda od kad znam za sebe toliko da moram da ga zapisem ovde i da mi ostane za uspomenu.

Moj dragi komsija je dosao do zakljucka da sam se ja UDALA :lol: :lol: :lol:

Koliko meni to smesno zvuci i sama pomisao
-ja se udala

Strasno.
:lol:

Najgore sto se to ogovaranje desava u zgradi i nisu videli moju majku koja usput cuje svo to suskanje :lol: :lol: :lol:

Koliko sam ja daleko od tog "mi"..
Nemam ni ideju ni iluziju cak ni samu sebe da lazem :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

Ja i udaja...e živote...sa velikim Ž.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

I deda mi je umro-za kraj godine.

Danas je drugi januar 2018-iscrpljena sam kao iskuvana magicna krpa.Da me je neko zvakao-bilo bi lakse.

Super sam iznela celu proslu godinu.
Kad pogledam sta se sve desilo....za 5godina-meni Bog dao iskustvo u jednoj godinici...
Vrat me ubija-a osecam da je to od mog jbnog optimizma-mogu ja jos da izdrzim-al...pun mi je q svega...
Sa malo sarkazma-hvala Bogu na svim sranjima i usranim situacijama koje mi je dao.Posebno za samoubice i ljude sa tumorom.Al Boze...odjebi malo od mene,molim te.
Umorna sam da pisem dalje ali i to je dosta-za uspomenu.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Posle ovih 8 da ne kazem 11 godina...
Ultra cudan proces.Ali full cudan proces.
Svaki proces je bio cudan za sebe.Valjda nove emocije,pa nove stvari u zivotu,nova energija ljudi,nov nacin zivljenja.Nisam bila svesna procesa.Jesam.Svest i mozda ...ne znam...5 stepenika dubine podsvesti.Ali ako sad gledam svaki proces u lancu karika-nadogradnje...fijuuuuuu...vrhunski.
Neka bude da je sad neka 15-20 karika dubine-ali sve zajedno spojeno...dolazim do tog "ja-iz postojanja" a zato sad i pisem jer me boli a opet-sam zahvalna.
Osecam kraj jednog dela sebe.
Kraj moranja.Kraj teranja.Kraj trpljenja.
Prava codica.To mi je zao.Zao sto sam 8godina bila tvrdoglava da budem NA-i motivi zbog kojih sam to radila.
Cudan je osecaj kad se ostane "sam".
Ostali smo Bog i ja-ruku pod ruku.
Naravno da sam Ja Najpametnija ali Bog i Zivot me samo lagano spuste na zemlju.Srecom pa mi vise niko ne poliva kantu vode na krila i ne zakucavam se kao avion sa ogromne visine.

Godinama-valjda ceo zivot sam provela u tome-zovi ljude na kafu i druzi se.
Prosila sam ih za vreme,prosila sam ih za Ljubav.Prosila sam ih za slusanje.
Program me nije lecio.Program je hranio moju bolest.
Sa svima.I sa sponzorima i sa sponzijima.Program je bio hrana za moj bolesni ego.I ne napredak...mogu reci da sam otisla u 3pm za ovih 8godina.
Super su bili moji procesi-oni koje sam mogla da prilagodim situaciji-a nisam mogla-jer je to skroz suprotno od onog sto mi je trebalo.

PROGRAM je najsavrsenija stvar koja moze da postoji-cela moja sadasnja prica ne govori da program nije ok.Tek sad mi je vrhunski-samo to nije moj deo.

Bila sam ljuta.Bila sam tuzna.Imala sam prevelika ocekivanja.Kako od grupe tako od porodice.
Zaboravila sam kljucnu stvar koju je moja majka rekla pre 30-35 godina-na silu se ne moze voleti
Ne moze.

Blagoslov istine je u realnosti cinjenica.
Matematika je raj za dusu.
Jebes svo pisanje.
Sve je u matematici.Ceo zivot je broj.Broj kao cista cinjenica.
Rekla bi da je i sam Bog broj.Cinjenica.Malo matrix cinjenica ali cinjenica.
Svaki ziv covek nosi broj 1 iznad glave.Jedan-kao ziv.
Jedan kao-ja disem.
Jedan kao ja postojim.Jedan kao odgovornost.Jedan kao razmisljam.Jedan kao verujem.Jedan kao nadam se.Jedan kao sve.
Isto tako ima ljudi sa:jedan kao nema smisla.Jedan kao-zivecu kao parazit.Jedan kao-ja jadan ja.Jedan kao ubicu se.Jedan kao prevaricu.
Blagoslov-ako gledam osobu kao broj-cak i to bilo moje dete,roditelj,partner-ko sam ja da uzmem gumicu i brisem tu jedinicu???Ljudi su toliko savrseno sjebani nesavrseni...
Jako puno godina mi je trebalo.
Jednu curu sam terala x meseci da pise sta voli i na cemu je zahvalna.
Zadatak je prosao kao posledica mojih pitanja i njenih odgovora-ne znam.
Meni je zvonilo u glavi-moras da znas koji puding volis inace ces zivot provesti spremajuci puding koji ne volis-usput-puding od cokolade i generalno cokoladu ne volim a godinama su me maltretirali da jedem i jos gore ja sam jela da ne bi povredila
E q cu da jedem sta ne volim.
I tako su procesi isli iz besa.Necu.Necu.Necu.
Onda dodje momenat i kazem -hocu ovo.
Gde je krug zatvoren?
U ne znam i u cutanju.
Sad sam ja u poziciji da cutim i kazem ne znam
Ne zato sto ne znam-vec zato sto nije bitno.
Ziveo Kastanjeda i sve bitnosti :) :) :) :) :)
Taj predivan osecaj dolazi iz odjebi.Odjebi sama sa sobom i pusti druge da grade svoje puteve.
I tek sad je blagoslov-sta mislis da li ja to mogu??
Daaaaaaaaaaaa....naravno da mozes.
Energija je vrhunska.Mozes sve sto pozelis.
Sta covek ne moze?Samo ono sto nece da moze.

Zlatnim slovima ispisano u odrazu ogledala-
KAD SE PROBUDIS ZA 20GODINA I POGLEDAS TO JUTRO U OGLEDALO-DA LI CES STOJATI IZA ODLUKA KOJE SI DONELA DANAS?

Od svih ljudi...zahvalna sam dobrim ljudima.
Ali sam najvise zahvalna...svom ocu.
Zahvalna-jer SMEM da pogledam u ogledalo.
Zahvalna-jer posle njega-ne postoji muskarac kojem ne bi iscupala srce ako bi povisio ton.
Zahvalna-jer sam iz inata izvukla njega iz sebe.
Zahvalna-jer nikad vise ne moram da trpim.
Bio je mnogo tezak ucitelj.Bio je sjeban igrac.Bio je...bolestan.
Ne mogu da kazem da sam srecna zbog njega...njegova smrt nije bila fizicki "prijatna"
Ali... sam Bog zna sta je on ziveo u sebi zadnjih 40godina...ja zaista verujem...da je on sad dobro.
Isto tako...on je bio broj 1.Samo jedan broj jedan.Pojedinac.
Moj blagoslov...otkrice novog kontinenta je-radi sta mislis da je ok sto se tice licno tvog zivota.
I...naravno....sa puno Ljubavi-odjebi od mene.
:)
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Opet ja i moja razmisljanja...
I opet o procesima.
Najlepsi deo svega je...
Nebitnost.
Okruzena sam sve vise ljudima kojima ne treba novac i meni samoj ne treba nista.
Sve vise mi je prisutna ona recenica Velikog N.-plati racun,nahrani dete i to je to.
Zadnjih 6godina sam gradila ono sto sam mastala ceo zivot
MIR.
Mogu da ne jedem,mogu da ne pijem vode,mogu i da ne piskim itd...
Ali najveci luksuz sad shvatam da je stres
Ne mogu vise da se nerviram.Ne mogu da gubim vreme Svog zivota na stres.Ne mogu vise da se igram sa tudjim egom i da slusam sranja o dobrom i losem.Godinama sam zivela razlicite vrtloge drama ega i pun mi je q toga.Ne moram.
Trazila sam od ljudi da budu ljudi.
Tesko je naci coveka.Tesko je naci iskrenost.Tesko je naci smeh u tragediji.
Ali je moguce.
Suze su po meni najveci blagoslov-prvo mesto u zivotu su osmeh i suze.
Blagoslov je plakati i blagoslov je smejati se.
Ali kad prodju suze...carolija je sve to pretvoriti u komediju i sa osmehom nastaviti dalje.
I to je to.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Bilo bi nenormalno da se ne setim tate.
Bilo bi neprirodno da ne zaplacem.
Previse ljudi je umrlo tacnije ubilo se za ovih 15-18godina.
Tuga je deo zivota.
Da...moj najveci strah je da ne budem kao tata.
Sve samo da ne budem kao on.
Na to je otislo 8 godina posebno zadnjih 6.
Dala sam sve od sebe da "istrebim" njega iz sebe.
Znala sam sta je Ne,ali nisam znala rec a kamo li akciju-sta je "da" .
Na neki cudan nacin-svako to Da se formiralo samo od sebe i pretvaralo u "nesto" sto je imalo izgleda da dobije prvo slovo imena.
Secam se te jedne reci-odgovornost.
Radila sam svoj posao te godine i bila odusevljena emocijama,mislima,situacijama,komunikacijama,svim.
Cula se sa svojim Sponzorom,on se smeskao.Da li znas sta je to?Nabrajala sam.Kaze-odgovornost.
A ja sam ostala sa otvorenim ustima WOOOOW.Kao kung fu panda-Nemoj me zezat!
Oko desetak kljucnih mana(po meni) je "otislo".
Ostala je sebicnost za moj bol i taj strah-tata.
Osecam ogromnu borbu izmedju razuma koji vristi-PUSTI i male ja-koja neda svog tatu ma sta on uradio.

Moram da nadjem nacin da prevazidjem.
Mozda mi zato i zvoni rec odgovornost.Mozda je bas ona kljucna u ovom pitanju sta dalje?
Ja sam moja odgovornost.
Nadji odgovore...
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Zivot je...najveca carolija.
Mudrost je u cutanju i tisini.
Cak i kad neko urla za pomoc-najbolja stvar je ne reci nista.
Uvek sam morala udariti glavom i drugi su me uvek zezali zbog toga-uci iz tudjih primera-moj otac posebno.Covek straha-nije smeo ulicu da predje ako mu neko kaze-napolju je mokro,umalo sam pao.Nikad mu nije palo na pamet da obuje cizme i skakuce po barama.
A ja sam to volela.Volela sam iskustva pa makar to bilo ravno samoubistvu-pusti me da uradim-vrlo cesto sam se ponasala kao da imam jos 6rezervnih zivota.
Kljucno pitanje je zasto sam onda bila kontrol frik koji drugima spasava zivot kad i drugi isto tako imaju sulude ideje i slobodu za svoj zivot i svoje iskustvo?

Nikad nisam volela reci.Reci su mi oduvek bile bezvredne.Mrtva slova-osim ako nije knjiga(koje obozavam)
Izgovorena rec je praznina.Ono sto stavlja granicu izmedju intimnosti 2osobe to je rec.Pogled je povezanost.Glas.Krik.Uzdah.Tisina je u postojanju.Dubina postojanja je u tisini.Treba osetiti smeh.Treba gledati radost u ocima.
Kad dete najvise kaze??Kad se smeje.Na cega se smeje?Na cvrkut ptica.Na osmeh roditelja.Na sjaj u ocima posmatraca.
Reci su bolest ega...
Sredstvo za povredjivanje.Rec je "ego" sa velikim JA.
Moj pocetak kraja je svesnost da me ustvari niko "ne cuje"
Vibracija tisine.
Treba napraviti radionice-sedenja i lezenja u ma kom polozaju ì cutanje 1h.Ne mantre,ne molitve,ne cakre,ne nista.Samo sedeti i postojati.
Vibracija Tisine u Prostoriji Tisine.
Cela sustina postojanja je u tisini.
Mozda sam preumorna price ovih 8godina...ceo zivot...
Gledala sam komediju "1000 reci"
Drvo sa 1000listica i na svaku izgovorenu rec otpada jedan list.

Sustina ovog pisanja nije tisina...nasuprot tome-rec je.
Postoje trenuci u kojima mora da se koristi rec.
Rec oprosti.
Po 10 000 put sam odslusala pesmu -oprosti.
I postala svesna...da su ljudi bolesni.Bolesni od ega.
Bolesni od toga sto...nece da izgovore rec.Rec "oprosti".
I dovesce sebe do samoubistva i smrti samo da ne moraju da kazu "zao mi je"
Ne mora ni to da se izgovori-nauceni smo mimikom da pokazemo "tugu" i sve sto ide uz to.
Moj tata...to nije znao.
Puno ljudi to ne zna
Puno ljudi koristi rec da bi povredila-malo njih da bi ispravila.
Zagrlila sam ga,rekla mu da mi je zao i odlucila da je vreme da pustim.Ne njega...sve.
Nije bio u stanju da vrati nista.Cak ni oprosti.
I to sad i nije bitno.
Kao i sve...ni to nije bitno.

Moj deo je...kad god sam pogresila-a imala svest greske-izvinjavala sam se ko prosta.
Bila sam explozivna i duribaba i znala sam da se nadurim-ali ljutnja kod mene brzo prolazi.Ne volim stanje "biti ljut" posebno ne sa ljudima koje "volim"-ali postoji granica.Mogu dugo da trpim ali kad kazem kraj-onda je to kraj do smrti.Jako sam sjebana po pitanju toga.Gazi me,ali kad je kraj-onda mozes i samu Veneru i Saturn da spustis ispred mog prozora-nema nazad.

Nije mi problem sto mi se otac ubio.Nije mi problem sto su mi se prijateljice ubile prosle godine.Nije mi problem sto je deda umro-ali dve kosti u grlu imam.
Nisam otisla da vidim kumovu devojcicu i...posle 8 godina dovela sam situaciju do toga da zbog reci koje sam rekla i svog ponasanja-nisam videla a skoro ni cula svog prijatelja.Nisam htela da pricam,nisam htela da resim,nisam htela nista.Koliko me je ego vozio.

Postojala je jedna stvar koju sam trazila od tate.
Sadasnjost.
Ja ne bezim od toga ko sam bila.Ne bezim od toga sta sam radila.Ne bezim od svih sranja koje sam napravila.
ZAJEBI ME PROSLOSTI.
Moj ceo zivot je proso u proslosti od 1976 pa nadalje-od kad se baka ubila pa dalje...pun mi je q proslosti.
Ja nemam tu predispoziciju da sedim u govnima do kraja zivota zbog sranja od usrane porodice i ludila sa kojima sam rasla.
Reci...jebene reci...
uvek vracanje na nesto...uvek vracanje na bilo...od prijatelja,porodice,celo covecanstvo se drogira prosloscu.
Hoces da budes sadasnjost ili neces?
Hoces da se smejes sa unukom 2h nedeljno ili neces?
Ja ne mogu da menjam cinjenicu da sam zakasnila 7minuta kuci i da me je ugazio oklagijom i pesnicama-ali mogu da se izvinim sto sam zakasnila-jbt pa zivot bi dala se ne secam tih batina.Ali ne...njemu nije bilo dovoljno...trebale su mu reci da bi mogao da nastavi da hrani bolest.

Ja to sa njim kao i sa bilo kim drugim-NECU.
NE INTERESUJE ME GDE SI BIO-INTERESUJE ME KUDA IDES.HOCES POSRCHE-A ILI NECES.HOCES.NAPRED ILI NECES.Prijateljice placu-surova sam.Jesam.Sad sam najgora na svetu.Nemam strah od biti "sama".
4meseca sam sedela sama.Malo pisala.
Tisina...Bog odgovora.
Proslost se cisti kroz cinjenicu.Razum se koristi kroz sadasnjost.
Cuti i plivaj.
Ja ne znam da se salim.Nikad od mene nece biti komedija.Ali cu ocistiti svu tragediju.
Ja nisam tata.
Izvinula sam se mom prijatelju.Plakala ko beba.Ne.mogu da zamislim tek happy kad budem videla i cula-to je sadasnjost.
Sa njim sam pojela moj dzak soli.
On je bice sa kojim zelim da zalivam cvet prijateljstva

Vreme je da se smeje.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Jedino pitanje je...gde mi je proslo 6godina...
6godina kao 6 meseci...
Zadnjih godinu dana-kao 12 dana da je proslo a ne 12meseci...
.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Neko čudno vreme.
Ne znam da li su koraci učinili svoje,da li sam doktorirala drame,da li sam otupela na ljude generalno....
Nista mi nema smisla.

Smisao mi je ustvari u ogromnom besmislu.
Ne vidim sustinu politike,ratova,materije,duhovnosti,emocija,odnosa-osim kroz dramu nesvesnosti.
Vracam se opet na moju beskonacnost-ali je to ustvari beskonacnost-ljudski ego i ljudska glupost-toliko ogromno predivna stvar.Ljudi u krug generacijama rade apsolutno iste stvari.

Mozda mi je sad nejveci blagoslov to sto mogu sebe da sklonim od drugih ljudi i mogu da se ja sklonim od tudjih drama.
Pojedem udicu pa se upecam povremeno.Trudim se da se ne pecam ili jos bolje da se sklonim.
Kazu treba reci svoje misljenje-MI SMO SLOBODNI.
Q SMO SLOBODNI.
I KOME DA KAZEM?!
Nekom ko nema pojma o cemu pricam?!
Nekom politickom mozgu,nekom nacitalom liku i friku koji se tripuje da zna sve,nekom ko generalno misli da zna sta SVAKO bice treba da radi?!ODJEBI.
To nije povlacenje.
Nemam ni snage ni volje.
Sedim i gradim moju bajku.
Ne mogu nahraniti svu tu pohlepu.
Mogu kupiti i ostaviti negde gde ce neko naci-bez da mi bude zahvalan.
Idem da spavam.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
dete svemira
Posts: 938
Joined: Thu Oct 04, 2007 12:05 pm
Contact:

Re: EMOCIJA JEDNOG TRENUTKA

Post by dete svemira »

Posle dugo vremena osecam se na putu slobode.
Bol i tuga napustaju moje telo sve vise.
Pored mene je covek dobrote i velikog toplog zagrljaja.

Mesecima se nalazim u nekoj nulti postojanja.
Svesna svega sto se desilo,svesna da dalje ne mogu da zivim kako sam zivela.

Dok je tata bio ziv-mogla sam bar mastati da mogu da se posvadjam sa njim,da ce doci i traziti oprost,da ce reci bar izvini.Svesnost njegove smrti-nema vise niceg.
Prvih godinu dana iako sam svesna da je mrtav-zelela sam da mogu da ga sacuvam uz sebe.
Korak me je naterao na promenu.Menjala sam program samo da ne moram da uradim tu promenu.Cinila sam sve samo da ne ode od mene.Nisam znala i realno-ne znam da zivim bez njega u svojoj glavi.Ali onda je doslo neko drugo vreme.Neka nova ja se probudila-vise kao ja dete-koja me je uhvatila za ruku i rekla-idemo.
Tako su prolazili meseci i tako se pojavio covek.Covek dete koji savrseno zna da prica sa mojim veliko ja egom-ali kad oguli moje ja-dolazi do upravo tog deteta u meni i ti razgovori,setnje,kolaci i postojanje je neverovatno...

To me dovodi do samo jedne stvari-koliko godina potroseno na nebitne kolone u pokusajima da izgovorim ono sto je toliko bitno-NISTA.NULA.
Sve je jedna velika ogromna nula.
Toliko analize,pokusaja da razumem,toliko podsvesnog i svesnog bola i onda samo jedna ogromna nula.
I ta nula je ok.
I godine su ok.
Ali je najlepsi deo sto imam nesto sto pocinjem zaista da dozivljavam kao nagradu.Nesto sto nisam osetila...pa ne znam da li sam ikad osetila ali sam oduvek cekala.
Sigurnost jednog muskarca.
Covek koji nema potrebu da se nadmece sa mojim egom i bude pametan-vec moze samo da se igra.
I ustvari igra.Podignuta svest ne bitnosti a prebaceno u igru i uzivanje.
4h hodanja po snegu bez da osetim hladnocu.
Pita me sta zelim...ne zelim nista.Samo sam zahvalna.ZAHVALNA za sve sto jeste.
Pa ja u zivotu ne bi mogla ovako nesto ni da smislim ni da ocekujem.
Cuti i plivaj.
Misli koje misliš
su život koji živiš.
Post Reply