Till Death Do Us A Part

[oxo]

Till Death Do Us A Part



So now little man, you’re tired of grass,

LSD, Acid, Cocaine and Hash.

When someone pretending to be a good friend,

Said I’ll introduce you to Miss Heroin.

Well, honey, before you start foolin with me,

Let me inform you of just how it’ll be.

For I will seduce you and make you my slave,

I’ve sent stranger men than you straight to their grave

You think you could never be such a disgrace,

Then you’ll end up addicted to poppy seed waste.

You’ll start by inhaling me one afternoon,

Then you’ll take me into your arms very soon.

And once I have entered deep down in your vein,

The craving will really drive you insane.

You’ll need a lot of money, (have you already been told)

For darling, I am much more expensive than gold.

You’ll swindle your mother for less than a buck,

You’ll end up an animal, vile and corrupt

You’ll mug and you’ll steal for a narcotic charm

And only feel content when I’m deep in your arm.

One day you’ll realize the monster you’ve grown,

Then solemnly promise to leave me alone.

If you think that you’ll have the mystical knack,

Just come on and try getting ME off your back.

The vomit, the cramps, your gut in a knot,

The jangling nerves screaming for just one more shot.

The hot chills, the cold sweat, the withdrawal pains

Can only be eased by my little white grains.

There is no other way, no need to look,

For deep down inside, you’ll know you are hooked.

You’ll desperately run to the pusher and then,

You’ll welcome me back to your vein once again.

And when you return for I have foretold,

You’ll ultimately give me your body and soul.

You’ll give up your morals, your conscience, your heart,

And then you’ll be mine,

Till death do us part.

[ns]

...pred nama je zadatak koji se mora brzo izvrsiti.Znamo da bi odlaganje bilo kobno.Najodlucniji trenutak naseg zivota poziva gromoglasno na odvaznost i delanje.Mi smo uzbudjeni,mi gorimo od zelje da zapocnemo posao,a od predvidjanja njegovog sjajnog uspeha sva nam je dusa u plamenu.Moramo pristupiti poslu,treba da mu pristupimo jos danas,pa ipak ga ostavljamo za sutra.A zasto?Nema drugog odgovora sem da smo perverzni...osvane sutrasnji dan,a sa njim jos nestrpljiva,brizna zelja da izvrsimo svoju duznost,ali upravo sa samim jacanjem te zelje nailazi i neka bezimena,neka zaista strashna(jer je nedokuciva)-ceznja za odlaganjem.Vreme prolazi,a ta ceznja postaje sve jaca.Dosao je poslednji cas za delanje.Drhtimo od siline sukoba u sebi,od borbe odredjenog sa neodredjenim-sushtine sa senkom.Ali ako je borba vec dotle dosla,senka ce biti ta koja ce preovladati-mi se uzalud borimo.Casovnik izbija,i to je i petlovo kukurikanje za sablast koja nas je tako dugo drzala u strahu.Ona bezi,iscezava-mi smo slobodni.Stara energija se vraca.SADA hocemo da radimo.Avaj,'prekasno je'!
Stojimo na ivici provalije,zavirujemo u ponor-hvata nas muka i vrtoglavica.Prvi nam je impuls da ustuknemo pred opasnoscu.Neshvatljivo zasto-ostajemo.Malo-pomalo nasa muka i vrtoglavica i uzas tonu u oblak nekog osecanja koje nema imena.Postupno,neprimetno,taj oblak dobija oblike,kao ona para iz boce sto se pretvara u duh u prici iz 'Hiljadu i jedne noci'.Ali iz 'naseg' oblaka, na ivici provalije,izrasta i postaje opipljiv jedan oblik,mnogo strashniji od svakog duha i demona iz price,pa ipak je to samo jedna misao koja nam ledi i samu srz u kostima zestinom slasti njene grozote.To je samo pomisao na ono sto bismo osetili pri strmoglavom padu sa takve visine.A taj pad,to srljanje u propast-upravo zato sto je spojen sa najgroznijom i najodvratnijom od svih slika smrti i stradanja koje su se ikada rodile u nasoj mashti-upravo zbog toga sada ga silno prizeljkujemo.I posto nas nash razum snazno odvraca od ivice ponora,ZATO se mi utoliko plahovitije primicemo njoj.Nema u prirodi tako demonske,nestrpljive strasti kao sto je strast coveka koji drshcuci na ivici provalije sanja o vratolomnom skoku.Prepustiti se za trenutak nekom obliku 'razmisljanja',znaci biti neminovno izgubljen;jer premisljanje nas samo tera na uzdrzavanje i zato je to bas ono sto mi 'ne mozemo'.Ako se nadje neka prijateljska ruka da nas zaustavi,ili ako ne uspemo da se naglim naporom bacimo nicice na zemlju,okrenuvsi ledja provaliji,mi cemo skociti u nju i poginuti.
Ispitajmo ove i slicne postupke,pa cemo naci da oni poticu jedino od duha Perverznosti.Mi ih vrsimo samo zato sto osecamo da to ne bi smo smeli ciniti.Izvan toga,ili iza toga nema razumljivog nacela;i mi bi smo mogli tu Perverznost smatrati neposrednim potsticajem sotone kad se ne bi znalo da ona ponekad deluje i u korist dobra...

[ns]

''Bogovi i smrtnici sisli su ponekad u carstvo senki i uspeli da se vrate.Ali podzemni bogovi znaju da onaj ko jednom okusi plodove njihovog carstva,ostaje zauvek njihov.'' .............................

''Vreme je prolazilo tekuci u tamnom mlazu,kao krv koja se ne da zaustaviti,kao iz neke duboke tajanstvene rane u bedrima sveta,
krvareci,krvareci doveka.''.................