OVO JE IPAK SAMO PESMA- (pre skidanja)

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

Post Reply
dragoljub
Posts: 13
Joined: Wed Jun 24, 2009 3:50 pm

OVO JE IPAK SAMO PESMA- (pre skidanja)

Post by dragoljub »

Kad telo pretvoriš u gola govna
ostane ti par kostiju kao sećanje da is nekad bio tu.
Smeješ se i plačeš svom besu dok ti kosti lagano pucaju.
Gledao sam tok misli kako teču u kurac i video svoje zube kako bestidno kolju po ulicama ,
u ustima gomila krvi i blata od trljanja lica po tvrdo utabanoj zemlji. Gledao i smejao se u sebi dok je telo
gorku gnojnu suzu lilo i nadao se skorašnjem kraju.
Sećam se kinjenja mladog bića koje je još od prvog sećanja o svom
postojanju počelo da kopa u sebi rupu svog pakla u crpeći snagu iz
čaure svog gneva koju nezna ni samo odakle je to skupilo, sad ga ta
rupa vuče u sebe i do ovog trena nisam našao način da pobegnem.
Gledao i smejao se svom plaču dok je duša gorki gnoj lila.
Nadao se tebi koja nikada nisi došla a iz straha da ti poklonim celo
svoje biće sebe poklanjao drugima.
Sećam se pitanja, nejasnih odgovora,stanica bez stajališta,raskršća
bez putokaza, putovao čisto da ne bi stajao u mestu ;
otvorenim očima spavao i sanjao bez sna u kome sam žedan suvu vodu pio…
Dok sam iz bolničkog kreveta gledao masne mrlje u oku kako se kao kroz projektor razlivaju po zidu ... Nisam našao ni tebe ni sebe ni Boga...
Gledao i plakao svom smehu dok su mi se krv i bale cedile niz bradu od nedavno preklanih duša.

Gledao i smejao se svom plaču dok je moja ljuštura ispod ispucale kože
gorki put krila.
Ismejavao sebe pred ljudima da moja beda ne bi bila stvarna.
Gradio svoju narav po događajima i sećanjima bez iole pakosti ali se sve pretvorilo u licemerje ili odbojnost prema bogu i ljudima..
Da li sam ja kriv ???
Ne bi rekao ni sad, zato se svakog trena molim da sve stane
jer ovo nije mesto za mene. Preuzeo bi još od kad znam za sebe
samoinicijativu ali dugovi dugovi ...
Oni su me održali, oni su me vraćali oni su bili moj život dok sam živeo u smrti svoj neusnuli san.
Gledao i smejao se dok se moje telo kao od voska topilo i parče po
parče udaralo od prašnjav pod dok nisam nestao u krvotoku sećanja i
energije velike rupe i opet iz početka ušao u organe sistema i sa vi
prešao na ti.
Gledao i žalio se plakao i molio se ,otimao i poklanjao u istom trenu
bio i ubica i majka. Previše govana tuđih i svojih pojeo pa mi se
smučilo previše bolesti izlečio i upio pa se razboleo dok su suze
gorki gnoj lile......

Na kraju bih želeo da vam kažem i ako otrcano zvuci : ako umrem ne
žalite me jer sam se spasao, ako se razbolim ne lečite me jer sam se
dovoljno bola napio i vreme mi je da krenem... pozdrav vama zemljani i
uživajte u čarima ljubavi i ja ću uživati kroz vas jer ja sam sad
svuda oko vas ... ne bi trebalo da vam nedostajem....
Post Reply