Naslov jos nisam smislio - otvoren sam za prijedloge.

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
Vlado_M
Posts: 1456
Joined: Sun Apr 17, 2005 7:42 pm
Location: SFRJ

Naslov jos nisam smislio - otvoren sam za prijedloge.

Post by Vlado_M »

U spavacoj sobi njegovih roditelja ima veliko ogledalo, toliko veliko da moze da prikaze i njega u punoj velicini sopstvene gluposti. Inace, on je glup 1,87 cm visine... Maloprije sam posmatrao tipa u tom ogledalu. Bio je totalno go. Nije to neki praznik za oci, odmah da vam kazem. Ni muske ni zenske. Ipak, muskarci bi se tom prizoru vise obradovali, najvise iz razloga sto bi mogli sebi da kazu : " Jarane, ja sam za tebe pravi Tarzan. Vidi te kakav si !? Jesi digao nekad nesto teze od kasike ? Jesi ?!.... Sta ?.......A, kriglu, da,da,da....". Reziser porno filmova bi vec dao nesto drugaciji komentar - "Decko, odmah da ti kazem, ti se kod nas ne bi 'ljeba najeo."... Doduse, kad biste mu uklonili genitalije i 4 milijarde crnih, kovrdzavih dlaka koje rastu po svim dijelovima dijela (najblesavija je ona koja je pustila korijen u lijevoj bradavici), malo ga napuderisali i natjerali da imitira one super-zategnute boginje fitness-a, dobili bi ste sjajnog klovna za odrasle.... No, dobro, recimo da se tip obukao, da mu ova plava kappa majica solidno stoji, da su mu i pantalone sasvim okej i carape dovoljno simpaticne, da tako upakovan ima sansu kod pokoje usamljene dame...

E, taj tip, vama jos poznat i pod nadimkom Vlado-M, Vladimir_M, M_Vladimir, M_Vlado, i kako jos ne, danas je odlucio da Vam se ponovo obrati. Nije mu cilj da briljantnim izlaganjem problema i jos jednom fantasticnom prezentacijom vanserijskog spisateljskog talenta kojim ga je Veliki Manitu obdario (kad vec nije Onim sto bi mu omogucilo da izgradi barem solidnu karijeru u svedskim akcionim filmovima), dobije lovorike i slicna sranja, ne bi ni da mu aplaudirate, nece ni da ga (za)trpate komplimentima (mislim, ipak zadrzite te komplimente ondje gdje im je mjesto), cak nece ni da izvrsite uplate manjih novcanih iznosa na ziro rarun broj : 565-005-000044238-24. Ne, on taj broj ziro racuna ovdje samo slucajno spominje, najvise da bi popunio malo prostora i dobio na vremenu da osmisli sljedecu recenicu.

Vidite, Vladimir_M, Vlado_M, M_Vladimir, M_Vlado (koga cemo ubuduce iz odredjenih razloga zvati samo tip) se nedavno preselio u Banjaluku. Sa sobom nije mnogo stvari - par carapa, nekoliko gaca vec poprilicno izlizanih, jednu potkosulju maznutu svom starom, vec navedene sasvim okej pantalone i plavu kappa majicu. Tip je jos nosio jednu "stvar" koje nikako da se rijesi, dosadnu kao hemoroid u guzici starog kamiondzije, bolnu kao bol i uzasnu kao TV-program Pink TV. Tip je, dakle, sa sobom nosio heroinsku zavisnost. I eto, on je sada u Banjaluci, jebeni heroinski zavisnik; isto kao sto je u Sarajevu jebeni heroinski zavisnik, kao sto je u Novom Sadu jebeni heroinski zavisnik, kao sto bi i u Chajnichu bio - onaj.......... onaj jebeni hasisar.

Ali, samo nekoliko sedmica ranije, nista nije smrdilo na to da ce tip svoj mali, krajnje nezanimljivi i beznacajni zivot (koji mu, kao i svakom narkomanu, visi o prilicno tankom koncu) prebaciti nekoliko stotina kilometara sjevernije, dakle iz Pala ka Banjaluci, odnosno iz male bosanske vukojebine u veliku bosansku vukojebinu, koja je sirem svijetu poznata (osim po cudnovatim cevapima) po specificnosti da se njeni stanovnici nikako ne mogu dogovoriti da li zive u Banjaluci ili Banja Luci...

A cijela stvar odigrala se prilicno brzo i nimalo ocekivano : tip je sjedio udobno zavaljen u koznu foteljcinu, u svojoj kancelariji na Palama, podigavsi noge na sto i polozivsi ih na tastaturu, sto je, s obzirom na to da je na kompjuteru, po starom dobrom obicaju, bio aktivan i podignut program Word 98, prouzrokovalo stvaranje poezije napisane nekim cudovatim jezikom, najvjerovatnije vikinskom, otprilike u fazonu : dajijefwqij qijq00000000j fejwiiiiiiifewiiiiii... Jasno, prema navedenom polozaju koju je tipovo tijelo zauzimalo, prema vremenu koje su kazaljke na ultramodernom zidnom satu ( postavljenom da visi tacno nad tipovom glavom, poput Damoklovog maca koji je svojevremeno visio
tacno nad glavom nekog tamo mitskog tipa,) pokazivale - 11.07 (ko normalan jos pali mozak tako rano), kao i o nacinu zivota koje vodi 99,99 % kancelarijskih moljaca u nasoj voljenoj drzavi, bez po muke moglo bi se zakljuciti da je tip u dubokom snu, onom najdubljem mogucem snu - snu kada spavate otvorenih ociju u svojoj kancelariji, u sred bijelog dana, na radnom mjestu. Ali ne, to u ovom slucaju ipak nije tacno. Ovo je poseban slucaj. Nas tip je neki poseban slucaj.

On je razmisljao. Razmisljao je i razmisljao. Ubijao se od razmisljanja - kako napraviti svijet boljim, kako covjecanstvo razdrmati i masu natjerati da pocne da korisiti barem 5 % procenata one jebene sive i bijele mase koju tegli na vratu, kako rijesiti problem novog nadolezeceg naftnog shoka koji ce uzdrmati privrede svih zemalja svijeta, kako zauvijek protjerati kapitalizam u sazvijezde Velikog Medvjeda, odakle su nam ga greskom poslali, kako osloboditi i iscijeliti i vaskrsnuti i spasiti sve neoslobodjene i neiscijeljene i nevaskrsnute na planeti i .............. bio je na korak od rjesenja. Tip je bio na korak od jebenog rjesenja, bilo mu je na vrh jezika. Jos samo par trenutaka i rjesenje je tu, tu je, da........ izletjece iz tipa kao cep iz flase sampanjca, kao napola provaren hamburger i neka odvratna smrdljiva zelenkasta masa iz usta pijanog klinca koji povraca tacno u ponoc ispred diskoteke, izletjece kao golub mira iz papine guzice, kad ga pomalo muci stomak... I...

... zazvonio je telefon. Ovaj, zaboravio sam vam opisati radni sto junaka ove ljubavne price sa suptilnim primjesama socijalne drame i rokenrola... Radni sto je prilicno jeftin, napravljen od iverice. Kaki zute boje. Znate onu zutu boju koja naginje ka smedjoj; ili je mozda bolje reci smedja boja koja naginje ka zutoj. Prostran neki stolic, nema govora, ali ga je tip ipak uspio pretrpati. Osim tastature i adi provista 17 incha monitora (cenralna je na podu), na njemu je i panasonic telefon, jedan iz serije onih koje Panasonic vec godinama pokusava da pronadje i unisti jer ozbiljno urusava ugled firme (prica se, ali samo prica, da su u tu svrhu angazovali i pripadnike SAS-a i opatice Brighton-skog samostana), kao i gomila papira. Vecina papira je a4 formata, ispisana je, ali je sadrzaj teksta na njima tipu potpuna nepoznanica, kao i razlozi zbog kojih se ti listovi nalaze na njegovom stolu. Tu je jos i hemijska olovka, nekoliko spajalica i ona fantasticna masina - heftarica, kojom tip voli da se igra i nemilosrdno spaja te gomile listova na svom stolu. Sadrzaj ladica je vec stvar koja se tice tipove intime, a u to ne mozemo da zalazimo... Ne u tipovu intimu.

A taj jebeni panasonic fontele je vrisnuo i probudio naseg tipa. Mislim, prekinuo ga u razmisljanjima. Sjebo tipu koncepciju. Postoji jedna stvar koja tipa narocito nervira, osim brda stvari koje ga samo nerviraju. To je upravo zvrndanja telefona, pa je podigao jebenu slusalicu da prekine jebeno zvrndanje :

(slijedi nastavak, hocu komentare)
User avatar
Luna
Posts: 1891
Joined: Fri Apr 15, 2005 12:48 pm
Location: usa

Post by Luna »

hoces ti malo komentara a???
fino fino...drsko i bezobrazno je najbolje....mislim, ko jos kaze molim, hvala, izvini...ma gubljenje vremena. Glasno i jasno ..molim lijepo ko' hoce ko nece..
Hocu para!
Hocu dobar zivot.....
ne znam mozda i uspije :-D :wink:
daj ba javi se cesce...na kafu dodji ako nista.
eto sve najbolje...e juce mi je bio rodjendan :P ,,,,cisto da podjelim novosti :-D
ajde pisi...
cmok
Luna
User avatar
Vlado_M
Posts: 1456
Joined: Sun Apr 17, 2005 7:42 pm
Location: SFRJ

Post by Vlado_M »

- Molim ?! - promrmljao je, pospano, nervozno i lijeno. Sve to zajedno... Mrzio je jebeni telefon, mrzio je i jebeno 'molim' ali nikako nije uspjevao da pronadje adekvatno rjesenje za taj problem jer i 'halo' i 'da' su jednako bezvezne solucije... Razmatrajuci taj problem, bio je potpuno psihicki nespreman za ono sto ga je cekalo sa druge strane slusalice. A cekao ga je narocito grub i autoritativan glas. Toliko zajeban da je naseg tipa natjerao da naglo skine noge sa stola, lagano poskoci u fotelji i odmah se razbistri... Instant budjenje...

- Halo !!! - Grubi glas je razgovore pocinjao na jednako originalne nacine kao i nas tip. A taj grubi glas je pripadao direktoru banke u kojoj nas junak gluvari, junacki se bori sa brdima papira i tuzno posmatra kroz prozor setace i komade plavog neba i komade dobrih guzova i ptice koje lete i oblake koje plove. Narocito je volio da gleda u guzove kcerke zene koja je radila u susjednoj kancelariji i cesto dolazila mami u posjetu. A tipu, zamislite, nijednom nije dolazila u posjetu. On bi, vidjevsi kako ona prilazi, obavezno prolazio rukama kroz kosu, u pokusaju da je koliko - toliko regulise i uskladi i ucini manje divljom, namjestao bi svoj najsladji osmjeh, onaj za koji je smatrao da treba da obara sa nogu da nije jebene crne magije koja je na tipa bacena, i prvi progovorio najmeksm glasom koje njegovo grlo, vec poprilicno sprzeno alkoholom i urlanjem na koncertima metal grupa, onu najjadniju frazu :

- Hej, cao, sta ima ?

- Nista posebno. Krenula kod mame i to...

Samo u rijetim slucajevima bi ta slatka mamina djevojcica bacila nekakav pogled u pravcu tipa, pogled koji bi govorio : - Koji je tebi kurac, zasto si u pogresnom fazonu?... A mozda i nije to govorio. Mozda je taj pogled govorio samo - Meni se kaki, kaki mi se, sere mi se i moram da pozurim..." Mozda je govorio - Ove 'tole su mi tako uske, nemam pojma kako sam se u njih uvukla, valjda nece eksplodirati u regionu guzova... itd. Ko zna sta su te lijepe plave oci govorile. Nas tip ne zna jezik ociju.

On zna da trguje akcijama. Broker je. Broker - narkoman, jedna jako rijetka vrsta covjeka, ona koja, srecom, kratko zivi i brzo umire. Jebes ga. Ako konj zguzi magaricu, dobije se mula limazga (ne znam tacno, jebiga). I ta mula ili mazga funkcionise ali ne moze da se sama razmnozava... Slican fazon je smislila Majka Priroda u saradnji sa Velikim MAnituom da bi rijesila problem brokera narkomana. Broker moze biti narkoman neko krace vrijeme, a narkoman nikako ne bi mogao biti broker.

Poaro bi izvukao zajeban zakljucak iz prethodog pasusa :

1. Pisac je pravi debil, pojma nema.

2. Tip je narkoman.

3. Tip je prvo postao broker a zatim se nakacio na drogu.

Ja Poaroa izuzetno cijenim, cak ima dobar trbuh i brkove i mozak i to, ali u ovom slucaju bi se zajebao kao i Manitu sto se zajebao... sto je prekrsio pravilo na narkoman ne moze biti broker. Vidite, tip je bio narkoman, skinuo se na nekoliko mjeseci, polozio ispit za brokera, prevario direktora banke da je lijep, fin, i sjajan i gotovo zlatan decko, i postao broker. Ubrzo se vratio drogi, taj nas tip. Kao jebeni Lesi nas tip se uvijek vraca drogi. Vraca joj se slijepo odano, poslusno, do daske, bespostedno, nikako ne zeleci da uvazi cinjenicu da ona radi od njega ono sto je prsten moci uradio Gollumu...

-Slusaj Vladimire, hej.... !!! - grubi direktorov glas je nastavio.

- Da, da, izvolite ... - nas tip je bio pomalo iznenadjen, pa i prestrasen. Znate, on nema narocito mnogo velika muda, a dovoljno je iskusan da zna da direktor zove direktno nekog radnika samo u specijalnim slucajevima, npr. kad je taj radnik specijalno zabrljao i treba da primi specijalni otkaz.

- Vidi, sta ti radis tu, na Palama ? - istim tonom.

- Pa.....radim,vidite, ovaj..... dodje poneki klijent i hoce da kupi ili proda akcije i ja onda...... znate ja...

- Ma, nista ti tu ne radis. Drzis noge na stolu i brojis ovce u glavi. Eto sta radis !!! - direktor je podigao ton a zatim tipu dao malo vremena da razmisli o tim rijecima.

Tip se dodatno zbunio. Isprva je posumnjao na kameru, smjestenu negdje u uglu zida, mozda bas onda gdje je paucina najgusca, onda gdje visi sa plafona poput popove brade natopljene viskijem... A onda je odbacio tu opciju. Kakva je to kamera koja bi mogla da zaviri u ljudsku glavu, direktno u mozak covjeka i provali sta se tu desava. O ne, tip se skoro nasmijesio, nema ovdje nikakve kamere. A, ako nema kamere, onda disha blefira. Jebes blefere, rekao je u sebi, i mal se uspravio u fotelji :

- Vidite, moj posao je jako ozbiljan, postoji veliki broje ljudi koji prodaju akcije, mjesecna provizija koju zaradim nije zanemarljiva i ....

- Dobro, dobro.... - direktor se tako naglo oraspolozio i spustio glas da bi neki perverzan covjek pomislio da mu je sekretarica upravo otkopcala slic i pocela da se igra sa revolverom... O da, perverzan covjek bi to pomislio, ali nas Vlado_M uopste nije perverzan. Okej, mozda jeste nekad, ali sada je previse preplasen da bi to bio.

- Vidis Vladimire, nasa banka ima samo dva brokera - Ivanku u Bijeljini i Katarinu u Banjaluci.... Dobro, de, ima i tebe tu ali ti si... I sa Katarinom imamo problem. Veci problem. Katarina se, vidis, otvorila ! - direktor tu stade, ocigledno ocekujuci da Vlado potpuno shvati prethodno izreceno.

A Vlado nista nije shvatio. Okej, jeste ponesto, ali nikako nije mogao da provali sto se to Katarina otvorila, zasto je to bitno i lose, i koji kurac se to tice Vlada i zar je zbog toga izgubio 4,5 godina zivota zbog stresa, kad je cuo glas jebenog direktora. Ali, odlucio je da zvuci zapanjeno :

- Otvorila se ? NIje valjda ?

- Jeste, juce nazalost. Taj mali sto ga nosi u utrobi pravo zuri napolje... kao da ne zna kolio je ovdje bezveze i da mu je u pici mnogo bolje !!! - rece disha i otkri tajnu i odvali se smijati.... smijati i smijati, garant do suza. Bio je siguran u svoju duhovitost. Zadovoljan covjek. Inace, ima veliki stomak i debeo vrat.

- Aaaaaaaa - nas tip zinu, a zatim se i on odvali smijati, mada iz drugih razloga.Otvoriti se znaci da je Katarina zinula i dijete umalo sto nije ispalo. Okej, to nije lijepo za nju i dijete, ali jeste za naseg tipa. Naime, tip nije taj koji je Katarini napravio dijete, pa samim tim ne postoje nikakve sanse da ga optuze za to sto se zena otvorila...

- E pa vidis Vlado, ona sada mora na trudnicko bolovanje, dva mjeseca prije nego sto smo planirali... - tipu pocinje da se slijeva krv u mozak, pocinje da veze stvari, da provaljuje sta direktor ima na umu - nista od Exita !!!

- ... tako da necemo imati brokera u Banjaluci. A najvaznije nam je da imamo tamo brokera, to je ipak Banjalucka Berza, zar ne ? - rece i ponovo se nasmija, ubijedjen da je ponovo rekao nesto jako smijesno.

Ali, nas tip se nije nasmijao, bas nimalo, rizikujuci tako direktorov bijes i nezadovoljstvo. Bilo mu je jasno da direktor zeli da tip ode u Banjaluku i zamijeni Katarinu koja se jebeno otvorila !!!

Ubrzo je to i cuo.

- Ali direktore..... ja sam tada planirao godisnji odmor. Hocu malo u Novi Sad i to...

- Ma kakav Novi Sad, kakav godisnji, kakve gluposti !!! Ja sam odlucio, a tebi ako se ne svidja moja odluka............pa, ne znam. - opet se nasmija.

Vlado narkoman je bio ucijenjen. Zelio je da ide na Exit. Mjesecima je pricao o tome. Zelio je da se tamo dobro provede, da 4 dana luduje, da mozda nesto i jebe, da se gudrira i to.... Ali, Vlado narkoman ima platu od 1000 maraka mjesecno. Te mu pare trebaju. Ocajnicki mu trebaju. Ako se suprotstavi dishi, slijedi mu otkaz. Ako pristane - gubi Exit.... Sta uraditi ? Sta uraditi ? Sta jebeno uraditi ? - mozak je ludacki radio, 1000 na sat.

- Pa, dobro, ako treba da idem, onda idem. VI recite kada... - rekao je skoro placljivim tonom.

Narkoman u Vladu je ponovo pobijedio.
User avatar
vjeraufanjeiljubav
Posts: 113
Joined: Wed Feb 14, 2007 12:13 am
Location: split
Contact:

Re: Naslov jos nisam smislio - otvoren sam za prijedloge.

Post by vjeraufanjeiljubav »

Gdje si Vlado, kako si javi se ...
Ako je vazno ostavite komentar na blogu tamo sam cesce. Bog vas blagoslovio.
http://vjeraufanjeiljubav.blog.hr/
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: Naslov jos nisam smislio - otvoren sam za prijedloge.

Post by AnAna_mo »

Eh Vlado...
Ti i moj momak da ste se uhvatili papira i olovke umjesto igle i dopa, te snagu, volju i ambicije za izbijanje para usmjerili na tiskanje i izdavanje knjiga - danas bi bili planetarno popularni bogataši.
Umjesto vas i takvih kao što ste vi, danas su slavni mamini i tatini sinčići koji olovku ili tipkovnicu nikad nisu koristili za pisanje, to za njih rade ghostwriteri.
Obojica imate neviđen talenat, a pored toga imate i sličan stil pisanja.
Kralj si majke mi, volila bi da se pojavljuješ i češće pišeš.
Veliki pozdrav! :D
Potpis.
User avatar
Dreamer
Posts: 387
Joined: Sun Jan 02, 2011 5:07 pm

Re: Naslov jos nisam smislio - otvoren sam za prijedloge.

Post by Dreamer »

A Vlado nista nije shvatio. Okej, jeste ponesto, ali nikako nije mogao da provali sto se to Katarina otvorila, zasto je to bitno i lose, i koji kurac se to tice Vlada i zar je zbog toga izgubio 4,5 godina zivota zbog stresa, kad je cuo glas jebenog direktora. Ali, odlucio je da zvuci zapanjeno :

- Otvorila se ? NIje valjda ?
Buahahahaha :lol: Pa jebote, smejem se naglas!

Pa, dobro, ako treba da idem, onda idem. VI recite kada... - rekao je skoro placljivim tonom.

Narkoman u Vladu je ponovo pobijedio.

Iiiii.....down.... :|




U svakom slucaju, prica govori sve. Hvala ti sto si je napisao jer sam za zeru jos jaca u svojoj odluci da nastavim da se oporavljam.
Standing On The Edge,Flirting With Disaster
Post Reply