[youtube]
http://www.youtube.com/watch?v=JizGkM6gbvQ[/youtube]
Proces vrbovanja i uvlačenja u sektu, koji počinje posle prvog obraćanja i pobuđivanja interesovanja, odvija se u tri faze:
1. Ostavljanje utiska, izazivanje zadivljenosti predloženim programom organizacije, razaranje lične sigurnosti i odvajanje od dotadašnjeg okruženja. U osobe koja se vrbuje dovode se u pitanje i remete njen dotadašnji religijski stav i/ili pogled na svet. Pri tome ulogu igraju sugestivni elementi i stvaranje, odnosno pojačavanje strahova.
2. Menjanje postojećeg identiteta i izgradnja novog. Tako nastali vakuum ispunjava se novim načinima razmišljanja i ponašanja te novim emocijama. Često sugestivno izazvani doživljaji i isplanirane slučajnosti pomažu da se izmene sopstvena shvatanja. Psihološki uticaj grupe tu igra važnu ulogu. Ljudi se za kratko vreme promene i istovremeno izgrade novi identitet.
3. Stabilizovanje i učvršćivanje novog identiteta. Promena i nova orijentacija moraju biti stabilizovane i učvršćene. Cilj je da nova ubeđenja i nove vrednosti budu tako usvojeni da ih član izvan grupe nepokolebivo zastupa i brani te za njih vrbuje nove članove. Pri sticanju i učvršćivanju novog identiteta zajednica grupe igra suštinsku ulogu. Ova zajednica deluje na zainteresovanog ponekad pozitivno, utoliko što u njoj na izgled postoji istiniti odnos zajedništva. U stvari se ta zajednica svodi na jaku socijalnu kontrolu. Pri tome se koriste sledeće metode kontrole:
• Kontrola ponašanja: Način života često je strogo normiran. To znači delimično ili potpuno propisanu ishranu, odevanje ili odgovarajuća uputstva za obrede i meditacije. Lični životni prostor tako se sve više sužava. Dok se razmišljanje u skladu sa sistemom nagrađuju, “ otpadničko” ponašanje može doneti kaznu. Ko aktivno učestvuje u svojem kažnjavanju najčešće i sam veruje da je zaslužio te kazne.
• Kontrola mišljenja: Novi članovi često nekritički i nepromišljeno prihvataju novo učenje i novu terminologiju. Poslušnost naređenjima odozgo očigledno je važna lekcija koju je potrebno naučiti: “ Ti si niko i ništa, učitelj je sve”. Totalna sloboda zahteva totalnu poslušnost. Vođe, doduše ne mogu propisati lična razmišljanja, ali osećanja i razum u normalnim slučajevima slede ponašanje.
• Kontrola osećanja: Stvaranjem osećanja krivice i straha pokušava se da se član veže za grupu. Za to su naročito prijemčivi osetljivi, idealistički nastrojeni ljudi. Pošto se kritički stavovi često tumače kao nedovoljna ubeđenost i učenje, krivac se mora odužiti kroz, na primer, više rada, meditacije, učenja i slično. Ovo se u nekim grupama pojačava izveštajima o ponašanju u kojima pojedinac mora dati detaljan opis svojih svakodnevnih pogrešaka. Pri tome nastaje neizreciv pritisak da se, u skladu sa učenjem organizacije, ostvaruju visoka postignuća. Posledice mogu biti stalna iscrpljenost ili osećanja krivice i niže vrednosti.
• Kontrola informacija i okruženja: Tamo gde su mogućnosti informisaenja kontrolisane, tu je mogućnost kritičkog i samostalnog delanja bitno smanjena. Što je pristup mas - medijima i obrazovanju manji, to je veće vezivanje za učenje i praksu odgovarajuće grupe. Jedan od oblika kontrole informacija jeste i praksa da se učenje zainteresovanima predaje samo malo po malo.
Pomenute tri faze, skupa sa metodama kontrole ponašanja i mišljenja, mogu se kratko označiti kao unfreezing (“odmrzavanje”), changing (“menjanje“) i refreezing (“ponovo zamrzavanje”), a ceo proces izmene naziva se psihomutacija. Sve ono što se dešava sa članom neke sekte jeste, dakle, posledica primene tačno određenih i u nauci poznatih metoda manipulacije. Nema reči ni o kakvom “programiranju”, “satanskom trouglu” i ostalim ličnim konstrukcijama pojedinaca koji se u nas predstavljaju kao poznavaoci rada sekti. Takve proizvoljne konstrukcije i odbijanje da se problemu pristupi pomoću metoda poznatih u struci mogu samo pogoršati stanje ljudi koji su već žrtve manipulacije, a bavljenje problemom sekti spušta se na nivo prednaučnog magijskog mišljenja.
p.s.Power To The People !!!