DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Ovo je mjesto na kojem možete slobodno otvoriti svoju dušu i podijeliti svoje emocije s nama.

Moderator: sanela

User avatar
heroinapg
Posts: 3087
Joined: Fri Dec 14, 2007 5:03 am

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by heroinapg »

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=79sXwpZUeBw[/youtube]
8 minutes

Stretch lyric-Every last minute

Dugujem spot. Moze? zuuuuuurim


This world's surrounded by suffering
don't think you can't break free from it.
Sometimes I feel, and you'll see,
the harshness of reality.
You can always break free from it
to sit still and truly be.
Our time is endless
but we can't see each moment's grace and all its sensitivity.
We get cought, confused from the start
on the battlefield raging in our hearts.
There's no compassion for ourselves
and nothing left for anyone else.

Pushing forward to break through
our constant struggles with the truth
and the problems that we hide

Unawareness leaves its stains
SENSELESS VIOLENCE AND THE PAIN.
I'M IM TRYING MY HARDEST
RECOGNIZE THE DESPERATION
IT'S THE FIRST STEP TO THE LIGHT.
LOOK INSIDE FOR INSPIRATION
IT'S THE FIRST STEP TO THE LIGHT

Pushing forward to break through
our constant struggles with the truth
and the problems that we hide

Wrapped up in our selfish senses,
days passed by and seem so senseless.
Our endless fighting breaks us down.
We can mend this suffering. We can break free from it.

Ja onako, u prolazu bez veze :wink:
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

U OKU I OGLEDALIMA

Post by oci boje meda »

U ogledalu
U oku
U hodnicima duše
Znaš ono kad se ne primetiš samo u ogledalu,
već registruješ neku privlačnu moć, magnetnu rezonancu.
Pa se tako prosto zalepiš.
I ne, ne okrzneš se, površnim pogledom tek tako
kao što to najrađe uvek činiš, lenjo prolazeći
onim hodnicima sa velikim ogledalima.
Nekim slučajm, ovog puta staneš tako i ošines se samo,
jednim malo dubljim pogledom.
Pa onda kreneš polako.
I onda malo dalje. Primetiš da ti zenice pulsiraju.
Zagledaš.
Posmatraš linije, vidiš bezbroj najfinijih nijansi spektra,
recimo braon, za koje zapravo nisi znao ni da postoje.
I vidiš neobična prelamanja svetla i boja. Prostranstva.
I tu je i onaj sjaj za koji kažu da je ogledalo svesti. Duše.
Svetli.
Onom neobičnom svetlošću za koju intuitivno znaš da nije sa ovoga sveta.
Tu ti nije potrebno nikakvo naučno, a ni biološko objašnjenje
o molekularnim agregacijama fotoreceptora u jednoćelijskim organizmima.
Dovloljno ti je da znaš, prisutna je samo u očima živih.
U simbiozi si sa tim što svetli.
U oku si.
U duši,
u oku.
Duši.
Oku.
Komotno sćućuren u sebi.
Ako te nekim slučajem, onaj nagon natera
da kreneš u labirint ogledala duše,
početak je u posmatranju. Pogledaj.
Gledaj se.
Ogledaj.
Gle-daj.
Daj.
I kreni.
Pokucaj na ta vrata na koje si naleteo. Ona su linija. Start.
Ono ogledalo s´ leva?
Poput skenera indentifikuje prelamanja svetlosti oka i
intezit kojim si kucao na ona vrata.
I svest da povedeš, kao presudu o tome,
da li si krenuo u vrt ili oganj sopstvene duše.
I skoro nikada više pitati se nećeš kako je došlo do toga
da prestaneš da se prepoznaješ, ogledajući se?
Nećes više biti u rebusu.
Tvoje oči će same pričati o tome.
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
User avatar
AnaGram
Posts: 70
Joined: Sat Nov 01, 2008 11:47 pm
Location: blokovi n bgd;-)

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by AnaGram »

Posto je oci boje meda autorka ovog posto,a rec ce biti o bojama,odlucila sam da ovaj post napisem bas kod nje...
samo se nadam da ti ne smeta sto sam ovde...
Boje mog pogleda...
Moj svet Boja je prikupljan od kako sam Tu. Od mojih prvih koraka, od prvih sećanja...osim zvuka, boja je za mene bila uvek nešto fascinirajuće, nešto u čemu se, u svakome delu spektra, moje biće moglo naći, prepoznati..
Smenjivale su se uticajem na mene, dubinom kojom sam ih osećala i ponekad i neke osećaje poistovećivala s nekom od njih...
I jednom, na nekoj radionici začuh pitanje - Da ste boja, kako se sad osećate - koja biste boja bili? ...Tad rekoh - nežno-ljubičasta...
Punina tamno crvene...me je dugo obežavala, jer bih osetila da se stapam s njom, da preliva svoju toplinu u moje biće i da ponekad ima nijanse dobrog vina, nekad nijanse zrelih malina, nekad nijanse ruja na obroncima šuma Bosne ili kamena Hercegovine...
Mir zelene. Mir? Nikad za mene...zelena je uvek bila za mene nešto otrgnuto od moje divlje, ponosne i meni tako drage, Neretve. Podsećala na krošnje planina, a koje skrivaju tako bujan život ispod...
Plava...
Plava nikad za mene nije bila samo ...plava. Nema plave...Postoji modrina poludela mora. Nesagledive dubine i širine. Poput pogleda puštena preko njega...
Postoji ona natruha plave, u kapi vode, koja se odbije od pogleda u milisekundi vremena i samo bljesne....
Postoji sva raskoš i podatnost pogledu, one moje sad već dugo, tako voljene ljubičasto- plave...nekad svetlije, nekad tamnije, ali u kojoj moje oči boje tamnog kestena tako utonu. I počnu tamneti...uz tu boju...
Biće još priča o meni i o bojama.... a sad zaranjam u ovo Plavetnilo...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=FoPh9rim5qs[/youtube]
:o)
ovo je prica samo o meni.tik-tak
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by oci boje meda »

Stvarala sam svoj dom i živela negde drugde nekoliko puta. Stalno sam bila u bekstvu. Zašto se onda teret činio nepodnošljivim? Šta je bilo to što sam nosila?

Sada shvatam da se prošlost ne rastapa kao fatamorgana. Shavatam da i budućnost, iako nevidljiva, ima težinu. Nalazimo se u prostoru delovanja gravitacionih sila prošlosti i budućnosti. Potrebna je strahovita energija-snaga brzine svetlosti-da bi se neko mogao otrgnuti od te gravitacione sile.

Koliko se nas oslobodi iz svoje orbite? Zadirkujemo sami sebe pomodnim pojavama kao što je sloboda volje i kursevima samopomoći koji nam upravljaju životom. Verujemo da sami možemo biti sopstveno čudo i da nam je samo dobitak na lotou ili Onaj Pravi, pa da se ceo svet promeni.

Drevni narodi su verovali u sudbinu jer su uviđali koliko je bilo svima teško da išta promene. Privlačna snaga prošlosti i budućnosti toliko je velika da sadašnjost biva zarobljena pod njima. Ležimo bespomoćno u strujanjima predložaka koje smo nasledili ili onih kojima smo se vratili zbog sopstvenih postupaka. Breme je nepodnošljivo.

Što sam više činila, više sam nosila. Knjige, kuće, ljubavnike, živote, sve nagomilano na mojim leđima koja su oduvek bila najjaci deo moga tela. Idem u teretanu. Mogu da podignem sopstvenu težinu. Mogu da podignem sopstvenu težinu.

Mogu da podignem sopstvenu težinu.

Želim da iznova ispričam priču.
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by oci boje meda »

ovih sledecih tzv pricica sam postvila na ispovest svoju, ali kontam nesto da im je mozda vise ovde mesto, pa....eto ih i tu i tamo, neka ih, nema veze, ionako je sve to prazan prostor.....

1.

Trenutak pre budenja cujem jasno glas, koji kaze:
“Ej! Ovde tvoj zivot. Znas sta radis, zar ne?”
“Pa valjda, sta ja znam. A ti?”
“Oces se probuditi, sada, kad otvoris oci?”
“Ne znam. To zavisi od tebe.”
“Ne.Od tebe.”
Ne, moj drugaru. Od tebe, ubedljivo kazem. (veoma svesna onih trenutaka, kada su mi oci otvorene a opet, spavam)...
I onda zacutim. I cekam.
Osluskujem da cujem neko opravdanje, zasto je ustvari dosao?
Ma uvek je u pravu taj zivot, mislim se.
Cutimo nas dvoje.
“Ne govori nista. Bas zato te volim i zato mi trebas. Da me podsetis, kad zaboravim.
Vremence, aj navij taj tvoj budilnik.
Ali neku lepu melodiju, molim. Ako moze…vreme je. Aha.“
Vreeeeme? Vremeeeeee cujes me?
Vreme oces da mi budes drugar? Izvini molim te, uvek sam zurila da te (pre)stignem.
Nemoj da se smeskas bre takoooo.
A onda upada zivot u vezu i vikne: BUDI SE MALA!
Tu tuuuuu tu tuuuuu...Kao, spustio!
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by oci boje meda »

2.

Sreća je…kad si u vezi prvenstveno sa samim sobom. Onaj osećaj iznutra sto naleti tek tako. Kao lavina. Onaj osećaj koji dolazi i odlazi s a m, bez tvoje kontrole.

A to je sreća u sreći ili sreća u nesreći?

Kada uspostaviš i uspešno održiš vezu svih delova, delića, čestica svoga bića?
Balansiraš?
Ili te té čestice ustvari, same rastavljaju i sastavljaju?
A ti nešto kao, sanjariš o tome da si baš ti činioc radnje. Iskustva.
Procesa i “pravila”...manifestacija spektra najfinijih senzacija. Onih iznutra.

Ili je sreća s a m o tvoja odgovornost? Nivo svesti i boja naočara koje nosiš su ti koji odlučuju?

Spoljašni ili unutrašni faktori? A taj klasični odgovor da je kombinacija oba, možda ipak samo još klasičniji beg od odgovornosti prema sebi?

Da, koliko voliš sebe...toliko ćes biti…bla bla bla.

Do koje mere dozvoljavaš da tvoj osećaj sreće zavisi od drugih?

I da li znaš da je pustiš da dođe i ode, baš k a k o i k a d a ona želi?

I tako…kopkaš po ko zna koji put duboko u sebi i čezneš za njom...a ona ćuti i tajanstveno te posmatra. U tebi je. Osemhuje ti se. A ti? Ti je ne vidiš, ne čuješ?
Slepilo duše ili čula?
Znaš da plačes i vapiš za njom, kao malo dete?

Ne interesuje taj stil sreću.
Nezavisna je i slobodna.
I svest povezivanja sa tim principom je dugotrajno rešenje. Za sada.

Besmisleni smisao smisla besmislenog.

I čak ako znaš da izbalansiraš, izbegavajući crno-belo.
Realno a ipak maštovito, baš-to-vito. Ni to ne interesuje la suerte.

Ona, la suerte, sreća, je bez pravila! I to je njeno pravilo, koje se ni matematički ne može dokazati. Srećom.

A nesreća je…ako se navučeš na trenutke sreće tragajući i jureći je, kao senzaciju ili prostor da ispuni prazninu. Kada smatraš da je jeftina kurva. I ne poštuješ njene principe.

Čami ona ipak u nama. Kažu.

Psssst kad je zaboraviš, verno ti se vraća.
Onda se samo pogledate u oči. I zagrlite. A srčka lupa. U svom je elementu.
Ej pa zagrlila te je sreća! Vreme, prostor, dimenzija skroz neeeebitni.

Igrate se žmurke i onda je puštaš da ona odluči.
Ili ti?
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by oci boje meda »

3.

Volim

Sunce.. Mesec.. Kisu.. Vetar...Oluju
Igru bez granica, kad maske padnu
Ogledalo duse - Oci
Ljude slobodne
Kreativno

Ne volim

Strah
Sto istoriju pisu mocni
Otudenje od prirode
Ruzne snove posle kojih mi treba duze da dodem k´ sebi
Racionalizaciju neobjasnjenog (i smesne pokusaje trpanja svega u dokaz)

Volela bih znati

Da duze cuvam momente srece. (Tu je. Nit uvatim, pa je pustim)
Staro-grcki, note da citam i pisem, opipljivu anatomiju
Ingravitto
Nesto vise o mojoj dusi i tvojoj
Kako da dodem na kraj sveta

Fascinira me

Inteligentni humor
Ljudsko bice kao dete i dobri crtani filmovi
Radoznalost
Savrsenstvo prirode
Jezik umetnosti

Stidim se (ima raznih vrsta stida)

Kad mi pas laje na goste
i skace pred svima na nogu mi, da je aka (zenka)
Kad sam zaljubljena
Kad krivim sebe za nesto
Ubedivanja
Sto se bojim sebe. Zasto li?

Sta zelim da uradim

Odem u Japan
Kupim kucu na brdascu ovde, sa visokim cempresom sa desne strane (moze i leve)
Ponovo letim paraglajterom
Naucim kung fu, tai-chi i da baratam macem, samurajskim
Ukopcam tajne pre nego sto odem

Zahvalna sam

Sto znam da volim i zaboravim
Sto zivim gde zivim i sto sam ono sto jesam
Svim pazljivim i sves(t)nim ljudima
Intuiciji
Momentu prevazilazenja sebe.

Nismo vecni. I za to.
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by oci boje meda »

4.

Moraš da zađeš duboko da bi otišao daleko...
6 dana su samo jedan treptaj.
Ipak nova mogućnost da priuštim sebi jedan užitak.
Duboki izdisaj…uzdisaj...hladnog severnjačkog zraka.
Okružena ljudima, koje nikada nisam videla.
I nikada, ponovo, neću videti.
Pitaću prolaznike da se slikamo.
Nadam se da me neće razočarati...
germanska hladna ozbiljnost i potpuna nezainteresovanost.
Oprezna, precizna, rezervisanost prožeta strahom...
izbegavanje susreta kada se ljudi gledaju u oči.
Ponovo ću sesti na onu klupu na trgu
I posmatrati ljude.
Odvojiću vremena za one detalje, za koje pre
inače, nikada nisam imala vremena.
Moram da se vratim na mesto od kog sam pobegla.
Vratim, na prošli početak.
Da bi nastavak imao smisla.
Da bih se oslobodila onog čime me je sistem godinama napajao.
Kap po kap. Pružajući alternativu lažnih iluzija u odvajanju
sebe, od sebe.
Samo što dalje i izolovanije.
Ostaviću teret, tamo, gde mu je mesto…
na preskočeno moraš da se vratiš.
Kad tad!
Kad? Tad!
Osećaj je malo...
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by oci boje meda »

......
Last edited by oci boje meda on Tue Nov 18, 2008 11:18 am, edited 1 time in total.
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
User avatar
oci boje meda
Posts: 568
Joined: Tue May 13, 2008 11:20 am
Location: NS

Re: DALEKO JE DAN ZABORAVA i jos ponesto

Post by oci boje meda »

5.

-„Ne možemo živeti bez drugih ljudi“
Iskreno…zar bez nekih uplašenih bljutavih kreatura koje se njišu i tek tako pa i ubrzano dišu te neke čak i nazvaju čovekom, zar život moj i tvoj, bez njih takvih, ipak, ne bi bio lakši? Mislim, lepši. Mislim bolji?

Dosadniji, kazes a?

Nije ogorčenost nikakva u pitanju. Ni sud. Samo konstatacija na viđeno, proživljeno. Koliko puta na dan ti se desi da jednostavno vidiš da ne funkcioniše? On-ona kao svesno zivo biće. Jednostavno ne. Samo forma i glupost. Zajeb kombinacija. A gledate se više sati na dan?

I ti onda? Šta radiš? (sa sobom)

Do kojih granica ideš? Sa sobom? Sa njim, njom? Gde staješ? Zašto i kako staješ, prvazilaziš? Kako kočiš? Koji ti je cilj?

Ugrožavaš li druge, ciljajući na ostvarivanje svojih ciljeva? Zar nismo svi u čuvenoj obmani zvanoj tražim, menjam, dodajem, oduzimam, kupujem, prodajem?

Izgubio si iskrenost, kažeš? Zvuči kao automatska laž.

Ili si beše rekao ustvari:

“Izgubio sam laž, iskreno ti kazem!”

-Čujem: Jedni nam stvaraju, a drugi rešavaju probleme.

Ko su drugi? Ko si ti?

Znaš li precizno i jasno da razaznaš onu čuvenu granicu šta i ko si, od one šta i ko bi želeo da budeš, ali nisi? Jasno vidiš i znaš? I koliko je to bitno? I kada?

Čuješ razum, bar u onom trenutku “izgubio sam laž najiskrenije ti kazem” malo-veliko jedinstveno biće?

-Spasite nekoga, dodaju.

Počni od sebe. Inače kako ćes da spasiš, drugačije? Kažeš ego. Zdrav ego, dodajem. Opstanak.

-“Unesite u monotoniju i mrtvilo nečijeg života malo svoje neozbiljnosti i lošeg ukusa”.

Ako su neozbiljnost i loš ukus sa stilom...dobar izazov.

Ili bar u obliku najavljene mozgalice, molim. A i humor, recimo crni neki, bi došao u obzir.

-Pa kaže: “Morate imati neko, makar tajno mesto, gde ćete praviti gluposti.

Glupost je potrebna zdravlju.

Sloboda da se prave gluposti je zdrava privilegija za koju se sami morate izboriti”.

Eeeeee pa ovo je vest dana!!!Godine! Maaaa decenije!

Ššššššššššš gubi se slika, ton…aaaaaa....TV u boji odustaje i samo se još jednom čuje: Zdrava privilegija! Sloooboda. (iz)Boriti se.

A baba iz komsiluka viče: u koliko još sukoba i ratova sinko? Prosla sam ja...i pre nego što ta stigne da obrlati celu priču, trgne se neka druga sćućurena starica, bistrih očiju iz sna na verandi. Leto 2058.

Dubok pogled u more. U oblake. U slike. Velike i male.

Velika i mala.

Prošla sam i ja, kaze.
pitas se sta je cilj?
tvoja spremnost da krenes.
***
sta znaci smiriti potrese
u dubinama sebe?
znaci:ugasiti glas.

M.Antic Hodajuci na rukama
Post Reply