Dve strane oporavka - clanak Wilme Boevink

Molimo Vas da ovdje postavite linkove na stranice na kojima se nalaze informacije o tretmanu ovisnosti o drogama. Pomozite nam da napravimo najveću bazu linkova i resursa za pomoć osobama koje su ovisne i njihovim bližnjima u regiji.

Moderator: sanela

Post Reply
kokan
Posts: 111
Joined: Fri Sep 16, 2005 9:22 pm

Dve strane oporavka - clanak Wilme Boevink

Post by kokan »

Ovo je clanak Wilme Boevink, rodjene 1963, koja je sociolog i radi u psihijatriskoj bolnici u Utrehtu. Bila je dugogodisnji korisnik droga, i kao takva dugo na lecenju, pa je resila da otvori svoje mladjano srce i podeli svoje iskustvo sa nama.


Dve strane oporavka
------------------------


Po mom misljenju i po misljenju drugih koji su bili podvrgnuti psihijatrijskom lecenju, oporavak nije lecenje. Za mnoge od nas psihijatrijski sistem nije u vezi sa lecenjem. Ja mislim da treba da se otresemo te iluzije. Ona nas drzi pasivne. Ona nas tera da cekamo na nesto sto profesionalci ili lekovi treba da donesu. Umesto toga trebalo bi da gledamo na psihijatriju kao jedan od vidova na nasem putu do oporavka. Kako bi trebalo da razumemo oporavak ? Zelim ovde da se osvrnem na moja iskustva sa psihozama i kao bivsi pacijent da vam iznesem moje utiske. Zelim da vam dam par primera o tome kako otvoriti prostor da prihvatimo patnje, i nas identitet kao psihijatriski pacijenti ali tako da ne gubimo osecaj sopstvenog bica.

Jedan sveprisutni faktor u mom oporavku je potreba da povratim moju snagu. Posle psihoticnog perioda ja se ne osecam dovoljno jaka da radim na sebi. Prodje dosta vremena da se snaga povrati, specijalno kada ste u situaciji da vidite kako bezivotan zivot moze biti kada se prodje izvesna granica. Jednom kada upoznate tu granicu, nista vise nemozete uzeti kao zagarantovano. Vi ste suoceni sa cinjenicom da ste strahovito ranjivi; kroz to mora da se prodje i to mora da se pobedi. Svet i sve ono sto ga cini mora biti ponovo otkriven. S'druge strane vase samopouzdanje je potpuno izcezlo, sto sve skupa pretstavlja jedno opasno putovanje. Mora da se nadje prava vremenska ravnoteza kada da se deluje, a kada da se napusta, stiteci sebe od dinamike zivota i ucestvovanja u njemu.

Morate ponovo nauciti koje su to stvari koje su vam normalne. Morate nauciti 'normalnost' svakodnevnog zivota. To je pitanje vremena, da se svaki dan dozivi bez ljutnje na onaj prethodni. I jednom kad stvari krenu bolje, moze te se malo opustiti i misliti da je mozda najgore proslo.

U toku jednog duzeg vremenskog perioda, moja reakcija na gubitak snage i samopouzdanja bila je da se povinujem i da ne dovodim u sumnju metode koje su doneli oni koji su me lecili. Bilo je to kao da su gledali preko mog ramena i komentarisali sve sto radim ali u kontekstu njihovog modela lecenja. 'Trudi se da ne izolujes sebe previse' ili 'Budi konkretna i skoncentrisi se ovde i sada' ili 'Treba da si budna u toku dana, spavaj nocu'. Ja sam videla sebe kroz njihove oci, i primenjivala njihove metode. Bila sam nepokretna strahujuci od relapsa (povratka bolesti), ako otstupim od zapisanog puta. Mozda je to bilo i neophodno za izvesno vreme, ali nazalost to me drzalo u ulozi psihijatrisjskog bolesnika. Ja sam tako mnoge stvari koje su normalni deo zivota prpisivala mojoj bolesti. Oporavak za mene znaci da naucim da razlikujem nezgode koje nosi zivot od onih koje iziskuju stvarnu zabrinutost. Oporavak takodje znaci da u jednom momentu vi morate da 'depsihijatrizujete' sebe. Morate da naucite da ne pripisujete sve probleme takozvanom 'neredu unutar vas', nego samom zivotu.

Morate prihvatiti zivot i biti odgovorni. Uzece dosta dok se ne drznete da preuzmete svoj zivot ponovo i pocnete da verujete sopstvenom prosudjivanju. Povratak snage i samopouzdanja trazi beskonacno strpljenje.

Sledeca karakteristika oporavka je da pokusas da shvatis sta se to dogadjalo sa tobom. Ja mislim da je moj oporavak poceo onog trenutka kad sam se drznula da se osvrnem na moj protekli zivot i da govorim o mom psihoticnom iskustvu. Pre toga, postojala je samo jedna sluzbena prica, samo jedna verzija mog zivota. Prem toj verziji "..ja sam imala psihoticne probleme koje su me odvele u psihijatrijsku bolnicu gde sam bila podvrgnuta tretmanu, i premda nikad nisam bila izlecena, bila sam nekako u stanju da zivim tako 'u delovima'...". To nije moja prica. Ja u nju ne verujem i za mene je beskorisna.

Moja verzija je drukcija. U njoj, ja nisam 'psihici uneredjena'. U mojoj prici moj pristanak na hospitalizaciju bio je rezultat raznih slozenih faktora. Jedan od njih je sklonost ka psihozi, a drugi je u vezi fizicke torture cija sam bila zrtva. Moja ljutina svakako je bila reakcija na te nezdrave okolnosti. Zbog cega me niko nikad nije pitao o tim stvarima ? Zasto niko nije pitao: 'Sta je to sto te cini ljutom ?'. Takva prosta pitanja retko se postavljaju u psihijatriji. U psihijatriji je od najvece vaznosti da se uspostavi dijagnoza. Jednom kada je ona nadjena, ona automatski daje odgovore na sva pitanja. Pocevsi od tog momenta, sve sto kazes, i sve sto uradis je logicka manifestacija dijagnosticirane bolesti.

Jedan sustinski deo oporavka je da se osvrnes nazad na sve ono sto ti se desilo, i da napravis svoju sopstvenu pricu o tome, i da razvijes novi identitet. U sustini, praveci svoju pricu, ti prekrajas sopstvenu istoriju. Imas pravo na vlasnistvo sopstvenog iskustva. Ono sto je vazno, jeste da Ti i niko drugi, ima pravo da sudi o svemu onom sto se u proslosti desilo.

Oporavak ne znaci da ce sve odjedanput da se pretvori u dobro. Neke stvari nece nikad, i moras da se naucis sa tim da zivis. U literaturi to se zove 'handicaps'. Ako mozes da ih identifikujes, to ce da ti se isplati, jer ces sebe da spasis mizerije, i ustedece ti energiju za druge stvari. To ce da ti podigne samopouzdanje. Ovo bi smo mogle nazvati 'principom povecanog oporavka'. Od zivotne je vaznosti da se suocimo i prihvatimo ovakve stvari. Ja se secam kad je moje ponasanje bilo cudno - da se izrazim blago. Premda bi ja zelela da na to gledam drukcije, nemoze, to sam bila ja i niko drugi. Tu je takodje i sramota koja ide sa cinjenicom da neko ima mentalnu bolest, i ljutina zbog nepravde nanesene zbog te sramote. Moja ljutina na sopstvenu sramotu, dok su ostali ravnodusni - cak imaju pravo da upere prst na mene i moju sramotu - jos uvek nadnosi crne oblake nad mojim zivotom. Tacno je, neke stvari nikad se nece popraviti. To je bolni zakljucak, posebno kad se ohrabrite da uporedjujete svoj zivot sa zivotima drugih. Kada uporedjujete, shvatate koliko su stvari mogle da budu drukcije. Kroz to poredjenje shvatate sta ste izgubili. To donosi neizbezni bes zbog svih onih stvari koje se vise nikad ne mogu ispraviti. Mozda cete cak i mrzeti sve one srecne ljude koji izgleda da zive lagodni zivot. To je ipak lazna slika, jer stvari nisu nikad onakve kakve izgledaju. Prepustiti se takvim osecanjima vodi u corsokak. Morate da budete ponosni na ono sto ste postigli. Ono sto mislim, jeste da uzmete neke druge kriterijume kada vrsite uporedjenja. Prebacite se sa jednog referentnog okvira na drugi.

Ja ne samo da sam morala da se oporavim od svojih mentalnih problema, ja sam morala i da se suocim sa tim da sam bila u psihijatrijskoj bolnici. To je mesto gde si izlozen novim traumama i nasilju, ili ces da budes njihov svedok. Moj boravak tamo dodatno me dotukao, koliko god im to nije bila namera. Kad god pomislim koliko je bilo ponizavajuce biti psihijatrijski pacijent, reskpekt prema samoj sebi mi se uzdrma. Kad se setim ponizavanja kao paqcijent, osecam se toliko ljuta, da skoro zaboravim moju odluku da tamo vise nikad moja noga nesme krociti.

Kako god pogledas, mentalne institucije su skladista ljudske patnje. Tragedije drugih, dodaju se na tvoju sopstvenu. To je po mom misljenju jedna od kontradikcija psihijatrije. Slusas ljudske patnje i ocekujes da se osecas bolje. Cak i oni koji su relativno stabilni, popustaju pred sveprisutnom tenzijom prijemnog odelenja. Kako onda osoba koja koja boluje od psihoze, moze da se povrati na takvom jednom mestu, gde ima toliko mnogo tenzije i haosa.

Oporavak nije samo u vezi sa mentalnim problemima nego i sa posledicama. Morate takodje da se odviknete od utiska da zivite bolesnicki zivot, na koji ste se privkli mnogo lakse nego sto vam treba da se odviknete. Tu je takodje i sramota prilepljena na mentalne bolesnike, koja ce biti vrlo stvarna ako krenete da verujete u nju. Ili pozicija na marginama koje je drustvo dodelilo bivsim pacijentima. Ili njihova finansijska situacija. Ili diskriminacija u vezi posla. Psihijatrijska institucionalizacija duboko utice na ljudski zivot i njene posledice, u izvesnom smislu, nastavljaju da budu opipljive tako dugo, da nece nikad pripadati proslosti. Vrlo je vazno da se sa ovim suocite.

Eto to bi bilo mojih 15 minuta. To su moji utisci o oporavku. Koncept oporavka je mocan. On nas inspirise da kazemo nasu pricu, da je napisemo i da je publikujemo. To kazivanje oslobadja nas pretstave da smo jos uvek pacijenti, bez obzira sto smo to nekad bili. Oporavak je koncept koji nam dozvoljava da razvijemo ekspertizu na bazi naseg iskustva. Kolektivno, to nam podize svest. Nasa paznja usmerava se od mentalne bolesti, simptoma i pasivnosti ka oporavku, mogucnostima, i slobodi da odredimo sopstveni zivot. Mi prestajemo da budemo samo slepi sledbenici onoga sto nam profesionalci nude, nego preuzimamo inicijativu.

Za mene licno, govoreci i radeci na oporavku drugih je stvar politike. Ja verujem da oni koji se lece od mentalnih bolesti mogu pomoci jedno drugom mnogo vise u svom oporavku, nego sto je to trenutno slucaj. Samo uceci se, i razmenjujuci nasa iskustva, kroz tolike godine, omogucice nam da pravimo price u kojima mozemo prepoznati sebe, price u kojima cemo reci: '...stvari stoje ovako, ovo sam ja, ovo ce da mi pomogne...'. Ove price nisu samo pomoc nama. One takodje pomazu profesionalcima da pocnu da govore novi jezik. Jezik koji ce oboje, i pacijent i psihijatar da razumeju.

(kraj)


link:
http://www.peter-lehmann-publishing.com ... covery.htm
Last edited by kokan on Fri Jul 14, 2006 9:21 pm, edited 5 times in total.
User avatar
Luna
Posts: 1891
Joined: Fri Apr 15, 2005 12:48 pm
Location: usa

Post by Luna »

extra.......gdje si ovo nashao?
odlicno
paw i sve o tome i dalje, preporucujem svima :wink:
" You must be the change you wish to see in the world." M. Gandhi
Post Reply