Luna wrote:
jel pijesh vitamine dracula? noni?
probaj vitamin B complex(dakle sve b)..kao i kalcij....pazi s tim kostima jarane.
Ma ti bolovi u kostima su, koliko ja znam, normalna pojava u interferonskoj terapiji... Evo... sad mi je opet O.K.... injekciju primam ponedeljkom i obicno mi je i u ponedeljak o.k., ali zato utorak i sredu me lupe neki bezvezni simptomi... gotovo uvek drugaciji... ovaj put je trajalo duze: -Utorak, sreda i cetvrtak do vecheri... i ovo je bilo najneprijatnije do sada... ali, sad sam miran do ponedeljka, tacnije do utorka, kad nastupe nuspojave injekcije...
Ipak, nista oko cega treba dizati paniku... Sto se mora, nije tesko
Ipak, u pitanju je terapija koja se pokazala jako uspesnom, jako je skupa (300 i neki eu nedeljno) i treba je isposhtovati...
Sto se tice vutre, nemoj pogresno da me shvatis. Boli mene uvo ko ce i sta da radi. Kao osvedocenom narcisu i hedonisti, meni je bitno samo moje dupe
Danas cu da raschistim obaveze koje imam (nakupile se za ova tri dana), da uzmem vec zaradjene pare, veceras da proshetam sa curom... ako kojim slucajem vidim nekog narkica na ulici, necu ga ni registrovati, niti razmisljati o njegovoj sudbini. Mozda je ruzno to sto kazem, ali... barem sam iskren. Namam ja sve vreme ovog sveta i nisam toliko dokon.
Reci cu ti jos nesto... pre neki dan su mi javili da je pod nerazjasnjenim okolnostima umro jedan moj blizak rodjak... meni to lichi na over, nisam siguran, ali pretpostavljam. I??? Sta sam ja na to rekao? Rekao sam "Nista chudno, desava se"... i... stvarno se desava... Nisam bio tuzan, nisam bio iznenadjen... Mozda sam postao kao onaj lik iz Kamijeve knjige "Stranac" koji razmislja o glupostima dok mu sahranjuju majku, dakle operisan od emocija... Ali... u svojoj sustini sve to jeste tako. Ima ona ruzna, ali tacna izreka koja kaze: "Ko i sta trazi, to na kraju i nadje"... Zvuchi odvratno, ali to je to!
Ne moze da mi bude zao na isti nacin kada cujem da je neko dobio leukemiju npr. i od nje umro i kada cujem da je neko umro od dop-a. Ako je umro od dop-a, imao je neotudjivo pravo izbora, ima ga svaki covek... Sam je napravio izbor takav kakav je napravio. Ako njemu nije zao sebe, sto bih ga ja zalio?
Isto tako, podrzacu svaciju iskrenu nameru da se skine, ali ISKRENU! Ako procenim da me osoba koja potrazi pomoc NE ZAJEBAVA (i sebe i mene i ne pokusava da uludo traci moje vreme), uvek cu izaci u susret. Do duse, nisam imao priliku da me neko ne zajebava. Imao sam prijatelja koji se navodno skidao (za okolinu), a u sustini nije ni hteo da prestane. Dok to nisam shvatio, nisam zalio ni vreme, ni novac. Vukao sam ga stalno samnom, vodio njega i njegovu curu na vecere, u bioskope, sa njim isao u ribolov... Moja cura je pizdela i pricala mi da gubim vreme, a ja sam pokusavao da mu zivot pretvorim u bajku. Bili smo jako bliski prijatelji jos kao deca, bio je u mom drustvu i delimicno se smatram odgovornim za njegovu narkomaniju* (vraticu se na ovo).Pa i ja sam to vreme ziveo pored njega bolje nego inache, trudeci se da njemu ugodim...
Naravno, ispushio sam ga... Mala rupa u vremenu i covek dodje sa zenicama kao tacke! Pobesnim kad pocne da me laze: "Nije mi dobro... boli me glava... cele noci nisam spavao"... Bukvalno me uvrede idiotski pokusaji lazi! Pa sta sam ja? Majmun? Ja stvarno neznam sta je dop i nikad se nisam fixao? Na kraju sam digao ruke, shvatio da on prvo treba da zeli sam sebi da pomogne, pa onda sve ostalo...
Sto ga ovoliko oduzih... evo zasto... Neznam nikoga da je poceo odmah sa heroinom. I taj momak je poceo, kao i ja, tako sto mu je u jednom trenutku pao saka dop umesto trave. Kupujuci travu od ljudi koji su uveliko na dop-u i dop prestane da ti bude "onako strashan"...
Upravo iz tog razloga nisam siguran da li bi legalizacija trave smanjila broj ovisnika o teskim drogama. Stvarno neznam... Mozda bi onda kod pocetnika pristup heroinu bio zatvoreniji... neznam... ne mogu nista da kazem, ali ovako kako je sada, trava na "naivan" nachin priblizi ljudima i znatno opasnije stvari.
Sada, dok ovo kuckam, imam u glavi chitav svoj upliv u dop, a i upliv mnogih drugih... Duvas travu, sve je to cool i onda chujes za nekog koga znas da on nije samo na travi... a covek ti je manje, ili vise blizak i ti pocnes da ga posmatras... onda dodje situacija da probas dop i ti kazes "Samo ovaj put i nikad vishe..." dobro poznata pricha, ispricana vec milion puta
Zato ne volim propagiranja "lakih droga". Vidim ih kao "regrutni centar" za teske droge. Tacno je da veeeeliiiki broj ljudi godinama pusi travu i na kraju to interesovanje prestane... krene se da se zivi drugacijim zivotom... Ali sta je sa onima koji preko trave napipaju hors i koku?
* rekoh da cu se vratiti na onu moju "delimicnu odgovornost"...
Sta je zapravo navlachenje i da li ono uopste postoji? Niko i nikoga nije naterao na silu da pocne da se drogira, to stoji... Ali... svaki narkoman zna gde vodi to sto radi i zna da je sve to jedna velika nesreca, a u biti coveka je to da ne voli biti sam u nesreci. Ruzna osobina ljudi, ali itekako prisutna. Vec sam negde pisao da je moja odgovornost za pojedine ljude iz mog okruzenja neosporna. Ali kako? Sigurno je da nikome nisam rekao: -"Mislim da bi trebalo da krenes da snifas, a kasnije cemo da udesimo i prelazak na iglu..." Po sredi je bilo upravo supratno. Svima oko mene koji su se ugledali na mene i pocinjali sa dop-om sam pricao da to ne rade, ali... tu je zapravo uvek u zagradi bilo i ono: "Uradi to, bice i meni lakse ako si i ti samnom!". Odvratno, licemerno, perfidno... odvracati nekoga, ali tako da ga ne odvratis. Uzas i ako ima Boga, zasluzio sam da za mene smisli nesto gore od pakla, barem sprat ispod!
Zamka narkomanije je mnooogooo velika i dobro kamuflirana, a put nazad mnogo jednostavan i lak, ali se vrlo tesko nalazi. Znam da se mnogi sa ovim nece sloziti, ali jeste lak. Ko se reshi i krene da narkomaniju posmatra kao zivo i misaono bice, shvatice i koliko je glupa, predvidljiva i koliko je lako nadmudriti. Slichno kao rachunar... mozes se muciti uceci napamet koliko volis, nikada neces nauchiti, a onog trenutka kada shvatis princip i kako rachunar "razmislja" i funkcionise, stvar je resena. Shvatis da imas posla sa autistom koji opako brzo rachuna, ali ako mu ne kazes da je crno crno, on to nezna... Dakle, rachunar postaje predvidljiv i samim tim lak plen...
Isto je i sa narkomanijom. Ako krenes da se reshavas droge, moras znati da te ona nece tek tako pustiti i moras da znas sta ce ona uraditi da bi te zadrzala. Ako je zamka koju narkomanija nametne za tebe iznenadjenje i shok, onda obicno gubis, ali ako je njena "smicalica" ocekivana i predvidiva i ti je docekas spreman, lako je sa njom izaci na kraj i preduzeti odgovarajuce mere. Ako je prochitas, onda je to kao da igras sah sa intelektualno inferiornim protivnikom
Ja sam sa ovim interferonom opet u situaciji da se nadmudrujem sa debilom
Mislim na psihicke smetnje koje izaziva. Nervoza, razdrazljivost, depresija, pojachanje klaustrofobije kod mene... Pa sta??? Sve to znam i znam da potice od interferona... mogao bi da smisli nesto kreativnije
Opet moram da citiram samog sebe... vec sam rekao:
-Mnogo toga je u glavi i nesmemo da dozvolimo da nas pobede stvari koje mogu postati stvarne, samo ako ih mi ucinimo stvarnim...
Nadam se da nisam bio previse konfuzan... Znam da ce mnogima ovo sto sam napisao delovati kao prolupana budalastina, idiotluk, ili tako nesto, ali... ima logike... itekako ima logike!