Moj kut(ak)

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Akkasha Come Back »

Viktor89 wrote: Thu Apr 15, 2021 7:45 pm
Akkasha Come Back wrote: Thu Apr 15, 2021 4:20 pm "Nije greh voleti koga si mrzeo,
greh je mrzeti koga si voleo".

Ja sam kao dete bila toliki FILANTROP (filantropija= ljubav prema ljudima) da sam se kidala što ne mogu svakoga da upoznam. Želela sam da upoznam bukvalno sve ljude.
Kad sam tako gledala kad se upale svetla, mislila sam o tome koliko samo jedna zgrada ima stanova, koliko ljudi živi u svakom stanu, a tako puno zgrada, tako puno gradova, tako veliki svet- pa kako da ih upoznam?

Bila sam mala i tužna i plakala sam.

A tek o gorepomenutom "vezivanju" za ljude! Majka mi je stalno govorila: "Ne vezuj se toliko za ljude". Nisam shvatala.
Verovali ili ne, trčala sam za ljudima.

Na neki način (nije to jedini razlog ali jeste jedan od razloga, a Sanela reče da pišemo o iskustvima tipa "pre i posle") sam i počela da se gudram jureći ljude.

Bio je jedan Ž. kod koga si mogao da sediš ceo dan, pa i više dana, mislim da svaki grad ima takve likove, one sa gajbom kod kojih možete da ostanete koliko god hoćete ako imate para, droge i cigara.
Tamo je uvek bilo puno, minimum 5 ljudi u 5 ujutru. I ja sam tako odlazila kad sam imala nešto para.
Spavali smo po nas troje na jednom kauču. Volela sam ih.

Poslednja "scena" sa slobode, idem ka svom stanu i sretnem nekadašnjeg druga i onako usput:
- De si brate
- Evo brate, išla na šemu sad idem u stan, ti?
- Ja sad krenuo na šemu.
-S kim si onako?
-Sam. Najjače je SAM.

I ja tako idem i mislim koja ironija: počneš da se drogiraš da bi imao društvo i na kraju opet nemaš nikoga.

Htela sam reći kako od devojčice koja je mnogo volela ljude postade osoba koja samo gleda da se skloni od ljudi. Niko mi nije bitan u životu osim moje majke a i oca, kakvi su, da su.
Ako dozvoljavaš... Odlična tema, Akkasha.

Skoro da sam siguran da svi ovde imamo neku vrstu problema društvenog tipa, a nisam siguran kako je došlo do rasturanja mog društva do poslednjeg druga. Takođe asocijalan. Zapravo, ravnodušan. Kada dođe do takve situacije, nevažna mi je druga strana, ako dođe do novog poznanstva - ne želim ga. Možda bi mi odgovarao neki ljubimac, ali u stanu sam. Ne znam koliko sam sposoban da budem tu odgovoran.

U jednoj zanimljivoj spici sam saznao za jednu izreku, Aristotel, mislim.
Ko misli da može da živi sam i nema potrebu za drugima ili je Bog ili je zver
Evo me, jebo film :lol:
@Stope, sve je to tačno, samo nebitno za temupa sam te zbog toga "preskočila", znamo mi to, barem ja znam, k'o što rekoh- nebitno to sad

@Viktore- sa jedne strane, čovek je društveno biće, nije prirodno da bude sam.
I ne želi, traži nekoga.

Sa druge strane, ako shvataš situaciju koju sam gore opisala, taj moj poznanik je na kraju krajeva bio u pravu.
Najbolje je bilo kad imaš dovoljno para i ne moraš da se "kombinuješ"
To moje društvo, u početku na vutri, delili smo sve pa čak i jednu cigaretu ako je poslednja, godina po godina zajebe te ovaj, onaj, onaj treći puk'o ne zna šta radi ni šta priča, onaj četvrti na robiji, onaj peti cinkaroš, onaj šesti ti uvek napravi neko sranje i uvali u problem i tako dalje, do poslednjeg.

E, sad da napravim "skok u sadašnjost". Samoća ume da bude zajebana u smislu da prija, da je čovek sam izabere umesto društva i/ili eventualnog partnera.

Ili je i to navika.
Ili- ja zapravo ne živim sama, nego sa majkom, a to nije samoća, jeste da nemam dečka ali nisam sama.

Opet, ja sam osoba od svojih 45 godina koja je u čudu što je živa uopšte. Ne znam šta više reći. Imam još milion stvari na pameti, ali nisu baš za javnost, ustvari nisu za "podelu", neki moj malo intimniji život koji zadržavam isključivo za sebe.

Mislila sam da ćemo sad danima pisati o ovoj temi, ali izgleda da i nema bogznašta da se kaže, rekla šta sam htela, uglavnom. Još me @Stop "polio kofom hladne vode", da se prizemljim :mrgreen:
Što taj čovek nema osećaj kad, kome, gde šta treba reći (u ovom slučaju napisati) da je to fascinantno :lol:
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Akkasha Come Back »

A, kućni ljubimci- Ličanin je negde odlično opisao ako držiš na 5-om spratu životinju i još je odneseš kod veterinara i sterilišeš- to nije ljubav, to je čista sebičnost. Tačno.

Ja sam na 5-om spratu imala mačka, ALI nisam ja njega ni kupila ni otela od prirodne sredine, već ga kao malo mače po kiši pokupila sa trotoara, bio je malo veći nego vrabac, uspela sam da preživi, odgajila ga i stalno izvodila napolje da se druži sa drugim mačkama i mačorima, bez ikakvog povodca i čekala trenutak kada će jednostavno on ostaviti mene. I jednog dana nije hteo da se vrati sa mnom u stan, ostao je sa nekom prugastom mačkom, barem našao dobru mačku 😂

Jbte ja sam skroz neozbiljna.
Teško je bilo svaki dan menjati pesak, a sa psom bi bilo još teže. Još u nekim zgradama nije uopšte dozvoljeno imati bilo koju životinju.

Eto, što se toga tiče.
A Aristotel je nepouzdan, on je tvrdio da je žena nedovršen muškarac dok je upravo suprotno, svaki fetus je prvo žensko ali sad palamudim a kritikujem Stopa :roll:

Inače, uvek razdvajam umetnike/filozofe/naučnike od njihovih dela.
Nekoga poštujem kao stvaraoca, ali ne i kao čoveka.
Dostojevski je rekao: "Mislio sam da veliki pisac ne može biti loš čovek, akamoli zao- međutim, kasnije sam shvatio da može, i to ne samo loš i zao već i lud".

Što mi ovde volimo citate lol.
Nije od reči do reči by the way.

'ajde @Stope, sad piši šta hoćeš i jebemmu pokušaj da ne uskačeš ljudima u sred razgovora, nije kulturno.
Prvo sačekaš da taj ko već priča/piše završi, pa onda reci.
Kao dete si neko.
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by StopBup »

Akkasha Come Back wrote: Thu Apr 15, 2021 10:40 pm 'ajde @Stope, sad piši šta hoćeš i jebemmu pokušaj da ne uskačeš ljudima u sred razgovora, nije kulturno.
Prvo sačekaš da taj ko već priča/piše završi, pa onda reci.
Kao dete si neko.
Haha, e sad baš neću! :lol:
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Viktor89
Posts: 557
Joined: Mon Mar 15, 2021 11:56 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Viktor89 »

Neke stvari je teško precizirati i svi smo tu nepouzdani.

Dođe vreme kada shvatiš da i novcem zatrpavamo rupu porocima, ali i društvom gde si takav prihvaćen i šopingom bilo koje vrste. Ostaneš prazan. Čak i zaljubljivanje vidim kao laž, a ništa lepše. Možda sam samo bolestan.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Akkasha Come Back »

Zaljubljivanje i jeste laž, bolje reći iluzija.
Neka vrsta prirodne droge (hajde @Stope sad objasni koji tačno biohemijski procesi se dešavaju u mozgu kad je neko "zaljubljen")

Ljubav- to je već nešto drugo, kada stvari vidiš kakve jesu a uprkos svemu voliš tu osobu.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Akkasha Come Back »

"Zaljubljivanje evocira ono detinje u nama, dok ljubav zahteva zrelost."

Tražila sam, baš sam se zainteresovala da vidim koji tačno biohemijski procesi se dešavaju u mozgu tokom zaljubljenosti, našla sam samo na opštepoznate informacije da se prilikom zaljubljenosti luči oksitocin, dopamin i serotonin, ništa novo.

Svašta i mene zanima.

Nego, eno žurka počinje na Stopovoj temi ("Informativni razgovor") ajmo 😂
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by StopBup »

Akkasha Come Back wrote: Fri Apr 16, 2021 12:49 pm Zaljubljivanje i jeste laž, bolje reći iluzija.
Neka vrsta prirodne droge (hajde @Stope sad objasni koji tačno biohemijski procesi se dešavaju u mozgu kad je neko "zaljubljen")

Ljubav- to je već nešto drugo, kada stvari vidiš kakve jesu a uprkos svemu voliš tu osobu.
Nisam istraživao koji se biohemijski procesi dešavaju u mozgu kad si zaljubljen, ali jako bih voleo to da mi se desi...
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Viktor89
Posts: 557
Joined: Mon Mar 15, 2021 11:56 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Viktor89 »

Demotivisan zapravo, ne ispiranjem mozga, već iskustvom. Voleo sam čitati, ali ne mogu knjige tek tako na mene uticati. Više volim čuti višesmerna razmišljanja.

Tako je, prolazno je i tu si prosto slep. Lepo je, diže te, ali više volim da shvatim šta sam pronašao, a to ide posle.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Akkasha Come Back »

Viktor89 wrote: Fri Apr 16, 2021 2:08 pm Demotivisan zapravo, ne ispiranjem mozga, već iskustvom. Voleo sam čitati, ali ne mogu knjige tek tako na mene uticati. Više volim čuti višesmerna razmišljanja.

Tako je, prolazno je i tu si prosto slep. Lepo je, diže te, ali više volim da shvatim šta sam pronašao, a to ide posle.
Isto.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Moj kut(ak)

Post by Akkasha Come Back »

Ovo mora ponovo da se pročita...


simon_says wrote:Ne, ja definitivno jesam autodestruktivan i da bih do tog zakljucka dosao nije mi bila potrebna terapija. Terapija je potrebna da bih shvatio zasto.
Ne radi se tu samo o tom cudesnom zadovoljstvu koje nam pruza hod po ivici, mada ono jeste vece kada znamo da smo svakog trenutka mogli da se okliznemo, a ipak nismo. Nisam neki thrill seeker, mada je istina da nekako bolje funkcionisem pod pritiskom. Stvar je jednostavna. Svaki put kada se nadjem na korak do cilja, ja stanem, ukocim se, vratim se korak unazad... Nebitno je o kojoj se oblasti zivota radi, na svakom planu, sreca bude tako blizu da mogu da osetim njen miris u nozdrvama, skoro da je opipljiva... Onda sve zabrljam,uprskam.
Kao da mi taj polozaj na korak do srece znaci vise nego sama sreca. Mozda se samo plasim da ce sreca kratko trajati. Provodim zivot na klackalici,u medjuprostoru i medjuvremenu.Volim mestimicno i delimicno. Spavam sa zenama s kojima sam u nedefinisanim odnosima. Zivim od danas do sutra, jer me bilo kakvo razmisljanje o buducnosti ozbiljno deprimira pa bih je rado prodao za nagovestaje srece, kad vec u nju ne smem ili ne mogu da se uverim.
I tako... dan po dan, a ja lezim i zurim u plafon ili tv, nebitno, i onako nema razlike. Temperatura. Mucnina. Ne, nije to stomacni virus. Samo moja reakcija na mogucnost da nesto u mom zivotu konacno bude ok...
Post Reply