Dobar citat.sanela wrote: ↑Tue Feb 23, 2021 7:42 pm Eh da i ja kažem nešto na ovu temu... mogu i lično i profesionalno...
Lično, jedinica sam, tata mi je umro kad sam imala 6 godina i odrasla sam s mamom. Preživjela rat u Sarajevu. Za sve što sam postigla sama se izborila. Rodbina totalno nezainteresovana za mene. Mama i ja dva svijeta različita. Ona bi da se ja udam, imam 3 djece i muža koji će paziti mene, ali i nju, više u finansijskom smislu. Da ima zeta da je pazi. Ja, generalno, nemam nikakvu sliku braka i porodice iz djetinjstva. Koliko bih se htjela udati, toliko ne bih htjela žrtvovati sebe i svoju slobodu zbog nekoga, nečega što mi je poprilično apstraktno. Isto je kao u ovisnosti, čega se želimo odreći zarad nečeg što je za nas bolje, ali treba više u to uložiti....
Niko ne može biti kriv, više volim riječ odgovoran, za moje izbore nego ja. Da sam zapuštena i da ne radim i da sam u kući u depresiji i na tabletama jer sam sama, ne bi mi niko bio odgovoran nego ja sama. Da sam super uspješna, zgodna, skockana, da putujem, učim, zadovoljstvo tražim u zdravim odnosima s ljudima do kojih mi je stalo - opet niko mi za to ne bi bio odgovoran, nego ja sama. Mi smo ono što napravimo od života u okolnostima u kojima živimo. Ničije okolnosti nisu savršene. Da je teško izaći iz naučenih obrazaca ponašanja, jebeno je teško. Ali, neće nas niko izvući iz toga, nego mi sami.
Profesionalno, do ovisnosti dolazi usljed vanjskih faktora (od kojih je porodica ključna) i unutrašnjih faktora (nedostatak mehanizama nošenja s emocijama i problemima generalno, nisko samopouzdanje, strahovi, nesigurnosti, pogrešna uvjerenja, slabe socijalne vještine). Tako da je niz faktora koji doprinose nastanku ovisnosti. Ipak, ključna je naša volja šta ćemo napraviti od svog života. Hoće li neko umrijeti kao narkoman ili će se pokušati izvući iz tog svijeta. Za svaku promjenu je potrebno izaći iz svoje zone konfora i početi praviti prve korake po nepoznatom terenu, odreći se svega poznatog i biti dovoljno hrabar, jak i istrajan, čak i kad padneš, ustati i nastaviti koračati dalje. Svako sam za sebe, jer svi mi imamo svoje demone s kojima se trebamo sprijateljiti i ne dozvoliti im da nam kontrolišu život.
Licanine, iako ti riječi nisu uglancane, sa suštinom koju si napisao se slažem.
Ali kako se onda slažeš sa @licaninsasela kad si ti i lično i profesionalno rekla da su kao prvo bitne vanjske okolnosti a on poriče da je išta izvan nas samih bitno?