Uloga očeva u životu

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Uloga očeva u životu

Post by sanela »

Ne psuj licanine, ne psuj. Ne prilici ti godinama ;)
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Uloga očeva u životu

Post by licaninsasela »

sanela wrote: Thu Feb 25, 2021 8:22 pm Ne psuj licanine, ne psuj. Ne prilici ti godinama ;)
Ajde pokusat cu al kad se uplasim da bi me prvo neko prebio pa tek onda vidio sta napravit sa mnom moj obrambeni mehanizam tada zna samo psovati.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

Pljesak je bio za ovo:
Sanela:
Kad je neko u otporu, onda se povlači, što si ti Akasha i uradila. Nemoj ovo doživljavati kao napad, jer to nije bila ličaninova namjera.


Mislila sam da smo se konačno razumeli, pljesak je bio i za tvoj i za Sanelin post.

(U)videla sam da mi ne misliš loše, Sanela je to i rekla a i sama sam shvatila "Nemoj ovo doživljavati kao napad, jer to nije bila ličaninova namjera".

Međutim, kako je svanuo novi dan, ti si se ponovo vratio na frekvenciju koju ne razumem.

Nisam psihijatar i ne mogu te profilisati ali čini mi se da si teritorijalan, ja sam ti od početka "trn u oku" jer ovde dugo nije bilo nekog novog, verovatno se osećaš ugroženim i "braniš svoju teritoriju", ja ne znam zaista kako da te smirim.
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Uloga očeva u životu

Post by licaninsasela »

Akkasha Come Back wrote: Thu Feb 25, 2021 8:46 pm Pljesak je bio za ovo:
Sanela:
Kad je neko u otporu, onda se povlači, što si ti Akasha i uradila. Nemoj ovo doživljavati kao napad, jer to nije bila ličaninova namjera.


Mislila sam da smo se konačno razumeli, pljesak je bio i za tvoj i za Sanelin post.

(U)videla sam da mi ne misliš loše, Sanela je to i rekla a i sama sam shvatila "Nemoj ovo doživljavati kao napad, jer to nije bila ličaninova namjera".

Međutim, kako je svanuo novi dan, ti si se ponovo vratio na frekvenciju koju ne razumem.

Nisam psihijatar i ne mogu te profilisati ali čini mi se da si teritorijalan, ja sam ti od početka "trn u oku" jer ovde dugo nije bilo nekog novog, verovatno se osećaš ugroženim i "braniš svoju teritoriju", ja ne znam zaista kako da te smirim.
Nisam pas da obiljezavam i cuvam svoj teritorij akasa.. I pun mi je kurac brojanja krvnih zrnca. Ali da znas tocno ono s kime i kako trebas to imas jos iz nekog drugog vemena. Samo sam rekao da jedna meni draga osoba koja ti je htjela nesto dobronamjerno reci da se ne mijesa jer bi je ti sa pricom samljela a nije iz danki kruga. Nista opet po tebe zlonamjerno. Uvijek ti kazem po meni udri kako god znas i umijes ako sam zasluzio i ako nisam. Imas zeleno svjetlo akasa. Kako ja peglam po tebi saneli i drugima slobodno peglaj i ti po meni. Zajebala si se za ugrozenost. Kao i za krvna zrnca jer bi onda ovdje imali kodcmene paradoks. Vjeruj mi.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Uloga očeva u životu

Post by sanela »

licaninsasela wrote: Thu Feb 25, 2021 8:30 pm
sanela wrote: Thu Feb 25, 2021 8:22 pm Ne psuj licanine, ne psuj. Ne prilici ti godinama ;)
Ajde pokusat cu al kad se uplasim da bi me prvo neko prebio pa tek onda vidio sta napravit sa mnom moj obrambeni mehanizam tada zna samo psovati.
Hajde ne pretjeruj.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

Meni je krivo što ne znam osnove psihologije, akamoli da prepoznam teže dijagnoze.

Ali pretprošle godine sam uspela da prepoznam da nije do mene.

Ionako sam bila iscrpena kao i moja majka očevim konstantnim pretnjama ("Ovo je MOJ stan, završićete ispod mosta" "Ja ću da počnem da kažnjavam!") Itd, iz "čista mira".
Ja sam vreme uglavnom provodila u sobi, nisam iz sobe ni izlazila i bilo mi je loše, bila sam tužna i nekako ubijena u pojam.
Najveća i jedina radost mi je bila televizija. Serije, filmovi.

I onda, jednog dana, kad je valjda sve moguće pretnje "ispucao" onda se uhvatio kablovske televizije (koju JA plaćam) i počeo da se dere da će da ide da odjavi/isključi.

Ja sam tada otišla u urgentni centar da mi daju uput za "ludnicu" (nervno). Tamo kad sam došla predala knjižicu i pitala medicinsku sestru da li će me zadržati u bolnici, jer sam bila spremna i na takav scenario.
Još u urgentnom centru sam počela da plačem da sam jedva objasnila šta mi je, uglavnom doktor mi jeste dao uput za nervno, ali uz propratni komentar "Svašta sa vama, ko se još toliko nervira oko kablovske televizije?!"

Dežurna doktorka me je primila, objasnila mi da je "moja reakcija očekivana na okruženje", tako nešto "očekivana reakcija" dakle, sve u svemu- normalna.
Ja sam normalna.

Oko 20 dana kasnije zakazala sam kod mog doktora, on me poznaje više od 10 godina, uglavnom produžavam terapiju, ali za ovo sam htela da ga pitam.
Ispričam mu i kako sam nekontrolisano plakala, i da me primila njegova koleginica i da mi je u suštini rekla da sam normalna odnosno moja reakcija.

Doktor mi je rekao: "Nije mi niko ništa ispričao, ali dobro ti je rekla.
To "ko se još ubija zbog kablovske televizije" može da ti kaže neko ko nema veze sa psihopatologijom, ali kako je koleginica rekla kada neko pokuša da ti oduzme jedini izvor zadovoljstva, to je isto kao da neko seče granu na kojoj sediš, razumeš?"

- Znači, doktore, moja reakcija je bila normalna?
- I više nego normalna, čak si postupila pametno što si došla.
Inače bi ne daj bože moglo doći do fizičkog obračuna, šta bi bilo da je dotle došlo?
- Doktore, priznajem da sam razmišljala o samoubistvu. Sve se dogodilo brzo, ne znam... htela sam da skočim kroz prozor a onda sam se odjednom okrenula i izletela napolje i onda sam došla po uput pa ovde...
- E, o tome ti pričam. To je kao oni naslovi u crnim hronikama "Ubio komšiju zbog parking mesta"- nije on njega ubio zbog parking mesta, kao što bi i za tebe rekli da si skočila kroz prozor "Luda, ubila se zbog kablovske televizije".


Kamo sreće da sam pre 20 godina umela da prepoznam problem, ustvari jedva i ovaj put, nisam bila sigurna uopšte ni u šta, a iskreno sam se iznenadila kada su mi oboje doktora svako na svoj način objasnili da je moja reakcija NORMALNA.

Od tada sam baš dobila dosta na samopouzdanju, otac se odselio i sve je mnoooogo bolje u odnosu na to kako je bilo.
Htela sam samo da kažem da bih volela da imam bar neko osnovno znanje o psihologiji, eto koliko ljudi ne znaju pa zato i završe u "Crnoj hronici".


Nadam se da će bar nekome pomoći ova moja priča koju sam držala u sebi.
Svašta se meni događalo, i s'obzirom da sam bila na ivici samoubistva, sad sam super.

Čovek izađe iz zatvora i eto šta trpi kući.
Dobro je ispalo što sam se obratila nekome, da sam ostala u stanu tad, ko zna, možda bi se stvarno poubijali međusobno.

Otac je posle toga, kad se odselio, upadao u 4-5 sati ujutru, urlao na nas da ustanemo, da mu kuvamo kafu itd.
I sve je konačno rešeno kada su ga komšije prijavile policiji, dobio je zabranu prilaska, ali majka ga pušta, dolazi, svrati po nekad, ja se ne mešam. A sve vreme sam ga branila od svih, ko god kaže nešto o njemu, ja sam uvek imala opravdanje, i sada konačno shvatila da je čovek lud i blizu opisa "zao".

Ne dozvolite nikome.
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Uloga očeva u životu

Post by licaninsasela »

Akkasha Come Back wrote: Mon Apr 05, 2021 3:33 pm Meni je krivo što ne znam osnove psihologije, akamoli da prepoznam teže dijagnoze.

Ali pretprošle godine sam uspela da prepoznam da nije do mene.

Ionako sam bila iscrpena kao i moja majka očevim konstantnim pretnjama ("Ovo je MOJ stan, završićete ispod mosta" "Ja ću da počnem da kažnjavam!") Itd, iz "čista mira".
Ja sam vreme uglavnom provodila u sobi, nisam iz sobe ni izlazila i bilo mi je loše, bila sam tužna i nekako ubijena u pojam.
Najveća i jedina radost mi je bila televizija. Serije, filmovi.

I onda, jednog dana, kad je valjda sve moguće pretnje "ispucao" onda se uhvatio kablovske televizije (koju JA plaćam) i počeo da se dere da će da ide da odjavi/isključi.

Ja sam tada otišla u urgentni centar da mi daju uput za "ludnicu" (nervno). Tamo kad sam došla predala knjižicu i pitala medicinsku sestru da li će me zadržati u bolnici, jer sam bila spremna i na takav scenario.
Još u urgentnom centru sam počela da plačem da sam jedva objasnila šta mi je, uglavnom doktor mi jeste dao uput za nervno, ali uz propratni komentar "Svašta sa vama, ko se još toliko nervira oko kablovske televizije?!"

Dežurna doktorka me je primila, objasnila mi da je "moja reakcija očekivana na okruženje", tako nešto "očekivana reakcija" dakle, sve u svemu- normalna.
Ja sam normalna.

Oko 20 dana kasnije zakazala sam kod mog doktora, on me poznaje više od 10 godina, uglavnom produžavam terapiju, ali za ovo sam htela da ga pitam.
Ispričam mu i kako sam nekontrolisano plakala, i da me primila njegova koleginica i da mi je u suštini rekla da sam normalna odnosno moja reakcija.

Doktor mi je rekao: "Nije mi niko ništa ispričao, ali dobro ti je rekla.
To "ko se još ubija zbog kablovske televizije" može da ti kaže neko ko nema veze sa psihopatologijom, ali kako je koleginica rekla kada neko pokuša da ti oduzme jedini izvor zadovoljstva, to je isto kao da neko seče granu na kojoj sediš, razumeš?"

- Znači, doktore, moja reakcija je bila normalna?
- I više nego normalna, čak si postupila pametno što si došla.
Inače bi ne daj bože moglo doći do fizičkog obračuna, šta bi bilo da je dotle došlo?
- Doktore, priznajem da sam razmišljala o samoubistvu. Sve se dogodilo brzo, ne znam... htela sam da skočim kroz prozor a onda sam se odjednom okrenula i izletela napolje i onda sam došla po uput pa ovde...
- E, o tome ti pričam. To je kao oni naslovi u crnim hronikama "Ubio komšiju zbog parking mesta"- nije on njega ubio zbog parking mesta, kao što bi i za tebe rekli da si skočila kroz prozor "Luda, ubila se zbog kablovske televizije".


Kamo sreće da sam pre 20 godina umela da prepoznam problem, ustvari jedva i ovaj put, nisam bila sigurna uopšte ni u šta, a iskreno sam se iznenadila kada su mi oboje doktora svako na svoj način objasnili da je moja reakcija NORMALNA.

Od tada sam baš dobila dosta na samopouzdanju, otac se odselio i sve je mnoooogo bolje u odnosu na to kako je bilo.
Htela sam samo da kažem da bih volela da imam bar neko osnovno znanje o psihologiji, eto koliko ljudi ne znaju pa zato i završe u "Crnoj hronici".


Nadam se da će bar nekome pomoći ova moja priča koju sam držala u sebi.
Svašta se meni događalo, i s'obzirom da sam bila na ivici samoubistva, sad sam super.

Čovek izađe iz zatvora i eto šta trpi kući.
Dobro je ispalo što sam se obratila nekome, da sam ostala u stanu tad, ko zna, možda bi se stvarno poubijali međusobno.

Otac je posle toga, kad se odselio, upadao u 4-5 sati ujutru, urlao na nas da ustanemo, da mu kuvamo kafu itd.
I sve je konačno rešeno kada su ga komšije prijavile policiji, dobio je zabranu prilaska, ali majka ga pušta, dolazi, svrati po nekad, ja se ne mešam. A sve vreme sam ga branila od svih, ko god kaže nešto o njemu, ja sam uvek imala opravdanje, i sada konačno shvatila da je čovek lud i blizu opisa "zao".

Ne dozvolite nikome.
ja tebiskroz govorimda si ti normalna osoba odnosno zena u najboljim godinama. razumijes?kakve Fdijagnoze,neki si to okace macku o rep. samo na taj nacin sputavaju ljude i prodaju ti lijekove jer je to industrija. naravno da si normalna. a ovdje ispadas nenormalana jer pricas presurovo istinu.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

licaninsasela wrote: Mon Apr 05, 2021 3:51 pm
Akkasha Come Back wrote: Mon Apr 05, 2021 3:33 pm Meni je krivo što ne znam osnove psihologije, akamoli da prepoznam teže dijagnoze.

Ali pretprošle godine sam uspela da prepoznam da nije do mene.

Ionako sam bila iscrpena kao i moja majka očevim konstantnim pretnjama ("Ovo je MOJ stan, završićete ispod mosta" "Ja ću da počnem da kažnjavam!") Itd, iz "čista mira".
Ja sam vreme uglavnom provodila u sobi, nisam iz sobe ni izlazila i bilo mi je loše, bila sam tužna i nekako ubijena u pojam.
Najveća i jedina radost mi je bila televizija. Serije, filmovi.

I onda, jednog dana, kad je valjda sve moguće pretnje "ispucao" onda se uhvatio kablovske televizije (koju JA plaćam) i počeo da se dere da će da ide da odjavi/isključi.

Ja sam tada otišla u urgentni centar da mi daju uput za "ludnicu" (nervno). Tamo kad sam došla predala knjižicu i pitala medicinsku sestru da li će me zadržati u bolnici, jer sam bila spremna i na takav scenario.
Još u urgentnom centru sam počela da plačem da sam jedva objasnila šta mi je, uglavnom doktor mi jeste dao uput za nervno, ali uz propratni komentar "Svašta sa vama, ko se još toliko nervira oko kablovske televizije?!"

Dežurna doktorka me je primila, objasnila mi da je "moja reakcija očekivana na okruženje", tako nešto "očekivana reakcija" dakle, sve u svemu- normalna.
Ja sam normalna.

Oko 20 dana kasnije zakazala sam kod mog doktora, on me poznaje više od 10 godina, uglavnom produžavam terapiju, ali za ovo sam htela da ga pitam.
Ispričam mu i kako sam nekontrolisano plakala, i da me primila njegova koleginica i da mi je u suštini rekla da sam normalna odnosno moja reakcija.

Doktor mi je rekao: "Nije mi niko ništa ispričao, ali dobro ti je rekla.
To "ko se još ubija zbog kablovske televizije" može da ti kaže neko ko nema veze sa psihopatologijom, ali kako je koleginica rekla kada neko pokuša da ti oduzme jedini izvor zadovoljstva, to je isto kao da neko seče granu na kojoj sediš, razumeš?"

- Znači, doktore, moja reakcija je bila normalna?
- I više nego normalna, čak si postupila pametno što si došla.
Inače bi ne daj bože moglo doći do fizičkog obračuna, šta bi bilo da je dotle došlo?
- Doktore, priznajem da sam razmišljala o samoubistvu. Sve se dogodilo brzo, ne znam... htela sam da skočim kroz prozor a onda sam se odjednom okrenula i izletela napolje i onda sam došla po uput pa ovde...
- E, o tome ti pričam. To je kao oni naslovi u crnim hronikama "Ubio komšiju zbog parking mesta"- nije on njega ubio zbog parking mesta, kao što bi i za tebe rekli da si skočila kroz prozor "Luda, ubila se zbog kablovske televizije".


Kamo sreće da sam pre 20 godina umela da prepoznam problem, ustvari jedva i ovaj put, nisam bila sigurna uopšte ni u šta, a iskreno sam se iznenadila kada su mi oboje doktora svako na svoj način objasnili da je moja reakcija NORMALNA.

Od tada sam baš dobila dosta na samopouzdanju, otac se odselio i sve je mnoooogo bolje u odnosu na to kako je bilo.
Htela sam samo da kažem da bih volela da imam bar neko osnovno znanje o psihologiji, eto koliko ljudi ne znaju pa zato i završe u "Crnoj hronici".


Nadam se da će bar nekome pomoći ova moja priča koju sam držala u sebi.
Svašta se meni događalo, i s'obzirom da sam bila na ivici samoubistva, sad sam super.

Čovek izađe iz zatvora i eto šta trpi kući.
Dobro je ispalo što sam se obratila nekome, da sam ostala u stanu tad, ko zna, možda bi se stvarno poubijali međusobno.

Otac je posle toga, kad se odselio, upadao u 4-5 sati ujutru, urlao na nas da ustanemo, da mu kuvamo kafu itd.
I sve je konačno rešeno kada su ga komšije prijavile policiji, dobio je zabranu prilaska, ali majka ga pušta, dolazi, svrati po nekad, ja se ne mešam. A sve vreme sam ga branila od svih, ko god kaže nešto o njemu, ja sam uvek imala opravdanje, i sada konačno shvatila da je čovek lud i blizu opisa "zao".

Ne dozvolite nikome.
ja tebiskroz govorimda si ti normalna osoba odnosno zena u najboljim godinama. razumijes?kakve Fdijagnoze,neki si to okace macku o rep. samo na taj nacin sputavaju ljude i prodaju ti lijekove jer je to industrija. naravno da si normalna. a ovdje ispadas nenormalana jer pricas presurovo istinu.
To je, možda čak tačno. Uglavnom moj otac nije normalan ni po jednoj "skali", a da li sam ja, teško.
Mada ako ćemo tako gledati, jesam supernormalna, umem se ponašati, kulturna sam, mogu se kontrolisati...a ko uopšte povlači te "granice"? Lako se sklizne i na jednu i na drugu stranu, malo lakše na ovu "ludačku", mada kad sad razmislim, meni su i sudili kao "normalnoj i svesnoj svojih postupaka", iako sam sva dela napravila ili drogirana ili u krizi, a češće u krizi tj na samom početku ono kad nisi ni tamo ni ovamo, kad osećam da me "pušta" e tad jer ako čekam da počnem da kriziram nema od tog posla ništa...jedino da uzmem kvoter na "ler" pa da napravim pare.

Jebote, kad se setim, koliko ustvari i snage i pameti treba da bi se jedan narkoman uradio svaki dan, sad iz ove perspektive ne znam kako sam to mogla.
Post Reply