Loki wrote: ↑Sun Jun 28, 2020 1:15 pm
Evo sad da ti odgovorim na onaj post što si se potrudio da ispišeš.
Što se tiče pisanja, nije to još neki dnevnik, više plan dana, zadavanje sebi nekih zadataka, sagledavanje trenutnog stanja, i neko upoređivanje sa onim u koje hoću da se dovedem. Ono što sam pisao ovde krajem zime i početkom proleća, nije bio dnevnik, nego čisto lupetanje. Sve je to bilo, samo ne dnevnik, možda i jeste u stvari, dnevnik nekog ludila... To nikad nije ni trebalo da bude napisano, ali kad već jeste, neka stoji.
Uveo sam promene u načinu življenja u zadnja 2 meseca, ubacio neke aktivnosti i borim se protiv lenjosti, koja je moj veliki problem. Nije me lenjost odvela do droge, ali me je dobrim, možda i najvećim delom održavala u zavisnosti.
E, kad si pomenuo statističku grešku, ja jesam ta statistička greška. Odmah da se ogradim da ne smatram to nekom prednošću, niti tražim bilo kakvu prednost u odnosu na bilo koga ovde. Statistička greška sam u smislu što hvala Bogu, heroin nije delovao na mene, kao na većinu ljudi, pa me eto nije nikad uzeo pod svoje, i ako sam mu davao šansi i te kako. Čak sam imao nekih 2 meseca devojku navučenu na dop, znao se uraditi sa njom, ali se ni tad nisam navukao, a znaš kako to u glavnom bude ubitačna kombinacija. Bio sam i pre 9 godina u ekipi dilera, pa se ni tad nisam navukao, a znao sam u nekim situacijama i da odbijem čast dopom od ljudi. Ovo sad nedavno je bio jedan kratak kiks, koji ću dati sve od sebe da se ne ponovi. Ako sam takav idiot, da se sa 34 godine navučem na dop, onda to i zaslužujem, ali to se neće desiti!
Imao sam ja i periode sasvim normalnog života, relativno dugo, kad sam eventualno znao po malo da popijem u izlasku. Hoću da kažem da sam prošao dosta toga i normalan u životu.
Smatram svojom srećom ipak to što kad mi je već bila sudbina da se navučem na neki opijat, što je to bio baš bup. Bup je ako se to može reći za neki opijat, ipak najpitomiji, i nekako je poseban. Primetio sam da i mnogi ljudi tek na bupu počnu da razmišljaju o strejt životu. Ja sam jedan od tih.
Sad još sagledavam stvari, priznajem sebi neke činjenice, priznajem sebi svoje mane, slabosti, pa i strahove. Što se tiče strahova, imam jedan prost, ali jako efikasan recept, pa svako može da proba.
Kad treba da se susretneš sa nekim svojim strahom, kad ti je frka zbog nečega, kad nešto moraš da uradiš, a najradije ne bi u tom trenutku, onda odmah pomisliš na to, šta je najgore što može da se desi u slučaju neuspeha, tada u glavnom vidiš da ipak i ako se desi neuspeh, neće biti nikakva katastrofa, pa uz takav stav, lakše i kreneš u savladavanje nekog svog straha i u borbu sa njim. U nekoj drugačijoj situaciji, pogledaš na to šta dobijaš u slučaju uspeha, pa ti to može dati krila...
Sad sam prosto u fazi kad nemam potrebu ni za kakvom pomoću, pa ni za pomoći doktora, pa prosto ne mislim o tome.
Kao što sam rekao, ni najmanje to ne isključujem, i bićete obavešteni kad se desi to.
Hahah, da ja sam sad u fazi nekog "factory reset-a". Ne radim ništa od dodatnih poslova kojima sam popravljao svoj budžet, a dao sam i otkaz u firmi radi svog skockavanja, radim isključivo sada ovaj naš porodični posao. Nemam sad generalno ni sa parama nekog kontakta. Sad trenutno i da hoću, nemam pare za doktora.
Naravno, ovo je polu šala, da je neka situacija stani-pa'ni, naravno da bih platio doktora novcem iz kućnog budžeta, ali ja sam trenutno siroma' čovek.
P.s. Imao sam ja neprijatnu situaciju suočavanja sa sobom, kad sam priznao sebi da sam bio debil,govno, kukavica, ali naravno da me to nije omelo u svojoj nameri, koji ću isterati do kraja. Ipak ja imam mnogo više vrlina, i apsolutno znam da sam dobar čovek pored svih svojih mana, čovek koji je vredan mnogo čega na ovom svetu!