Aj se ti mala uozbilji.
Frajla, o osamostaljenju razmisljam jer imam potrebu vise da vodim racuna sam o sebi i da se pripremam za neku novu eventualnu svoju zajednicu. To naravno ukljucuje da bolje rasporedjujem vreme i novac, sam da vodim racuna sta cu jesti, sam da perem ves i vise da vodim racuna o higijeni prostora gde zivim, eto to su ukratko neke prednosti samostalnog zivljenja. Mozda to i nisu bas prednosti, ali normalan covek mislim da treba to da prodje.
O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Moderator: sanela
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Pokusaj to sve da radis dok si kod roditelja i tako ces se najbolje pripremiti za svoju zajednicu i videti da li si spreman i odgovoran.StopBup wrote: ↑Sat Feb 27, 2021 10:52 am Aj se ti mala uozbilji.
Frajla, o osamostaljenju razmisljam jer imam potrebu vise da vodim racuna sam o sebi i da se pripremam za neku novu eventualnu svoju zajednicu. To naravno ukljucuje da bolje rasporedjujem vreme i novac, sam da vodim racuna sta cu jesti, sam da perem ves i vise da vodim racuna o higijeni prostora gde zivim, eto to su ukratko neke prednosti samostalnog zivljenja. Mozda to i nisu bas prednosti, ali normalan covek mislim da treba to da prodje.
Mislim da si jos uvek rovit da bi isao u nesto nepoznato. Vecinom se tu krije nesto drugo.
Prolece stize, selis se u grad, izlasci ....
Za svoje dobro ne talasaj neko vreme i smiri se.
Ja nisam 3 godine smela sama da mrdnem iz kuce pa ti vidi.... pa sam se odselila i prvo stp sam pocela da radim je gudra. Hvala bogu kratko pa se navukoh na bup.
Razumes sta ti zelim reci
Budi miran, uzivaj u jednostavnim stvarima. Ne trazi previse i ne talasaj previse, bar jos sada dok si jos rovit
-
- Posts: 1696
- Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
@Stope
Ja samo da kažem da čitam i naravno da želim dati savet, ali u ovom slučaju ne mogu, prvo jer te ne poznajem, drugo ne znam kakve su okolnosti ni kod roditelja ni u tom drugom stanu.
Mogu reći samo iz sopstvenog ugla, živela sam kao podstanar od moje 15-e (roditelji isto bili podstanari u jednoj varošici, a za srednju školu morala sam u veći grad- nije Beograd i nisam iz blokova, kad već pominjem) i počela sam i da radim u III godini srednje.
Od tada sam živela uglavnom po stanovima "soba sa upotrebom kuhinje i kupatila" i uglavnom mi je bilo teško jer su tada postojala "pravila" tipa "Vrata se zaključavaju u 23:30h, ako dotle ne dođeš spavaj kod onoga sa kim si do pola noći"
Smučile su mi se razne "gazdarice" pa sam otišla u Beograd čim mi se ukazala prilika i našla stan bez gazdarice, sa cimerkama. Ali cimerke su bile studentkinje koje su non stop dovodile društvo, a ja sam morala da radim, pa mi je uvek falilo sna.
Onda, 1997. moji roditelji konačno dobiju stančić (koji im je obećavan još od post-Titovskog režima, pa ništa od toga) i onda se ja vratim u taj gradić.
Prvi put u životu ključ u ruke i sam svoj gazda !
(Roditelji ostali u nekom selu u službenom stanu a ja se sama uselila, čisto da ne bude "rupa u priči" a sad kako i zašto ne bih da dužim)
Odmah nađem posao, prvi put u životu imam normalno da živim (ne dajem pola ili trećinu plate za kiriju) i to mi je bio najsrećniji period života. Ja volim sama da živim.
Mada zaista jako malo ljudi to voli.
Koja je to sloboda bila...eh...divota.
Tada se nisam drogirala još uvek.
Momci sa kojima sam izlazila su često dovodili društvo u moj stan, što je mene iritiralo i raskidala sam veze, jebote kao na železničkoj stanici, mislim nemoj pogrešno da me shvatiš, volim ja da se družim ali ne stalno i ne sa svakim (u poslednje vreme dovoljne su mi interakcije sa prodavačicama i usput sa komšijama, neko bi me opisao kao nekoga ko definitivno ne voli da se druži- digresija, izvinjavam se) - poenta je:
Nemoj da dozvoliš ljudima ako se preseliš da ti stan pretvore u "besplatan hotel", da dolaze nenajavljeni i svako da ti dolazi.
To je problem kad "imaš praznu gajbu".
Da li misliš da si dovoljno jak da čoveku koji ti nenajavljen "Bane na vrata" bukvalno zalupiš vrata ispred nosa?
(Doduše, to moje vreme je bilo davno, sad postoje zgrade u koje je nemoguće ući, nemaju čak ni interfon, ako ti je stan u zgradi tog tipa, Hit the Road Jack!)
Ja samo da kažem da čitam i naravno da želim dati savet, ali u ovom slučaju ne mogu, prvo jer te ne poznajem, drugo ne znam kakve su okolnosti ni kod roditelja ni u tom drugom stanu.
Mogu reći samo iz sopstvenog ugla, živela sam kao podstanar od moje 15-e (roditelji isto bili podstanari u jednoj varošici, a za srednju školu morala sam u veći grad- nije Beograd i nisam iz blokova, kad već pominjem) i počela sam i da radim u III godini srednje.
Od tada sam živela uglavnom po stanovima "soba sa upotrebom kuhinje i kupatila" i uglavnom mi je bilo teško jer su tada postojala "pravila" tipa "Vrata se zaključavaju u 23:30h, ako dotle ne dođeš spavaj kod onoga sa kim si do pola noći"
Smučile su mi se razne "gazdarice" pa sam otišla u Beograd čim mi se ukazala prilika i našla stan bez gazdarice, sa cimerkama. Ali cimerke su bile studentkinje koje su non stop dovodile društvo, a ja sam morala da radim, pa mi je uvek falilo sna.
Onda, 1997. moji roditelji konačno dobiju stančić (koji im je obećavan još od post-Titovskog režima, pa ništa od toga) i onda se ja vratim u taj gradić.
Prvi put u životu ključ u ruke i sam svoj gazda !
(Roditelji ostali u nekom selu u službenom stanu a ja se sama uselila, čisto da ne bude "rupa u priči" a sad kako i zašto ne bih da dužim)
Odmah nađem posao, prvi put u životu imam normalno da živim (ne dajem pola ili trećinu plate za kiriju) i to mi je bio najsrećniji period života. Ja volim sama da živim.
Mada zaista jako malo ljudi to voli.
Koja je to sloboda bila...eh...divota.
Tada se nisam drogirala još uvek.
Momci sa kojima sam izlazila su često dovodili društvo u moj stan, što je mene iritiralo i raskidala sam veze, jebote kao na železničkoj stanici, mislim nemoj pogrešno da me shvatiš, volim ja da se družim ali ne stalno i ne sa svakim (u poslednje vreme dovoljne su mi interakcije sa prodavačicama i usput sa komšijama, neko bi me opisao kao nekoga ko definitivno ne voli da se druži- digresija, izvinjavam se) - poenta je:
Nemoj da dozvoliš ljudima ako se preseliš da ti stan pretvore u "besplatan hotel", da dolaze nenajavljeni i svako da ti dolazi.
To je problem kad "imaš praznu gajbu".
Da li misliš da si dovoljno jak da čoveku koji ti nenajavljen "Bane na vrata" bukvalno zalupiš vrata ispred nosa?
(Doduše, to moje vreme je bilo davno, sad postoje zgrade u koje je nemoguće ući, nemaju čak ni interfon, ako ti je stan u zgradi tog tipa, Hit the Road Jack!)
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Zdravo @StopBup,
Kako živiš sad u stan il kuću?
Ako si u kuću gde si odeljen od ostatak porodice, tipa drugi sprat il ulaz sa pregradu onda ti OK živeti s porodicom, ali ako ste u stan ili svi zajedno na jedan sprat onda ti nije loše uzeti stan.
Kako kontam imaš trideset i kusur godina, i planove o samostalnost i stvaranje svoje porodice tako da osamostajanje ti nije loš plan, jer kako idu godine čovek gubi i energiju i živce tako da par godina kasnije bilo bi ti i teže.
Kontam da planiraš da budeš i blisko to tvojih, tako da možeš ih posetiti ili da te posete bilo kad.
A oko sredjivanje prostora brigu o kuvanje i ostale takve stvari veruj da ti je to najmanji problem, nemoj da paničiš sa pomislom da sve treba da se sredi i nauči za nedelju dana, polako...dan za dan sve češ postiči.
I da, drugi problem finansijska strana, kirija, račune i ostalo to napravi kompletan račun da vidiš matematiku dali ti isplatljivo, to mislim i da ti je najvažno jer dzaba samostalan ako snemaš para posle petnaestog.
Eto to je moje mišljenje.
Ja lično smatram za jednu od najboljih odluka u životu što sam se odselio kad sam napunio devetnaes godina, kako znaš Makedonija je šaka zemlje pa su mi i moji blisko.
Živeo sam pod kiriju sedam godina posle sam kupio sam svoj stan, redovno idem do mojih jer su penzioneri, al na kraju dana opuštim se u svoj prostor.
Eto vezan sam za krevet pa imam vreme da kucam na forumu, vidim da ima odlični ljudi, i razna iskustva koje čitajuči puno pomaže.
Pozdrav
Kako živiš sad u stan il kuću?
Ako si u kuću gde si odeljen od ostatak porodice, tipa drugi sprat il ulaz sa pregradu onda ti OK živeti s porodicom, ali ako ste u stan ili svi zajedno na jedan sprat onda ti nije loše uzeti stan.
Kako kontam imaš trideset i kusur godina, i planove o samostalnost i stvaranje svoje porodice tako da osamostajanje ti nije loš plan, jer kako idu godine čovek gubi i energiju i živce tako da par godina kasnije bilo bi ti i teže.
Kontam da planiraš da budeš i blisko to tvojih, tako da možeš ih posetiti ili da te posete bilo kad.
A oko sredjivanje prostora brigu o kuvanje i ostale takve stvari veruj da ti je to najmanji problem, nemoj da paničiš sa pomislom da sve treba da se sredi i nauči za nedelju dana, polako...dan za dan sve češ postiči.
I da, drugi problem finansijska strana, kirija, račune i ostalo to napravi kompletan račun da vidiš matematiku dali ti isplatljivo, to mislim i da ti je najvažno jer dzaba samostalan ako snemaš para posle petnaestog.
Eto to je moje mišljenje.
Ja lično smatram za jednu od najboljih odluka u životu što sam se odselio kad sam napunio devetnaes godina, kako znaš Makedonija je šaka zemlje pa su mi i moji blisko.
Živeo sam pod kiriju sedam godina posle sam kupio sam svoj stan, redovno idem do mojih jer su penzioneri, al na kraju dana opuštim se u svoj prostor.
Eto vezan sam za krevet pa imam vreme da kucam na forumu, vidim da ima odlični ljudi, i razna iskustva koje čitajuči puno pomaže.
Pozdrav
Fate whispered to the warrior,
you cannot withstand the storm
and the warrior whispered back,
I AM THE STORM!!!
you cannot withstand the storm
and the warrior whispered back,
I AM THE STORM!!!
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Greskom sam obrisao odgovor. Hteo sam da obrisem post na nekoj staroj temi koju sam bio podigao. Pretpostavljam da si video odgovor. Dokle si ti stigao sa svojim smanjivanjem?
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
[
Last edited by xxxana on Sun Apr 11, 2021 3:32 pm, edited 1 time in total.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Nekakvo mi je srednje zalosno raspolozenje danas ceo dan. A kad sam video da nisi odgovorila, kapirao sam da neces o tome, a nije ni niko drugi odgovorio, pa reko' da batalim.
Danas sam bas malo palio, mozda od sutra i prekinem, ali prosto to ne mogu sad ovakav bezvezan i kiseo kakav sam danas da kazem...
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
StopBup wrote: ↑Sun Feb 28, 2021 5:03 pmNekakvo mi je srednje zalosno raspolozenje danas ceo dan. A kad sam video da nisi odgovorila, kapirao sam da neces o tome, a nije ni niko drugi odgovorio, pa reko' da batalim.
Danas sam bas malo palio, mozda od sutra i prekinem, ali prosto to ne mogu sad ovakav bezvezan i kiseo kakav sam danas da kazem...
@StopBup,
Izvini al ništa nisam razumeo, ko skače od tema na temu, ko je šta obrisao???
Fate whispered to the warrior,
you cannot withstand the storm
and the warrior whispered back,
I AM THE STORM!!!
you cannot withstand the storm
and the warrior whispered back,
I AM THE STORM!!!
Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima
Napisao sam neki post na drugoj temi za cigare, hteo njega da obrisem, a obrisao prvo ovde odgovor tebi. Odgovorio sam ti da sad zivim u gradu u stanu, a da se moji sele kad otopli na selo, a da ja mogu da ostanem sam u gradu. O tome cu jos da razmislim. Imam ja posla na selu, nego se meni mota po glavi da radim neko vreme u gradu za platu, i da zivim sam... Tako sam ti nekako odgovorio.
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.