Prošlo je nekih dve nedelje od mog zadnjeg pisanja, i kao što rekoh, oglasiću se kad se malo skockam, kad mi bude bolje, a to je osetno krenulo da se dešava od pre 2 dana.xxxana wrote: ↑Thu Apr 16, 2020 10:22 pm
Haha eto, pa ti vidi u kakvom je covek problemu.. Cak ovde medju svima, mozda i najgorem..
Da li njega neko kapira ovde?
Ja ne, kada uzmem u obzir neke stvari sto je pisao.. Mozda sam ja luda, ali njemu je ili polu -lose ili polu-dobro, nikad dovoljno dobro,ali i dalje to radi? Na to sam mislila kad sam rekla da ispada najvecim delom debil..Osim ako se ne seca sta je sve lupetao ovde ranije..
Da smiri crva u glavi? Jel se zato covek drogira? To bi bilo vec logicno zasto to moze da drzi pod kontrolom, ako mu to pruzi samo to zadovoljstvo..
On da se leci? On uporno odlaze lekara, zasto? Sta bi mu rekao? Kako bi on objasnio svoj problem? Ni sama ne znam u kakvu bih kategoriju njega svrstala..Lekovi? A sta ce mu lekovi, kad nije zaglibio, a sebe smatra zdravim- bez poremecaja, iako je ovo sto radi samo po sebi poremecaj?
Kako to malo se drogiram, malo necu,danas hocu,sutra necu?
Da ga sad pitas zasto se drogira- veze nema..
Da ga pitas zasto hoce da prestane- veze nema..
Zamislite sad da ste u recidivu i kazete to roditeljima? Kad bih bila u recidivu nakon nedavnog gudriranja, gledala bih da izbegnem sve i svakoga sto moze da me spreci da to ucinim, jer znam da se ne bih smirila dok to ne ucinim,a on kao - e tata takva i takva stvar..
Meni licno njegova prica nije ni malo jasna..
Sta god ga pitao na tu temu, prebacice na temu da ce se leciti, jer odgovora nema..
Meni postaje interesantano i samo gledam koliko ce se jos folirati sa svojim besmislom od gudriranja..
Ono- nastavice se......
Ti si Xxxana legenda, ja te najiskrenije jako cenim i gotivim ovde na forumu, i jedna si od osoba koje su mi najviše pomogle, a u zadnje vreme, počevši od početka marta, sigurno najviše. Svaka ti čast što si imala želudac da čitaš moja lupetanja, još pritom dobro da ih ispratiš, i da odgovoriš baš kako treba, bez mašnica i direkt u glavu. Želim da se izvinim i tebi i svima ostalima koji su čitali moje bljuvotine ceo mart i prvu dekadu aprila. Ovo sad će biti poslednja dopuna prećutanog na forumu. Prećutkivao sam par stvari, koje sam smatrao potpuno beznačajnim, ali kako sam krenuo da se skockavam, ukapirao sam da je to prećutano ne nebitno, nego izuzetno bitno. Ne piše mi se rado o tome, ali moram kako bi se bolje razumeli, i nastavili normalnu komunikaciju. Evo ovako. Nakon onog mog najžešćeg recidiva, koji je trajao od kraja januara i ceo februar, ja sam se prvih nedelju dana nakon gudranja krpio jebenim bezodijazepimima, ono kao da ne bih, ili da bih što manje osetio krizu, što sam i uspeo, ali sam dodajući jebene tablete, jako skrenuo sa mozgom, ali ja to tad, nisam baš primećivao. Pio sam po 4-5 bensedina dnevno, po 1-2 rivotrila, a prve 3 noći sam pio i po 1 flormidal pred spavanje. Posle nedelju dana, izbacio sam tablete, činilo mi se da sam ok, ali u opšte nisam bio, odlutao sam u oblake, što se i videlo po mom pisanju. Onda sam krajem marta, imao imao onaj dvednevni recidiv sa kokom i dopom, posle toga sam prijavio samo da sam jednom pio bensedine, i to onaj dan kao mi je lik nudio i morfijum, a ja odbio, ali je bilo još par puta jebenih bensedina. Ja u autu totalnom, a nisam baš to sebi priznavao. Baš sam bio skroz otišao u aut. E sad zadnje prećutano, isto nisam smatrao bitnim tada, ali je bilo to i više nego bitno. 2 dana pre onog jednog miligrama bupa, ja sam uzeo dvojku. Posle onog keca, sam baš upao u neko ludilo, i tešku depru, pisao nebuloze, i Frajla me je sa pravom nazvala "Mama's boy". Od toga svega što nabrojah, što sam se zavrteo sam upao u tešku depru i neko ludilo, i onaj dan kad sam pisao zadnji put, sam završio na dopu. E sad, kako to uvek biva, ono što isplaniraš nadoziran, nikad ne bude baš tako kao što si isplanirao. Nastavio sam da se gudram još 5 dana. Zašto sam uzimao? Zato što mi nije bilo dobro, da bih se iscentrirao, da bih lakše podnosio ludilo u koje sam upao, dobijao sam makar prividno to što mi je falilo, a na trenutke sam se i dobro osećao, naravno bez zasluge, a o istom trošku nakon svakog buđenja sam sve više mrzeo sebe, i sve više se opružao po dnu koje sam dotakao. Nakon prekida, nisam popio ni jednu jebenu tabletu, imao sam krizu sličnu kao i pre 10 godina, ali sam srećom mogao da spavam, slabo, ali sam mogao. Zaspivao sam relativno lako, ali sam se nakon 2 sata obavezno budio mokar, menjao majicu i posteljinu, i išao u wc da se ispraznim kao krava. Nakon 5 dana, prestalo je da mi se javlja ono odvratno ježenje, prestao sam da kijam, šestu noć sam već spavao u cugu, bez buđenja, ali samo 4-5 sati, što mi je bilo dovoljno. Naravno teška depra je svo vreme bila prisutna, drugi dan mi se javljao na trnutke neki osećaj straha, ni od čega konkretnog, već samo neki strah. Da ne tupim više o tome... Prekjuče je počelo dosta bolje da mi bude, vraćao se osmeh na lice, lakše sam radio, počeo sam da se borim protiv svoje najveće mane, i onoga što me najviše jebe u životu. Pisaću o tome drugom prilikom. Onu svesku što sam pisao onako u autu, i na bezodijazepimima sam bacio, počeću novu da pišem ovako čist, bez ikakvih jebenih tableta.
Frajla, nema onog "shvatanja" što sam ranije pominjao, guram sekund po sekund, dan po dan. Sada se držim isključivo sadašnjosti, nju da iskontrolišem, budućnost me trenutno ne zanima, a i ko nam garantuje da ćemo sutra živi osvanuti, šalim se malo. Što se tiče vraćanja u grad i u firmu, to je odloženo do daljnjeg, ostajem na selu, imam hvala Bogu šta da radim svaki dan. Pomogla si mi i ti pri osvešćivanju, kad si me agresivno ali sa stilom napušavala, i hvala ti.
Toliko od mene za sad, banuću noćas opet malo na forum da vidim šta se zbiva.