xxxana wrote: ↑Mon Nov 23, 2020 3:55 pm
Kod tebe je sve lakse sto je krozpar meseci Stope,ali nece samo
Takodje i jatako ujutru, fora je sto mi prija samo prva..
Koje ti iskustvo imas? Koliko se secam ti si pricao da nisi ni pokusavao.. Mozes da ostanes na kojoj hoces kad ti je odluka dovoljno jaka
Jesam pokušavao, ali davno, još pre onog perioda kad nisam pušio oko pola godine, a ja kao što si primetila jako dobro pamtim, tako da se sećam tih pokušaja kao samo ću "jednu, ili dve", uz prvu jutarnju kafu. To nije urodilo plodom, a uspeo sam kad sam presekao naglo, bez onih tripova kao samo uz nešto.
Da Ksanči, "kroz par meseci"! To je nakon bupa jako bitno. Od opijata, ubedljivo najduže si bila na bupu, zato ti pominjem tih "par meseci". Bup sam doktorirao, i odlično znam i iz svog iskustva i praćenja ostalih koliko treba mozgu da se vrati u neki normalan balans. Bup je baš zajebana supstnca, i zahteva najviše vremena za oporavak, naročito nakon višegodišnjeg uzimanja.
On bi bio odličan, da su pacijenti iskreniji prema doktorima, bar ja tako mislim. Odličan za skidanje ili kraće "održavanje", recimo do pola godine. Inače posle dužeg uzimanja, naročito većih doza(od 2-3-4mg, pa nadalje) , bup pravi veći problem u mozgu nego dop, možda čak i metadon, mada za met nisam siguran, ali kod meta mnooogo zavisi od doze "održavanja", jer kod meta tolerancija zna da ode u "nebesa", baš kao i kod dopa. Jedna od prednosti bupa je ta što ta tolerancija nije izražena, i postoji granica preko koje je apsurdno dizati dozu, ali opijatski receptori, koji su jaaako bitni da se čovek oseća normalno, najviše vremena zahtevaju za oporavak nakon bupa.
Ja sam prošle zime na ružan način shvatio šta mi je bup uradio u mozgu, ali ne bih to deteljisao.
Da se vratimo na pljuge. Opet ti ponavljam samo da se ne opterećuješ i ne žuriš sa ostavljanjem cigara. Cigare su od svega najmanji problem, i najbolje ih je ostaviti kad osetimo neku ozbiljniju stabilnost nakon opijata.
Meni isto istinski prija samo prva uz jutarnju kafu, ali ja ih popušim još dve, koje mi isto prijaju, ali ni blizu kao prva. Posle mi stvarno prija ona jedna, neposredno posle obroka, naročito ako posle obroka, recimo ručka popijem kafu. Često još dok traje ručak, ja sebi pristavim vodu da proključa za kafu, kako bi me kafa čekala nakon ručka, pa da uz nju odmah zapalim cigaru.
Ritual "cigare i kafa" mi je sad jako bitan, jebi ga, jer je moj mozak navikao da se filuje još pred kraj 2000.-e godine, mada cigarama još od 1998.-e, mada tad još nisam bio zavisan od pljuga, zavisnost sam osetio 2000.-e, krajem proleća te godine, kad sam završavao sedmi razred. E sad pošto sam ukinuo skoro sva sranja, cigare su mi trenutno bitne, da ne bih doživeo neki prejak šok, pa nešto izbrljavio.
P.s. Odoh da skuvam kafu, pa ću da nazovem sestru od tetke, da je pitam da li je ona svom mužu kupila baš tu knjigu, koju mi ovde pominjemo.