O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

xxxana
Posts: 2195
Joined: Sun Mar 19, 2017 5:36 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by xxxana »

StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 9:30 pm
xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 9:24 pm
StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 8:51 pm

Sad se nismo razumeli u vezi psihoterapije. U opste ne ocekujem previse od toga. Najveca ocekivanja imam od sebe samog. Rekoh ti, vise mi je frka od toga, nije bitno sad da detaljisem zbog cega, ali radujem se u smislu jer znam da kad sam se ozbiljno posvetio resavanju bilo kog svog problema u zivotu, da sam sve uspeo da resim, nesto lakse, nesto malo teze, ali sam uspeo da resim. Nesto sam, nesto uz neciju pomoc. Jedan od glavnih mojih problema je uhvatiti se sa necim ozbiljno, i krenuti. Kad se uhvatim necega sve krene. Znaci to kanjnje i odlaganje radnji su jedni od mojih problema koji me jos uvek zezaju i na kojima treba jos da poradim. Vidim optimizam u psihoterapiji jer sam se setio kako sam lako resio jedan problem koji sam imao kao dete, samom mi nije islo, a kad me mama odvela kod doktorke, decjeg psihologa, problem je vrlo brzo i lako resen.
Necu sad o pocecima puno da pisem, generalno sam zadnjih dana jos ozbiljnije poceo da se bavim svojim problemom, i da se pripremam za psihoterapije, psisecam se svega kako bih tamo bio maksimalno iskren, pa kad malo bolje razmislim, pokusacu da se prisetim jos necega iz svojih pocetaka, samo znam da nisam imao nekih velikih problema sigurno. Sigurno da sam ih imao, kao i svaki adolescent. Nisi ni ti imala neke ozbiljne probleme u tom dobu. Kazem ti, preko 50 posto uzroka za zavisnost lezi u genetici. Tvoj i moj otac cu pili obojica. Secam se kao dete recimo, kad tata dodje pijan, pa mu vidim oci zabacene gore, vidim da nije normalan, pa znam da sam razmisljao i da sam se pitao sta se desava u njegovoj glavi, i jos vidim da se nenormalno ponasa. Isto su me privlacile i cigare, uzivao sam da gledam kako stariji puse, to sam sebi obecao jos kao dete da cu pusiti cim malo porasetm, kreten, i poceo sam da pusim sa 12 godina.
Reci svoje misljenje opusteno, pa i ti i ja smo kroz ovaj period promenili neka svoje misljnja koja smo imali ranije, i postali jos svesniji problema. Uvek se ti ja na kraju slozimo, nisi ti meni ovde bez veze omiljena sagovornica, hahah. ;)
Zasto mislis da moras da detaljises i da se prisetis svega? Pa neces ti u startu tamo svaki detalj opisati, svaku zivotnu okolnost, nema zena/covek ceo dan za tebe :) Uprosti stvari..
Sve ovo smo pricali i pre toga sto pominjes (moje skidanje sa bupa).. Nista ja nisam promenila sto se tice zavisnosti i onoga o cemu sad pisem..
Promenila si jedno sigurno. Rekla si da si sebe precenila, i mislila da ces moci sama, a onda si napisala da shvatas da moras da potrazis pomoc.
Ma ne bas svega da se prisetim, ali tih pocetaka mislim da je bitno svega da se prisetim. U ostalom, doktor/ka ce mi verovatno skrenuti paznju na to sta je bitno. :)
Tacno, ja nikad nisam sastavila ni 2 meseca potpuno str. i pratila zam sta mi se desava i ono sto se desavalo mi je bilo podnosljivo,jer sam gledala kao nesto privremeno, a prolazila i gora stanja od toga,to nije prvi put da sam sebe precenila,bilo je ihihaj do sada.. Ne bezim od toga, i to je kompleks izmedju ostalog
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by licaninsasela »

StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 8:51 pm
xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 7:37 pm
Kako bi se razumeli? Necu da namecem misljenje, jer ne mislimo isto..
Mnogo puta smo pricali i mnogo puta si tvrdio da si u citavu pricu usao “eto onako” i da si nastavio “eto onako”, da nemas komplekse,probleme, emocionalne slabosti, da se dobro osecas,pokusavajuci da predstavis ne znam sta ili odbijajuci sebi da priznas, kako god, to ti znas, ja tu ne mogu pomoci,psihoterapije mozda hoce, ali da bi,trebas sve to da streses,pa eto zbog toga me je i zacudila tvoja radost u vezi toga.
Kazes radujes se pomoci, do toga ces imati seansi i seansi.. Previse ocekujes..
Sad se nismo razumeli u vezi psihoterapije. U opste ne ocekujem previse od toga. Najveca ocekivanja imam od sebe samog. Rekoh ti, vise mi je frka od toga, nije bitno sad da detaljisem zbog cega, ali radujem se u smislu jer znam da kad sam se ozbiljno posvetio resavanju bilo kog svog problema u zivotu, da sam sve uspeo da resim, nesto lakse, nesto malo teze, ali sam uspeo da resim. Nesto sam, nesto uz neciju pomoc. Jedan od glavnih mojih problema je uhvatiti se sa necim ozbiljno, i krenuti. Kad se uhvatim necega sve krene. Znaci to kanjnje i odlaganje radnji su jedni od mojih problema koji me jos uvek zezaju i na kojima treba jos da poradim. Vidim optimizam u psihoterapiji jer sam se setio kako sam lako resio jedan problem koji sam imao kao dete, samom mi nije islo, a kad me mama odvela kod doktorke, decjeg psihologa, problem je vrlo brzo i lako resen.
Necu sad o pocecima puno da pisem, generalno sam zadnjih dana jos ozbiljnije poceo da se bavim svojim problemom, i da se pripremam za psihoterapije, psisecam se svega kako bih tamo bio maksimalno iskren, pa kad malo bolje razmislim, pokusacu da se prisetim jos necega iz svojih pocetaka, samo znam da nisam imao nekih velikih problema sigurno. Sigurno da sam ih imao, kao i svaki adolescent. Nisi ni ti imala neke ozbiljne probleme u tom dobu. Kazem ti, preko 50 posto uzroka za zavisnost lezi u genetici. Tvoj i moj otac cu pili obojica. Secam se kao dete recimo, kad tata dodje pijan, pa mu vidim oci zabacene gore, vidim da nije normalan, pa znam da sam razmisljao i da sam se pitao sta se desava u njegovoj glavi, i jos vidim da se nenormalno ponasa. Isto su me privlacile i cigare, uzivao sam da gledam kako stariji puse, to sam sebi obecao jos kao dete da cu pusiti cim malo porasetm, kreten, i poceo sam da pusim sa 12 godina.
Reci svoje misljenje opusteno, pa i ti i ja smo kroz ovaj period promenili neka svoje misljnja koja smo imali ranije, i postali jos svesniji problema. Uvek se ti ja na kraju slozimo, nisi ti meni ovde bez veze omiljena sagovornica, hahah. ;)
Pusti ti genetiku sa strane. To nisu problemi koji se instant rjesavaju u roku par mjeseci godinu dana. Ako se ti tome ozbiljno posvetis, sto ja sumnjam jer si tip koji sve okrece na svoj mlin, ali ako krenes u to tu ce najmanje biti radosti i srece a puno vise ocaja i suza. Isto tako i pitanja kako se doterati i red. Neide to carobnim stapicem i eto otkrio sam problem i sad je rijesen. Neces nista rjesiti. Ni jedan problem sa pricom. Ono sta ti ne razumis je to da ces ti morati, pazi morati nauciti da zivis sa svim svojim problemima koje trpas pod tepih i kompleksima koje sebi neces priznati da ih imam. Svaki covjek ima neki kompleks. I normalni ljudi. Ti ces se morati nauciti nositi sa njima bez cuge i droge. Zvuci ti jednostavo? Nije. Zato ti programi u komunama i traju po par godina da bi covjek shvatio, otkrio i naucio se nositi sa njima. Onog trena kad ih zanemaris pad dolazi vrlo brzo. Nema tu nicega slatkorjecivoga. Tu dolazi u obzir samo gola istina. Zato sam ja misljenja da ces ti jako tesko da se odlucis na psihologa a ako se odlucis da ces vrlo brzo odustati kad cujes nesto stobti nece pasati ili ako te psiholog procita i sve ti saspe u lice. Vjeruj mi da ta istina boli. Mene je bolila, nisam ispocetka prihvaco da sam to ja, ljudi su srusili sliku koju sam ja godinama gradio i jako lose sam seb osjeco. Doslo mi jr da odem iz kpmune i kupim si peticu da zaboravim na tu groznu cinjenicu tko sam ja ustvari. E moj esbe nije to lako nikako. Kako kaze sanela pred menom je dug put a da ne govorim u kojima se ti govnima nalazis i kakvu iluziju i predstavu imas o samome sebi. Kad padnu sve maske onda cemo vidjeti tko je ustvari sb. Vjerovatno jedan uplaseni klinac koji je pun kompleksa i sranja a sebi jos uvik to ne moze priznati. Nisi iskren i nisi ovo za sta se sad predstavljas. To ces osjetiti kad i ako te psiholog ogoli do gole koze. Vjeruj nije lako i nije ugodno. Sta mislis zasto ja idem na grupe nakon toliko godina apstinencije i pada i sad opet apstinencije? Zasto ksana ide psihologu nakon cetiri godine apstinencije? Zasto je nekidan ninocku uvatilo u prsima a cista dvi godine? Nema tu ja sam otkrio svoj put drogiranja i tu je sad kraj tome . tek si na pocetku zivota kad se uhvatis u kostac sa njima a ciste glave. Zapamti ove rijeci jerce ti trebati u zivotu.
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 9:36 pm
Tacno, ja nikad nisam sastavila ni 2 meseca potpuno str. i pratila zam sta mi se desava i ono sto se desavalo mi je bilo podnosljivo,jer sam gledala kao nesto privremeno, a prolazila i gora stanja od toga,to nije prvi put da sam sebe precenila,bilo je ihihaj do sada.. Ne bezim od toga, i to je kompleks izmedju ostalog
I ja sam sebe precenio dosta puta, prevario se i napravio od usta guzicu. :) Odlicno si ono danas rekla, da treba vise da pisemo konkretne stvari. Ma ti si ipak pametnica jedna. Hahahah. :D
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
licaninsasela
Posts: 3385
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by licaninsasela »

xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 9:17 pm Evo Liko guram i dalje, dobra sam.. Odlazem i ja pomoc kao Stop,uvek mi se neki razlog za odlaganje uplete u planove.. Ti?
Dobar sad hvala. Bio jucer sa ekipom na grupi pa se dotakli mene i ovog mog ispaljivanja. Treba to drzati na uzdama sto nije meni lako al pomalo pa cemo vidit. Zadovoljan sam opet sta vidim di grijesim pa cu se malo vise time zabavit i dobro prvo razmislit sta se prica i tko prica i onda pokusat primjereno reagirat. Ako mislis na dop ma nema teorije. Ja uopce nemam njega u mislima. Evo danas kod nas u splitu covik iz moje branse pomorac napravija pokolj. Ubio troicu kalasnjikovom. Brata mu maltretirali. Nisam danas bio u gradu pa josne znam koji su zaginili ali vjerovatno neki sljam od dilera i kamatara. Vjrrovatno ih znam onako kroz grad. Uglavnom napisa sam nesto u prijasnjem postu tak da nema smisla se ponavljat. Drzi se i bjezi od dopa. Pomalo. Trazi pomoc negdi kod sebe. Bilo sta sto ce ti olaksati. Tesko ces sama i ovdje. Pomalo i ne brzaj.
xxxana
Posts: 2195
Joined: Sun Mar 19, 2017 5:36 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by xxxana »

licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 9:45 pm
StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 8:51 pm
xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 7:37 pm
Kako bi se razumeli? Necu da namecem misljenje, jer ne mislimo isto..
Mnogo puta smo pricali i mnogo puta si tvrdio da si u citavu pricu usao “eto onako” i da si nastavio “eto onako”, da nemas komplekse,probleme, emocionalne slabosti, da se dobro osecas,pokusavajuci da predstavis ne znam sta ili odbijajuci sebi da priznas, kako god, to ti znas, ja tu ne mogu pomoci,psihoterapije mozda hoce, ali da bi,trebas sve to da streses,pa eto zbog toga me je i zacudila tvoja radost u vezi toga.
Kazes radujes se pomoci, do toga ces imati seansi i seansi.. Previse ocekujes..
Sad se nismo razumeli u vezi psihoterapije. U opste ne ocekujem previse od toga. Najveca ocekivanja imam od sebe samog. Rekoh ti, vise mi je frka od toga, nije bitno sad da detaljisem zbog cega, ali radujem se u smislu jer znam da kad sam se ozbiljno posvetio resavanju bilo kog svog problema u zivotu, da sam sve uspeo da resim, nesto lakse, nesto malo teze, ali sam uspeo da resim. Nesto sam, nesto uz neciju pomoc. Jedan od glavnih mojih problema je uhvatiti se sa necim ozbiljno, i krenuti. Kad se uhvatim necega sve krene. Znaci to kanjnje i odlaganje radnji su jedni od mojih problema koji me jos uvek zezaju i na kojima treba jos da poradim. Vidim optimizam u psihoterapiji jer sam se setio kako sam lako resio jedan problem koji sam imao kao dete, samom mi nije islo, a kad me mama odvela kod doktorke, decjeg psihologa, problem je vrlo brzo i lako resen.
Necu sad o pocecima puno da pisem, generalno sam zadnjih dana jos ozbiljnije poceo da se bavim svojim problemom, i da se pripremam za psihoterapije, psisecam se svega kako bih tamo bio maksimalno iskren, pa kad malo bolje razmislim, pokusacu da se prisetim jos necega iz svojih pocetaka, samo znam da nisam imao nekih velikih problema sigurno. Sigurno da sam ih imao, kao i svaki adolescent. Nisi ni ti imala neke ozbiljne probleme u tom dobu. Kazem ti, preko 50 posto uzroka za zavisnost lezi u genetici. Tvoj i moj otac cu pili obojica. Secam se kao dete recimo, kad tata dodje pijan, pa mu vidim oci zabacene gore, vidim da nije normalan, pa znam da sam razmisljao i da sam se pitao sta se desava u njegovoj glavi, i jos vidim da se nenormalno ponasa. Isto su me privlacile i cigare, uzivao sam da gledam kako stariji puse, to sam sebi obecao jos kao dete da cu pusiti cim malo porasetm, kreten, i poceo sam da pusim sa 12 godina.
Reci svoje misljenje opusteno, pa i ti i ja smo kroz ovaj period promenili neka svoje misljnja koja smo imali ranije, i postali jos svesniji problema. Uvek se ti ja na kraju slozimo, nisi ti meni ovde bez veze omiljena sagovornica, hahah. ;)
Pusti ti genetiku sa strane. To nisu problemi koji se instant rjesavaju u roku par mjeseci godinu dana. Ako se ti tome ozbiljno posvetis, sto ja sumnjam jer si tip koji sve okrece na svoj mlin, ali ako krenes u to tu ce najmanje biti radosti i srece a puno vise ocaja i suza. Isto tako i pitanja kako se doterati i red. Neide to carobnim stapicem i eto otkrio sam problem i sad je rijesen. Neces nista rjesiti. Ni jedan problem sa pricom. Ono sta ti ne razumis je to da ces ti morati, pazi morati nauciti da zivis sa svim svojim problemima koje trpas pod tepih i kompleksima koje sebi neces priznati da ih imam. Svaki covjek ima neki kompleks. I normalni ljudi. Ti ces se morati nauciti nositi sa njima bez cuge i droge. Zvuci ti jednostavo? Nije. Zato ti programi u komunama i traju po par godina da bi covjek shvatio, otkrio i naucio se nositi sa njima. Onog trena kad ih zanemaris pad dolazi vrlo brzo. Nema tu nicega slatkorjecivoga. Tu dolazi u obzir samo gola istina. Zato sam ja misljenja da ces ti jako tesko da se odlucis na psihologa a ako se odlucis da ces vrlo brzo odustati kad cujes nesto stobti nece pasati ili ako te psiholog procita i sve ti saspe u lice. Vjeruj mi da ta istina boli. Mene je bolila, nisam ispocetka prihvaco da sam to ja, ljudi su srusili sliku koju sam ja godinama gradio i jako lose sam seb osjeco. Doslo mi jr da odem iz kpmune i kupim si peticu da zaboravim na tu groznu cinjenicu tko sam ja ustvari. E moj esbe nije to lako nikako. Kako kaze sanela pred menom je dug put a da ne govorim u kojima se ti govnima nalazis i kakvu iluziju i predstavu imas o samome sebi. Kad padnu sve maske onda cemo vidjeti tko je ustvari sb. Vjerovatno jedan uplaseni klinac koji je pun kompleksa i sranja a sebi jos uvik to ne moze priznati. Nisi iskren i nisi ovo za sta se sad predstavljas. To ces osjetiti kad i ako te psiholog ogoli do gole koze. Vjeruj nije lako i nije ugodno. Sta mislis zasto ja idem na grupe nakon toliko godina apstinencije i pada i sad opet apstinencije? Zasto ksana ide psihologu nakon cetiri godine apstinencije? Zasto je nekidan ninocku uvatilo u prsima a cista dvi godine? Nema tu ja sam otkrio svoj put drogiranja i tu je sad kraj tome . tek si na pocetku zivota kad se uhvatis u kostac sa njima a ciste glave. Zapamti ove rijeci jerce ti trebati u zivotu.
E Liko ja te 4 godine apstinencije nisam videla u zivotu :)
Mislis Frajla, ali shvatili
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 9:45 pm
StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 8:51 pm
xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 7:37 pm
Kako bi se razumeli? Necu da namecem misljenje, jer ne mislimo isto..
Mnogo puta smo pricali i mnogo puta si tvrdio da si u citavu pricu usao “eto onako” i da si nastavio “eto onako”, da nemas komplekse,probleme, emocionalne slabosti, da se dobro osecas,pokusavajuci da predstavis ne znam sta ili odbijajuci sebi da priznas, kako god, to ti znas, ja tu ne mogu pomoci,psihoterapije mozda hoce, ali da bi,trebas sve to da streses,pa eto zbog toga me je i zacudila tvoja radost u vezi toga.
Kazes radujes se pomoci, do toga ces imati seansi i seansi.. Previse ocekujes..
Sad se nismo razumeli u vezi psihoterapije. U opste ne ocekujem previse od toga. Najveca ocekivanja imam od sebe samog. Rekoh ti, vise mi je frka od toga, nije bitno sad da detaljisem zbog cega, ali radujem se u smislu jer znam da kad sam se ozbiljno posvetio resavanju bilo kog svog problema u zivotu, da sam sve uspeo da resim, nesto lakse, nesto malo teze, ali sam uspeo da resim. Nesto sam, nesto uz neciju pomoc. Jedan od glavnih mojih problema je uhvatiti se sa necim ozbiljno, i krenuti. Kad se uhvatim necega sve krene. Znaci to kanjnje i odlaganje radnji su jedni od mojih problema koji me jos uvek zezaju i na kojima treba jos da poradim. Vidim optimizam u psihoterapiji jer sam se setio kako sam lako resio jedan problem koji sam imao kao dete, samom mi nije islo, a kad me mama odvela kod doktorke, decjeg psihologa, problem je vrlo brzo i lako resen.
Necu sad o pocecima puno da pisem, generalno sam zadnjih dana jos ozbiljnije poceo da se bavim svojim problemom, i da se pripremam za psihoterapije, psisecam se svega kako bih tamo bio maksimalno iskren, pa kad malo bolje razmislim, pokusacu da se prisetim jos necega iz svojih pocetaka, samo znam da nisam imao nekih velikih problema sigurno. Sigurno da sam ih imao, kao i svaki adolescent. Nisi ni ti imala neke ozbiljne probleme u tom dobu. Kazem ti, preko 50 posto uzroka za zavisnost lezi u genetici. Tvoj i moj otac cu pili obojica. Secam se kao dete recimo, kad tata dodje pijan, pa mu vidim oci zabacene gore, vidim da nije normalan, pa znam da sam razmisljao i da sam se pitao sta se desava u njegovoj glavi, i jos vidim da se nenormalno ponasa. Isto su me privlacile i cigare, uzivao sam da gledam kako stariji puse, to sam sebi obecao jos kao dete da cu pusiti cim malo porasetm, kreten, i poceo sam da pusim sa 12 godina.
Reci svoje misljenje opusteno, pa i ti i ja smo kroz ovaj period promenili neka svoje misljnja koja smo imali ranije, i postali jos svesniji problema. Uvek se ti ja na kraju slozimo, nisi ti meni ovde bez veze omiljena sagovornica, hahah. ;)
Pusti ti genetiku sa strane. To nisu problemi koji se instant rjesavaju u roku par mjeseci godinu dana. Ako se ti tome ozbiljno posvetis, sto ja sumnjam jer si tip koji sve okrece na svoj mlin, ali ako krenes u to tu ce najmanje biti radosti i srece a puno vise ocaja i suza. Isto tako i pitanja kako se doterati i red. Neide to carobnim stapicem i eto otkrio sam problem i sad je rijesen. Neces nista rjesiti. Ni jedan problem sa pricom. Ono sta ti ne razumis je to da ces ti morati, pazi morati nauciti da zivis sa svim svojim problemima koje trpas pod tepih i kompleksima koje sebi neces priznati da ih imam. Svaki covjek ima neki kompleks. I normalni ljudi. Ti ces se morati nauciti nositi sa njima bez cuge i droge. Zvuci ti jednostavo? Nije. Zato ti programi u komunama i traju po par godina da bi covjek shvatio, otkrio i naucio se nositi sa njima. Onog trena kad ih zanemaris pad dolazi vrlo brzo. Nema tu nicega slatkorjecivoga. Tu dolazi u obzir samo gola istina. Zato sam ja misljenja da ces ti jako tesko da se odlucis na psihologa a ako se odlucis da ces vrlo brzo odustati kad cujes nesto stobti nece pasati ili ako te psiholog procita i sve ti saspe u lice. Vjeruj mi da ta istina boli. Mene je bolila, nisam ispocetka prihvaco da sam to ja, ljudi su srusili sliku koju sam ja godinama gradio i jako lose sam seb osjeco. Doslo mi jr da odem iz kpmune i kupim si peticu da zaboravim na tu groznu cinjenicu tko sam ja ustvari. E moj esbe nije to lako nikako. Kako kaze sanela pred menom je dug put a da ne govorim u kojima se ti govnima nalazis i kakvu iluziju i predstavu imas o samome sebi. Kad padnu sve maske onda cemo vidjeti tko je ustvari sb. Vjerovatno jedan uplaseni klinac koji je pun kompleksa i sranja a sebi jos uvik to ne moze priznati. Nisi iskren i nisi ovo za sta se sad predstavljas. To ces osjetiti kad i ako te psiholog ogoli do gole koze. Vjeruj nije lako i nije ugodno. Sta mislis zasto ja idem na grupe nakon toliko godina apstinencije i pada i sad opet apstinencije? Zasto ksana ide psihologu nakon cetiri godine apstinencije? Zasto je nekidan ninocku uvatilo u prsima a cista dvi godine? Nema tu ja sam otkrio svoj put drogiranja i tu je sad kraj tome . tek si na pocetku zivota kad se uhvatis u kostac sa njima a ciste glave. Zapamti ove rijeci jerce ti trebati u zivotu.
Gresis Like, naravno da sam svestan da imam neke kompleke. Nego ti ne kapiras neke stvari u vezi mene. Ja sam kroz zivot uspeo da naucim skoro sve te stvari sto si ti naucio u komuni, znas ti sta sam ja prosao u svom zivotu, iamo sam jako buran zivot. Ja sam drugacije nosio taj problem zavisnosti nego ti, do nakacenja sam dosao tek sa 29 godina, pa kapiram sto me bas ne shvatas, jer si ti sa 18 godina jos u srednjoj doziveo nakacenje. Opet, ne zato sto sam ja bolji od tebe, naravno da nisam, ali su okolnosti mog i tvog drogiranja bile dosta drugacije.
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
xxxana
Posts: 2195
Joined: Sun Mar 19, 2017 5:36 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by xxxana »

licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 9:55 pm
xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 9:17 pm Evo Liko guram i dalje, dobra sam.. Odlazem i ja pomoc kao Stop,uvek mi se neki razlog za odlaganje uplete u planove.. Ti?
Dobar sad hvala. Bio jucer sa ekipom na grupi pa se dotakli mene i ovog mog ispaljivanja. Treba to drzati na uzdama sto nije meni lako al pomalo pa cemo vidit. Zadovoljan sam opet sta vidim di grijesim pa cu se malo vise time zabavit i dobro prvo razmislit sta se prica i tko prica i onda pokusat primjereno reagirat. Ako mislis na dop ma nema teorije. Ja uopce nemam njega u mislima. Evo danas kod nas u splitu covik iz moje branse pomorac napravija pokolj. Ubio troicu kalasnjikovom. Brata mu maltretirali. Nisam danas bio u gradu pa josne znam koji su zaginili ali vjerovatno neki sljam od dilera i kamatara. Vjrrovatno ih znam onako kroz grad. Uglavnom napisa sam nesto u prijasnjem postu tak da nema smisla se ponavljat. Drzi se i bjezi od dopa. Pomalo. Trazi pomoc negdi kod sebe. Bilo sta sto ce ti olaksati. Tesko ces sama i ovdje. Pomalo i ne brzaj.
Nisam mislila na dop, pitam ovako za grupe i to.. Meni bi to bilo tesko sad.. Ne brzam,polako idem i dalje mi je frka, pa pazim..
xxxana
Posts: 2195
Joined: Sun Mar 19, 2017 5:36 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by xxxana »

StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 10:02 pm
licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 9:45 pm
StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 8:51 pm

Sad se nismo razumeli u vezi psihoterapije. U opste ne ocekujem previse od toga. Najveca ocekivanja imam od sebe samog. Rekoh ti, vise mi je frka od toga, nije bitno sad da detaljisem zbog cega, ali radujem se u smislu jer znam da kad sam se ozbiljno posvetio resavanju bilo kog svog problema u zivotu, da sam sve uspeo da resim, nesto lakse, nesto malo teze, ali sam uspeo da resim. Nesto sam, nesto uz neciju pomoc. Jedan od glavnih mojih problema je uhvatiti se sa necim ozbiljno, i krenuti. Kad se uhvatim necega sve krene. Znaci to kanjnje i odlaganje radnji su jedni od mojih problema koji me jos uvek zezaju i na kojima treba jos da poradim. Vidim optimizam u psihoterapiji jer sam se setio kako sam lako resio jedan problem koji sam imao kao dete, samom mi nije islo, a kad me mama odvela kod doktorke, decjeg psihologa, problem je vrlo brzo i lako resen.
Necu sad o pocecima puno da pisem, generalno sam zadnjih dana jos ozbiljnije poceo da se bavim svojim problemom, i da se pripremam za psihoterapije, psisecam se svega kako bih tamo bio maksimalno iskren, pa kad malo bolje razmislim, pokusacu da se prisetim jos necega iz svojih pocetaka, samo znam da nisam imao nekih velikih problema sigurno. Sigurno da sam ih imao, kao i svaki adolescent. Nisi ni ti imala neke ozbiljne probleme u tom dobu. Kazem ti, preko 50 posto uzroka za zavisnost lezi u genetici. Tvoj i moj otac cu pili obojica. Secam se kao dete recimo, kad tata dodje pijan, pa mu vidim oci zabacene gore, vidim da nije normalan, pa znam da sam razmisljao i da sam se pitao sta se desava u njegovoj glavi, i jos vidim da se nenormalno ponasa. Isto su me privlacile i cigare, uzivao sam da gledam kako stariji puse, to sam sebi obecao jos kao dete da cu pusiti cim malo porasetm, kreten, i poceo sam da pusim sa 12 godina.
Reci svoje misljenje opusteno, pa i ti i ja smo kroz ovaj period promenili neka svoje misljnja koja smo imali ranije, i postali jos svesniji problema. Uvek se ti ja na kraju slozimo, nisi ti meni ovde bez veze omiljena sagovornica, hahah. ;)
Pusti ti genetiku sa strane. To nisu problemi koji se instant rjesavaju u roku par mjeseci godinu dana. Ako se ti tome ozbiljno posvetis, sto ja sumnjam jer si tip koji sve okrece na svoj mlin, ali ako krenes u to tu ce najmanje biti radosti i srece a puno vise ocaja i suza. Isto tako i pitanja kako se doterati i red. Neide to carobnim stapicem i eto otkrio sam problem i sad je rijesen. Neces nista rjesiti. Ni jedan problem sa pricom. Ono sta ti ne razumis je to da ces ti morati, pazi morati nauciti da zivis sa svim svojim problemima koje trpas pod tepih i kompleksima koje sebi neces priznati da ih imam. Svaki covjek ima neki kompleks. I normalni ljudi. Ti ces se morati nauciti nositi sa njima bez cuge i droge. Zvuci ti jednostavo? Nije. Zato ti programi u komunama i traju po par godina da bi covjek shvatio, otkrio i naucio se nositi sa njima. Onog trena kad ih zanemaris pad dolazi vrlo brzo. Nema tu nicega slatkorjecivoga. Tu dolazi u obzir samo gola istina. Zato sam ja misljenja da ces ti jako tesko da se odlucis na psihologa a ako se odlucis da ces vrlo brzo odustati kad cujes nesto stobti nece pasati ili ako te psiholog procita i sve ti saspe u lice. Vjeruj mi da ta istina boli. Mene je bolila, nisam ispocetka prihvaco da sam to ja, ljudi su srusili sliku koju sam ja godinama gradio i jako lose sam seb osjeco. Doslo mi jr da odem iz kpmune i kupim si peticu da zaboravim na tu groznu cinjenicu tko sam ja ustvari. E moj esbe nije to lako nikako. Kako kaze sanela pred menom je dug put a da ne govorim u kojima se ti govnima nalazis i kakvu iluziju i predstavu imas o samome sebi. Kad padnu sve maske onda cemo vidjeti tko je ustvari sb. Vjerovatno jedan uplaseni klinac koji je pun kompleksa i sranja a sebi jos uvik to ne moze priznati. Nisi iskren i nisi ovo za sta se sad predstavljas. To ces osjetiti kad i ako te psiholog ogoli do gole koze. Vjeruj nije lako i nije ugodno. Sta mislis zasto ja idem na grupe nakon toliko godina apstinencije i pada i sad opet apstinencije? Zasto ksana ide psihologu nakon cetiri godine apstinencije? Zasto je nekidan ninocku uvatilo u prsima a cista dvi godine? Nema tu ja sam otkrio svoj put drogiranja i tu je sad kraj tome . tek si na pocetku zivota kad se uhvatis u kostac sa njima a ciste glave. Zapamti ove rijeci jerce ti trebati u zivotu.
Gresis Like, naravno da sam svestan da imam neke kompleke. Nego ti ne kapiras neke stvari u vezi mene. Ja sam kroz zivot uspeo da naucim skoro sve te stvari sto si ti naucio u komuni, znas ti sta sam ja prosao u svom zivotu, iamo sam jako buran zivot. Ja sam drugacije nosio taj problem zavisnosti nego ti, do nakacenja sam dosao tek sa 29 godina, pa kapiram sto me bas ne shvatas, jer si ti sa 18 godina jos u srednjoj doziveo nakacenje. Opet, ne zato sto sam ja bolji od tebe, naravno da nisam, ali su okolnosti mog i tvog drogiranja bile dosta drugacije.
Eto, pricas o komuni,a ne znas proceduru.. Joj Stope, pa nisu dve godine tamo, isto kao par recenica na forumu..
O tome ne mogu da pricam, jer ne znam..
Meni je ovo sto pises naivno
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 10:12 pm
StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 10:02 pm
licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 9:45 pm
Pusti ti genetiku sa strane. To nisu problemi koji se instant rjesavaju u roku par mjeseci godinu dana. Ako se ti tome ozbiljno posvetis, sto ja sumnjam jer si tip koji sve okrece na svoj mlin, ali ako krenes u to tu ce najmanje biti radosti i srece a puno vise ocaja i suza. Isto tako i pitanja kako se doterati i red. Neide to carobnim stapicem i eto otkrio sam problem i sad je rijesen. Neces nista rjesiti. Ni jedan problem sa pricom. Ono sta ti ne razumis je to da ces ti morati, pazi morati nauciti da zivis sa svim svojim problemima koje trpas pod tepih i kompleksima koje sebi neces priznati da ih imam. Svaki covjek ima neki kompleks. I normalni ljudi. Ti ces se morati nauciti nositi sa njima bez cuge i droge. Zvuci ti jednostavo? Nije. Zato ti programi u komunama i traju po par godina da bi covjek shvatio, otkrio i naucio se nositi sa njima. Onog trena kad ih zanemaris pad dolazi vrlo brzo. Nema tu nicega slatkorjecivoga. Tu dolazi u obzir samo gola istina. Zato sam ja misljenja da ces ti jako tesko da se odlucis na psihologa a ako se odlucis da ces vrlo brzo odustati kad cujes nesto stobti nece pasati ili ako te psiholog procita i sve ti saspe u lice. Vjeruj mi da ta istina boli. Mene je bolila, nisam ispocetka prihvaco da sam to ja, ljudi su srusili sliku koju sam ja godinama gradio i jako lose sam seb osjeco. Doslo mi jr da odem iz kpmune i kupim si peticu da zaboravim na tu groznu cinjenicu tko sam ja ustvari. E moj esbe nije to lako nikako. Kako kaze sanela pred menom je dug put a da ne govorim u kojima se ti govnima nalazis i kakvu iluziju i predstavu imas o samome sebi. Kad padnu sve maske onda cemo vidjeti tko je ustvari sb. Vjerovatno jedan uplaseni klinac koji je pun kompleksa i sranja a sebi jos uvik to ne moze priznati. Nisi iskren i nisi ovo za sta se sad predstavljas. To ces osjetiti kad i ako te psiholog ogoli do gole koze. Vjeruj nije lako i nije ugodno. Sta mislis zasto ja idem na grupe nakon toliko godina apstinencije i pada i sad opet apstinencije? Zasto ksana ide psihologu nakon cetiri godine apstinencije? Zasto je nekidan ninocku uvatilo u prsima a cista dvi godine? Nema tu ja sam otkrio svoj put drogiranja i tu je sad kraj tome . tek si na pocetku zivota kad se uhvatis u kostac sa njima a ciste glave. Zapamti ove rijeci jerce ti trebati u zivotu.
Gresis Like, naravno da sam svestan da imam neke kompleke. Nego ti ne kapiras neke stvari u vezi mene. Ja sam kroz zivot uspeo da naucim skoro sve te stvari sto si ti naucio u komuni, znas ti sta sam ja prosao u svom zivotu, iamo sam jako buran zivot. Ja sam drugacije nosio taj problem zavisnosti nego ti, do nakacenja sam dosao tek sa 29 godina, pa kapiram sto me bas ne shvatas, jer si ti sa 18 godina jos u srednjoj doziveo nakacenje. Opet, ne zato sto sam ja bolji od tebe, naravno da nisam, ali su okolnosti mog i tvog drogiranja bile dosta drugacije.
Eto, pricas o komuni,a ne znas proceduru.. Joj Stope, pa nisu dve godine tamo, isto kao par recenica na forumu..
O tome ne mogu da pricam, jer ne znam..
Meni je ovo sto pises naivno
Opet si mi skrenula paznju i ukazala sta gresim. :) Da, ne mogu pricati puno o komunama, kad nemam licno iskustvo sa tim. Ma opusteno, samo hocu da kazem da je dosta omasio sa ovim postom sto mi je napisao. Jer sam ja davno shavtio to kakav sam u stvari, i ko sam, a Like pise da je se to shvatio u komuni. Pa zato kazem. Imao sam i ja neka pogresna gledanja na sebe kao coveka do neke svoje 24.-e, 25.-e godine, samo kazem da mi nije trebala komuna sebe da upoznam. Upzanao sam se kroz zivot skroz kakav i ko sam. Jednino problem za zavisnosti nisam dugo kapirao...
Opet dolazimo do nezrelosti, koja je zajednicka za sve zavisnike. Neki ljudi se ozene/udaju, i vec stvore porodicu sa 20 godina, i vode kucu i zivot normalno, a mi zavisnici, koji smo svi u neku ruku nezreli, to jest svi smo bili nezreli, u glavnom sami sebe upoznamo tek sa nekih 25 godina i shvatio kakvi smo kao ljudi u stvari. Ne bude nam nista dovoljno, picimo po svom i mislimo da smo mnogo pametni, sve dok ne tresnemo dobro.
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: O bupu, drogi, suovisništvu, tko se kako osjeća, muzici i ćevapima

Post by StopBup »

licaninsasela wrote: Sat Jan 11, 2020 9:45 pm
StopBup wrote: Sat Jan 11, 2020 8:51 pm
xxxana wrote: Sat Jan 11, 2020 7:37 pm
Kako bi se razumeli? Necu da namecem misljenje, jer ne mislimo isto..
Mnogo puta smo pricali i mnogo puta si tvrdio da si u citavu pricu usao “eto onako” i da si nastavio “eto onako”, da nemas komplekse,probleme, emocionalne slabosti, da se dobro osecas,pokusavajuci da predstavis ne znam sta ili odbijajuci sebi da priznas, kako god, to ti znas, ja tu ne mogu pomoci,psihoterapije mozda hoce, ali da bi,trebas sve to da streses,pa eto zbog toga me je i zacudila tvoja radost u vezi toga.
Kazes radujes se pomoci, do toga ces imati seansi i seansi.. Previse ocekujes..
Sad se nismo razumeli u vezi psihoterapije. U opste ne ocekujem previse od toga. Najveca ocekivanja imam od sebe samog. Rekoh ti, vise mi je frka od toga, nije bitno sad da detaljisem zbog cega, ali radujem se u smislu jer znam da kad sam se ozbiljno posvetio resavanju bilo kog svog problema u zivotu, da sam sve uspeo da resim, nesto lakse, nesto malo teze, ali sam uspeo da resim. Nesto sam, nesto uz neciju pomoc. Jedan od glavnih mojih problema je uhvatiti se sa necim ozbiljno, i krenuti. Kad se uhvatim necega sve krene. Znaci to kanjnje i odlaganje radnji su jedni od mojih problema koji me jos uvek zezaju i na kojima treba jos da poradim. Vidim optimizam u psihoterapiji jer sam se setio kako sam lako resio jedan problem koji sam imao kao dete, samom mi nije islo, a kad me mama odvela kod doktorke, decjeg psihologa, problem je vrlo brzo i lako resen.
Necu sad o pocecima puno da pisem, generalno sam zadnjih dana jos ozbiljnije poceo da se bavim svojim problemom, i da se pripremam za psihoterapije, psisecam se svega kako bih tamo bio maksimalno iskren, pa kad malo bolje razmislim, pokusacu da se prisetim jos necega iz svojih pocetaka, samo znam da nisam imao nekih velikih problema sigurno. Sigurno da sam ih imao, kao i svaki adolescent. Nisi ni ti imala neke ozbiljne probleme u tom dobu. Kazem ti, preko 50 posto uzroka za zavisnost lezi u genetici. Tvoj i moj otac cu pili obojica. Secam se kao dete recimo, kad tata dodje pijan, pa mu vidim oci zabacene gore, vidim da nije normalan, pa znam da sam razmisljao i da sam se pitao sta se desava u njegovoj glavi, i jos vidim da se nenormalno ponasa. Isto su me privlacile i cigare, uzivao sam da gledam kako stariji puse, to sam sebi obecao jos kao dete da cu pusiti cim malo porasetm, kreten, i poceo sam da pusim sa 12 godina.
Reci svoje misljenje opusteno, pa i ti i ja smo kroz ovaj period promenili neka svoje misljnja koja smo imali ranije, i postali jos svesniji problema. Uvek se ti ja na kraju slozimo, nisi ti meni ovde bez veze omiljena sagovornica, hahah. ;)
Pusti ti genetiku sa strane. To nisu problemi koji se instant rjesavaju u roku par mjeseci godinu dana. Ako se ti tome ozbiljno posvetis, sto ja sumnjam jer si tip koji sve okrece na svoj mlin, ali ako krenes u to tu ce najmanje biti radosti i srece a puno vise ocaja i suza. Isto tako i pitanja kako se doterati i red. Neide to carobnim stapicem i eto otkrio sam problem i sad je rijesen. Neces nista rjesiti. Ni jedan problem sa pricom. Ono sta ti ne razumis je to da ces ti morati, pazi morati nauciti da zivis sa svim svojim problemima koje trpas pod tepih i kompleksima koje sebi neces priznati da ih imam. Svaki covjek ima neki kompleks. I normalni ljudi. Ti ces se morati nauciti nositi sa njima bez cuge i droge. Zvuci ti jednostavo? Nije. Zato ti programi u komunama i traju po par godina da bi covjek shvatio, otkrio i naucio se nositi sa njima. Onog trena kad ih zanemaris pad dolazi vrlo brzo. Nema tu nicega slatkorjecivoga. Tu dolazi u obzir samo gola istina. Zato sam ja misljenja da ces ti jako tesko da se odlucis na psihologa a ako se odlucis da ces vrlo brzo odustati kad cujes nesto stobti nece pasati ili ako te psiholog procita i sve ti saspe u lice. Vjeruj mi da ta istina boli. Mene je bolila, nisam ispocetka prihvaco da sam to ja, ljudi su srusili sliku koju sam ja godinama gradio i jako lose sam seb osjeco. Doslo mi jr da odem iz kpmune i kupim si peticu da zaboravim na tu groznu cinjenicu tko sam ja ustvari. E moj esbe nije to lako nikako. Kako kaze sanela pred menom je dug put a da ne govorim u kojima se ti govnima nalazis i kakvu iluziju i predstavu imas o samome sebi. Kad padnu sve maske onda cemo vidjeti tko je ustvari sb. Vjerovatno jedan uplaseni klinac koji je pun kompleksa i sranja a sebi jos uvik to ne moze priznati. Nisi iskren i nisi ovo za sta se sad predstavljas. To ces osjetiti kad i ako te psiholog ogoli do gole koze. Vjeruj nije lako i nije ugodno. Sta mislis zasto ja idem na grupe nakon toliko godina apstinencije i pada i sad opet apstinencije? Zasto ksana ide psihologu nakon cetiri godine apstinencije? Zasto je nekidan ninocku uvatilo u prsima a cista dvi godine? Nema tu ja sam otkrio svoj put drogiranja i tu je sad kraj tome . tek si na pocetku zivota kad se uhvatis u kostac sa njima a ciste glave. Zapamti ove rijeci jerce ti trebati u zivotu.
Znam bre Like, kapiram ja sta ti pises, naravno da ova borba nije ruzicasta i da nije laka ni malo, i ja sam 100posto spreman da se borim do kraja. Nisam ja covek koje kako ti rece sve okrece na svoj mlin. Ja bas znam da slusam sta mi se kaze, i da razmotrim to i da prihvatim. Iskrivljenu sliku o sebi kao coveku sam razbio pre nekih 8-9 godina. Druga je stvar sto zavisnost nisam kapirao, pa kako i da ukapiram skroz, dok se ne navucem, to prosto nije moguce, ja mislim, kod nas koji smo to radili. Da bi shvatio da si zavisnik, i da se moras borti protiv toga, prosto moras prvo da postanes i rob toj jebenoj dozi.
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Post Reply