KOja divna tema
hihihihihihihh
Moje iskustvo:
nema ovde smajli andjela
Moj prvi odlazak pre 4 godine je bio sa fotoaparatom i plisanim magarcem.Mislim da sam bila u fazonu da mu glavu otkinem.
Onda drugi odlazak,pa treci,pa peti-i prezivela sam.Sve sam radila sa anestezijom.
Sad-pre koji mesec-naletela sam na DIVNU zubarku-koja je pricala,pricala,pricala i imala divnu muziku u ordinaciji-i bez anestezije je radila i osetila nisam.E,sad-sad sam se i molila.
Koliko ovo moze da ti radi,koliko ne-boli ego.Boli dusa.Boli neki bol koji nije moj.Zamisli u tom trenutku da neko drugi sedi tu a da ti vozis bicikli negde i da osetis vazduh u ustima.
Jbg,koliko god cudno,ludo i blesavo da zvuci-u nekim momentima kad bas ne zelim da sam tu gde jesam-a ja zamislim nesto lepo sto mi prija.I brzo prodje.
Sad,sa druge strane,mozes realno da se isibas po ledjima i da kazes-jbo te zub,sedi,otrpi i za pola sata-sve gotovo.Ajde lepo moje musko,idemo.
Pa ti vidi.
Dobra vest-preziveces.
Losa-ako ne odes-moze i srce da ti strada.
Sve je ok.I ti-ne zaboravi to.