knesa je napisao/la: ogavniji je osjecaj cistog duha,poslije ovisnosti nego ta surova zutaljska stvarnost.
Gore ctirano me navelo da pokrenem diskusiju o temi o kojoj već neko vrijeme razmišljam...Ovo je nešto čega takodje verovatno većina nas nije svesna. Meni bi recimo bilo logično da čovek koji se skine sa dopa relativno brzo oseti i neku vrstu rasterećenja koje mu pruža nov način života, a time i uvidi prednosti istog. Ako ništa drugo, onda bar neustaješ i neležeš sa frkom šta ćeš i kako ćeš danas/sutra, gde ćeš nabaviti novac koji ti je potreban, koga ćeš prevariti, šta ćeš ovog puta slagati i sl. Pa i to je nešto za početak, zar ne?
Uz narkomaniju je vezan određeni način života, koji se uglavnom sastoji od traženja love za drogu, nabavljanja robe, uzimanja, pa onda sve ispočetka... U cijelom tom krugu dešavaju se stvari koje nama koji se nismo drogirali ne mogu ni na pamet pasti. Cijeli taj proces, neizvjesnost, turbulencije, sve je to dio narkomanskog životnog stila.
Momci koji se liječe u komuni mi znaju reći da im upravo taj dio traženja i dolaska do robe više fali nego samo uzimanje droge. Znači fali im taj životni stil. Dosadno im je u ovom "našem svijetu". Ovdje im je sve presporo, zapravo nema adrenalina i neizvjesnosti... to ja nekako tako vidim.
E sada, moje pitanje je da vi, koji apstinirate, napišete šta je razlika između ovisničkog i neovisničkog stila života kod vas. Fali li vam taj adrenalin? Ako fali, kako ste to nadoknadili? I da li je nešto ostalo od onog "starog" životnog stila, kao npr. pušenje trave? I šta vam ti "ostaci" starog životnog stila daju? Zašto ne možete/nećete toga da se riješite?
Voljela bih da čujem vaša mišljenja na temu životnih stilova sada, dok se liječite ili ste čisti i prije. Koja je razlika? Šta vam fali od prije, ako išta fali.... i tako.