1000 pitanja

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

1000 pitanja

Post by Pawa »

Pozdrav svima.
Primetila sam ovde na forumu da se uglavnom kao suovisnici javljaju, pored roditelja i najužih članova porodice, devojke ovisnika. Roditelje i ostale članove porodice ovisnika razumem i prirodno mi je da se bore za zdravlje i život svog deteta, brata, sestre do poslednjeg atoma snage, pa čak i kada ovisnik ne pokazuje preveliku želju i odlučnost za lečenjem. Malo mi je teže da razumem partnere ovisnika u gore navedenoj situaciji, jer za razliku od deteta, partnera možete da promenite. Valjda zbog toga i imam toliko pitanja.
E sad, ono što mene interesuje je šta nekoga nagoni da ostane pored partnera – ovisnika, koji samo na rečima ima želju da se leči, ali nepreduzima nikakve konkretne korake? Ne znam o kakvoj bi ljubavi mogli pričati prema osobi koja vam zanemarljivo malo ili ništa lepo i dobro u životu nepruža, pored koje nemate apsolutno nikakvu sigurnost, na koju teško da možete da se oslonite, koja vas laže, uz sve to strepite da li će se vratiti kući svaki put kada iz nje izadje... Sa druge strane, kako uopšte neko može voleti ovisnika kada sebe samog toliko malo voli da je spreman i sopstvenu budućnost staviti na kocku? Da li je u čovekovoj prirodi da pokušava da promeni stvari koje nezavise od njega samog, da se samosažaljeva, da se postavlja kao žrtva, a pri svemu tome je svojevoljno sebe stavio (u ovom slučaju) u suovisnički položaj? Možda sam i ja previše sebična pa takve stvari ne mogu da shvatim i prihvatim kao normalne :?:
Na početku sam rekla da sam primetila da se uglavnom javljaju devojke/žene ovisnika. Interesuje me šta mislite, da li muškarci u tom smislu manje rizikuju ili možda više cene sebe i redje se upuštaju u veze sa devojkama (ženama) koje su ovisnici (još uvek ili u kratkoj apstinenciji) ili samo ćute o tome? Iskreno, ne znam da li je moje zapažanje samo slučajnost na ovom forumu ili je i stvarno stanje stvari takvo.
User avatar
Tužna
Posts: 613
Joined: Thu Apr 20, 2006 8:29 pm

Re: 1000 pitanja

Post by Tužna »

Pawa wrote: E sad, ono što mene interesuje je šta nekoga nagoni da ostane pored partnera – ovisnika, koji samo na rečima ima želju da se leči, ali nepreduzima nikakve konkretne korake? Ne znam o kakvoj bi ljubavi mogli pričati prema osobi koja vam zanemarljivo malo ili ništa lepo i dobro u životu nepruža, pored koje nemate apsolutno nikakvu sigurnost, na koju teško da možete da se oslonite, koja vas laže, uz sve to strepite da li će se vratiti kući svaki put kada iz nje izadje... Sa druge strane, kako uopšte neko može voleti ovisnika kada sebe samog toliko malo voli da je spreman i sopstvenu budućnost staviti na kocku? Da li je u čovekovoj prirodi da pokušava da promeni stvari koje nezavise od njega samog, da se samosažaljeva, da se postavlja kao žrtva, a pri svemu tome je svojevoljno sebe stavio (u ovom slučaju) u suovisnički položaj? Možda sam i ja previše sebična pa takve stvari ne mogu da shvatim i prihvatim kao normalne :?:
Hmm...ovo je baš teško ali evo ovako ja sam sa mojim bivšim dečkom mužem sa kojim sam provela 10 godina zajedno.Upočetku sam bila samo suovisnik dok sama nisam postala ovisnik gde su stavari onda doške na isto tj. bili smo isti.Ali to se tako vuklo oko 4-5 godina užasnog ne normalnog života,gde nema svrhe za bilo šta ako jedan od nas ne odluči da se leči.Da zaboravih reći upočetku je to bila ljubav,ali kasnije više ni lj od ljubav sva ljubav i njegova i moja bila je heroin.
Ja sam počela da se lečim on je u međuvremenu otišao u zatvor,tamo se isto skinuo,ali kada je izašao iz zatvora počeo opet po starom,ja nisam tako da i pored toga što i sada neprođe dan da ne pomislim na njega jel on je bio moja prva ljubav i toliko smo dugo proveli zajedno,sam rekla i sebi i njemu da dalje ne može iako mi nimalo nije bilo sve jedno...to je bio najteži period mog života,mislim da bih i deset krizi lakše podnela nego to što sam morala razumom da presečem i kažem više ne može sad je stvarno gotovo.
Skoro 6 godina kako nismo zajedno,ja sam čista skoro 5,a on je i dalje zavisnik.
Tako da je taj moj suovisnički položaj završio na ovakav način.Jel jako je teško biti i živeti sa suovisnikom ma koliko da ga voliš....iskreno po meni je to gotovo ne moguće,ili nećete biti zajedno ili će i suovisnik postati ovisnik,trećeg nema.
Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: 1000 pitanja

Post by Pawa »

Hm... Tužna opet ja imam pitanje :roll: Kada vratiš film u nazad i kada iz sadašnje perspektive analiziraš sopstvena osećanja i ponašanje iz perioda početka vaše veze, da li misliš da si i sama možda već tada imala afiniteta prema drogama, a da toga nisi bila svesna? Da li je i to možda bio jedan od razloga za ulazak u vezu sa ovisnikom? Ako ti je teško ili ako ne želiš da pišeš o tome razumeću te, uz iskrene želje da i dalje ostaneš „čista“.
Možda sam previše radoznala, ali mislim da se svačiji život (pa i moj i ako se nikada nisam drogirala) može okrenuti u sekundi. S’toga mislim da je dobro, ako ništa drugo onda bar preventive radi, razmišljati o uzrocima i posledicama narkomanije. Znati prepoznati znakove ovisnosti. Naučiti prihvatiti na vreme realnost i kako se postaviti prema ovisniku. Suočiti se sa bolešću, sopstvenom ili vama drage osobe. Mislim da je ovaj forum sjajan jer omogućava da se dodje do informacija iz „prve ruke“ od vas koji ste na žalost sve to na svojoj koži osetili. U svakom slučaju, hvala na odgovoru.
Zanima me, da li mislite da je moguće da se veza sa ovisnikom započinje izmedju ostalog i iz sopstvene (podsvesne) želje za drogiranjem? Mislite li da ima i toga?
User avatar
NaughtyButNice***
Posts: 205
Joined: Fri Jun 05, 2009 12:25 pm

Re: 1000 pitanja

Post by NaughtyButNice*** »

Narvno da ima i toga..ali ima i dosta patologije (nesvesne i polusvesne).
Psiholozi i psihijatri ce ti taj fenomen suzavisnistva pokusati objasniti transgeneracijskom transmisijom ili u manjem broju slucajeva kolektivnim nesvesnim.
U sustini pretpostavka je ( u psihologiji skoro ni jedna teorija se ne moze uzeti kao fundamentalna ) da ce devojka,zena koja je u primarnoj porodici imala model nasilnog, zavisnog (alkoholizam , narkomanija itd) oca pa cak dedu ili starijeg brata u buducnosti traziti slicnog partnera...u vecini slucajeva je potvrdjena ova veza .
Polemika se vodi oko toga da li osoba koja se upusti u brak ili partnerski odnos sa „bolesnom“ osobom ima latentne oblike zavisnosti, ova premisa se pokazala kao tacna u 70% slucajeva, naime ukoliko nije doslo do „zajednicke“ zavisnosti ili prostije receno ukoliko se suzavisnik nije i sam navukao onda se ostanak u takvom disfunkcionalnom odnosu posmatra sa aspekta patologije u suzavisniku ...
Da ne davim, nekim suvoparnim prikazom teorija pokusacu da to objasnim kroz primer:
Recimo, moja majka je u braku sa ocem 31 godinu, on je agresivni alkoholicar (trasgeneracijski obrazac je preuzela od svog oca, mog dede koji je takodje bio alkoholicar) i pored toga sto je finansijski, stambeno nezavisna ona ostaje u braku iako trpi konstantno maltretiranje...patologija dolazi do izrazaja kad se sagleda koja je njena „dobit“ iz takvog braka...Ima je! Ona je dominantna, zena kontrolor kojoj muz posle svakog veceg pijanstva i sranja „ljubi guzicu“ moli je za oprostaj i da ga ne ostavlja. Ova njihova „igra“ zavisnika i suzavisnika ili kako u psihologiji nazivaju alkoholicara i suvog alkoholicara ma koliko bolesno izgledala oboma donosi nekakvu korist.
Njoj –ispunjenje potrebe da bude komadant i sa druge strane prikaz nje kao“zene mucenice“ pred drugim ljudima , njemu-patolosku potrebu za majkom koja ce se brinuti i prastati mu ...
..mogu da dodam da se iz tog njihovog disfunkcionalnog odnosa-igre izrodio jos jedan disfunkcionalni clan drustav-JA...ako analiziram svoju ljubavnu biografiju naci cu mnogo muskaraca slicnih mom ocu ...ili preciznije receno mojim nesvesnim prohtevima jer zavisnicka sklonost (bar po recima mojih psihijatra) ima malih genetskih osnova u sustini ona predstavlja onu drugu stranu transgeneracijskog transmitovanja-odnosno ugledanje na zavisnika/suzavisnika (roditelja) idealizovanje i dovodjenje sebe u istu ulogu...to se dalje oslikalo i na moj izbor partnera – manji broj njih je imao zavisnicki staz , mojoj patoloskoj slici vise je odgovarao neki strejter kome cu biti centar sveta...dakle neko ko vise slici mojoj majci...i tako sam nasla B. Koji je potpuno preuzeo ulogu pasivnog ili suvog zavisnika (ponavlja se nauceni obrazac ponasanja ili ona patoloska igra mojih roditelja i kod nas dvoje , u ovoj podeli uloga ja imam ulogu mog oca a on ponasanje moje majke) Ovakav odnos trajao je prvih 5godina veze da bi on „odlucio“ da mu je „dosta“ i poceo i sam da se drogira...tada je na scenu dosla igra dva zavisnika i sva cimanja koja takav odnos donosi, to je trajalo i trajalo...pa do pre 2 godine kada se B. skinuo i nastavio da me vuce sve dok se i ja nisam ocistila...Eto poslednjih godinu i koji mesec vise skoro pa da se ne podnosimo, psihijatar nam kaze da je osnovni razlog u tome sto smo godima igrali ustaljenu bolesnu igru, i sada kada smo oboje strejt onaj deo nase patoloske licnsti koji je u jednom momentu veze bio Kontrolor u drugom Zavisnik sada je ostao nezadovoljen i tako kljuca i ne da nam mira....
Uh, o ovom „fenomenu“ ima gomila primera u strucnoj literaturi.Malo sam konfuzno sve ovo nabacala ali valjda mozes da zakljucis obrazac ponasanja.
P.s ni jedan suzavisnik nece priznati (bar ne na pocetku terapije) da mu na neki bolesni nacin odgovara zivot sa zavisnikom i da podsvesno ni ne zeli da ovaj prestane sa zavisnoscu jer se onda umanjuje i potreba zavisnika za njim a i njegova patoloska potreba da „pomaze“ ostaje nezadovoljena.
Jos jedna potvrda u prilog ovoj teoriji je procenat razlaza i razvoda posle uspostavljanja duzeg apstinencionalnog staza...mahom su suzavisnici ti koji odlaze!
I da, vise je zena medju suzavisnicima (posebno kod nas ili u tradicionalnim drustvima jer moralne drustvene norme i dalje osudjuju vise zene zavisnike tako da one tu latentnu potrebu zadovljavaju kroz partnera), ali se broj muskaraca u toj ulozi iz godine u godinu sve vise povecava...
Takodje je bitno naglasiti da IMA IZUZETAKA iz svakog pravila pa i ovog...a kako si i sama rekla 1000pitanja-1000varijanti za odgovor ovo je samo jedna od prihvacenih teorija u savremenoj psihologiji koja je pokusala da ponudi odgovor koji tezi da sjedini veci broj varijanti i delimicno ga naucno dokazala...sta ce sutra neka nova posmatranja , istrazivanja i ispitivanja ponuditi ostaje nam da vidimo
sve sto je ljudsko nije mi strano
User avatar
NaughtyButNice***
Posts: 205
Joined: Fri Jun 05, 2009 12:25 pm

Re: 1000 pitanja

Post by NaughtyButNice*** »

zaboravih...pored velikodusne ponude objasnjenja odnosa zavisnik/suzavisnik od strane psiholoske nauke...postoji jos i ono verovanje ( meni mnogo draze) u sudbinu,karmu kako god...Cini mi se da ce se vecina, pa cak i moja mama sloziti da je ovo ipak bezbolnije objasnjenja...Nismo mi krivi, nemamo mi neku tamo patolosku strukturu licnosti niti nesvesne bolesne nagone to je tako Sudbina htela...
sve sto je ljudsko nije mi strano
User avatar
anfakabl
Posts: 898
Joined: Thu Jul 30, 2009 2:07 pm

Re: 1000 pitanja

Post by anfakabl »

Evo pitala sam sad dragog da elaborira na temu.
Kaže - tako je kako je, šta se sad tu ima filozofirat!
Zlato moje, svaka mu je Njegoševa hehehe

Što se tiče mog mišljenja, nije važno, nisam ni suovisnik niti se mogu postaviti u ulogu cure koja je čista pa se zaljubila u džankija.
Tek od kada se ne radim prikrade mi se ponekad pitanje kako i zašto je bio pored mene dok sam bila navučena. Tada je dovoljno da ga pogledam u oči i osetim bezgraničnu ljubav. Žao mi je, stidim se sebe, ali sada ga volim još više jer znam da poznaje i moju najružniju stranu a tu je.
Usudim se reći da me spasio.
all that I want is to play
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: 1000 pitanja

Post by AnAna_mo »

A ja to polovično mogu reći za svoga Sašu, još smo bili zajedno u sranjima.
On je sada skroz čist i koliko me je puta gurao i spasio, pa to nije normalno.
I neobičan je slučaj skroz, mnogi nam ne vjeruju da dvoje narkomana, od kojih je jedan čist a drugi na hepovima mogu biti zajedno bez droge. Ali kad se uvjere da je tako, sjebu se. Nije lako, ali mi je puno lakše nego da sam sama ili s nekim strejterom koji ne razumije moje promjene raspoloženja i slične pojave.
Potpis.
User avatar
anfakabl
Posts: 898
Joined: Thu Jul 30, 2009 2:07 pm

Re: 1000 pitanja

Post by anfakabl »

Imam drugaricu koja je 7 godina u priči. Pre 2,3 god. se počela zabavljati sa dečkom koji se isto radio.
Znaš već kakve su stvari prošli, da plačeš...On se skinuo u jednoj klinici prošle godine. Nije mi bilo jasno šta traži sa njom, pored zabrana da se viđaju i njenog dopanja. Čak smo nas dve pred njim vukle - on ništa, baš ništa. Kao da nas gleda kako rešavamo ukrštene reči.
Na mene je on uticao toliko pozitivno, dao mi dodatne snage, bio mi je jedna od prvih stepenica ka skidanju.
Međutim ona nije prestajala -ALI početkom ove godine je otišla na detox, ugradila implant, ok je sada, a on uz nju. Blistaju.
Tako sam srećna zbog toga, jer je stvarno volim, a morala sam je izbegavati jer nisam stena kao njen dečko.
Sada smo mirni, dobri, vidimo se kao normalni ljudi.
Svako ima svoju priču. Ne volim bilo kakvu kategorizaciju.
Ali skontala sam da mi i oni koji mi tupe, stoje nad glavom, mudruju, žele samo dobro. To prihvatim, ali ipak svako ima svoj stil, svoj način.
all that I want is to play
User avatar
Tužna
Posts: 613
Joined: Thu Apr 20, 2006 8:29 pm

Re: 1000 pitanja

Post by Tužna »

Pawa wrote:Hm... Tužna opet ja imam pitanje :roll: Kada vratiš film u nazad i kada iz sadašnje perspektive analiziraš sopstvena osećanja i ponašanje iz perioda početka vaše veze, da li misliš da si i sama možda već tada imala afiniteta prema drogama, a da toga nisi bila svesna? Da li je i to možda bio jedan od razloga za ulazak u vezu sa ovisnikom? Ako ti je teško ili ako ne želiš da pišeš o tome razumeću te, uz iskrene želje da i dalje ostaneš „čista“.
Možda sam previše radoznala, ali mislim da se svačiji život (pa i moj i ako se nikada nisam drogirala) može okrenuti u sekundi. S’toga mislim da je dobro, ako ništa drugo onda bar preventive radi, razmišljati o uzrocima i posledicama narkomanije. Znati prepoznati znakove ovisnosti. Naučiti prihvatiti na vreme realnost i kako se postaviti prema ovisniku. Suočiti se sa bolešću, sopstvenom ili vama drage osobe. Mislim da je ovaj forum sjajan jer omogućava da se dodje do informacija iz „prve ruke“ od vas koji ste na žalost sve to na svojoj koži osetili. U svakom slučaju, hvala na odgovoru.
Uh draga moja greška ja sam zaboravila da napomenem da ni on ni ja nismo bili ovisnici kada samo počeli da se zabavljamo,znači nikakvu vrstu bilo kog narkotika nismo uzimali,ali samo se kretali po društvu gde se to koristilo,i ja u početku ni sama nisam znala da je on uopšte uzimao nešto dok nisu počeli njegovi česti izostnci pa i ne dolaženje kući(pošto smo živeli zajedno)....i tu je počela moja sumnja da nešto nije u redu,više ja nisam izlazila sa njim ostajala sam kući dok je on i dalje izlazio.I jedan dan ko iz vedra neba on meni saopšti da uzima heroin i još na sve to da se bavi prodajom heroina,i tako je sve počelo,ja sam bila totalno ne upućena mada me u suštini to nikada nije ni zanimalo pa verovatno zbog toga nisam obraćala puno pažnje na to čime se on bavi......ali kako je vreme prolazilo i ja sama ostajala kući a kući je uvek na stolu stajao tanjir pun heroina,počeli su da dolaze i mušterije,svakodnevno,po ne znam ni ja koliko njih.Ja i dalje nisam puno marila za to.Par puta sam sa njim provela po ne znam ni ja koliko neprespavanih noći,dobijala tolike uvrede čak i batine što mu ne dam heroin,i uspela sam tih par puta da ga skinem sa heroina, ali pošto diluje i dalje posle nepunih par dana ponovo se navuče.
Onda sam počela još češće da ostajem sama jel smo se konstantno svađali pošto više nismo u istom svetu njegova ličnost se promenila više ništa nije bilo kao pre....i tog prokletog dana znam da je bio oktobar 99.godine sedim i gledam u taj tanjir koji je i dalje stajao stalno na stolu i pomislim u sebi daj da probam i ja to što je svima lepo.I eto probala sam i jako se zajebala..... :(
Pawa wrote: Zanima me, da li mislite da je moguće da se veza sa ovisnikom započinje izmedju ostalog i iz sopstvene (podsvesne) želje za drogiranjem? Mislite li da ima i toga?
Ne da je moguće nego ima dosta takvih slučajeva.....znam dosta devojaka sada već žena,koje su privlačili baš takvi momci.
AnAna_mo
Posts: 1637
Joined: Tue Aug 26, 2008 3:08 pm
Location: Mostar, BiH

Re: 1000 pitanja

Post by AnAna_mo »

Tužna wrote:
Pawa wrote: Zanima me, da li mislite da je moguće da se veza sa ovisnikom započinje izmedju ostalog i iz sopstvene (podsvesne) želje za drogiranjem? Mislite li da ima i toga?
Ne da je moguće nego ima dosta takvih slučajeva.....znam dosta devojaka sada već žena,koje su privlačili baš takvi momci.
Evo ja sam jedna od tih pametnih cura. Nakon sto sam probala sve mnoguće droge (osim horsa) koje su mi dosadile, htjela sam nešto novo. Ne nešto, jako sam dobro ja znala šta. I upoznam momka, kriminalca, narkomana i robijaša :roll: , našli se - i opa!
Jako, jako čest slučaj.
Potpis.
Post Reply