Kad se sjetim svoje prve apstinencijske krize, moram se složit s tobom.sanela wrote:Samo ću te ispraviti draga, heroin i rađenje NIJE POTREBA, to je NAČIN na koji zadovoljavamo svoje potrebe. A svi mi imamo sposobnost i mogućnost da učimo NOVE NAČINE... i to je nešto što je ohrabrujuće. Mada nije lako odustati od starih načina... treba puno volje za to.pepeljuga84 wrote: To ti dođe kao fiziološka potreba-moraš da se uradiš i gotovo...
Prvu krizu sam imao sa 6 mjeseci, kad je mama odlučila ili su odlučili a moja draga mama prihvatila da se vrati na posao. Bunio sam se i plakao danima odlučan u namjeri da ne prihvatim supstituciju tj. flašicu. Ali kako tu u životu često biva, mamina volja da nametne novi ili svoj način bila je jača. Poslje tvog posta @sanela, siguran sam da moja pobuna nije bila želja da se zadovolji glad, već nedostatak volje da naučim novi način. Sreća da sam bio mlad i imao urođenu volju i želju da učim nove načine. S ove vremenske distance dalo bi raspravljat o razlici u kvaliteti života na majčinom i kravljem mlijeku ali nema potrebe, ljubav prema sisi je ostala
U Islamu postoji mjesec posta, u kojem se posti tj. suzdržava od jela, pića, seksualnog odnosa, loših riječi i ponašanja od zore do zalaska sunca. Znači mjesec dana suzdržavanje od načina da zadovoljimo svoje potrebe. Mislim, između potrebe i načina postoji vrlo tanka linija, ista ona kao između budale i heroja. Kažu da se o ukusima ne raspravlja, zato neću, a upravu su ukusi ti na koje potrošimo najviše riječi.
Narkomani kao i svi ostali, traže pomoć onda kad ne znaju, mogu ili ne žele dalje.sanela wrote:U zadnje vrijeme se pitam da li je baš neophodno da narkoman dođe do dna prije nego što krene da se liječi, da traži pomoć?
Kad sam shvatio da je majčino mlijeko puno zdravije, samim tim i bolje od mlijeka drugih sisara te onih instant rješenja.sanela wrote:I ako jeste potrebno doći do dna, zanima me šta je bilo vaše "dno"?
Pozdrav!