Prvo da se zahvalim na dobrodoslici :-*A,sta da ti kazem...Tesim se,sve dok bez nekog velikog napada panike mogu bez hasisa da izdrzim i do 5 meseci,nije strasno.Sad,od mene i samo od mene zavisi da li cu se nekad zeznuti.Mnogo puta sam jako zelela da uzmem koks,gledala sam svog rodjaka kako to radi..Ali,nisam imala tu hrabrost,vagala sam i vagala-uvek je NE pobedilo.
A,imala sam strejt decka,stariji od mene bese 11 godina,patrijahalan,nema alkohola,a tek kad bi za hash znao...Ja sam to njemu iza ledja sve radila,u medjuvremenu....Za alkohol me je provaljivao,ali ovo drugo ne
Tako da,kad sam cula da se ozenio drugom,pre dva meseca,ja ispusim jedan dzok sama....Cinilo mi se da mi se blizi kraj,nisam osecala ni ruke ni noge,a srce kao da hoce da me izda
Oko desetak dana sam pusila cim bih osetila da me spusta,i to sama samcata.A najbedniji su oni koji sami duvaju.:/Mislila sam da nastavim tako,bolje nego ksalolom da se kljukam,bar ujutru mogu da ustanem za posao. Kako prespavati noc,kako nastaviti normalno da zivis? Za mene je to bio prvi veliki poraz u zivotu,prvi covek kog sam volela...neko,sa kim sam prvi put pravila planove za zivot...HTela sam njegovu decu...I sta onda? Ispade da sam ja bila samo jedna Srpkinja koju je mogao da drnda dok ga cedna i prava devojka sa moralom ceka tamo dole?
Boli ta spoznaja,osecas se manje vrednom.Ali,zivot MORA da se nastavi koliko toliko normalno,treba biti jaka,cak i ako ne verujes da ti to mozes,samo teraj nekako,guraj...Zakljucaj srce,nemoj da places..Nemoj previse da jadikujes drugima...Uh,jos uvek se tako u sebi tesim....
Opcinio me je ovaj forum,pogotovu prica one male angel sto je kao navodno umrla...Cini mi se,one emocije i sve to sto je pisala,ne moze biti izmisljotina,ali pojava njene sestre na forumu :rolleyes: