Re: BESPLATNO LECENJE NA KLINICI DR. VOROBJEV
Posted: Wed Sep 26, 2012 12:07 am
Kao prvo Kokos ako kazes da je potrebna enormno jaka volja da bi se skinuo znaci da nije nemoguce, vec upravo moguce uz pomoc te volje.
Drugo nije tacno da je covek vec slabic samim tim sto je postao narkoman, narkoman ili zavisnik verovala ti ili ne moze da postane svako i to je bolest koja se u civilizovanom svetu tretira kao i svaka druga bolest, i leci.
Zavisnik moze da se postane na mnogo nacina, ima ljudi koji su zbog teskih bolesti i bolova prinudjeni da piju lekove morfijumskog sastava te su lekari cak i svesni da pacijenta dovode u stanje zavisnosti.
Nakon cega ga i skidaju sa te terapije koja mu je stvorila zavisnost a koja mu je bila neophodna da se izbori sa jakim bolovima i problemima u datom trenutku.
Zavisnost se razvija relativno brzo, zavisi koji narkotik je u pitanju ali dovoljno je da covek bude nepazljiv i da se vec nakon kratkog vremenskog perioda suoci sa tim problemom, a pritom niti je slabic, niti je glup, niti je imao nameru da postane narkoman vec se radi o tome da covek kada dodje u dodir sa drogom misli da moze da kontrolise supstancu, pokazalo se da u vecini slucajeva covek nemoze da kontrolise supstancu vec supstanca pocne da kontrolise njega, odnosno dok se okrenes telo je vec postalo zavisno a samim tim i psiha.
Sto se tice porodice, prijatelja i okoline veoma je vazno ukljuciti njih u proces lecenja to je stub na kome stoje skoro sve svetske klinike koje se bave lecenjem narkomanije i izjaviti tako da je dzaba porodica, dzaba lekovi, je u najmanju ruku neozbiljno i zasnovano na cistoj proizvoljnosti osobe koja je suvoisnik sa nedovoljnim znanjem problema bolesti zavisnosti.
Sto se tice same volje, mnogi su verovali u sebe i svoju snagu i izgubili dragoceno vreme umesto da su se javili lekaru odmah cim su dosli u tesku sitaciju.
Jer oslanjati se na sopstvenu snagu treba ali kada se za to stvore uslovi i kada se pacijent prvo detoksikuje i izleci-skine fizicki, zatim pocne sa terapijama i nakon mnogo razgovora sa psihijatrima, psiholozima i drugim strucnim licima., gde se ukljucuje i saradnik odnosno porodica ili vec koga pacijent ima.
Taj momenat volje je neizbezan i on traje veoma dugo i nakon skidanja i fizickog izlecenja i zahteva korenitu promenu ponasanja, navika i sama licnost dozivljava jednu transformaciju.
E sad niti su svi ljudi isti niti su droge iste, i nije isto biti na kristal metu i na heroinu ili kokainu i nije isti ni nacin lecenja.
Od toga zavisi i taj crv ili ta zelja i glad za drogom u glavi, on ne radi isto kod svakoga.
Ne odredjuju se svi ljudi isto prema tom problemu, nekom je potrebno vise volje i napora a nekom manje.
I na kraju zavisnost je veoma kompleksna bolest i bilo bi dobro kada bi moglo da se kaze to zavisi samo od tvoje volje i nije ti potrebno nista vise. Da je tako to uopste nebi bila teska problematika kao sto jeste, vec bi se ljudi jednostavno skidali i odricali uz pomoc volje i karaktera.
Volja za promenom je neophodna, najvise zavisi od pacijenta ali zbog tezine bolesti ide se nekim redom i prvo se ukljucuje neophodna medicinska terapija, zatim se ukljucuje i psiholoski momenat i socijalni itd.
Najgore je ako lice koje nije strucno donosi odluke misleci da je to lagana stvar i utice na pacijenta bez konsultacija sa strucnim licima ubedjujuci ga da je to stvar samo njegove volje itd.
Jer volja je nesto sto je mozda i najveci problem kod jednog zavisnika, prvo treba raditi na tome da se uopste probudi i oslobodi zarobljena volja da bi covek mogao uz pomoc nje da se leci i da napreduje u daljem izlecenju.
Drugo nije tacno da je covek vec slabic samim tim sto je postao narkoman, narkoman ili zavisnik verovala ti ili ne moze da postane svako i to je bolest koja se u civilizovanom svetu tretira kao i svaka druga bolest, i leci.
Zavisnik moze da se postane na mnogo nacina, ima ljudi koji su zbog teskih bolesti i bolova prinudjeni da piju lekove morfijumskog sastava te su lekari cak i svesni da pacijenta dovode u stanje zavisnosti.
Nakon cega ga i skidaju sa te terapije koja mu je stvorila zavisnost a koja mu je bila neophodna da se izbori sa jakim bolovima i problemima u datom trenutku.
Zavisnost se razvija relativno brzo, zavisi koji narkotik je u pitanju ali dovoljno je da covek bude nepazljiv i da se vec nakon kratkog vremenskog perioda suoci sa tim problemom, a pritom niti je slabic, niti je glup, niti je imao nameru da postane narkoman vec se radi o tome da covek kada dodje u dodir sa drogom misli da moze da kontrolise supstancu, pokazalo se da u vecini slucajeva covek nemoze da kontrolise supstancu vec supstanca pocne da kontrolise njega, odnosno dok se okrenes telo je vec postalo zavisno a samim tim i psiha.
Sto se tice porodice, prijatelja i okoline veoma je vazno ukljuciti njih u proces lecenja to je stub na kome stoje skoro sve svetske klinike koje se bave lecenjem narkomanije i izjaviti tako da je dzaba porodica, dzaba lekovi, je u najmanju ruku neozbiljno i zasnovano na cistoj proizvoljnosti osobe koja je suvoisnik sa nedovoljnim znanjem problema bolesti zavisnosti.
Sto se tice same volje, mnogi su verovali u sebe i svoju snagu i izgubili dragoceno vreme umesto da su se javili lekaru odmah cim su dosli u tesku sitaciju.
Jer oslanjati se na sopstvenu snagu treba ali kada se za to stvore uslovi i kada se pacijent prvo detoksikuje i izleci-skine fizicki, zatim pocne sa terapijama i nakon mnogo razgovora sa psihijatrima, psiholozima i drugim strucnim licima., gde se ukljucuje i saradnik odnosno porodica ili vec koga pacijent ima.
Taj momenat volje je neizbezan i on traje veoma dugo i nakon skidanja i fizickog izlecenja i zahteva korenitu promenu ponasanja, navika i sama licnost dozivljava jednu transformaciju.
E sad niti su svi ljudi isti niti su droge iste, i nije isto biti na kristal metu i na heroinu ili kokainu i nije isti ni nacin lecenja.
Od toga zavisi i taj crv ili ta zelja i glad za drogom u glavi, on ne radi isto kod svakoga.
Ne odredjuju se svi ljudi isto prema tom problemu, nekom je potrebno vise volje i napora a nekom manje.
I na kraju zavisnost je veoma kompleksna bolest i bilo bi dobro kada bi moglo da se kaze to zavisi samo od tvoje volje i nije ti potrebno nista vise. Da je tako to uopste nebi bila teska problematika kao sto jeste, vec bi se ljudi jednostavno skidali i odricali uz pomoc volje i karaktera.
Volja za promenom je neophodna, najvise zavisi od pacijenta ali zbog tezine bolesti ide se nekim redom i prvo se ukljucuje neophodna medicinska terapija, zatim se ukljucuje i psiholoski momenat i socijalni itd.
Najgore je ako lice koje nije strucno donosi odluke misleci da je to lagana stvar i utice na pacijenta bez konsultacija sa strucnim licima ubedjujuci ga da je to stvar samo njegove volje itd.
Jer volja je nesto sto je mozda i najveci problem kod jednog zavisnika, prvo treba raditi na tome da se uopste probudi i oslobodi zarobljena volja da bi covek mogao uz pomoc nje da se leci i da napreduje u daljem izlecenju.