Kulturno umjetnicko drustvo auto put bratstvo i nejedinstvo

[licaninsasela]

https://youtu.be/cE-inYD9VCk

[licaninsasela]

https://youtu.be/bw25XlDWwnk

[licaninsasela]

https://youtu.be/nOaRP2sYgmU

[licaninsasela]

https://youtu.be/OnyY44hssso

[licaninsasela]

Išao čovjek ulicom, putem, stazom svog života. Nosio na leđima sto križeva, ali i u srcu sto ljepota. Nosio bremena, utege, neprospavane noći, neuzvraćene usluge, ljubavi, bezbrojne samotne dane i besane tjedne.
Išao on tako kroz gradove, kroz sela, preko brda, kroz doline, kroz oluje i kroz pakao sunca, Išao, hodao, nosio, trpio, krvario, sam u noći hladnoj plakao, kad nikog nigdje nije bilo u samoći jecao.
Al išao je sutra dalje. Jutro ga je vuklo u korake nove. Nije stao. Suze bi obrisao i svoje križeve ponovno podigao.
I onda, jednog dana, u sumraku, klecnuše mu koljena pod svim teretom. I pade on pod Hrast, samotni Hrast na livadi. I ostade sjediti nemajući više snage ni volje. Padoše pored njega i svi križevi, sva bremena, svi utezi, sve žalosti i brige. Ostade sam u ništavilu ispod Hrasta.
I tada, sleti na Hrastovu granu mala ptica, pogleda u njega, nagne glavu, zatreperi očima, u sumraku, dok se sunce žarilo na obzorju.
I kaže mu: Vidjela sam ljude, svakakve ljude, životinje, prirodu i svijet. Vidjela sam patnju, radost i bijes. Ali uvijek sam voljela let, voljela sam raširiti krila i vjetra uzet bijeg! I zašto ti Čovječe nosiš teret taj? Zašto si opterećen i sam? Zar ti Duša i Srce ne žele nešto drugo, doli da nosiš sve to tako dugo?
I čovjek se zamisli, a ptica na drvetu Hrastu, ostane i opet progovori;
Pogledaj mene, ja sam tako mala ptica, jedva stanem u tvoju ruku, pa ipak, letim, živim i borim se. Ne nosim tuđe križeve, bremena, utege, tuđe probleme...ja letim u svom smjeru, ja dugu preletim!
Ptica tada raširi krila, zatreperi njima i kaže Čovjeku pod Hrastom:
Nađi svoja krila Brate, raširi ih I poleti. Tada nećeš imati križeva ni utega nit bremena nit okova. Poleti, poleti i leti i oslobodi se...
I čovjek ostavi sve krizeve, utege, obmane, sva bremena i sve okove i ode...raširi krila i u nebu nestane.

[Viktor89]

Duga nema svoj početak i kraj. Ptica laže.
https://youtu.be/Gu2pVPWGYMQ

[licaninsasela]

Imaše čovjek kuću i zemlju ispod brda, ispod planine, pored potoka, imaše i vola i plug, šumu i lug. I radio čovjek godinama, orao, kopao, pljevio, sijao, sadio i vrijedan bio. Sam sa životinjama bio. Od jutra do mraka stajao nije. Sam pod nebom i pod suncem, kišom i snijegom. Sam kraj vatre, kraj ognja što grije i njega i životinje mu.
I imaše on za pojest, za popit, za životinje svoje nahranit. Nije im teško bilo. Sva živad nahranjena, napojena, svi zdravi i čili. Uvik mesa, mlijeka, sira, kruha. Uvik svi bili puna trbuha. Al čemu to sve?

Pitao se Čovjek koje je živio ispod brda, ispod planine, pored potoka.

Al patio on je, jer bijaše sam. Pokazivao nije to da ga muči što žene i djece ne imade. I što tužne noći oplakiva sam, tužna jutra, tužne dane, samotne trenutke uz misli neznane.
Za koga da krvare njegove ruke, njegove rane? Za koga da hrani i uzgaja vrt i živinu? Za koju ženu, za koju djecu, kad je sam?

Pitao se Čovjek koje je živio ispod brda, ispod planine, pored potoka.

Nema ni susjeda nit prijatelja. Život mu prošao kao sjena tijela kroz dan. Kamo da ide sad kad je već star i nemoćne su mu ruke i noge?

Pitao se Čovjek koje je živio ispod brda, ispod planine, pored potoka.

I pusti on životinje i uzme štap i hrane i krene na put.
I hodale mu noge dugo, kroz nepoznate pute, gazile staze i prečice ljute, ne posustajale i ne predale se, nego, naprijed, dalje.
I dođe on do planine nad kojom magla se vijori. Dođe on i gleda; dal' da se preda il da se bori? Srce mu mlado, borbe ga išće, al tijelo mu staro, kao balvan pade niče.
Al upre Starac svu svoju snagu, odupre se vjetru i snijegu, odupre se godinama i bolestima, i uzvere se niz planinu. Korak po korak, dah po dah, i dođe do vrha planine gdje vjetar brije snijegom, gdje nikoga nema, nit je ikad bilo, gdje samo tišina mira spava, gdje vidik puca na sve strane, gdje si sam, u tišini.... tamo je došao, i ostao.
Samo je tiho rekao: "Tu mi je mjesto."

Tamo je otisao Čovjek koje je živio ispod brda, ispod planine, pored potoka. Sam.
Zauvijek.

[licaninsasela]

Jutro jutro radni i neradni narode. Mi što dangubimo dobro dangubimo ovi šta rade nek rade i spremaju se na šljakicu.
https://youtu.be/4mwfcoXcybg

[licaninsasela]

https://youtu.be/j_aAemK8w5Q

[licaninsasela]

Da seljacina gradskoj djeci otvori vidike. Muzicke naravno. Naj istarski bend.
https://youtu.be/zhl7UQRwfeQ
Ko nezna kurijera je autobus.