Uloga očeva u životu

Ovaj forum može sadržavati informacije koje nisu u skladu sa misijom ovog foruma.

Moderator: sanela

Akkasha Come Back
Posts: 290
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

sanela wrote: Tue Feb 23, 2021 7:42 pm Eh da i ja kažem nešto na ovu temu... mogu i lično i profesionalno...
Lično, jedinica sam, tata mi je umro kad sam imala 6 godina i odrasla sam s mamom. Preživjela rat u Sarajevu. Za sve što sam postigla sama se izborila. Rodbina totalno nezainteresovana za mene. Mama i ja dva svijeta različita. Ona bi da se ja udam, imam 3 djece i muža koji će paziti mene, ali i nju, više u finansijskom smislu. :D Da ima zeta da je pazi. Ja, generalno, nemam nikakvu sliku braka i porodice iz djetinjstva. Koliko bih se htjela udati, toliko ne bih htjela žrtvovati sebe i svoju slobodu zbog nekoga, nečega što mi je poprilično apstraktno. Isto je kao u ovisnosti, čega se želimo odreći zarad nečeg što je za nas bolje, ali treba više u to uložiti....
Niko ne može biti kriv, više volim riječ odgovoran, za moje izbore nego ja. Da sam zapuštena i da ne radim i da sam u kući u depresiji i na tabletama jer sam sama, ne bi mi niko bio odgovoran nego ja sama. Da sam super uspješna, zgodna, skockana, da putujem, učim, zadovoljstvo tražim u zdravim odnosima s ljudima do kojih mi je stalo - opet niko mi za to ne bi bio odgovoran, nego ja sama. Mi smo ono što napravimo od života u okolnostima u kojima živimo. Ničije okolnosti nisu savršene. Da je teško izaći iz naučenih obrazaca ponašanja, jebeno je teško. Ali, neće nas niko izvući iz toga, nego mi sami.

Profesionalno, do ovisnosti dolazi usljed vanjskih faktora (od kojih je porodica ključna) i unutrašnjih faktora (nedostatak mehanizama nošenja s emocijama i problemima generalno, nisko samopouzdanje, strahovi, nesigurnosti, pogrešna uvjerenja, slabe socijalne vještine). Tako da je niz faktora koji doprinose nastanku ovisnosti. Ipak, ključna je naša volja šta ćemo napraviti od svog života. Hoće li neko umrijeti kao narkoman ili će se pokušati izvući iz tog svijeta. Za svaku promjenu je potrebno izaći iz svoje zone konfora i početi praviti prve korake po nepoznatom terenu, odreći se svega poznatog i biti dovoljno hrabar, jak i istrajan, čak i kad padneš, ustati i nastaviti koračati dalje. Svako sam za sebe, jer svi mi imamo svoje demone s kojima se trebamo sprijateljiti i ne dozvoliti im da nam kontrolišu život.

Licanine, iako ti riječi nisu uglancane, sa suštinom koju si napisao se slažem.
Dobar citat.
Ali kako se onda slažeš sa @licaninsasela kad si ti i lično i profesionalno rekla da su kao prvo bitne vanjske okolnosti a on poriče da je išta izvan nas samih bitno?
User avatar
sanela
Posts: 3866
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Uloga očeva u životu

Post by sanela »

Ja sam rekla da vanjske okolnosti utječu, ali je ključna naša volja i naš trud da u datim okolnostima uradimo najbolje što možemo.
User avatar
sanela
Posts: 3866
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Uloga očeva u životu

Post by sanela »

Za tebe bi bilo dobro da ideš na psihoterapiju kako bi pronašla vlastiti potencijal i pokrenula se u smjeru koji će ti omogućiti bolju kvalitetu života. Kažeš da nećeš da radiš za sitne pare, a od kojih para živiš? Od maminih? Ko je za to odgovoran? Ti? Tata? Mama? Sistem?
Akkasha Come Back
Posts: 290
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

sanela wrote: Tue Feb 23, 2021 8:03 pm Ja sam rekla da vanjske okolnosti utječu, ali je ključna naša volja i naš trud da u datim okolnostima uradimo najbolje što možemo.
Da, slažem se. Svi smo različiti. Na primer, nekom detetu je motivacija "Ti to možeš!" a nekome "Ti to ne možeš!" Pa u ovom drugom slučaju dete uloži sav trud ( i inat :lol: :!: ) i uspe baš kad mu kažu da ne može.
Akkasha Come Back
Posts: 290
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

sanela wrote: Tue Feb 23, 2021 8:05 pm Za tebe bi bilo dobro da ideš na psihoterapiju kako bi pronašla vlastiti potencijal i pokrenula se u smjeru koji će ti omogućiti bolju kvalitetu života. Kažeš da nećeš da radiš za sitne pare, a od kojih para živiš? Od maminih? Ko je za to odgovoran? Ti? Tata? Mama? Sistem?
Koju psihoterapiju, alo, Korona, pandemija...?
Drugo- kasno je SAD za psihoterapiju (45 godina, još malo i gotovo :lol: )
Živim od maminih para za šta je odgovoran tata :lol:

Inače ja ne radim od početka 2020 a ne ceo život.
Da si ti meni živa i zdrava, ja sam počela da rintam u III godini srednje škole i pisala sam već negde o tome, čak i kad sam počela da se drogiram u početku je bilo od plate. Konobarsko- šankerske.
Last edited by Akkasha Come Back on Tue Feb 23, 2021 8:22 pm, edited 1 time in total.
Akkasha Come Back
Posts: 290
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

A, da @sanela, zaboravila si da mi kažeš da sam kriva što sam seksualno zlostavljana sa 6 godina, verovatno sam sama to tražila zbog lakovanih cipelica.
User avatar
sanela
Posts: 3866
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Uloga očeva u životu

Post by sanela »

Akkasha Come Back wrote: Tue Feb 23, 2021 8:20 pm A, da @sanela, zaboravila si da mi kažeš da sam kriva što sam seksualno zlostavljana sa 6 godina, verovatno sam sama to tražila zbog lakovanih cipelica.
Ja nigdje nisam napisala da si ti za nešto kriva.
Drugo, vrlo dobro znaš da je za zlostavljanje uvijek kriv zlostavljač. A kako ćeš se ti iznijeti s tim iskustvom zavisi od tebe. Hoćeš li cijeli život biti žrtva ili ćeš biti borac i dokazivati se da si borac. Oba načina su krajnosti. Da bi se razriješilo traumatsko iskustvo potrebno je potražiti stručnu pomoć ljudi koji imaju iskustvo u radu s traumom.
User avatar
sanela
Posts: 3866
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Uloga očeva u životu

Post by sanela »

Akkasha Come Back wrote: Tue Feb 23, 2021 8:15 pm
sanela wrote: Tue Feb 23, 2021 8:05 pm Za tebe bi bilo dobro da ideš na psihoterapiju kako bi pronašla vlastiti potencijal i pokrenula se u smjeru koji će ti omogućiti bolju kvalitetu života. Kažeš da nećeš da radiš za sitne pare, a od kojih para živiš? Od maminih? Ko je za to odgovoran? Ti? Tata? Mama? Sistem?
Koju psihoterapiju, alo, Korona, pandemija...?
Drugo- kasno je SAD za psihoterapiju (45 godina, još malo i gotovo :lol: )
Živim od maminih para za šta je odgovoran tata :lol:

Inače ja ne radim od početka 2020 a ne ceo život.
Da si ti meni živa i zdrava, ja sam počela da rintam u III godini srednje škole i pisala sam već negde o tome, čak i kad sam počela da se drogiram u početku je bilo od plate. Konobarsko- šankerske.
Psihoterapija se sada radi i online.
Za psihoterapiju i prerađivanje traumatskih iskustva nikad nije kasno.
Ostalo neću komentarisati.
Akkasha Come Back
Posts: 290
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Uloga očeva u životu

Post by Akkasha Come Back »

Akkasha Come Back wrote: Mon Feb 22, 2021 9:55 pm Inače, svi smo mi žrtve "sistema".
Moji roditelji su "ta generacija" koja je naivno verovala da će se za njihovu decu "pobrinuti sistem" i da njihovo prisustvo i nije toliko neophodno.
Samo kažem.
Jer je ispalo da za sve krivim roditelje, a nije tako.
Moram da ponovim šta sam rekla, ovo.
licaninsasela
Posts: 2632
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Uloga očeva u životu

Post by licaninsasela »

sanela wrote: Tue Feb 23, 2021 7:42 pm Eh da i ja kažem nešto na ovu temu... mogu i lično i profesionalno...
Lično, jedinica sam, tata mi je umro kad sam imala 6 godina i odrasla sam s mamom. Preživjela rat u Sarajevu. Za sve što sam postigla sama se izborila. Rodbina totalno nezainteresovana za mene. Mama i ja dva svijeta različita. Ona bi da se ja udam, imam 3 djece i muža koji će paziti mene, ali i nju, više u finansijskom smislu. :D Da ima zeta da je pazi. Ja, generalno, nemam nikakvu sliku braka i porodice iz djetinjstva. Koliko bih se htjela udati, toliko ne bih htjela žrtvovati sebe i svoju slobodu zbog nekoga, nečega što mi je poprilično apstraktno. Isto je kao u ovisnosti, čega se želimo odreći zarad nečeg što je za nas bolje, ali treba više u to uložiti....
Niko ne može biti kriv, više volim riječ odgovoran, za moje izbore nego ja. Da sam zapuštena i da ne radim i da sam u kući u depresiji i na tabletama jer sam sama, ne bi mi niko bio odgovoran nego ja sama. Da sam super uspješna, zgodna, skockana, da putujem, učim, zadovoljstvo tražim u zdravim odnosima s ljudima do kojih mi je stalo - opet niko mi za to ne bi bio odgovoran, nego ja sama. Mi smo ono što napravimo od života u okolnostima u kojima živimo. Ničije okolnosti nisu savršene. Da je teško izaći iz naučenih obrazaca ponašanja, jebeno je teško. Ali, neće nas niko izvući iz toga, nego mi sami.

Profesionalno, do ovisnosti dolazi usljed vanjskih faktora (od kojih je porodica ključna) i unutrašnjih faktora (nedostatak mehanizama nošenja s emocijama i problemima generalno, nisko samopouzdanje, strahovi, nesigurnosti, pogrešna uvjerenja, slabe socijalne vještine). Tako da je niz faktora koji doprinose nastanku ovisnosti. Ipak, ključna je naša volja šta ćemo napraviti od svog života. Hoće li neko umrijeti kao narkoman ili će se pokušati izvući iz tog svijeta. Za svaku promjenu je potrebno izaći iz svoje zone konfora i početi praviti prve korake po nepoznatom terenu, odreći se svega poznatog i biti dovoljno hrabar, jak i istrajan, čak i kad padneš, ustati i nastaviti koračati dalje. Svako sam za sebe, jer svi mi imamo svoje demone s kojima se trebamo sprijateljiti i ne dozvoliti im da nam kontrolišu život.

Licanine, iako ti riječi nisu uglancane, sa suštinom koju si napisao se slažem.
Pa Sanela nisam ja bas toliko glup koliko izgleda. Ako sam nesto zajebo odna sam zajebo ja a ne prebacivat svoju jebenu situaciju na nekog treceg. Svi smo mi odrasli i tocno znamo sto radimo ok ili ne radimo. Meni je izuzetno zao sto je akasa sexualno zlostavljana kao dijete i sto je imala sjebanog oca, ali to nije sigurno razlog njenog sadasnjeg stagniranja u cetiri zida. Mislim ja to tako ne bi mogo nego bi grebo kako god znam i umijem da se iscupam iz cetiri zida jer zidovi ubijaju psihu. Uz terapiju koju pije a ne uzima heroin meni to izgleda kao da je njen zivot gotov. Ono imam45 godina i jebiga. Pa imam i ja godina pa se borim ko lav. Grijesim, povredujem drage ljude, pokusavam onda to popraviti ali necu da kukam dami je tesko. I meni je puno toga falilo u djetinjstvu ali ne mogu nikog okriviti za moje pizdarije, ovisnost, zatvor, komunu, pa opet pad, pa se dizi, pa se jebi, pa kurac palac. Ocu reci nema predaje. I sam sam kriv za svoje postupke kao i kad nesto dobro napravim. Meni je zao akasa ali ja te vidim kao jednu zenu koja se pomirila sa svojom sjebanom situacijom u cetiri zida sa majkom koja obavlja sve obveze a tebi je sad forum jedini prozor kroz koji gledas u svijet. Nije bas obecavajuce nazalost. Bez ljutnje. Slicno kao i ona mala sta je ostala bez klinca. Sve je uspila prozvati za svoju ovisnost a ona je najmanje kriva za nju. Takvim razmisljanjem ti neces nikad vise izaci iz cetiri zida a mala nikad nece dobiti kindera nazad jer ne kuzi da je ovisnica i da ovisnost nije prehlada koja se izlijeci za dva tjedna ili mjesec dana. Jebi ga. Nisam ja svetac da se razumijemo ali hocu samo reci da smo sami odgovorni za svoje postupke. Bili oni ok ili ne.
Post Reply