Forum za podršku u oporavku

izbrisano.

...

Nadam se da ces nastaviti s pisanjem!

Ovu priču sam krenula da pišem prije 9 godina, nazvala sam je kako sam je nazvala, a danas, iz ove perspektive, vidim da u naslovu nisam pogriješila. Samo što moja priča nije imala ni početak. Početak sam u nekom od svojih jutarnjih rastrojstava izbrisala.

Bilo kako bilo, odlučila sam polako, pokušati sebi, a možda i nekom od vas otkud ja tu gdje sam sada. Kad malo bolje pogledam, ne znam da li sam se i makela s mjesta, ali čini se da hodam. Danas ne znam da li ova priča ima kraj, možda danas stvari izgledaju malo ružičastije, a možda samo ja svijet gledam kroz ružičasta stakla - tako divan i nestvaran. Dosta se promjenilo u ovih devet godina. Ali ja se vraćam još malo unazad.

Ide priča...

Djetinjstvo mi je ostalo kao jedno od najbezbrižnijih perioda mog života. Znam zvuči patetično, ali patetika je ponekad i jedina istinita emocija koju osjećam. Drugo dijete u porodici, i poslednje, moji roditelji su često znali reći da su ih Bogovi prokleli pa eto imaju dvoje djece narkomana. Da, i moj brat ima isti problem kao i ja i možda zbog toga sam na sve moguće načine pokušala da sakrijem svoju ovisnost od mame i tate, da ih ne bi još više dotukla činjenicom da im je i drugo djete promašen slučaj. Zbog toga moja bolest je često ostala netretirana, snalazi se sama varijanta, bez podrške, bez ramena za plakanje, imala sam doduše svoje veze i zato sam oduvjek i ostala slijepo vođena tzv. ljubavlju koju osjećam prema divnim momcima koji su u istom ili gorem sranju nego ja. Ne znam, možda je ovo malo nepovezano, iako sam govorila da mi je snalaženje u vremenu jača strana, za razliku od prostora u kojem sam uvijek izgubljena. Htjela sam reći imala sam tri veze, jedna je završila smrću, druga zatvorom, a treća još uvijek traje...

Sinoć sam sebe uhvatila da zovem šemu, nešto se iskomplikovalo, nisam uspjela. Sad sam čista već 20ak dana. Od januara sam na on i off vezi za dopom. Od januara sam ko fol prošla bez krize. Od januara mi kao nisu potrebni donovi, heptanoni, suboxoni i slični suplementi da preguram dan bez fazona. Da li sam čista? Ne, ni blizu. Šema je sinoć rekla zovni u 12. Sad će tri. Još nisam zvala. Neću ni zvati. Nadam se samo da me neće on zvati da me podsjeti na ''dogovor''.

Možda je bolje da se ja vratim na bezbrižno djetinjstvo. Ili da počenem odmah od rata i kad se meni kao klinki u pubertetu sve nekako počelo okretati za 360 stepeni. Taj šugavi rat sam provela u gradu u kojem nije bilo direktnih borbenih dejstava, ali mi smo ga doživili na svoj način. Stari je bio na frontu, buraz u Beogradu, ja i mama pogrešne nacionalnosti kući. Dane sam provodila igrajući tenis i pikanjem lopte ispred zgrade. Negdje u to vrijeme moj brat je doživljavao svoje prve bliske susrete sa dopom, i tetka kod koje je inače boravio u BG-u je o tome ažurno obavještavala moje roditelje. Sjećam se da mi je mama u tom silnom strahu od tada uporno pokušavala utuviti u glavu: ''Sine meni možeš krvave ruke pokazati, samo se nemoj drogirati''. Ne znam, meni, jednoj klinki, pd prvog momenta kad sam čula riječ droga, to nije zvučalo opasno, već nešto interesantno, nešto što jedva čekam da probam. Odmah sam znala da čim budem u prilici to ću i uraditi. Ne znam zbog čega, da li zbog starijeg brata kao uzora ili prosto što ja volim reći: bila sam stara duša za koju ovaj svijet je jednostavno preobičan, meni je trebalo nešto izazovnije.
Bolje da sam skakala padobranom, bez padobrana....

Ha,jbg covece koliko je proslo i opet se varakas cista sam nisam bla bla...Privuklo me da napisem to sto si rekla uvijek me privlacilo,i mene uvijek kada sam imao 5 god,imao sam kasetu video o bijelom dugmetu prica i volio sam da je gledam,e sad svi klinci se naloze na Bregovica gitara i to,a ja sam se nalozio na Ipeta Ivandica samo zato sto je uhvacen sa drogom i sto se ubio zbog toga,to me oduvijek nekako privlacilo droga i to...ne znam sto al et...i privuklo me dugo sam bio na horsu...itd,vec sam isprico ovdje sta i kako...Jos apstiniram preko 6 mjeseci msm na subovima sam!!!!

sve ovakve price imaju kraj,ne brini doce kraj, sve zavisi kakav od tebe.

Piscies, piši, čekam nastavak... Sviđa mi se kako si počela, vrlo jasno, razumljivo i čitko. Pozdravljam te!

nepopravljiv wrote:sve ovakve price imaju kraj,ne brini doce kraj, sve zavisi kakav od tebe.

Ovo treba uokviriti i staviti na zid
Ozbiljno, ja hoću

odlicno je lujka i meni se svidja ..nadam se da ce ova mala nastaviti sa pricom...