POVEST MOG OCA(OBAVEZO PROCITATI)-OVO JE REALNOST

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
Nemke
Posts: 27
Joined: Tue Jul 18, 2006 2:39 am

POVEST MOG OCA(OBAVEZO PROCITATI)-OVO JE REALNOST

Post by Nemke »

Dakle moj otac,covek od 50 i kusur godina,Ostavljen od strane roditelja sa svojih 6 godina,sa stricem i njegovom porodicom.Ziveo je u jednoj sobi sa jos 6 ljudi,spavao na patosu,imao jedne cipele,kosulju,pantalone,hiljade puta krpljene.
Ostavljen sam sebi,ostavljen ulici i svim njenim porocima.
Zavrsio je zanat,otisao u vojsku sa 18,a zatim sa svojih 20 godina otisao u inostranstvo da radi ne znajuci rec nekog drugog jezika sem srpskog.
Prosao je kroz mnogo toga.Od klosarenja na ulici,pijanki i naravno droge.
Drogirao se 4 godine intenzivno sa marihuanom i hasisem,i radio,zabavljao se,i onda dobio zuticu.To ga je kako on kaze,nateralo da razmisli.U inostranstvu sam sa zuticom,svako ga je izbegavao jednog malogradjanskog Srbina,pomogli su mu rodjaci i pregurao je tu zivotnu krizu(eh da je bila samo jedna)i poceo nov zivot.
Ozenio se,zaradio para da sagradi kucu od 300 kvadrata,da odgaji decu,da zivi zivot,da otvori oci.Evo ga sad ziv i zdrav zna da radi sve.Od poravke automobila,do parnog grejanja,kuvanja,evo bas upravo sad sa njim zidam novi deo na kuci.
Zivot je bio okrutan prema njemu ali izvukao se.Cak je i studirao jedno vreme,ali naravno nedostajalo je uslova za ucenje posto je ziveo u jednoj sobi sa jos 6 ljudi.
Mnogo puta iskoriscen,omalovazan,udaran od najmilijih,ipak,ostao je na nogama.
Jednom je kako mi je rekao probao i heroin.To je bilo 80-tih godina.Neko na zurci doneo nesto novo,bacio na sto i rekao evo vam,to vam je heroin.Bilo je to nesto novo za njih,pojma nisu imali sta je.Probao je taj put,imao overdose(posto niko od njih nije znao koliko je dovoljno)i nikada vise ga nije uzeo.Taj put je 2 sata bio nesvestan sebe svojih postupaka,valjao se po podu,zapomagao za pomoc.Sutradan njegov najbolji drug je proziveo isto sto i on.Raskrstio je sa tim drustvom od kojih je vecina umrla(jedan skocio sa zgrade,jedan se ubio,treci umro od mozdane kapi....)
I evo njegovog zivotnog dela.Napisao ga je dok je radio u inostranstvu sa nekih 35 godina dok smo mi bili ovde.Nije pisac,masinski je tehnicar,ali mislim da je vredno citanja.


Kroz mene I moje kazivanje zeleo bih da se ljudi pronadju I otkriju ono sto je u njima neiskazano.
Osecam,ja sam veoma blizu oslobadjanju,zato odlazim da bih ti prisao.Dolazi trenutak zrenja kroz ono sto je proslo.Kroz moja iskusenja fizicka I psihicka.Dolaze tebi samo sto te ne dotaknu.
Toliko sam te trazio I toliko cekao,patio,I najzad nasao..
Da li sam zaista toliko blizu?Ili je samo jos jedno iskusenje kroz koje moram da prodjem?Dolazi mi ono sto do sada nisam mogao,a to je da se iskazem,napisem ono sto osecam.
Mucenicko moje zivljenje bilo je,samo zrenje,da ti pridjem I oslobodim se.
Pomozi mi ti kome se obracam I kroz moju zrtvu dosadasnju pokazi mi put kraja,da mogu pomoci onima koji to ne znaju.
Zasto smo toliko razliciti,zasto nemamo svi tu mogucnost samosvesti kroz pitanje ko smo,gde smo,gde smo osecanja nasa zakrzljala.Niknite I sazrite I svi cemo biti srecni.
Ne mogu docekati ni sacekati koliko te osecam da si tu,toliko blizu,oslobadjanje moje.Dolazim ti u susret svim svojim bicem,telom,duhom.
Sto sam umorniji I rastrzaniji,rastrojeniji,sto me vise bol razara ja sam ti blizi reko mog zivota.Da li ces mi omoguciti I podariti snage da zavrsim moj put isposnika I oslobodis iz mene ono sto treba da dodje,moje nadahnuce.Oh,koliko volim sto sam sam ovoga trenutka,samo ona,samoca,mi pruza ono sto zelim da ti kazem.Tolika pitanja,toliki odgovori,prolaze kroz mene.Kako ih shvatiti,postaviti u pravcu kroz koji treba da prodjemo?Nase radjanje,kao nagrada sve izabranih treba da nas usmeri ka pravom putu,ka vecnosti.Dobijanjem prava na zivot nije samo ziveti I istrositi,nego ga treba shvatiti,osetiti,moralno I duhovno ispostovati.
Samo takvi shvaticemo I uzivati u darovima zivota koje smo dobili.Bez tog saznanja o zivotu I tim vrednostima koji su u nama,koje nismo shvatili,zivot je samo prolaz I muka.
Pitam se zasto je toliko tesko pobrati darove zivota?Zar se celog zivota ne mogu pobuditi ti usnuli osecaji ka tebi,ka tome,biti covek.Biti covek je tako lako a ustvari toliko tesko.
Tesko je to sto vam je uskracena moc da znate,da osecate,da posedujete te darove koji su u vama.
Voleti,bit srecan,mirisati,davati,razumeti,ne biti pohlepan,gramziv,teziti ka lepom.I sve sto je oko nas I u nama znati voleti.Tu moc vi sami sebi uskracujete,misleci da je sve drugo to pravo,sve suprotno od onoga lepog je vama lepo.Niste ni svesni koliko gubite,koliko je vas zivot prazan.
Trgnite se,upitajte se gde ste,sta radite,ka cemu vas zivot ide I tezi?Pokusajte da zagvirite sa one druge strane u vama,zabranjene.Ne plasite se,samo okusite vase zivotne darove koji su vam dati I pocecete pravim putem saznanja da zivite I naci sustinu onoga za sta ste izabrani.Znacete I razumecete vase postojanje,opusteni I prepusteni onome sto ce biti.
Pri pomisli na ovaj trenutak u kom zivimo hvata me jeza,koliko nas malo ima onih koji osecaju zivot.Kako ta mala kap u okeanu da nadvlada tu silu I okrene se ka pravom putu istine.Nismo ni svesni kako nas prozdire ta velika neman I pokusava na svaki nacin staviti u svoju utrobu beznadja I pakla.Kako zeli da nam nametne I prisili nas na drugu stranu zivota.Njihova je sila I beznadje ogromna.Kako se odupreti I zaustaviti tu neman koja je svuda oko nas.Koji je nacin pokazati im pravi put I otvoriti im oci I pokrenuti skazaljke njihovog zivota u pravom smeru.
Jer ako se to ne desi vrlo brzo,plasim se da ce doci kraj u kome nece biti zivota,jer necemo znati da postojimo.Na svetu nece biti nicega sto ce nas moci praviti srecnim,jer necemo znati I umeti kako ga koristiti.Samo magla obavijace ovu Zemlju po kojoj ce tumarati nasa telesa,sudarajuci se u bezlicnom smislu postojanja.Kako kroz tu maglu provuci samo jednu nit svetlosti I pokazati da jos postoji Sunce,jer ono nam daje zivot,ako smo svesni da jos zivimo.
Pruzi ruku samo malo da te dotakne I obasja,dozvoli sebi malo te topline,mozda ce probuditi ono sto je duboko usnulo u tvom bicu,ono zbog cega si tu.A to je zivot.Okrenite se I pogledajte oko sebe.Da li jos uvek mozete da vidite da postoji nesto lepo?Da li ste videli da pored vas protice reka?Da li ste videli da pored vas postoji drvo,trava,ptice,cvece,brdo,sve ono sto je postojalo pre nego sto smo ga mi unistili.Prestanite da uzivate u vestackom,jer onda I vi sami takvi postajate,Zamenili smo vrednosti lepog.Jer prirodnu lepotu nista ne moze zameniti.Jer sve sto je vestacki napravljeno nije rodjeno,a samo radjanjem se stvara lepota.
Zato smo se I rodili sa ovom prirodom da bi je uzivali I da bi voleli I bili voljeni.Sve ostalo je samo fama koja nam zaklanja vidike I pravi pomracenje naseg uma.
BRAVO TATA!!!
User avatar
zvrky
Posts: 4075
Joined: Mon Jul 18, 2005 1:22 am
Location: Beograd

Post by zvrky »

=D>
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
User avatar
PoisonEve
Posts: 39
Joined: Sun Aug 20, 2006 10:56 am
Location: BGD

Post by PoisonEve »

Zaist je potresna prica mozda bas zato sto je realna...takvih je prica puno oko nas ali vecina ih je sa jednim istim, drugacijim zavrsetkom.
Tvoj otac je izuzetno hrabar covek, mozda bas zato sto ti je to sve ispricao a nije krio kao zmija noge,s to vecina roditelja radi.
Samo to je bilo drugo vreme. Ne, neopravdavam ni svoje ni tudje greske samo kazem da tada nije bilo ovako tesko kao sad.[/i]
BRAKE YOUR FERAS, LIVE YOUR DREAMS!
User avatar
Nemke
Posts: 27
Joined: Tue Jul 18, 2006 2:39 am

Post by Nemke »

Razmisljao sam u zadnje vreme,sto smo mi ovakvi,sto smo zavisni od “vestacke” srece,zasto ne mozemo da osetimo “pravu” srecu.Zasto?
Zato sto smo slabici.Ne zelim nikog prozivati,ako nekog prozivam,prozivam sebe,Ili barem se tako osecam.Ali to mi dolazi kao jedino resenje moje,a I ako vi smatrate vase dileme.Svi se ovde krijemo iza laznih imena,sa nekim laznim nickovim-a,niko nije dovoljno hrabar da kaze svoje pravo ime.Svi pricamo kako smo depresivni,napeti,razmisljamo o samoubistvu,neki su vidim vec I pokusavali.
I sta,onda odemo na neko lecenje,neko uspe neko ne.Ali razmisljam I mi koji se uspesno lecimo,govorimo kako smo preporodjeni,kako smo se latili svega toga.A sto je to tako,pa da nije zbog tog metadona,da nije zbog rivotrila,antidepresiva,ili vec kojekakvih drugih nazovi lekova.A u stvari ne radimo nista drugo nego se legalno drogiramo.
Cini mi se da stalno trazimo od drugih pomoc,da neko drugi razresi nas problem.Da li je to moguce?Naravno da ne.Samo mi to mozemo razresiti,samo ja,samo vi I niko drugi.
Pitam se kad bi pred nama stajala droga da li bi je gurnuli,ili uzeli.Znam,odbicete jednom,dvaput,a 101 put?Pitam se koji su nasi prijatelji,koji su nase ljubavi.Svi su oni isti kao mi.Svi su narkomani.Samo nas I oni privlace,samo se sa njima osecamo takoreci sigurno,shvaceni,potpuni.A to nije nista drugo nego varka.Kada bi bili bez nasih takozvanih “prijatelja”,momak I devojaka,osecali bi se polovicni,nedopunjeni.A gde je tu lek.Lek je da se razresimo svih njih.Kako I zasto?Pa kada mi zaista bili preporodjeni shvatili bi da ti ljudi grese,da smo mi gresili.Zelimo da im pomognemo?Da li je to moguce?Pa pre ce oni nas vratiti na stari put nego mi njih na novi,jer ponavljam,niko ne moze resiti to umesto nas,njih,samo ta osoba sama,ostalo je sve zavaravanje,bezuspesni pokusaji da se trgnemo I progledamo.
A sve je tu pored nas,na dohvat ruke,sva ta sreca koju trazimo,sva ta zadovoljstva.
Pa mi ni ne cenimo to sto smo dobili priliku da se rodimo,da zivimo,da uzivamo na pravi nacin.Svi bismo mi hteli neki zaobilazni put neku precicu do sebe.A sta bi bilo da smo rodjeni sa nekim nedostacima,bez ruke,bez noge,da smo slepi,da smo gluvi,da imamo neku neizlecivu bolest.Treba malo da se ugledamo na te ljude.Mi smo sami stvorili nasu bolest,a oni?Oni se bore,zele da zive,ma srecni su sto su tu,borci su.A mi,sta smo mi?Bolesnici smo mi u mozgu.Imamo najgori tumor.Nas same.Evo bas sam nasao savrsenu definiciju moje”bolesti”,anksioznosti:
“Anksioznost predstavlja nejasnu strepnju,strah bez ociglednog spoljneg povoda i uglavnom bez organizmickih
znakova (koji uobicajeno prate strah proizasao iz spoljne pretnje),potmuli trusovi koji dolaze iz same dubine licnosti. Ona je povremeni i privremeni pratilac coveka u njegovom odnosu sa realnoscu i tek u sklopu drugih poremecaja
moze predstavljati ozbiljniji simptom.Anksioznost na izvestan nacin predstavlja strah od sebe samog,od unutrasnjih, a ne od spoljasnjih
pretnji koje ga mogu samo isprovocirati”.
Oh Boze,kako su u pravu.A sve je tu,I to nebo I zvezde,I Sunce,I reka ,cvet,miris,ljubav.Sve nam je to stvoreno da bi uzivali,da bi bili srecni.A sta mi radimo,gazimo preko svega toga sto nam je dato.A taj cvet,tu reku ja I vi mozemo dodirnuti osetiti mozemo videti,cuti.Tu ljubav mozemo doziveti,sve nam je to dato,a mi,mi to bacamo,I uzivamo u takoreci istim stvarima samo u nasim sobama,na zurkama,nadrogirani.
Gledam svoje ruke,Boze koliko su prljave koliko su gresne,koliko me je sramota mene I mojih postupaka.
Svi mi zelimo srecu,ali odmah bezuslovno,cim puknemo prstima.A da li smo nekad pokusali biti strpljivi,istrajni,borbeni,samouvereni?A da li smo mi umeli da mislimo,da cekamo da postimo da bi dosli do tog naseg cilja.Postiti,misliti I cekati,to je moc,to je uspeh.to treba biti nasa snaga,nas oslonac.
Svi mi trebamo da odrastemo,nista drugo.Da pronadjemo sebe,da vidimo taj svet ispred nas I prihvatimo ga ovakav kakav jeste.Naravno svima je to tesko I jakim I slabim,I leprim I ruznim,I pametnim I glupim,svi imaju pravo da pogrese,da pokleknu,svako ima pravo da bude tuzan,da place.Ali ljudi jednom pogrese I shvate,a samo budale prave dvaput istu gresku,a magarci triput.
Gledajte na svoje greske,izvucite poruku iz njih,neka vas nacine jacim.Neka vas vase iskustvo vasa iskusenja nacine jacim,samosvesnijim.
Moramo odrasti,moramo preci iz detinjeg u pravi svet.
Ne zelim ni pomisljati na svoju decu?Tako bih voleo da jednog dana budem otac,da me moje dete pogleda,da mi se nasmesi,da ga dodirnem.A zar ja imam pravo nekog doneti na svet,zar imam pravo ja,vi da mu preneste nase grehove,nase ime,koje ce ga pratiti celog zivota,zar imamo za to pravo.Samo pomislite na njih,na vasu sadasnju ili buducu decu.
TRGNIMO SE,OTVORIMO OCI,PROGLEDAJMO!!!
Na svom telu I u svojoj dusi sam iskusio da mi je greh bio preko potreban,da naucim da volim svet,da ga ne uporedjujem sa nekakvim uobrazenim svetom svojih zelja,sa savrsenstvom kakvo sam zamislio,vec da ga pustim onakvog kakav jeste,I da mu rado pripadam
User avatar
PoisonEve
Posts: 39
Joined: Sun Aug 20, 2006 10:56 am
Location: BGD

Post by PoisonEve »

Jako je tesko...mene su nakomn svega skinuli izmedju ostalog i sa tih tableta. Sad primam minimalnu doza antipsihotika ainace sam skroz cista i ne bi verovao koliko se mnogo bolje osecam. Da, to je fizicki i jako je vazno. A iznutra se jos uvek borim ne da ne uzmem neku tezu gudru nego da ne pijem ni alkohol (jer ne mogu zbog lekova), borim se....
I najmanje raocaranje ili nervoza me vuce i svesna sam da ce mi biti tesko,ali bolje i sama da idem kroz to nego sa pogresnim ljudima...I USPECU! :)
BRAKE YOUR FERAS, LIVE YOUR DREAMS!
User avatar
Moonlight Hermit
Posts: 33
Joined: Sat Aug 05, 2006 5:53 pm
Location: House of Ptah..

Re: POVEST MOG OCA(OBAVEZO PROCITATI)-OVO JE REALNOST

Post by Moonlight Hermit »

Nemke wrote: BRAVO TATA!!!
Vala bash, bravo tata! Svaka mu chast. Tolika dubina prikazana jednostavnim rechima, bez mistifikacije.. Fenomenalno! :-D

Ovo je primer jakog choveka, sa obe noge na zemlji, koji je vremenom gubio bitke, ali je dobio rat!

Dok sam chitao ovo shto si kopirao u glavi mi se konstruisala slika jednog jako dragog mi prijatelja. Hvala ti.

A shto se veshtachke srecje tiche.. Pa, mnogo je lakshe pokoriti sintetichki raj, koji vremenom postaje realni pakao..

Uostalom, dosta ljudi je "navucheno", na razne stvari, a ono sam stavio pod navodnike iz razloga shto ne mislim na narkomane. Mi koji smo krenuli tim putem smo trazhili srecju, tj, menjali realnost tim metodama. Drugi opet tezhe ka "savrshenoj ljubavi", trecji jure karijeru, itd, itd. Ja ne gledam jednodimenzionalno niti crno-belo na stvari. Mene zanima dubina, mene zanima rezultat, nachin na koji je neko ostvario zheljeni cilj me ne zanima. Razumesh, nismo mi nishta loshiji od drugih zato shto smo trazhili ili trazhimo srecju i izlaz tako kako smo je trazhili ili trazhimo. Jednostavno, tada ili nismo znali za bolje, ili nismo zheleli bolje.
Chovek kada bude nauchio da svaki dan posmatra svet iznova i iznova, kada bude bio u miru sa sobom (i predsobljem :-D), e onda mozhe da se nazove istinski srecjnim.

Po chemu smo mi bolji od zhivotinja? Zhivotinje su u centru svog Ja, svog sopstva, dok smo mi ljudi tamo negde, malo dalje ili blizhe od periferije svoga JA.

Poklonik sam one teorije koja govori o tome da nam se sve deshava sa razlogom. Sve je onako kako treba da bude.

Stvarnost je subjektivna. U smislu dozhivljavanja/prozhivljavanja iste. Jedino je mozhemo promeniti tako shto cjemo promeniti sebe. Neko odavde ima kao signature onu fenomenalnu rechenicu od Gandija "budi promena koju zhelish da vidish u svetu".
This is happening for your pleasure, at your leisure, use your evil, when you want
User avatar
Jeca
Posts: 299
Joined: Fri Dec 09, 2005 7:03 am
Location: Srbija

Post by Jeca »

Bravo TATA!!! :lol: :supz: :smt023 =D>

A sto se tice VESTACKE SRECE. Pa sta drugo da kazem sem sto se slazem sa svime sto je gore navedeno.....
Svi mi smo rodjeni sa tim pravom, pravom na srecu, e sad, ko me jebe kad sam ja htela preko leba-pogace. Svako je krojac svoje sudbine a nemamo svi talenat da dobro sijemo (krojimo). I sada placamo za to ali i vecina nas dobila je drugu sansu, da svoj zivot preokrene. E nsad, pitanje je da li cemo tu sansu iskoristiti? Ja je jesam iskoristila! A Vi???
User avatar
Jeca
Posts: 299
Joined: Fri Dec 09, 2005 7:03 am
Location: Srbija

Post by Jeca »

Ja cu biti uskoro nekome dobra zena! Ja cu biti jednog dana jednom divnom andjelu naj mama! Ja cu biti uspesna i poslavna zena! Ja uzivam u malim stvarima kao sto su cvrkut ptica, suncan dan, rodjendan moje bake, kafa sa drugaricama, setnja psa.... Ali to nisu male stvari kako svi mi volimo da ih nazivamo, vec to je ono naj,naj...jer i posle svega, posle svih sranja to su jedina lepa secanja koja ostaju.
Vidi te li kako optimizam izbija iz mene? Da...jer ja ne kazem "Ja ZELIM", vec, "Ja CU". ...
User avatar
Nemke
Posts: 27
Joined: Tue Jul 18, 2006 2:39 am

Post by Nemke »

Ne znam,mozda sam bio malo grublji u ovom svom prethodnom postu?
Ali prosto sve mi sada izgleda tako jasno,sve sto mi je otac govorio,na sve greske na koje me je upozoravao,sve mi je jasno.Pa covek jednostavno procita njegovu ispovest i udari ga bas tamo gde treba.
Tako sam i ja do sad imao kako bih se izrazio dvojne prijatelje.
Imam sa jedne strane one prave prijatelje kojima nikad nisam ni rekao za drogu niti nista,mozda jesu malo povuceniji,prostiji,ali su uvek bili tu pored mene.
I naravno sa druge strane prijatelje vezane za drogu,koji su mi se cinili da mi vise razumeju da se bolje slazemo.Kako sam samo gresio.
I koliko puta mi je otac rekao lati se tog drustva,nema,kada rascistis sa drogom rascistis i sa njima.Nisam ga poslusao,a sada shvatam u pravu je.
Kakvi su to prijatelji?
Iako sam im rekao da sam pod terapijom,da sam zavrsio sa svim tim.A oni,secam se jedne scene mozda pre 3-4 meseca kada sam krenuo na zurku i naleteo na jednog od mojih "takozvanih" drugara,i ajmo zajedno na zurku ima on prevoz.Reko ajde bolje to nego autobus.I dok cekamo izvadi ti on dzoint.Zapali,pruzi mi,i ja kazem ne necu.A on navaljuje pa navaljuje pa hajde,samo malo,ma ajde sta ti je.Ja kazem necu i kraj(da sam bio pametniji pa da sam se odmah pokupio i otisao),popusi on tu buksnu,i dodju po nas.Sednemo unutra,lik pored mene komiran,gledam da li dise,ovaj napred,vozac,naduvan kao zmaj,suvozac,neki izubijani krele,i neka riba,koja cuti sve vreme.Stanemo negde na nekom parkingu na Cukarici,i eto ti oni izvadise 2 g speeda.Ovaj komirani se probudi iz mrtvih cim je cuo za speed.I opet ajde covece,ajde,a ja u zivotu speed nisam radio nitam sam tad imao nameru niti sad.Jednostavno kazem necu i tacka.Posmrcu oni to,i ajmo na zurku,a tamo moli me ovaj da mu pozajmim za jos speeda,a ja sta cu dobra dusa pa mu dadoh,ali mi je vratio posle pare to jeste.
Sledeci put opet ja naletim na istu ekipu,i ajmo u Bigz na trance,naravno ovaj drugar usput se navari,u sred autobusa zavrsi speed(za koji sam mu ponovo pozajmio pare),a u Bigzu katastrofa.Gledam one ljude,ma sve boli ona stvar,motaju na sred stola,ma svi nadrogirani,ja gledam i mislim "covece sta trazis ovde",svi iskrivljeni zenice im da ne pricam.
I onda dogovorim se ja sa nekim drugarima iz Novog Sada,dosta su stariji od mene,ali svideli su mi se.Mislim i inace Vojvodjani,kulturni,stalozeni hoce da ti pomognu,super su zaista,ali naravno,droga.
Pre toga sam na Timo Maasu sreo jednog od njih dvojice,koliko je samo propao bio za 6 meseci,ma tuga gledati,ja mu nesto pricam,on me jadnik ni ne cuje,ma ne moze da prica,sav iskrivljen.Uzme iz dzepa i stavi mi u ruku.Naravno ekser.Odem ja nazad izvadim ga nisam ga ni pogledao i bacim ga.
Posle dodjem kuci i jebeno ne mogu da prestanem da placem,koliko je samo covek propao,strasno,koliko mi je bilo zao.
I tako dodje DJ Rush,i ja se nadjem sa njima kod njih gajbi.
Tamo ceka pivo,odbijem ja to,ne zelim da krijem nista,kazem ne mogu pijem lekove,zavrsio sam ja sa tim.Izvade vutru,zaviju dva komada popuse oni,ja opet odbijem.
Odemo mi na zurku,ovaj jedan koji je skroz u autu nadje speed,i na sred sanka ga stavi,i vuce crte,nas trojica ga gledamo ne mozemo da verujemo,a on nas jos i zove "ajde ajde i vi",mi ga iskuliramo,i on negde nestane.I sanker poceo da vuce zajedno sa njim strasno.Proveo sam vreme sa ovom drugom dvojicom.
Bilo mi je drago sto sam ih ponovo video,ispricao sam se sa ovim "normalnijim",bas se slazemo,ma pravi ortaci.
I tako prolazilo vreme,alkohol nisam pio 4 meseca,eksere 10 meseci(osim jednog koji mi se desio pre 2 nedelje,pricao sam o tome na svojoj ispovesti),a vutru 5 meseci.
Ispricao sam vec kako se to desilo sa ekserom,i koliko sam se pokajao,ali ne znam prosto me udarilo to iskustvo pravo u glavu.
Znam nije mi tu mesto.
Ali sta je poenta znaci odbijo sam i ja x puta,ali eto omanuo sam jednom posle 9 meseci sa tim ekserom,a ne bih ga ni uradio,da nisam bio na toj zurci sa jednim drugarom koji je hteo da radi eksere to vece.
U svakom slucajiu tata je ponovo bio upravu,ako si se resio sveta droge,onda si se resio i tih ljudi iz njega.
Na svom telu I u svojoj dusi sam iskusio da mi je greh bio preko potreban,da naucim da volim svet,da ga ne uporedjujem sa nekakvim uobrazenim svetom svojih zelja,sa savrsenstvom kakvo sam zamislio,vec da ga pustim onakvog kakav jeste,I da mu rado pripadam
User avatar
Moonlight Hermit
Posts: 33
Joined: Sat Aug 05, 2006 5:53 pm
Location: House of Ptah..

Post by Moonlight Hermit »

Jeca wrote:Ja cu biti uskoro nekome dobra zena! Ja cu biti jednog dana jednom divnom andjelu naj mama! Ja cu biti uspesna i poslavna zena! Ja uzivam u malim stvarima kao sto su cvrkut ptica, suncan dan, rodjendan moje bake, kafa sa drugaricama, setnja psa.... Ali to nisu male stvari kako svi mi volimo da ih nazivamo, vec to je ono naj,naj...jer i posle svega, posle svih sranja to su jedina lepa secanja koja ostaju.
Vidi te li kako optimizam izbija iz mene? Da...jer ja ne kazem "Ja ZELIM", vec, "Ja CU". ...
Bravo Jeco :!:

Te "sitnice" zhivot znache. Mene toliko ume nekad da oraspolozhi kompozicija boja na nebu, da to normalno nije. Ja sam bash pisao na drugoj temi kako svaki put kad pijem nes/jakobs, pijem ga kao prvi put.. A to chinim i sa svime ostalim.

Nemke, dobro je shto se klonish toga.. Ja poslednji put kad sam zgutao eksere sam pojeo 15ak za veche, a moj poznanik 25.. I to shto ti nude gudru nije nishta novo. To cje se deshavati josh dugo vremena.. Ne znam kome se to ne deshava? Mada, mene je ta hemija uvek svashta-neshto smarala (sem lsd-a) i s njom sam se radio uglavnom u pauzama izmedju tezhih stvarchica :)

E da, a ovo shto se tiche tableta.. Pa meni je tezhe bilo da se skinem sa trodona/tramadola nego sa dopa. Valjda zato shto sam se fizichki na njega navukao jako rano..? Dodushe, skidao sam se na visokoj nadmorskoj visini u avgustu, tako da sam dosta lakshe podneo ludilo u mozgu i telu.
This is happening for your pleasure, at your leisure, use your evil, when you want
Post Reply