Moje agronomsko Bozje iskustvo sa konopljom

[B3]

Satanisti ovog sajta moju ispovijest koja dodje kao lijek, maknuli su odavde, a otrove svoje zadrzali zato ponavljam temu


Da bi čovjek bio agronom, ili drugo šta, on prvo mora biti čovjek. Toliko je teško naći čovjeka. Čovjek voli istinu i pravdu. Kompletan čovjek poznaje suštinu svih stvari. Čovjek dovršen poznaje svog Tvorca, stoga poznaje i sve stvoreno Njegovom rukom, stoga poznaje i konoplju.

Od svih stvari na zemlji koje je Bog stvorio, samo jedna stvar se odvrgla od svoje suštine i puta, i otišla ka zlu – to je čovjek. Mjerila su već određena, a novi iskvaren čovjek širi svoja lažna mjerila svijetom, i od crnog pravi bijelo, i obrnuto. Nažalost to je istina, i od mnogih ljudi, samo pojedini su probrani, i samo pojedini ne prihvataju sve stvari zdravim i gotovim, već se i pitaju o istini i suštini.

Sa konopljom sam se upoznao oko dvadesete godine. To je bilo iz trenda. U prvi mah njeno reagovanje i nisam zapazio, mislim na prvi okus. To je bilo u društvu, svi su to radili, i svi to rade. Svidjelo mi se pušenje konopljinih cvjetova. Imao sam probrano društvo, u stvari dovoljni su mi bili prijatelj ili dva, ali u početku nisam se ustručavao činiti to sa svakim i kad god je želja za tim, dakle za dobrom, a dobro nam je itekako potrebno. Tad to nisam krio, i šire u društvu se slobodno znalo, tko puši, a tko ne, i to je bilo slobodnije vrijeme, vrijeme ugaslosti socijalističkog režima, pri čemu je režim zla potom dolazio za njim. Bilo da bi tko drugi nabavio konoplje (grasa, trave...itd), ili sam se ja trudio da dođem do nje, kako bi tko nabavio tako smo se sastajali, uglavnom ja s jednim kolegom, a rijeđe u većem broju. U početku je to bilo zbog veselja, smijeha, novog viđenja i boljeg stanja. Krenulo je sve u vojsci dakle, mada sam i kao srednjoškolac prvi put probao, da bi se prenijelo i na fakultet, i dane studiranja. Upisao sam agronomski fakultet. Kad god bi bila prilika, ništa draže nije bilo, nego da netko od prijatelja potraži, ili dođe, i zapalimo našu lulu mira, uistinu mira, jer konoplja je biljka mira i ništa sa zlom nema, osim kroz čovjećja nedjela. Bio sam tada veoma društven, i nalazili smo se kad god smo mogli.

Obzirom da su mi dobre stvari opredjeljenje, i da sam imao potrebu za konopljom, jer mi je stvarala dobro, a budući da novaca za nju da kupujem nisam imao, to sam odlučio da zasadim, kako bih ubrao i imao. Mogu reći da sam sadio ukupno četiri godine, mada najistnitije bi bilo reći tri godine. Te prve godine, biljke koje sam prelio tečnim stajskim đubrivom, barem jedna od tih biljaka bila je i previše dobra, tako da su mi drugari dolazili ushičeni na vrata tražiti još, toliko je bila dobra, da kažu da takvo nikad nisu doživjeli, jer ih je stanje ushičenja držalo, sat, možda sat i pol, a možda i više, i to u posebnom stanja. Ali ta stanja danas su meni neozbiljna, ali nemojmo biti suviše strogi prema omladini. Dakle ja sam ubrao, osušio i pripremio konoplju za svoje potrebe i za prodaju, obzirom da nisam imao novca kao mlad čovjek za izlaske i trošenje, te sam na taj način podmirivao potrebe bivanja u životu, sa djevojkom i slično. Dakle prodavao sam konoplju u krugu prijatelja, i bližih poznatih drugova, recimo poznanika. U početku nisam bio na oprezu. Priča o meni se malo proširila. Čak sam uživao svoj status proizvođača kvalitetne konoplje. Pušilo se i dimilo na sve strane, ali ja sam i štedljiv, dakle pušilo se samo oko mene, jer nisam ni imao količninu za razbacivanje, a i čuvao sam se. Pušio sam svaki dan, bilo je dana i četiri puta na dan da sam uzeo, i tako je bilo i dan za danom, i tu nije bilo ništa loše, to je bio sastavni dio početničkog fakultetskog života, i ne samo fakultetskog, već i gradskog, privatnog, društvenog. Znao sam ulaziti među desetine ljudi i omamiti ih na zabavi svojim proizvodom.

Tada nakon nekog vremena, opazio sam bezrazložna povlačenja nekih ljudi i lažne priče o konoplji i zlo međunarodnog zakona koje je pritiskalo to sve. Počeo sam uviđati pokvarenost i zlobu ljudsku. Počeo sam osječati nesigurnost u svoje društvo. Imao sam razlog da se odstranjujem od društva, da se povlačim da učim i studiram. Međuljudski odnosi su me zaokupljali. Ostavljao sam se društva i povlačio. Vidio sam zlo u društvu, vidio sam da se u nikoga ne mogu pouzdati, vidio sam da bi me i najbolji prijatelj pod pritiskom policije izdao, tad sam vidio s kim imam posla i društvo sam ostavio, a ne konoplju, jer je društvo loše, a ne konoplja. Ali oni su pretpostavljali u svojim mislima, osječao sam kako ja i dalje pušim, dakle pušio sam aktivno recimo četiri godine.

Ja sam u tim godinama poznao riječ ljubav, a od rođenja sam istinit i pravedan. I zlo u društvu sam ostavio i pobjegao, zalupivši vrata svoje sobe, i pobjegavši od zlog društva. Vidio sam granicu za zadnju prodaju, i počeo sam se tada i obračati Bogu u brojnim problemima koji su me sustizali. Nipošto zarad pokvarenosti ljudi, nisam htio ostaviti konoplju, i tako sam nastavio živjeti sam sa Bogom i konopljom studirajući i samo studirajući, dan – noć, kako bih što pre studij završio. Konoplja se idealno uklapala u moj život, ali ne i ljudska zloba mojih prijatelja i poznanika, zbog kojih sam morao postepeno i ostavljati se konoplje, kako bih ostao u istini, jer nisam smio podleći i slagati, kad me upitaju na primjer o konoplji. Dakle morao sam ostaviti konoplju poradi svoje sigurnosti i istine. Mogu reći da je kad sam ostavio društvo, i sam kad sam konzumirao konoplju, da mi je to bilo idealno, daleko od pokvarenosti, počeo sam se posvečivati prirodi, hodati brdima, i planinama, poljima, šumama, nosajući pri tome knjige i učeći, redovno nosajući sveto pismo, obračajući se Bogu da me zaštiti od zlih ljudi koji mi oduzimaju pravo slobode i mira. Tako sam išao sam sa konopljom, a na kraju sam je morao ostaviti, poradi ljudi, dakle poradi svoje mirne savjesti, morao sam baciti sve, odnosno da izgleda kao da sam bacio, pri čemu laži na mom jeziku nije smjelo biti, i ja sam činio sve u tom pogledu, da pred svakim budem čist, a Bog zna istinu i dopušta mi dopustivo.

Ja smatram da sam drugu polovinu studija, odnosno dve trečine studija, perfektno studirao, kao nitko od studenata, jer imao sam razlog, bio sam poznavalac duše bilja, poznavao sam biljke u dušu, i živio u svijetu bilja, a ne ljudi. Totalno sam se osamio i živio godinama tako, bio je to svojevrsni i nadmonaški život, i dan danas je. Živio sam za svoje ciljeve.

Što se tiče količine konoplje koju sam ja uzgajao to nisu bile neke velike količine, do kilograma suve mase, dakle maksimum 14 biljaka, različitih habitusa. Ima u mojoj prići i drugih stvari, ali to je moja privatna stvar. Ja sam ostavivši društvo, počeo se obračati Bogu za pomoć od brojnih problema uzrokovanih pokvarenim društvom, a ne konopljom. Studirao sam po proplancima i okolnim uzvisinama, po prirodi učio, uz bilje i životinje, u svoja četiri zida. Odstranio sam se od društva i javnosti, prestao gledati TV, počeo sam slušati jednu posebnu radio stanicu na kojoj se vrti samo klasična muzika, i ta muzika me i uvela u novi svijet, Bahovi korali...do Hendla.

Dakle, društvo sam ostavio jer sam ga našao pokvarenim, a meni je trebalo čistine i svježeg vazduha. Divno mi je bilo pušiti i učiti, hodati prirodom. Radi konoplje svoj nauk sam obuhvatao suštinski više nego li itko, a od pokvarenih profesora i nije očekivati ništa, ali ima i pravih ljudi. Međutim vremenom sam konoplju morao ostaviti, jer sam je osječao kao svoju slabost, i da to od Boga dolazi i da Bog to traži. Dakle nisam ostavio svoju ''dragu'' zbog ljudi, odnosno pokvarenih ljudi, njih pokvarene sam prevazišao, koji mi oduzimaju pravo slobode i misli. Bog je bio veća ljubav. Boga sam našao. Bolju drogu sam našao, konoplja je bila put do Boga i konoplju sam ostavio.

Konoplja je pridonijela da zavolim prirodu i selo. Konoplja je ta koja čovjeku pokazuje suštinu. To je duhovna hrana, koju je Bog stvorio poradi duhovne ugode čovjeku, pored materijalne hrane. Ja je lično u životu više nikada ne moram probati, jer sam je i prevazišao, ali smatram da je ona za bolesne duhom lijek. Možda bih i volio je ponovo probati, kao duhovnu blagodat, ali ne u ovakvom neslobodnom i pokvarenom društvu. Možda to sa Bogom i učinim u nekoj osami, ali ni sa bilo kojim čovjekom, jer zlo je jače od čovjeka, i ne bira. Inaće o konoplji znaju svi, znaju i moji ukućani, oni se posebno nisu ni bunili kad su viđali moje posađene biljke. Kafana je izvor zla. Amerika je izvor zla.

Ja sam dakle našao Boga i Gospodstvo, i završio sam svoje duhovno sazrijevanje. Smatram da postoji mnogo Bogom dano duhovno bilje, ali eto koje je zabranjeno po meni i mom osječanju istine koja se ne čuje u javnosti, ali koja je u srcu i jasno je da je konoplja zabranjena ne iz razloga što netko brine za ljude, jer to je laž da iko brine za ikoga u ovom svjetu užasa kada milioni umiru od gladi, i kad se sloboda oduzima i ograničava pravo ljudima na samoopredjeljenje i vlastito mišljenje, već se ljudi truju navodnim ''stručnim'' zlokobnim mišljenjima, i to stimuliše američko društvo. Stoga konoplja je zabranjena protupravno iz profiterskih interesa pojedinaca i grupacija u americi. Slobodno se može reći da je to najveći priliv američkog budžeta – od prodaje droge. Najveća svjetska trgovina je trgovina drogom i zaključimo tko najviše zarađuje? Nije li interes zabraniti je svima, samo kako bi odabrani prodavali? – silnici i močnici.

Koliki je to samo gubitak, koliko je to samo ubijanje ljudskog duha i svijesti. To je Satanski posao. Čitav svijet su zatrovali, i nitko ne provjerava, a i tko se usudi reći što nasuprot a da ne osudi sebe kao crnu ovcu? Božje pravo je oduzeto, čovjećjim pravom.

Za mene je konoplja Božja i sveta biljka. Možda je i dobro da je zabranjena, možda je ona samo za probrane poput mene, možda ona nije za ološ ulice i sličnih, i kriminalaca na koje blagodetno dejstvo i ne može imati, jer je u korišćenju konoplje najvažnije ustrojstvo čovjeka, i njegov stav i moral i časnost. To je pravo društvo, a takvo društvo na zemlji je rijetko. To je društvo Božjih izabranika. Vjerujte mi da samo na takve konoplja djeluje svim srcem i pravo, a od nedozrelog ona će pokazati nedozrelog i neozbiljnog, ali čak i pokazati nedozrelom da ne bude nedozreo, ukoliko taj isti želi biti čovjek. Konoplja, približava čovjeka samome sebi i stvara suštinskog čovjeka. Tako dobra biljka i treba biti nedostupna pokvarenom naraštaju, ali ipak je dostupna, i čuvajte se i idite putem dobra, i sve svoje slabosti odpustite i budite borci istine i dobra u ovom okruženju nebrojenih iskušenja, i sve većih utvrđenja. Važno je znati da konoplja samo otvori čovjeka, i pokazuje drugima kakav je tko, ako je dakle tko lud, ona će to pokazati, ali će i pomagati, odatle izviru loše upotrebe koje govore na štetu konopljinog efekta. Ona je u svojoj biti mirna, povučena, sadržajna, jezgrovita i dovoljna. Ona je cvijeće jednog boljeg svijeta, kojeg rijetki prepoznaju, jer rijetki se pašu oružjem istine i pravde. Konoplja je mnogo više, nego li itko to naslučuje, a to se odabranima daje na znanje.

Hvala ti Bože Grade moj, na Tvojim darovima i svemu.