Jedna moja kriza

[Sagitarius]

Evo potaknut onim što sam pročitao,evo i mog dana.Fakat mislim da je dobro ove stvari pisat.

Spavam i sanjam da plivam u hladnom bazenu,ponestaje mi snage,tonem,gušim se.Nagli trzaj i i probudim se širom otvorenih očiju.Dišem kao manijak.Pogledom na jastuk vidim šta je bio moj bazen,jastuk je natopljen znojem.Pogledam na sat 11.30.Još je rano,dileri spavaju.Hladno je,12 mjesec,brzo će Božić.Polako me obuzima ona hladnoća iznutra,gora od polarne.Sinoć sam se dobro zabio,pa znam da još imam vremena.Vremena za šta?Za ubit se?I ta se opcija razmatra.Nakon sat vremena iz sjedećeg položaja ustajem,jer sam se sjetio da imam par vatica u boxu.Dobro je,bar neće bolit.Šema je daleko,nemam auto,morat ću busom,Pogled na novce u ladici me dodatno smiruje.Tko bi rekao da jedna obična novčanica tako smirujuće djeluje.Lagano mi se diže želudac,ne zabrinjavam se,poznat osjećaj.Biram zadnji poziv na mobu od sinoć.90% poziva i inače upućujem prema tom broju.Cura,vjerenica,žena?Neeee.Puno intimniji odnos.Broj od samoga Boga. Zvoni,zvoni ali ja sam uporan.Javlja se sneni glas:"Dođi za dva sata."ma šta dva sata,umrijet ću za dva sata.Ali Bogu se ne kontrira.Kažem samo OK,i prekidam vezu.Palim neku glazbu,nekakav house,gasim nakon 5min.Pepeljara je već puna.Sjedam za comp.,gasim ga nakon 10min.Razvaljen volim igrat Starcraft,sad nemam volje ni klikat mišem.Kalorifer me uporno pokušava zagrijat,bezuspješno,samo me jedna stvar može zagrijat.Bože,tek je pola sata prošlo.Nemam ni Apaurina,sinoć zadnje potrošio,da pojačam dop.Sinoć.Kao da je prošlo mjesec dana od sinoć.Kao da me tada bilo briga šta će bit danas,a svaki dan je skoro isto.
Prošlo je još sat vremena.Vrijeme je za polazak!Oblačim se kao da idem na Arktik,iako je vani i sunčano.U meni je sjeverni pol.Putem prema busu,zovem boga,i dogovor pada.Odmah mi je lakše.Vožnja busom traje vječno.Puno ljudi,idu s placa,Božični šoping,majke s djecom,mladi ljubavnici,bakice i djedice,a ja se stisnuo u kutu.Muka mi je od svih tih mirisa.
Grčim se,povraća mi se,ljudi se razmiču,gledaju me s žaljenjem.Ima nas toliko jankoza u mom gradu,da nas obični ljudi kuže kad nas vide.Ma jebe me se tko me gleda,još dvije stanice.Stanicu prije izlijećem iz busa,ruka mi preko usta punih želučane kiseline(kad sam zadnji put nešto jeo,a da nije čokolada,prošli tjedan?).Iza prvog drveta se izrigam.Govorim sebi:Smiri se,još malo.Sebi govorim?Odavno ja ne vladam sobom,nego H.,a jeben je to vladar kad ga razjariš.Ne popušta.Bog me čeka na dog. mjestu.Aj,bar nešto pozitivno,obično ja njega čekam,i po pola sata,njemu se ne žuri.Gleda me i govori:"Šta je,frka,a?".Ma samo ti se čini,promumljam više u sebi.Blizu je neboder,ima lift.Srećom sam sve ponio sa sobom,jer znam da ovakav ne mogu nazad.Put u jednom smjeru.Ulazim u lift,pritišćem STOP između dva kata,i spremam šut.Nakon 5 neuspješnih uboda po rukama,šut je već pun krvi.Hvata me panika,treskam gun,da se ne bi slučajno zgrušalo.Dole već ljudi lupaju.Ko ih jebe imaju drugi lift.Skidam gaće,stavljam veliku iglu,i rokam u desnu preponu,u već napravljenu ranu(uvijek na isto mjesto,da ne tražim dugo).Boli dok bodem kroz ranu,ali zar je to bitno.Izlazim na 7 katu iz lifta i spuštam se dole skalama da izbjegnem bijesne stanare u prizemlju.Dok sam ja dole,oni su već u liftu....A ja u raju.Do predvečer,ako ne nađem pare.A naći ću ih,uvijek ih nađem...

[dancer_with_crazy_pills]

hm,,,zvuci poznato