Ne znam kako dalje.

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Humanerror
Posts: 7
Joined: Wed Jan 27, 2021 9:37 am

Ne znam kako dalje.

Post by Humanerror »

Iskreno ne znam hoce li ovo netko procitati, ali eto, ne znam sta trazim, nista u biti ne trazim vec samo zelim nekome reci ,
jer nemam kome , mozda ce mi biti lakse, mozda nece.Ali imam potrebu da nekome kazem ono sto osjecam.
Puno puta sam u zivotu mislila da gore ne moze i da je to ono dno koje dotaknes.Ipak nekako bi se išćupala iz toga.
Sada se desila slicna stvar, ali sada ne vidim izlaz iz ove situacije.
Inace bivsa sam ovisnica jos uvjek na suboxonu eto, od svoje 17, ali u tih 12 godina, samo 3 sam bila na heroinu, ostalo na hepovima i onda subovima.
Jer Heroin takla nisam 8 godina.Svejedno nisam se uspjela skinuti sa suboxona, iako sam na jako maloj dozi ostala.
Kada pogledam svoj zivot mogu se sjetiti samo jednog perioda kada sam stvarno bila sretna.Drugih perioda nema.
Odrasla sam u domu, roditelji su me ostavili, moj brat je "puknuo" nakon 7 godina u zatvoru.
Upoznala sam decka, 2012., zaljubila se ko budala.Bili smo zajedno 6 godina.Koliko god sam se trudila da nam bude dobro,
nije valjalo.Umjesto hvala dobila bi samar.Nisu ni udarci bili toliko teski za trpjeti ,koliko psihicko maltretiranje.
A ja osjetljiviju osobu od sebe nisam upoznala.
On je imao problema sa alkoholom, kada bi se napio to je bio sasvim drugi covjek, onaj kojeg nikada ne bi pogledala a kamoli
pricala sa takvom osobom.Iskreno ne znam zasto sam to trpila, posto je to pitanje koje bi mnogi postavili.
Ne znam.Htjela sam da nekako funkcioniramo, jer kada nije bio pijan, nama je bilo dobro, voljela sam ga, znam da je i on mene.
Zeljela sam obitelj, i zeljela sam ljubav, zeljela sam samo biti sretna.
Vjerovatno jer te stvari nikada nisam imala.I nekako je pocelo opet funkcionirati normalno
Nakon svega desio se tren koji sam oduvjek htjela..Zatrudnjela sam, htjela sam to, on je govorio da i on zeli.
I uglavnom je bilo sve u redu.Rodila sam zdravog, predivnog decka i osjetila srecu koju nikada nisam prije.
Njegov tata je otisao raditi "gore" nakon nekog vremena, i opet krenuo po starom,
tada sam skupila snage da vise ne trpim njegove scene, jer nisam samo ja bila vise bitna.
Ja sam radila i bila sa svojim sinom.
Nisam ovisila o njegovim novcima koje bi znao poslati kada bi mu se dalo, a to je bilo skoro nikada.
Nakon sto sam izgubila taj posao, nasla sam drugi.Dok sam bila na bolovanju sve je krenulo sve gore i gore.
Ne znam jesam li to tada shvacala kao sada , kako nisam vidjela da ne radim dobro, nemam odgovora.
Mali se poceo tuci u vrticu, bacati po podu u trgovini, derati se dok smo doma.A ja bi se onda isto pocela derati na njega.
On je trazio moju paznju,a ja sam ga ignorirala.Umjesto da se igram s njime, on bi se sam igrao, ja bi sjedila na kompu i igrala igrice.
Zapustila sam svoje djete.Bila sam losa majka.Jer znam kad bi sjela sa njime i kada bi se igrali i pricalka mu , pjevala, mazila ga, on je bio sretan..
Srce mi se kida zbog toga.Svaki dan me ubijaju misli zasto sam bila takva, zasto se nisam vise igrala s njime,
zasto sam bila sebicna, zasto i zasto.Mrzim se radi toga.Ne mogu si dati odgovor, ne mogu opisati koliko se kajem radi toga.
Jer to sam shvatila kada su mi ga oduzeli.
Zbog kašnjenja u vrtić da dođem po njega jer sam zaspala i dosla sa jedva otvorenim ocima,
a spavala sam nikako jer sam eto počela i speed uzimati koji bi me drzao budnom
, jos sam stan zapustila,pa kada je socijalna dosla, na poziv ravnateljice zbog kasnjenja pola sata, imali su sto vidjeti, uz to i da ja ne spavam,
usput sumnja da sam na necemu, a ne samo na terapiji.I odlucili su ga uzeti.Mjesec dana su mi dali da nadem novi posao,
dovedem stan u red i otidem kod psihijatra za misljenje, i doktora zasto ne spavam posto nisam rekla da vucem speed naravno.
Na sudjenju su odredili godinu dana posto u tih mjesec nisam nista napravila.
Od tada je sve isto kao sto je bilo.Ja sam u teskoj depresiji, nemam nikoga,
nemam onih "prijatelja" od prije.Apsolutno sam sama i ne mogu se trgnuti.
Doslo je do toga da su mi struju iskopčali,
do toga da mog sina nisam vidjela dugo jer kad god pitam da ga vidim on je bolestan, ili nekako nesto njima iskrsne.,
tu sam pocela misliti da se to vec namjerno radi da me moje djete zaboravi.
Jedina stvar koja me drzi na ovome svjetu je pomisao da ga vise ne bi vidjela ako "odem".
Znam da me moj sin voli, znam da zna tko sam, bojim se da me ne zaboravi, bojim se da mi ga ne oduzmu zauvjek, a ne na godinu, dvije.
A mislim da ce se to desiti.I tesko mi je sto znam da je njemu bolje tamo di je ,nego sa mnom trenutno u ovoj situaciji.
Ali ja ne znam kako se izvuci iz ovoga.Svaki dan zivim , ne zivim nego prezivljavam,
i svaki dan je sve gori i gori.Ne vidim vise izlaz, ne nalazim snagu za boriti se vise.
Kao da sam potonula i ne mogu isplivati gore, nesto me vuce nazad.Ovakav zivot nema smisla, nemam kome reci,
nemam s kime pricati, sama sam ostala.Ne znam kako dalje.
Imam 29 godina i znam da bi svi rekli: Mlada si zivot je pred tobom, ali ja taj zivot vise ne vidim.
licaninsasela
Posts: 2632
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by licaninsasela »

Humanerror wrote: Wed Jan 27, 2021 12:02 pm Iskreno ne znam hoce li ovo netko procitati, ali eto, ne znam sta trazim, nista u biti ne trazim vec samo zelim nekome reci ,
jer nemam kome , mozda ce mi biti lakse, mozda nece.Ali imam potrebu da nekome kazem ono sto osjecam.
Puno puta sam u zivotu mislila da gore ne moze i da je to ono dno koje dotaknes.Ipak nekako bi se išćupala iz toga.
Sada se desila slicna stvar, ali sada ne vidim izlaz iz ove situacije.
Inace bivsa sam ovisnica jos uvjek na suboxonu eto, od svoje 17, ali u tih 12 godina, samo 3 sam bila na heroinu, ostalo na hepovima i onda subovima.
Jer Heroin takla nisam 8 godina.Svejedno nisam se uspjela skinuti sa suboxona, iako sam na jako maloj dozi ostala.
Kada pogledam svoj zivot mogu se sjetiti samo jednog perioda kada sam stvarno bila sretna.Drugih perioda nema.
Odrasla sam u domu, roditelji su me ostavili, moj brat je "puknuo" nakon 7 godina u zatvoru.
Upoznala sam decka, 2012., zaljubila se ko budala.Bili smo zajedno 6 godina.Koliko god sam se trudila da nam bude dobro,
nije valjalo.Umjesto hvala dobila bi samar.Nisu ni udarci bili toliko teski za trpjeti ,koliko psihicko maltretiranje.
A ja osjetljiviju osobu od sebe nisam upoznala.
On je imao problema sa alkoholom, kada bi se napio to je bio sasvim drugi covjek, onaj kojeg nikada ne bi pogledala a kamoli
pricala sa takvom osobom.Iskreno ne znam zasto sam to trpila, posto je to pitanje koje bi mnogi postavili.
Ne znam.Htjela sam da nekako funkcioniramo, jer kada nije bio pijan, nama je bilo dobro, voljela sam ga, znam da je i on mene.
Zeljela sam obitelj, i zeljela sam ljubav, zeljela sam samo biti sretna.
Vjerovatno jer te stvari nikada nisam imala.I nekako je pocelo opet funkcionirati normalno
Nakon svega desio se tren koji sam oduvjek htjela..Zatrudnjela sam, htjela sam to, on je govorio da i on zeli.
I uglavnom je bilo sve u redu.Rodila sam zdravog, predivnog decka i osjetila srecu koju nikada nisam prije.
Njegov tata je otisao raditi "gore" nakon nekog vremena, i opet krenuo po starom,
tada sam skupila snage da vise ne trpim njegove scene, jer nisam samo ja bila vise bitna.
Ja sam radila i bila sa svojim sinom.
Nisam ovisila o njegovim novcima koje bi znao poslati kada bi mu se dalo, a to je bilo skoro nikada.
Nakon sto sam izgubila taj posao, nasla sam drugi.Dok sam bila na bolovanju sve je krenulo sve gore i gore.
Ne znam jesam li to tada shvacala kao sada , kako nisam vidjela da ne radim dobro, nemam odgovora.
Mali se poceo tuci u vrticu, bacati po podu u trgovini, derati se dok smo doma.A ja bi se onda isto pocela derati na njega.
On je trazio moju paznju,a ja sam ga ignorirala.Umjesto da se igram s njime, on bi se sam igrao, ja bi sjedila na kompu i igrala igrice.
Zapustila sam svoje djete.Bila sam losa majka.Jer znam kad bi sjela sa njime i kada bi se igrali i pricalka mu , pjevala, mazila ga, on je bio sretan..
Srce mi se kida zbog toga.Svaki dan me ubijaju misli zasto sam bila takva, zasto se nisam vise igrala s njime,
zasto sam bila sebicna, zasto i zasto.Mrzim se radi toga.Ne mogu si dati odgovor, ne mogu opisati koliko se kajem radi toga.
Jer to sam shvatila kada su mi ga oduzeli.
Zbog kašnjenja u vrtić da dođem po njega jer sam zaspala i dosla sa jedva otvorenim ocima,
a spavala sam nikako jer sam eto počela i speed uzimati koji bi me drzao budnom
, jos sam stan zapustila,pa kada je socijalna dosla, na poziv ravnateljice zbog kasnjenja pola sata, imali su sto vidjeti, uz to i da ja ne spavam,
usput sumnja da sam na necemu, a ne samo na terapiji.I odlucili su ga uzeti.Mjesec dana su mi dali da nadem novi posao,
dovedem stan u red i otidem kod psihijatra za misljenje, i doktora zasto ne spavam posto nisam rekla da vucem speed naravno.
Na sudjenju su odredili godinu dana posto u tih mjesec nisam nista napravila.
Od tada je sve isto kao sto je bilo.Ja sam u teskoj depresiji, nemam nikoga,
nemam onih "prijatelja" od prije.Apsolutno sam sama i ne mogu se trgnuti.
Doslo je do toga da su mi struju iskopčali,
do toga da mog sina nisam vidjela dugo jer kad god pitam da ga vidim on je bolestan, ili nekako nesto njima iskrsne.,
tu sam pocela misliti da se to vec namjerno radi da me moje djete zaboravi.
Jedina stvar koja me drzi na ovome svjetu je pomisao da ga vise ne bi vidjela ako "odem".
Znam da me moj sin voli, znam da zna tko sam, bojim se da me ne zaboravi, bojim se da mi ga ne oduzmu zauvjek, a ne na godinu, dvije.
A mislim da ce se to desiti.I tesko mi je sto znam da je njemu bolje tamo di je ,nego sa mnom trenutno u ovoj situaciji.
Ali ja ne znam kako se izvuci iz ovoga.Svaki dan zivim , ne zivim nego prezivljavam,
i svaki dan je sve gori i gori.Ne vidim vise izlaz, ne nalazim snagu za boriti se vise.
Kao da sam potonula i ne mogu isplivati gore, nesto me vuce nazad.Ovakav zivot nema smisla, nemam kome reci,
nemam s kime pricati, sama sam ostala.Ne znam kako dalje.
Imam 29 godina i znam da bi svi rekli: Mlada si zivot je pred tobom, ali ja taj zivot vise ne vidim.
Evo zaokupirala si moju paznju. Jucer mi je meni draga osoba ispricala tvoju pricu i evo tek sad sam ju nasao. Ne mogu dokuciti koliko ti klinac ima godina al vrticka dob. Znaci od 2do 6.
Sto je mladi to bolje. Gle ovako. Prikrivanje uzimanja spida ili bilo cega drugog nece ti pomoci. Obitelj nemas. Znaci ti bi trebala koliko toliko se skockati i otici u sluzbu za socijalni rad. Tamo trazit savjetnika.savjetnika i svog doktora povezati ali to ide mislim automatizmom. Ali ako ne ide obavezno iz povezati. Znaci u dogovoru s njima se dotjeraj na prepisanoj terapiji i izrazi zelju daides u komunu. Ne mogu povezati iz koje si drzave. Po meni, ako ti je stalo da vratis sina ti bi trebala da odes u komunu. Po mogucnosti u komunu di je dozvoljeno da nakon odredenog napretka i vremena dobijes dijete nazad. Ili jednostavno da odradis u nekoj komuni koju.podrzava socijalna sluzba cijeli program. Drugog izbora nemas jer obitelj nemas nazalost. A 30 godina koliko.imas nije puno da sad provefes dvije tri godine u komuni i da izades ok van sposobna odgajati svoje dijete. Znaci tu sad ne prolazi prica dobar dan dobar dan. Ja sam ta i ta i dosla sam vidjeti ili odvesti tvoje dijete. To tako ne ide. Pod broj jedan. Otic kod doktora i objasniti situaciju, otici kod psihijatra i objasniti situaciju. Trece otici u socijalnu sluzbu i objasniti situaciju. Znaci da si ti sad jednostavno izgubljena i nemas podrsku obitelji niti ikog drugog i otvoreno pitati sta da napravis da ti se dijete vrati. Moras biti spremna da to nece biti postupak od par mjeseci nego od dvije do tri godine. Po meni to nije puno ako ce to biti ta stepenica di ces se rijesiti ovisnosti a zauzvrat ces dobiti povjetenje da ti drzava vrati dijete. Moras znati da je drzava jako spora u svemu tome, bar u hr, ali ti si ta koja mora grebati i rukama i nogama da ostvaris svoja prava. Naravno nemoj se zavaravati cinjenicom da ove iz socijalne mozes veslati i muljati kako hoces. Takoder morasbiti iskrena prema sebi i vidjeti sama sa sobom da li ti to mozes iznijeti sve sama na svojim ledima. Kazem sama si i jedinu pomoci prijateljstvo ces sad naci bas kod tih sluzbi koji su ti dijete uzeli. Znaci osobni doktor, psihijatar i socijalna sluzba i naravno komuna. E sad koja komuna ima djecu u programu ja mislim da u hr ima zajednica susret a sjediste imas u zagrebu i splitu. Nisam siguran dal ima jos negdje. Ali znam da su tamo sa mamama bila i djecica. Ne smijes si dati da potones. Svakome se tako sto moze dogoditi. I da su na terapiji i da briju po brzinama i da nemaju struje i daim je stan u rasulu. Vjeruj da je sve popravljivo. Jako tesko ili nikako sama. Upravo zato sta nemas podrsku obitelji koju nemas. Cak mozda odgajateljima u domu s kojima si ostala u dobrim odnosima popricat o svojoj situaciji. Samo budi iskrena jer je na kocki i tvoj zivot i zivot djeteta. Budi ustrajna i ako ovo veceras procitas vec sutra, jebiga klinac sutra, u ponedjeljak idi kod te tri cetiri persone koji ce ti tocno znati reci sta i kako. Nemoj ni slucajno ocajavat i brzati sa odlukama i budi spremna da ce ovo biti borba koja ce trajati dvije tri godine. Za te dvije tri godine ti ces stasati u ozbiljnu zenu i sta je najvaznije biti ces sposobna odgajati svoje dijete. Znaci tu sad vise nema instant rjesenja jer ti je dijete oduzeto. Potanko sa svima popricati i izabrati komunu di imas pravo da dijete bude s tobom a takvim komuna ima. Samo da sobom rascistiti dal si dovoljno jaka a ja vjerujem da jesi da to ajmo teci odradis kako treba. Samo ne pasti u beznade jer tada ktenu crne misli i nista dobro. Sta vise pricati otvoreno o svim svojim problemima i drzavu i ljude koji su ti privremeno oduzeli dijete ne gledati ka neprijatelje vec kao ljude koji zele pomoci i tebi i klincu. Nikome nije u cilju da ti zauvijek oduzme dijete ako ti pokazes volju da se zelis izlijeciti. Razmes sta ti hocu reci? Glavu gore i nije to tolika tragedija. I bolje da se sada to drsilo dok je mali jos mali nego da ti se desilo kad je vec veliki. Ako ti tteba kakav kontakt o komunama dat cu si truda i potraziti i istelefonirati sve moguce od talijanskih, spanjojskih do hrvatskih.. Samo hrabro i gore glavu. Domska djeca ni sama ne znaju koliku snagu posjeduju u odnosu na nas pod navodnike iz nerazorenih familija jer smo mi obicne pickice. Vjeruj mi da znam sta pricam djevojko kojoj eto ne mogu zapamtizti ni nadimak. Hrabro i glavu gore i puni baterije za ponedjeljak i jurisaj naprijed. Bez prekida terapije nego u takom stanju kakom jesi ali bez brzine.
licaninsasela
Posts: 2632
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by licaninsasela »

Humanerror wrote: Wed Jan 27, 2021 12:02 pm Iskreno ne znam hoce li ovo netko procitati, ali eto, ne znam sta trazim, nista u biti ne trazim vec samo zelim nekome reci ,
jer nemam kome , mozda ce mi biti lakse, mozda nece.Ali imam potrebu da nekome kazem ono sto osjecam.
Puno puta sam u zivotu mislila da gore ne moze i da je to ono dno koje dotaknes.Ipak nekako bi se išćupala iz toga.
Sada se desila slicna stvar, ali sada ne vidim izlaz iz ove situacije.
Inace bivsa sam ovisnica jos uvjek na suboxonu eto, od svoje 17, ali u tih 12 godina, samo 3 sam bila na heroinu, ostalo na hepovima i onda subovima.
Jer Heroin takla nisam 8 godina.Svejedno nisam se uspjela skinuti sa suboxona, iako sam na jako maloj dozi ostala.
Kada pogledam svoj zivot mogu se sjetiti samo jednog perioda kada sam stvarno bila sretna.Drugih perioda nema.
Odrasla sam u domu, roditelji su me ostavili, moj brat je "puknuo" nakon 7 godina u zatvoru.
Upoznala sam decka, 2012., zaljubila se ko budala.Bili smo zajedno 6 godina.Koliko god sam se trudila da nam bude dobro,
nije valjalo.Umjesto hvala dobila bi samar.Nisu ni udarci bili toliko teski za trpjeti ,koliko psihicko maltretiranje.
A ja osjetljiviju osobu od sebe nisam upoznala.
On je imao problema sa alkoholom, kada bi se napio to je bio sasvim drugi covjek, onaj kojeg nikada ne bi pogledala a kamoli
pricala sa takvom osobom.Iskreno ne znam zasto sam to trpila, posto je to pitanje koje bi mnogi postavili.
Ne znam.Htjela sam da nekako funkcioniramo, jer kada nije bio pijan, nama je bilo dobro, voljela sam ga, znam da je i on mene.
Zeljela sam obitelj, i zeljela sam ljubav, zeljela sam samo biti sretna.
Vjerovatno jer te stvari nikada nisam imala.I nekako je pocelo opet funkcionirati normalno
Nakon svega desio se tren koji sam oduvjek htjela..Zatrudnjela sam, htjela sam to, on je govorio da i on zeli.
I uglavnom je bilo sve u redu.Rodila sam zdravog, predivnog decka i osjetila srecu koju nikada nisam prije.
Njegov tata je otisao raditi "gore" nakon nekog vremena, i opet krenuo po starom,
tada sam skupila snage da vise ne trpim njegove scene, jer nisam samo ja bila vise bitna.
Ja sam radila i bila sa svojim sinom.
Nisam ovisila o njegovim novcima koje bi znao poslati kada bi mu se dalo, a to je bilo skoro nikada.
Nakon sto sam izgubila taj posao, nasla sam drugi.Dok sam bila na bolovanju sve je krenulo sve gore i gore.
Ne znam jesam li to tada shvacala kao sada , kako nisam vidjela da ne radim dobro, nemam odgovora.
Mali se poceo tuci u vrticu, bacati po podu u trgovini, derati se dok smo doma.A ja bi se onda isto pocela derati na njega.
On je trazio moju paznju,a ja sam ga ignorirala.Umjesto da se igram s njime, on bi se sam igrao, ja bi sjedila na kompu i igrala igrice.
Zapustila sam svoje djete.Bila sam losa majka.Jer znam kad bi sjela sa njime i kada bi se igrali i pricalka mu , pjevala, mazila ga, on je bio sretan..
Srce mi se kida zbog toga.Svaki dan me ubijaju misli zasto sam bila takva, zasto se nisam vise igrala s njime,
zasto sam bila sebicna, zasto i zasto.Mrzim se radi toga.Ne mogu si dati odgovor, ne mogu opisati koliko se kajem radi toga.
Jer to sam shvatila kada su mi ga oduzeli.
Zbog kašnjenja u vrtić da dođem po njega jer sam zaspala i dosla sa jedva otvorenim ocima,
a spavala sam nikako jer sam eto počela i speed uzimati koji bi me drzao budnom
, jos sam stan zapustila,pa kada je socijalna dosla, na poziv ravnateljice zbog kasnjenja pola sata, imali su sto vidjeti, uz to i da ja ne spavam,
usput sumnja da sam na necemu, a ne samo na terapiji.I odlucili su ga uzeti.Mjesec dana su mi dali da nadem novi posao,
dovedem stan u red i otidem kod psihijatra za misljenje, i doktora zasto ne spavam posto nisam rekla da vucem speed naravno.
Na sudjenju su odredili godinu dana posto u tih mjesec nisam nista napravila.
Od tada je sve isto kao sto je bilo.Ja sam u teskoj depresiji, nemam nikoga,
nemam onih "prijatelja" od prije.Apsolutno sam sama i ne mogu se trgnuti.
Doslo je do toga da su mi struju iskopčali,
do toga da mog sina nisam vidjela dugo jer kad god pitam da ga vidim on je bolestan, ili nekako nesto njima iskrsne.,
tu sam pocela misliti da se to vec namjerno radi da me moje djete zaboravi.
Jedina stvar koja me drzi na ovome svjetu je pomisao da ga vise ne bi vidjela ako "odem".
Znam da me moj sin voli, znam da zna tko sam, bojim se da me ne zaboravi, bojim se da mi ga ne oduzmu zauvjek, a ne na godinu, dvije.
A mislim da ce se to desiti.I tesko mi je sto znam da je njemu bolje tamo di je ,nego sa mnom trenutno u ovoj situaciji.
Ali ja ne znam kako se izvuci iz ovoga.Svaki dan zivim , ne zivim nego prezivljavam,
i svaki dan je sve gori i gori.Ne vidim vise izlaz, ne nalazim snagu za boriti se vise.
Kao da sam potonula i ne mogu isplivati gore, nesto me vuce nazad.Ovakav zivot nema smisla, nemam kome reci,
nemam s kime pricati, sama sam ostala.Ne znam kako dalje.
Imam 29 godina i znam da bi svi rekli: Mlada si zivot je pred tobom, ali ja taj zivot vise ne vidim.
Izuzetno mi je krivo mlada djevojko sto si ovo smogla snage napisati i onda jednostavno zaboraviti da ovaj svoj apel u pomoc. Ne bi mi bilo drago da nesto ruzno u novinama procitam pigotovo ako si tu iz ovog mog kraja a pomoc ti se nudi na svakom koraku od doktora do svih ostalih institucija. Krivo mi je ako si tako olako digla ruke od sebe i svog sina. Inace samcovjek koji narkomane ovdje uglavnom pljujem i gazim ih jer su sebicna govna a tebe sam dozivio kao djevojku u problemu oja ne zna kako se nositi sa drzavnim aparatom kao niti sama sa sobom. Ako citas ovo ovih dana malio bi te da se javis i ju er sam povadio kontakte od komuna koje bi ti mogle pomoci da dobijes dijete nazad i da imas privilegiju dotjerati svoj zivot kao zdrava i normalna osoba. Ne zelim tvoje ime znati ne treba mi broj telefona. Samo se tu javno javi i poslat cu ti telefone i adrese gdje se u hr mozes javiti i traziti pomoc. Ako si uopce iz hr. Kazem zao mi je sto ti je takva prica kakva je al sve je popravljivo i bode me u oci ono tvoje ako " odem" . ne smijes to napraviti jer kukavica nisi i ne gledaj to kao smak svijeta nego da si dosla do tocke kada ti zaista treba pomoc ne ljudi odavde nego od ustanova koje se bave lijecenjem ovisnosti. Ako ti nije do tvoga zivota razmisli samo kako bi se tvoj sin osjecao da mu mame vuse nema nikako. Moras biti ziva, ustrajna i grepsti i rukama i nogama da povratis povjerenje dontira, socijalne, psihijatra i napokon komune di ti sad i je mjesto ako zelus nazad svoje dijete. Dobro razmisli i stvarno mi je krivo sto je sve ostalo na apelu i pizivu u pomoc i od tada nema ni glasa ni traga o tebi. Razmisljaj na nacin da je sve popravljivo. Stvarno te to molim. I to je sad jeziva prica ali prica koja moze i mora imati sretan novi picetak. I ono najbitnije sto samtekao. Domska djeca su snazna , iskrena i borbena u pozitivnom smislu. Domsko dijete je spremno napraviti cuda u odnosu na nas razmazena derista. Poslusaj me ako ikad ovo procitas.
Humanerror
Posts: 7
Joined: Wed Jan 27, 2021 9:37 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by Humanerror »

Hej pozdrav, hvala sto si nasao vremena za odgovoriti, iskreno nisam bila dosta na stranici jer nisam mislila da ce ovo itko procitati, ili nesto odgovoriti pa evo da se javim da sam jos uvjek "ovdje".
Iz Hr., sam inace, Istra..Dogovorila sam sa psihijatricom da odem u Vrapče da se skinem skroz sa subova, za speed sam im rekla isto i za 10 dana idem tamo, mislim kako mi je to nekako prvi potez da se maknem od svega toga i da budem cista..
licaninsasela
Posts: 2632
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by licaninsasela »

Humanerror wrote: Sun Feb 14, 2021 11:08 pm Hej pozdrav, hvala sto si nasao vremena za odgovoriti, iskreno nisam bila dosta na stranici jer nisam mislila da ce ovo itko procitati, ili nesto odgovoriti pa evo da se javim da sam jos uvjek "ovdje".
Iz Hr., sam inace, Istra..Dogovorila sam sa psihijatricom da odem u Vrapče da se skinem skroz sa subova, za speed sam im rekla isto i za 10 dana idem tamo, mislim kako mi je to nekako prvi potez da se maknem od svega toga i da budem cista..
Ok. Bas mi je drago da si odlucila tako. Ako ti u istri i konkretno puli treba lodrska imam jako dobrog frenda s kojim sam proveo dvije bgodine u komuni i koji je ok a zajedno smo bili od 2000 do 2002 i od onda smo redovno ukontaktui covjek je ozenjen, klinci sve na svom mjestu a ako treba uskociti pomoci ce ti te prve korake i ako zelis mogu vas spojiti. Sko do sada nisi bila u vrapcu nemas se cega bojati. Bit ces na zatvorenom odjelu sa ovisnicima i samo se ne daj uvuci u razno razne igrice oko nekih tableta. Nsoruzaj se cigaretama jer su u vrapcu cigarete osnovni i elementarni pokretac svega ali kazem ti, srstre i tehnicari kao i domtori tamo nisu naivni da ne znaju lako provaliti tko sto radi i dila kakve lijekove. Pokusaj biti tamo neutralna i ne ovisiti. Od nikoga tamo jer ces samo upasti u dugove na kamatu a onda to postaje tamo prava psihijatrija. Inace bolnica ko bolnica. Ja sam tamo bio 96 godine kad me vojska provalila da sam danki pa sam odredeni period boravio tamo. Tada su uvjeti bili katastrofalni a danas je to sasvim druga prica. Nikako sad odustati od vrapca i ne boj se. Nije to ludara u punom smislu te rijeci i ne boj se. Samo pazi toga sta sam ti reko da ne uletis i igre oko kupivine i razmjene tableta jer to ti sad najmanje treba i ne dozvoli da ti pisu u karton pizdarije tipa nepopravljiva. Ozbiljno se uhvati toga i nek ti cilj bude da se lijepo ocistis od suba i spida i pusti da doktori tobom barataju kako oni misle da treba. Da ce ti biti lako nece pogotovo ako nisi jos bila u takvim ustanovama ili zatvoru ili komuni. Malo ce ti biti zajebano sto ces biti na zatvorenom odjelu al imati ces vjerovatno prilike sa osobljem izaci i vani i vidjeti ces da je priroda u samim zidinama vrapca nesto ko iz bajke. Tako je meni ostalo u sjecanju. Doktori su uglavnom svi ok i znaju sta rade. Budi iskrena i nemoj nista tajiti. Sudjeluj u tim grupama tamo i suraduj sto vise. Pusti sa strane sve one koji su tamo dosli prezimiti i su ih drzava ili roditelji nafitiljili tamo. Tvoja glavna misao i vodilja je ti da se sredis i da kroz godinu dvije dobijes dijete nazad. Znam da je to mnogo vremena ali kako sam ti i rekao hrvatski aparat je dosta usporen a i tebi ce trebati dosta vremena da stvarno dodes k sebi i da ne budes labilna osoba. Ako ti treba pomoc u vidu razgovora u puli sa mojim frendom lako cu ti to izdogovarati i covjek je na svom mjestu i mozes dobiti puno korisnih savjeta sta i kako dalje. Takoder ako vas spojim moras ptema njemu biti iskrena jer covjek ne trpi i kuzi folirante. Osobno nidam iz tog kraja ali eto srecom imam njegadole i mene je milijun puta vadio pricom iz crnjaka kao i ja njega. Moglo bi se reci da smo ko braca. Sad peglam za zg i rijeku jer rjesavam neke papire al zavirit cu kad uhvatim popodne vremena sta si odlucila. Pogledaj za komunu. Moju prepiruka ti je zenska kuca na ciovu koju je vodila casna bernardica i nadam se da kucajos postoji kao i program. Prijeje to bila komuna direkt njena dok je bila casna sad je to nesto kao polu drzavno. Ali u takvoj komuni mozes dijete imati uza sebe. Tako je bilo. Znaci sjediste imas glavno u splitu a drugo je uzagrebu. Grebi rukama i nogama da udes u takvu komunu jer to nije vjerska komuna nego se naziva projekt covjek. Molim te javi se ako trebas kakvu pomoc, objasnjenje i moci ces ti to. Moci ces zato sta si borac i domsko dijete. Zapamti to. Pusti dad griznju savjesti sto je bo i kako je bo. Zatvori to poglavlje i ides dalje. Prioritet sebe dovesti u red. Tada povratak djeteta.. Molim te draga djevojko posludaj ovog starog magarca. Nista nije nepopravljivo i zivot je tu blizu. Trebas ga samo uzeti. Biti sebicna i upijati sve pozitivno sta ti govore. Odjebati vrapcanske igre sa tabletama. Samo koristi ono sta ti oni daju jer sve pomno prate i biljeze i ne dozvoli se uvuci u igrice. Poslusaj me. A ako zelis uzivo pricati sa mojim starim kominskim ratnikom budem vas spojio prije nego odes da ti i on malo objasni kako da se postavis u tom leglu bandita narkomana lopiva i svih koji ce pokusati tamo da te sjebu i zabiju noz u leda.
licaninsasela
Posts: 2632
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by licaninsasela »

Trebo sam u cetiri krenuti al stici cu do osam u zg. Znaci samo hrabro i nista noje izbgubljeno. Zaboravi na sve lose sad. Ispraviti ces to. Mi u hr imamo strasno dobre strucnjake na tom polju i damo biti isktena molim te. Komuna? Po mogucnoszi zajednica susret ako jos imaju zensku kucu a imaju na ciovu. Budi hrabra radi tvog malog andela i sebe sami. Ajde sad i pamet u glavu. Sve je popravljivo. Ovo ti govori stari konj koji je proso sito i reseto i ne si dopustit ocaj. Nema ocajavanja. Zajebala si stvar i popravit ces sve. I po treci put. Domsko si dijete i utuvi si u glavu da si jaca od nas obicnih. Iskreno rijetko kome ovdje vjerujem ali tvoja me prica takla i znam da iz takvih prici izlaze samo pobjednici i ratnici. A ti to jesi. Moje ime nije vazno. Nije vazno odakle sam ali ako ti treba pidrska prije vrapca da budes ok spojit cu te sa mojim ratnim i ko.unskim drugom i on ce ti isto dati motiv i objasnit sta ces i kako ces se listaviti u leglu narkomanije i pijanaca u vrapcu. I ne boj se vrapca jer reko dam ti to nije kao prije 25 godina kad sam ja bija tamo. Sad su to strucni ljudi koji tocno znaju sta rade. A ti nemoj tamo usrati da te ne stave na ledradi djetata. Moram gibati sad. Poz i pamet i hrabra biti mala
Humanerror
Posts: 7
Joined: Wed Jan 27, 2021 9:37 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by Humanerror »

Prvo hvala ti na savjetima, cjenim to zbilja.Sto se tice komune, iskreno ne zelim otici u komunu, ne jer se ne zelim maknuti od svega ili tako nesto nego jednostavno zelim se skinuti sa ovo malo suba i kad to zavrsim da krenem u normalan zivot, kao sto sam i prije, zelim raditi, biti cista, usput veliki je plus sto imam svoj stan i uz sve to mogu maloga vratiti.Znam da ce se to oduziti, znam da cu morati dokazivati i dokazivati da sam sposobna biti majka, ali moram i zelim i uspjeti cu.Imam te promjene raspolozenja, mislim nasjvise zbog glupe brzine.Jer pogotovo tada mi dolaze na pamet jako glupe misli i budem jos vise u k. nego sto jesam inace.Bas sam citala ovdje ispovjest kako se decko skidao na suho i da mu je ta psihicka kriza bila u biti najgora, i taj osjecaj praznine i ta lazna euforija.Toga me i strah.Iskreno dop mene ne privlaci vise odavno, bio mi je ispred nosa nisam ga uzela, isto je sa subom, sub nikad nisam zloupotrebljavala kao npr. hepove, pijem cetvrtinu i sama sam se tako skinula sa 3 osmice dnevno, ali tu zadnju cetvrtinu ne mogu sama.Probala sam 3 puta na suho jos prije i najvise izdrzala 10 dana i rekla sam da nema sanse da se ikada vise na suho skidam, jer ne mogu.Svaka cast svima, ali ja ne mogu jednostavno.JEdino stoo mi je onako kao neka briga je taj speed.Alkohol ne pijem uopce, nikada me nije privlacio a i gadan mi je, tako da ni pivu ne pijem, osim mozda dva gutljaja.Jer prije sam gledala na to kao na travu, eksere i gluposti,ne mogu se navuci na to,travu sam pusila svaki dan godinama i samo odjednom prestala, pa sam mislila i za spid da je tako .U biti sam se navukla, psihicki.Sama ga uzimam, budem doma, nije zbog neke ekipe ili tako nesto, cak nije da mi radi nesto woow pa da bi ga zato uzela, ostanem budna, mislim o glupostima ili placem nad svojim zivotom.Glupa droga skroz,a ja je svejedno uzimam. Inace ovaj grad (Pula, da..) je tako mali da se svi medjusobno znaju, s jedne strane znam preko bivseg sve dilere i bivse i sadasnje djankije u ovom gradu, a to je sve starija ekipa, posto je on stariji 12 godina od mene.S druge strane znam skoro sve robijase zbog brata, s trece strrane jer sam i sama takva bila, samo sam se ja skroz zatvorila i sve sam to odjebala prije dosta vremena osim sto sam nakon dugo pocela spid uzimati.Jedino sam zatvor nekako uspjela zaobici.Znam na sta su sve ljudi sposobni, znam da se u Vrapcu donosi dop i ostala sranja, isto za tablete., ali ja idem tamo jer imam taj cilj da se skinem i razmisljala sam o tome i znam da mogu reci ne, nije me toga strah, idem radi sebe i maloga, nikog drugoga, ne idem da dokazem nekome trecem da sam uspjela.Vidjela sam maloga sada u ponedeljak nakon dugo, odmah me skuzio, i zaletio se prema meni i mama mama, di si mama i grli me i ljubi i igramo se, i kad su odlazili rekla sam mu biti cemo ponovno skupa, obecajem.Ima 4 godine ,ne razumije sta bi to trebalo znaciti ali gledam ga i mislim si ma sve cu napraviti da te vratim, sve.Tako da me to drzi, znam da moram svoje djete vratiti, on mi je ta sreca koju sam trazila, i vratiti cu ga, na kraju svega obecala sam mu, nije bitno sto ne razumije, razumijem ja..Uglavno raspisala sam se, to su te promjene raspolozenja, sada sam nesto kao bolje pa zato.
licaninsasela
Posts: 2632
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by licaninsasela »

Humanerror wrote: Wed Feb 17, 2021 8:30 am Prvo hvala ti na savjetima, cjenim to zbilja.Sto se tice komune, iskreno ne zelim otici u komunu, ne jer se ne zelim maknuti od svega ili tako nesto nego jednostavno zelim se skinuti sa ovo malo suba i kad to zavrsim da krenem u normalan zivot, kao sto sam i prije, zelim raditi, biti cista, usput veliki je plus sto imam svoj stan i uz sve to mogu maloga vratiti.Znam da ce se to oduziti, znam da cu morati dokazivati i dokazivati da sam sposobna biti majka, ali moram i zelim i uspjeti cu.Imam te promjene raspolozenja, mislim nasjvise zbog glupe brzine.Jer pogotovo tada mi dolaze na pamet jako glupe misli i budem jos vise u k. nego sto jesam inace.Bas sam citala ovdje ispovjest kako se decko skidao na suho i da mu je ta psihicka kriza bila u biti najgora, i taj osjecaj praznine i ta lazna euforija.Toga me i strah.Iskreno dop mene ne privlaci vise odavno, bio mi je ispred nosa nisam ga uzela, isto je sa subom, sub nikad nisam zloupotrebljavala kao npr. hepove, pijem cetvrtinu i sama sam se tako skinula sa 3 osmice dnevno, ali tu zadnju cetvrtinu ne mogu sama.Probala sam 3 puta na suho jos prije i najvise izdrzala 10 dana i rekla sam da nema sanse da se ikada vise na suho skidam, jer ne mogu.Svaka cast svima, ali ja ne mogu jednostavno.JEdino stoo mi je onako kao neka briga je taj speed.Alkohol ne pijem uopce, nikada me nije privlacio a i gadan mi je, tako da ni pivu ne pijem, osim mozda dva gutljaja.Jer prije sam gledala na to kao na travu, eksere i gluposti,ne mogu se navuci na to,travu sam pusila svaki dan godinama i samo odjednom prestala, pa sam mislila i za spid da je tako .U biti sam se navukla, psihicki.Sama ga uzimam, budem doma, nije zbog neke ekipe ili tako nesto, cak nije da mi radi nesto woow pa da bi ga zato uzela, ostanem budna, mislim o glupostima ili placem nad svojim zivotom.Glupa droga skroz,a ja je svejedno uzimam. Inace ovaj grad (Pula, da..) je tako mali da se svi medjusobno znaju, s jedne strane znam preko bivseg sve dilere i bivse i sadasnje djankije u ovom gradu, a to je sve starija ekipa, posto je on stariji 12 godina od mene.S druge strane znam skoro sve robijase zbog brata, s trece strrane jer sam i sama takva bila, samo sam se ja skroz zatvorila i sve sam to odjebala prije dosta vremena osim sto sam nakon dugo pocela spid uzimati.Jedino sam zatvor nekako uspjela zaobici.Znam na sta su sve ljudi sposobni, znam da se u Vrapcu donosi dop i ostala sranja, isto za tablete., ali ja idem tamo jer imam taj cilj da se skinem i razmisljala sam o tome i znam da mogu reci ne, nije me toga strah, idem radi sebe i maloga, nikog drugoga, ne idem da dokazem nekome trecem da sam uspjela.Vidjela sam maloga sada u ponedeljak nakon dugo, odmah me skuzio, i zaletio se prema meni i mama mama, di si mama i grli me i ljubi i igramo se, i kad su odlazili rekla sam mu biti cemo ponovno skupa, obecajem.Ima 4 godine ,ne razumije sta bi to trebalo znaciti ali gledam ga i mislim si ma sve cu napraviti da te vratim, sve.Tako da me to drzi, znam da moram svoje djete vratiti, on mi je ta sreca koju sam trazila, i vratiti cu ga, na kraju svega obecala sam mu, nije bitno sto ne razumije, razumijem ja..Uglavno raspisala sam se, to su te promjene raspolozenja, sada sam nesto kao bolje pa zato.
Gle, bio ja prije par tjedana oso do splita. I normalni ljudi prosecu rivom a ja oso na matujesku. Nit vidio rive nit vidio palace. Ali vidio sam cijeli split u malom. E sad zasto ti to kazem. Evo zato. Bio sam 95 godine u Puli nebrojeno puta. S terena ne bi iso kuci nego u uniformi bi sjeo na bus i za pulu. Doso bi na onu ocajnu autobusnu popio kavu, oso u rock caffe ako jos sad uopce postoji i onda pravac busoler. Nikad skuzio pulsku arenu. Nikad bio u njoj. Al sam picio na jebeni busoler jer je ekipa imala odlican dop. Znam dan danas svaku jebenu ulicu na busoleru. I evo sad se ja pitam tko je mene sjebo i uputio na busoler a ne u arenu ili zasto sam makinalno sjeo na klupu na matujesci a ne na splitskoj rivi di sjede i secu ljudi, more vise ne smrdi jer ima novi kolektor a ja bas tamo na margini drustva. Da ja krivim busoler ili matujesku zato sto nisam nikad dozivio pulsku arenu ili splitsku rivu i palacu? Zajebano pitanje jel?
https://youtu.be/CiYrp2H6lUc
licaninsasela
Posts: 2632
Joined: Fri Feb 01, 2019 8:52 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by licaninsasela »

licaninsasela wrote: Wed Feb 17, 2021 11:09 pm
Humanerror wrote: Wed Feb 17, 2021 8:30 am Prvo hvala ti na savjetima, cjenim to zbilja.Sto se tice komune, iskreno ne zelim otici u komunu, ne jer se ne zelim maknuti od svega ili tako nesto nego jednostavno zelim se skinuti sa ovo malo suba i kad to zavrsim da krenem u normalan zivot, kao sto sam i prije, zelim raditi, biti cista, usput veliki je plus sto imam svoj stan i uz sve to mogu maloga vratiti.Znam da ce se to oduziti, znam da cu morati dokazivati i dokazivati da sam sposobna biti majka, ali moram i zelim i uspjeti cu.Imam te promjene raspolozenja, mislim nasjvise zbog glupe brzine.Jer pogotovo tada mi dolaze na pamet jako glupe misli i budem jos vise u k. nego sto jesam inace.Bas sam citala ovdje ispovjest kako se decko skidao na suho i da mu je ta psihicka kriza bila u biti najgora, i taj osjecaj praznine i ta lazna euforija.Toga me i strah.Iskreno dop mene ne privlaci vise odavno, bio mi je ispred nosa nisam ga uzela, isto je sa subom, sub nikad nisam zloupotrebljavala kao npr. hepove, pijem cetvrtinu i sama sam se tako skinula sa 3 osmice dnevno, ali tu zadnju cetvrtinu ne mogu sama.Probala sam 3 puta na suho jos prije i najvise izdrzala 10 dana i rekla sam da nema sanse da se ikada vise na suho skidam, jer ne mogu.Svaka cast svima, ali ja ne mogu jednostavno.JEdino stoo mi je onako kao neka briga je taj speed.Alkohol ne pijem uopce, nikada me nije privlacio a i gadan mi je, tako da ni pivu ne pijem, osim mozda dva gutljaja.Jer prije sam gledala na to kao na travu, eksere i gluposti,ne mogu se navuci na to,travu sam pusila svaki dan godinama i samo odjednom prestala, pa sam mislila i za spid da je tako .U biti sam se navukla, psihicki.Sama ga uzimam, budem doma, nije zbog neke ekipe ili tako nesto, cak nije da mi radi nesto woow pa da bi ga zato uzela, ostanem budna, mislim o glupostima ili placem nad svojim zivotom.Glupa droga skroz,a ja je svejedno uzimam. Inace ovaj grad (Pula, da..) je tako mali da se svi medjusobno znaju, s jedne strane znam preko bivseg sve dilere i bivse i sadasnje djankije u ovom gradu, a to je sve starija ekipa, posto je on stariji 12 godina od mene.S druge strane znam skoro sve robijase zbog brata, s trece strrane jer sam i sama takva bila, samo sam se ja skroz zatvorila i sve sam to odjebala prije dosta vremena osim sto sam nakon dugo pocela spid uzimati.Jedino sam zatvor nekako uspjela zaobici.Znam na sta su sve ljudi sposobni, znam da se u Vrapcu donosi dop i ostala sranja, isto za tablete., ali ja idem tamo jer imam taj cilj da se skinem i razmisljala sam o tome i znam da mogu reci ne, nije me toga strah, idem radi sebe i maloga, nikog drugoga, ne idem da dokazem nekome trecem da sam uspjela.Vidjela sam maloga sada u ponedeljak nakon dugo, odmah me skuzio, i zaletio se prema meni i mama mama, di si mama i grli me i ljubi i igramo se, i kad su odlazili rekla sam mu biti cemo ponovno skupa, obecajem.Ima 4 godine ,ne razumije sta bi to trebalo znaciti ali gledam ga i mislim si ma sve cu napraviti da te vratim, sve.Tako da me to drzi, znam da moram svoje djete vratiti, on mi je ta sreca koju sam trazila, i vratiti cu ga, na kraju svega obecala sam mu, nije bitno sto ne razumije, razumijem ja..Uglavno raspisala sam se, to su te promjene raspolozenja, sada sam nesto kao bolje pa zato.
Gle, bio ja prije par tjedana oso do splita. I normalni ljudi prosecu rivom a ja oso na matujesku. Nit vidio rive nit vidio palace. Ali vidio sam cijeli split u malom. E sad zasto ti to kazem. Evo zato. Bio sam 95 godine u Puli nebrojeno puta. S terena ne bi iso kuci nego u uniformi bi sjeo na bus i za pulu. Doso bi na onu ocajnu autobusnu popio kavu, oso u rock caffe ako jos sad uopce postoji i onda pravac busoler. Nikad skuzio pulsku arenu. Nikad bio u njoj. Al sam picio na jebeni busoler jer je ekipa imala odlican dop. Znam dan danas svaku jebenu ulicu na busoleru. I evo sad se ja pitam tko je mene sjebo i uputio na busoler a ne u arenu ili zasto sam makinalno sjeo na klupu na matujesci a ne na splitskoj rivi di sjede i secu ljudi, more vise ne smrdi jer ima novi kolektor a ja bas tamo na margini drustva. Da ja krivim busoler ili matujesku zato sto nisam nikad dozivio pulsku arenu ili splitsku rivu i palacu? Zajebano pitanje jel?
https://youtu.be/CiYrp2H6lUc
Nesto tekst. Uozbilji se i budi iskrena. Sad cu skratiti. Samo nisi precjednika navela da je i on kumovo tvojim sranjima. Sub heroin dop hepti brzina bivsi decko i nemam pojma ko jos. Gica prasica. Vrapce ti je kratko i neces dobro proci. Motiva imas ko kad ja idem na kisu po kruh. To tako ne ide. Stan te ne spasava. Poznavanje uzroka drogiranja u svojoj nutrini da. Ali za to treba vremena. A sta mislis i zasto raditi kad ionako ti novci ne trebaju. Sjebat ces ih na dop ili brzinu. Jebo te spid i kvoter suba. Koga bi vise volila imati pored sebe. Veselo dijete ili da se ti cistis i prozivljavas krizu od suba ili malo suba i dijete. Razmisli. Lose si sve ovo gore napisala. Sin vs drogen pa valjda sin. I koji poso. Cemu. Mali ionako ne moze godinu do tebe. Ubuduce biti iskrena i ne celefonirati u masnu. Ljudi to ovdje osjete. Moje misljenje komuna a ti si bugo punoljetna pa znas sta radis. Nemas ti tu snagu tako bbrzo to sve rijesiti. A doci tek do toga zasto to radis jer svi krenu iz zeze a puni govana. Neces to tako brzo skoro rijesiti. Sa srecom. Napiso sam ti litanio bio al nestala. Seljo. Obavezno znati sebe u dusu i nek te drugi vide onako kako se ti ne vidis. Znam bit ce suza ali manje ces piskiti. Ko jos piski. Evo tri i pol dana lijem suze jer nemam muda izaci pred katotalibane jer ce me pozderati jer im je seka sada tj. Rastavljena zena. Ko je kriv. Ja sam sto posto.
Evo ti onaj tvoj pijanac sta ga volite. Vidis da nema predaje. I kvisko.pitanje bi li vise volila imati malog kod sebe a ti stojicki bez nervoze podnijela dank od suba ili bi vise volila imati suba do vrapca a malog ne viditi? Opasno razmisli jer ti je evo drugi put obraz na kocki. I ne ici gore na busoler po zlo. Ko bi reko tako mirno naselje bilo a puno danija marsanija sa iglicom u ruci. Malo ti je vrapce jer neces doci do najbitnijeg. Zasto si se drogirala. Zajebo ja zasto se drogiras a kazes da zelis stati. Pa stani onda sinu za ljubav. Jebo jedan dank za njegovu ljubav. Jojjoj.
https://youtu.be/viG2OprcxVY
Pijanac koji se ne predaje. Ajde i kad pises biti iskrena jer su ovdje svi osim mene stari vukovi i divlje svinje plus otrovnice. Evo hvala Sanela glup sam da joj pomognem a zbog psovanja me mozes slobodno zabraviti. Nemam u sebi da mogu pomoci. Prije ih sjebem. Zatvori butigu saneLA.
Humanerror
Posts: 7
Joined: Wed Jan 27, 2021 9:37 am

Re: Ne znam kako dalje.

Post by Humanerror »

Procitala sam par puta komentar, čak i prespavala da mi ne zvuci isto, ipak isto zvuci.Meni bi trebao jako dobar razlog da budem neiskrena , jos prema sebi najvise, pogoto na stranici na kojoj me nitko ne zna, niti ikoga znam.Kakvu ja svrhu od toga svega imam, nemam.Tako da sam i iskrena prema sebi, a ozbiljna mogu biti kada trebam, ne trebaju mi godine "narkomanskog staza" da bi imala pojma o zivotu, dovoljno mi je i ovo.Ne vidim di spominjem dop i da ga uzimam i da mi je to problem.Cak sam napisala da me ne privlaci dop, tocnije nisam ga takla 7 godina tako da nema mi smisla ovo sta ce ti pare, da ides uzeti dop.Pa valjda sam ga i do sada onda mogla uzimati i kada sam imala para, ali eto nisam.Najmanji problem u cjeloj prici je dop, u biti nije ni problem uopce.To sto sam ja spomenula bivseg i brata i uz to da je Pula mala i da se svi znaju, nisam ja napisala da je ista od toga kumovalo dopu.Onda da necu proci dobro u Vrapću, ne vidim razlog zasto ne, ako idem tamo da se skinem sa suba, za nista drugo ja Vrapce ne trazim pomoc, tako da da pomoci ce mi u onom zbog cega jedino i idem tamo.Zasto mislim raditi, novci ti ne trebaju, stan ti nista ne znaci? Ne vidim smisao u toj recenici nikako.Ja sam zivjela sasvim normalan zivot, uvjek sam imala posao,stan i maloga, do prije godinu dana, tako da Stan me sspavasa naravno, ne moram placati stanarinu, itekako je veliki spas.A zasto mislim raditi, ne znam mozda kako bi mogla zivjeti od necega?Jer su eto to ujedno i uslovi da vratim djete? Nije meni mali oduzet za stalno, a odlazak u neku komunu u kojoj cu biti godinama ,bez nekog specificnog razloga meni nije cilj.Niti mi je cilj zivjeti s djetetom u komuni ako imam svoj stan i ako mogu normalno funkcionirati kao sto i jesam sve ove godine do eto ovog puta kad mi se desilo sve ovo.Nista ja ne celofaniram , za koga? Ljudi to ovdje osjete.O kojim ljudima pricamo, ljude koje ne znam uopce.Ne moze da mi ne zvuci kao da se obracas balavici koja pojma nema o nicemu i zivi u nekom mjehuru. O imam pojma i ne ,ne trebam imati 40+ narkomanskog staza da bi bila iskrena prema sebi i ozbiljna, uz to naravno kompetentna za iznosenje svog misljenja negdje, i di me zanima kakvi su ljudi i kako ce me gledati ti ljudi.O kako mi je drago da to nisu stvari o kojima razmisljam kada se budim ujutro , onda bi bila jos sjebanija nego sto jesam.Bas izgleda jako da isto tumacis sve ljude ili sve ovisnike i tek tako donosis zakljucke o istima, na temelju dvije ispisane stranice.Ok, svakom svoje.Meni je drago da to ne radim.Jedini problem je sto ja eto nemam potrebu ici u neku komunu i nemam potrebu razgovarati sa bivsim ovisnicima koji imaju ok zivot, da imam potrebu vec bi to i radila, na kraju krajeva zivim u ovom gradu pa ih i znam.
Ah, da mozda sam ja opet premlada, jer je to slamka , pa ne mislim da je pogresno imati svoj stav i svoje misljenje, a isto tako postovati tudje.Mozda kad skupim "staza" nadem taj veliki problem koji se stavlja oko toga i odmah okrenem pricu samo zato jer se netko ne slaze sa mnom i ima svoj stav o stvarima.
Post Reply