Nešto kao ja

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
rea_feniks
Posts: 22
Joined: Sat Jan 16, 2021 2:22 pm

Re: Nešto kao ja

Post by rea_feniks »

sanela wrote: Thu Jan 21, 2021 11:02 am
rea_feniks wrote: Sat Jan 16, 2021 2:32 pm
Ne zbog drugih nego zbog sebe. Ne želim više da budem izlika svima za sva njihova djela i da na to sve još biku vodim sa svojim demonima. Ako će te iskreno moji demoni se plaše mene. Jer nisam ih ja stvorila ali sam pristala da ih hranim. I sada su u tolikoj mjeri ovisni o meni jer se hrane mojim bolom. A opet ja sam toliko ovisna o njima jer mi oni daju smisao i potvrđuju moje postojanje. Svaki od njih ima svoje ime i svoju stranicu u knjizi moga života. Ne puštaju me a ja im ne dozvoljavam da odu. Sve dok ih ja ne odlučim pustiti.
Ovo je način na koji ih puštam. Neka se preliju u riječi, riječi u tekst koji će zaustaviti jednu tešku i dugu borbu.
Dobrodošla @rea_fenix
Odavno nešto bolje i istinitije o ovisnosti nisam pročitala.
Nastavi pisati ako te to oslobađa i daje ti uvid u ono što radiš. Lakše ćeš poslagati stvari u glavi i postaviti temelje za promjenu.
Sretno i korak po korak...
Hvala puno. Evo upravo završavam još jedan tekst.... Nastavak slijedi :)
....nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol....
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Nešto kao ja

Post by Akkasha Come Back »

rea_feniks wrote: Thu Jan 21, 2021 11:53 am
sanela wrote: Thu Jan 21, 2021 11:02 am
rea_feniks wrote: Sat Jan 16, 2021 2:32 pm
Ne zbog drugih nego zbog sebe. Ne želim više da budem izlika svima za sva njihova djela i da na to sve još biku vodim sa svojim demonima. Ako će te iskreno moji demoni se plaše mene. Jer nisam ih ja stvorila ali sam pristala da ih hranim. I sada su u tolikoj mjeri ovisni o meni jer se hrane mojim bolom. A opet ja sam toliko ovisna o njima jer mi oni daju smisao i potvrđuju moje postojanje. Svaki od njih ima svoje ime i svoju stranicu u knjizi moga života. Ne puštaju me a ja im ne dozvoljavam da odu. Sve dok ih ja ne odlučim pustiti.
Ovo je način na koji ih puštam. Neka se preliju u riječi, riječi u tekst koji će zaustaviti jednu tešku i dugu borbu.
Dobrodošla @rea_fenix
Odavno nešto bolje i istinitije o ovisnosti nisam pročitala.
Nastavi pisati ako te to oslobađa i daje ti uvid u ono što radiš. Lakše ćeš poslagati stvari u glavi i postaviti temelje za promjenu.
Sretno i korak po korak...
Hvala puno. Evo upravo završavam još jedan tekst.... Nastavak slijedi :)
Čekamo 👏❤️
User avatar
rea_feniks
Posts: 22
Joined: Sat Jan 16, 2021 2:22 pm

Re: Nešto kao ja

Post by rea_feniks »

"Moje ime nije bitno-bitna je moja priča" - još uvijek mi kroz glavu prolaze riječi iz reklame za trgovinu ljudima.
Nemam lektora da bi sve ovo bilo gramatički i pravopisno korektno a toliko sam otupila da se ne prepoznajem. Ja osoba koja je svaku pravopisnu grešku uočavala u knjigama, koja je birala ljude s kojima će ulaziti u konverzaciju i dublje razgovore, došla sam do dijela kada mi se govor svodi na ni sama ne znam šta. Valjda kišu, vrijeme ili šta ima za ručak.
Nisam u ovome svijetu dugo iako je riječ dugo relevantan pojam. Prošle su tri godine a meni se čini da je sve to počelo jučer. Možda zbog života koji brzo prolazi - zbog utučene mladoti ili možda zbog činjenice što su mi dani trebali da priznam da sam ovisnik.
Kako je sve počelo? Gdje sam se ja to izgubila? Pokušati ću otkriti ovim pisanjem. Da opišem svaki detalj trebalo bi mi 37 godina, ali vratiti ću se dosta godina unazad, pa polako kroz neki lagani razgovor sama sa sobom utvrditi gdje je to skretanje u životu bilo kada sam otišla u krivom smjeru.

Život nikome nije lagan i sa pravom se možete zapitati tko sam zapravo JA da smatram da je moja sudbina toliko važna da bi se trebala znati ili pročitati. Za sve ima vremena, pa tako i u ovom pisanju ima redova koji će otkriti šta je to toliko mračno u umu osobe sa jakom perspektivom za život.
Šta ppredstavlja samoća? Upoznavanje samog sebe ili kažnjavanje koje nesvejsno postaje način života?
NAVIKA! Teška riječ, još teži oblik življenja. Naviknuti smo disati - releks, naviknuti smo jesti kad smo gladni-potreba - pa kako onda odvojiti naviku od refleksa ili potrebe?
Kada samoća iz potrebe prerasta u refleks? Onog momenta kada shvatiš da bez drugog možeš samostalno disati i jesti.
Kada bi svi tako gledali svijet bi bio pusto mjesto, a nismo ni svjesni da postoji vise od 8 milijardi svjetova u jednom. Svaki od njih međusobno su povezani refleksom - koji nazivamo navika jer nismo naučili živjeti u samoći - bojimo se istinske spoznaje o nama samima.
Zaviriti u svoju dušu i um kako bi pronašlli odgovore na sva pitanja. Jer sve što ljudski um stvori ili zamisli u stvarnosti je izvedivo samo je potrebna hrabrost.
Evo npr horor filmovi - svi znamo da su fikcija ali oni postaju stvarnost u našim umovima i potrebna je samo hrabrost za realizaciju. Zato ne volim horor filmove jer se bojim te hrabrosti ( a ljudi se boje onoga što ne poznaju) - ko zna možda se ona krije baš u meni ili prvoj do mene, osobi koja me stvorila ili koju sam ja stvorila
"Na greškama se uči" - A kako ćeš to znati ako ih ne napraviš? I onda kada pogriješiš kako ćeš znati da si napravio grešku? Znači da bi znao šta smiješ napraviti prvo moraš naučiti ono što ne smiješ?

Biti ću ti prijatelj samo ako odlučiš biti moj iskreni neprijatelj. Jer mi je dosta obožavanja i dizanja u nebesa a pravo mišljenje je negdje prešutno u zraku. Jer ja nemam više snage i energije čitati neizgovorene riječi....
....nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol....
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: Nešto kao ja

Post by StopBup »

rea_feniks wrote: Thu Jan 21, 2021 12:17 pm "Moje ime nije bitno-bitna je moja priča" - još uvijek mi kroz glavu prolaze riječi iz reklame za trgovinu ljudima.
Nemam lektora da bi sve ovo bilo gramatički i pravopisno korektno a toliko sam otupila da se ne prepoznajem. Ja osoba koja je svaku pravopisnu grešku uočavala u knjigama, koja je birala ljude s kojima će ulaziti u konverzaciju i dublje razgovore, došla sam do dijela kada mi se govor svodi na ni sama ne znam šta. Valjda kišu, vrijeme ili šta ima za ručak.
Nisam u ovome svijetu dugo iako je riječ dugo relevantan pojam. Prošle su tri godine a meni se čini da je sve to počelo jučer. Možda zbog života koji brzo prolazi - zbog utučene mladoti ili možda zbog činjenice što su mi dani trebali da priznam da sam ovisnik.
Kako je sve počelo? Gdje sam se ja to izgubila? Pokušati ću otkriti ovim pisanjem. Da opišem svaki detalj trebalo bi mi 37 godina, ali vratiti ću se dosta godina unazad, pa polako kroz neki lagani razgovor sama sa sobom utvrditi gdje je to skretanje u životu bilo kada sam otišla u krivom smjeru.

Život nikome nije lagan i sa pravom se možete zapitati tko sam zapravo JA da smatram da je moja sudbina toliko važna da bi se trebala znati ili pročitati. Za sve ima vremena, pa tako i u ovom pisanju ima redova koji će otkriti šta je to toliko mračno u umu osobe sa jakom perspektivom za život.
Šta ppredstavlja samoća? Upoznavanje samog sebe ili kažnjavanje koje nesvejsno postaje način života?
NAVIKA! Teška riječ, još teži oblik življenja. Naviknuti smo disati - releks, naviknuti smo jesti kad smo gladni-potreba - pa kako onda odvojiti naviku od refleksa ili potrebe?
Kada samoća iz potrebe prerasta u refleks? Onog momenta kada shvatiš da bez drugog možeš samostalno disati i jesti.
Kada bi svi tako gledali svijet bi bio pusto mjesto, a nismo ni svjesni da postoji vise od 8 milijardi svjetova u jednom. Svaki od njih međusobno su povezani refleksom - koji nazivamo navika jer nismo naučili živjeti u samoći - bojimo se istinske spoznaje o nama samima.
Zaviriti u svoju dušu i um kako bi pronašlli odgovore na sva pitanja. Jer sve što ljudski um stvori ili zamisli u stvarnosti je izvedivo samo je potrebna hrabrost.
Evo npr horor filmovi - svi znamo da su fikcija ali oni postaju stvarnost u našim umovima i potrebna je samo hrabrost za realizaciju. Zato ne volim horor filmove jer se bojim te hrabrosti ( a ljudi se boje onoga što ne poznaju) - ko zna možda se ona krije baš u meni ili prvoj do mene, osobi koja me stvorila ili koju sam ja stvorila
"Na greškama se uči" - A kako ćeš to znati ako ih ne napraviš? I onda kada pogriješiš kako ćeš znati da si napravio grešku? Znači da bi znao šta smiješ napraviti prvo moraš naučiti ono što ne smiješ?

Biti ću ti prijatelj samo ako odlučiš biti moj iskreni neprijatelj. Jer mi je dosta obožavanja i dizanja u nebesa a pravo mišljenje je negdje prešutno u zraku. Jer ja nemam više snage i energije čitati neizgovorene riječi....
Ekstra pises, svidja mi se kako mislis, samo ne treba previse ni misliti, treba ziveti. Znam odlicno tvoje sadasnje stanje, tako da sam svestan da trenutno i ne mozes bas da zivis, pa moras bar da mislis. :) Ako si pod pod onim 8 milijardi mislila na broj dusa na Zemlji, isto tako budi svesna da i u tebi ima isto toliko dusa, tvrdim da ne postoji ono izlizano "svoje JA", svako "ja" ima mozda i neogranicen broj drugih "ja" u sebi, a na tebi je da izaberes koje "ja" ce iz tebe pricati i delati. Hahahha, ode i ja u filozofiju. :)
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Nešto kao ja

Post by Akkasha Come Back »

@StopBup
Imam i ja reći dosta toga, otvori temu na "Opće diskusije" a ovde pusti devojku neka piše svoje, jer je genijalna! Bolja je od toliko knjiga koje sam u životu pročitala...

@rea_fenix, samo ti nastavi! 💜
User avatar
rea_feniks
Posts: 22
Joined: Sat Jan 16, 2021 2:22 pm

Re: Nešto kao ja

Post by rea_feniks »

Ono što ti nisam rekla a trebala sam je jedno toliko jednostavno - Volim te. Kasno sam shvatila težinu tih riječi jer je moja ljubav bila slijepa. Slijepa za tebe a otvorena za sve druge. Cijeli život bježala sam od tebe misleći da te tako štitim.
A u biti štitila sam sebe. I sada kada sam na koljenima tražim utjehu u osmijehu koji je stvoren iz plača....
Bio je prevruć dan kada sam dala obećanje koje sam pogazila. Izgovorila sam prekrupne riječi i očito da je to za mene bio prevelik zalogaj.
Sada samo okreneš očima kada ti kažem da te volim i tražiš u mojim očima mali trag iskrenosti. Osjetim tvoj pogled koji mi para srce i osjetim svu krivicu ovoga svijeta što sam za sve bila hrabra samo za tebe slaba.
Dok pišem ovo razmišljam kako tražim opravdanje za svaki svoj postupak. Ali ono ne postoji. Iznevjerila sam te. I ništa toliko je boli niti ova crnina u meni niti samoća koja me okružuje, kao tvoja hladnoća.
Ne žalim za svojim životom žalim za propuštenim prilikama. Ne bojim se za svoj život bojim se da ću opet naći način da propustim ovu priliku koja mi se pružila.
Između dva zla ja uvijek biram sebe. Jer takva sam. Ne mogu gledati naprijed jer me moje zlo vuče sebi.
Okrećem stranice knjige ubrzano nadajući se da je neko drugi ispisao moju budućnost jer ja sam jako lošu prošlost ispisala.
Bojim se tvoje snage i divim joj se. Bojim se jer dolazi vrijeme kada me nećeš trebati a ja ću opet biti kukavica i neću priznati da je to moja greška.
Divim joj se jer sve ono što sam ja željela biti ti si postala. Sve moje dobro si uzela sebi a meni dozvoli da loše zadržim. Ne idi mojim putem jer na kraju je ponor. Ponor pred kojim stojim i dok koračam nazad borim se za zrak. Dubine me zovu toliko nerealne i šarene da na svijetu ne postoje boje koje ih mogu ofarbati. Moje crnilo i moje ludilo ostavi meni....
A ti idi sa osmijehom i snagom. Ja ću biti slaba za obje.
....nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol....
User avatar
StopBup
Posts: 3794
Joined: Tue May 21, 2019 1:52 pm

Re: Nešto kao ja

Post by StopBup »

rea_feniks wrote: Thu Jan 21, 2021 7:25 pm
Samo pisi Rea ako ti je nesto na pameti sto bi htela da napises, ako ne odgovaramo, ne znaci da ne citamo, a mozda podstaknes i nekga drugog da se raspise...
Izgovori su osnovna jedinica gradje i funkcije svake pi*ke od coveka.
User avatar
rea_feniks
Posts: 22
Joined: Sat Jan 16, 2021 2:22 pm

Re: Nešto kao ja

Post by rea_feniks »

Danas sam se probudila kao neko ko nikada nije bio u ovim pričama. Pokušavam da skontam koji sam alter ego danas....
Kad se skontam nastavak slijedi....
....nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol....
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Nešto kao ja

Post by Akkasha Come Back »

rea_feniks wrote: Sat Jan 23, 2021 11:56 am Danas sam se probudila kao neko ko nikada nije bio u ovim pričama. Pokušavam da skontam koji sam alter ego danas....
Kad se skontam nastavak slijedi....
OK :)
User avatar
rea_feniks
Posts: 22
Joined: Sat Jan 16, 2021 2:22 pm

Re: Nešto kao ja

Post by rea_feniks »

Život je divna i čudna stvar. Život je bajka ili u mom slučaju, život je ne ispričana priča. Možda i nije toliko bitna da ju ja ispričam. Možda je i preteška za proživjeti.

Živjeti život punim plućima moguće je samo ako zatvoriš oči i zaspeš. Onog momenta kada život postane realnost vrijeme je da se probudiš i duboko udahneš.

Mnogi su mi rekli da imam puno toga da ispričam. Trebala bih im se zahvaliti ovom prilikom , ali za to bih opet trebala posebno knjigu da napišem.
Pa ću ovom prilikom da im se zahvalim, oni koji me znaju prepoznati će se u mojim riječima.

ISTINA BOLI

Ako je čovjek ispravan bori se do kraja. Kada si sam protiv svih, sam u svom ludilu ideš do kraja. Pasti ćeš milion puta ali svaki put ćeš ustati.
Ljudi nisu ni svjesni da sam u stanju da uništim sama sebe kako bih dokazala njihove namjere. Nisu ni svjesni da sam spremna da padnem do te mjere da moj identitet dođe u pitanje ali nema odustajanja.
Kada te ljudi natjeraju da izgubiš sebe ideš do kraja. Igraš koliko god da treba i nema stajanja. Nema povlačenja. Ili pogineš ili se smiješ na kraju.

Oni koji ovo čitaju sigurno će misliti da sam neuračunljiva ali kada konačno dođete do moga današnjeg dana stvari će postati kristalno jasne.

Sve je toliko komplikovano da ni sama ne znam odakle da krenem. Da li od kraja ili od nekog početka?
....nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol....
Post Reply