Odoleo HEROINU, pao na BUPRENORFINU
Posted: Sat Jun 01, 2019 6:28 pm
Prvo zelim da posaljem veliki pozdrav svima koji se bore protiv bilo kog oblika zavisnosti, da istraju u tome i da ne posustanu. Kratak sazetak mog celokupnog drogiranja mozete, ukoliko vas ne mrzi i hocete, da procitate na poglavlju "Suptitucijska terapija", tema "Skidanje sa buprenorfina - pravilan nacin", na stranici "342". Naime, dugo sam bio narkofil, interesovala me je droga, isprobavao sam je, ali sam svakoj koju sam probavao, prilazio sa tako reci strahopostovanjem, raspitivao se, citao, posmatrao ljude koji je koriste, pa tek onda probao. Jedino sam jos kao adolescent pao na travi, navukao se, pusio nenormalne kolicine, znao sam i da se ispovracam zbog predoziranja travom, jer sam u startu pogresio misleci da trava uopste nije opasna, ili da tek-tek moze da bude opasna. Od najboljeg ucenika u osnovnoj, koji je isao na sva moguca takmicenja u znanju, u gimnaziji sam postao onaj kome je bilo bitno samo da ne ponavlja razred, i ne ide na popravni ispit, na polugodistima su bila obavezna 2-3 keca, koja sam kasnije popravljao, samo da ne idem na popravni. Necu puno da palamudim, nego da predjem na stvar. Heroin sam probao sa 18 godina, to mi je bila predposlednja droga koju sam probao. Prisao sam mu sa ogromnim respektom i strahopostovanjem, vec uveliko videvsi sta moze da uradi od ljudi. Video sam kako ljudi mole za dozu, kako se izuvaju i idu bosi od dilera itd, ali ja sam jednostavno hteo i njega da probam. Svestan sam da nije moralo da ispadne kako sam ja razmisljao, da sam se pored sveg predznanja mogao ipak navuci, ali nisam, ispalo je da sam ipak toliko poznavao sebe, sto nije razlog da ga neko mladji, ko razmislja slicno kao ja, ipak proba, zna se sta se ne dira, niko ga nije probao sa ciljem da postane narkoman. Uzimao ga povremeno 10 godina, u retkim situacijama, u proseku 10-ak puta godisnje, ukupno uzevsi ga oko 100 puta. Naravno, nikad nisam imao povecanu teleranciju na njega, ali ja sam hteo da probam i u venu. Video mnogo puta kako to rade stariji, odlucio da probam i ja. Imao sam kod babe sav potreban pribor, jer je njoj ostalo u kutiji mnogo spriceva i igala jer su vec dobili one penkale za ubrizgavanje insulina. 3 puta sam heroin uzeo intravenski, ali ni tada nisam pao, tome sam prisao sa najvecim strahopostovanjem od svih prethodnih droga i nacina konzumiranja. Generalno, bio sam "brzinski tip" sto se tice droge, vise mi je odgovaralo dejstvo "dizaica" nego dejstvo "spustalica". Uzimao sam povremeno kokain, spid, ekstazi, a najvise sam voleo dejstvo MDMA iliti ekstazija, ali nikad nisam preterao, moze se reci da sam znao granicu. Krajem 2013.-e cujem za buprenorfin, mnogi su ga dizali u nebesa, i tada niko nije prijavljivao nikakve probleme sa njim, bar u mojoj blizini. Ubrzo sam ga probao sa jednim drugom, nabavili smo "osmicu", a moja reakcija cim sam ga video je bila:"Sta, od ovog malog govneta ti i ja da se uradimo?!" U startu je bilo bez onog strahopostovanja pri ranijem isprobavanju bilo koje droge. Uradim se ja od njega naravno, ne kao od heroina, ali prilicno, pomislim:"Vid' mali, a cupa." Tada je ulicni heroin bio loseg kvaliteta, i ja to moje retko uzimanje heroina, zamenim buprenorfinom. Ljudi na njemu su mi delovali mnogo normalnije od onih na heroinu, a da ne pominjem od onih na metadonu. Bez uvrede za bilo koga, samo ja cega sam se nagledao u svetu droge, ljudi na metadonu su mi delovali najgore. Ne znam, to se verovatno odnosi na te koji ga zlouptrebljavaju. U tome lezi ja mislim najveca zamka sto se tice buprenorfina. Ni malo se nisam uplasio da ga uzimam. U pocetku sam ga uzimao jako retko, kao i heroin, pa posle sve cesce, a promicala mi je jedna jako bitna stvar, a ta stvar je bila da je buprenorfin od ljudi koji su bili teski heroinski i metadonski zavisnici, napravio "normalne" ljude i ja sam se na kraju posle duzeg vremana navukao. Necu sad da duzim, nego da skratim pricu. Dva puta sam se skinuo na suvo, sa velikih doza(jednom sa 4mg, durgi put sa 8mg), ali sam ostavljao rezervu za spid, znaci nisam hteo jos da zavrsim kompletno pricu sa drogama, i na kraju se vracao buprenorfinu. Konacno sam shvatio da je "malo govno" izuzetno opasna droga. Ovo je moje trece skidanje, ali je sada problemu pristupljeno mnooogo ozbiljnije. Reako sam i roditeljima. Necu bas da detaljisem sada svoje smanjvanje doza, samo cu naglasiti da sam poslednja 3 meseca smanjivao,a danas sam resio da se upustam u totalnu apstinenciju, zadnja doza mi je bila prekjuce, a ovde cu dolaziti uvek kad mogu i pisati, deliti iskustvo sa vama. Naravno, sada nema nikakve rezerve za spid, konkretno, nema trazenja zivota tamo gde ga nema! Pisite, dajte neki savet, kritiku, svi ste dobrodosli!
P.s. Svi pred neku veliku odluku, moramo pre nje da imamo ogroman motiv! Moj motiv je ZIVOT, SRECA, PORODICA, pre svega, onda dug prema samom sebi, prema roditeljima, prema Bogu! Duboko znam i verujem da sam na ovaj svet dosao da budem mnogo bolji nego sto sam sada!
P.s. Svi pred neku veliku odluku, moramo pre nje da imamo ogroman motiv! Moj motiv je ZIVOT, SRECA, PORODICA, pre svega, onda dug prema samom sebi, prema roditeljima, prema Bogu! Duboko znam i verujem da sam na ovaj svet dosao da budem mnogo bolji nego sto sam sada!