Ne znam ni sama...

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
2017arta
Posts: 12
Joined: Fri Nov 25, 2016 11:58 am
Location: BiH

Ne znam ni sama...

Post by 2017arta » Thu Apr 18, 2019 2:36 pm

Moja povijest drogiranja počinje 2013 godine kad sam uzela prvi ekstazi. Od tog perioda pa sve do septembra 2018.godine sve se to nekako i držalo pod kontrolom. Drogu nikad nisam bila uzela više od 10 puta godišnje. Probala sam svasta nešto. 15ak puta ekstazi to mi je oduvijek bila omiljena droga. Uzimala sam spid ni sama ne znam koliko, lsd 3 puta, heroin 10ak puta (na nos kroz 2014/15 god) i bezveze mi je rad. Raznoraznih tableta (xanaxi, misari, lorazepami i šta već ne) Suboxon sam probala prije H ( par puta na nos po malu crticu). Kokain nekoliko puta (rad mi se nikad nije nešto pretjerano sviđao), mdma nekoliko puta i još kojekakve chemical research 5-6 vrsta. Sve je to bilo okej. Nekad su pauze između drogiranja trajale po par mjeseci. Uglavnom nikad mi se nije dešavalo da mi se zareda da se svaki vikend drogiram sto je slučaj zadnje pola godine. Rijetko koji vikend preskočim ( spid/bijelo/mdma/x.) Stalno si govorim da ću si uzet neku malu dužu pauzu i nikako da se to ostvari. Osjećam da sam poglupila i da nisam više sretna kao prije. Tipa izađem vani kažem sebi da ću popit samo par pića i zadržat se na alkoholu ali sve se okrene nakon par sati. Uvijek neko ima neki prijedlog da uzmemo nešto. U zadnje vrijeme ima stvarno puno partija u gradu gdje živim a i u okolnim gradovima tako da se stalno brije po tom. Skužila sam kako me x više ne radi ni blizu ko prije i nije mi više to to. Baš se nekako bezveze osjećam. Zadnja sam godina na faksu i skroz sam ga zapustila. Na faks nikako ne idem jer sam vanredna. Ni jedan ispit nisam dala u ovoj godini. Prošle godine sam i radila uz faks neke studentske poslove, trenirala, polagala ispite i imala milijun nekih korisnih aktivnosti a sad je sve otišlo u k. Zaboravila sam spomenuti da sam travu prije pušila svakodnevno 2 godine. Sad isto pušim ali dosta rijeđe. Nekoliko džoja kroz tjedan. Mislim da mi se ovo sve događa jer se krećem po takvim krugovima društva ali meni ovi normalni ljudi (oni koji ne uzimaju ništa) nisu zanimljivi. Imam jednu prijateljicu s kojom se trudim da održim kontakt. Vidimo se svakih 7 do 10 dana. Uzmemo alkohol da pijemo npr i tu bude neka njena ekipa. Ja popijem par pića i postane mi dosadno. Pođe mi se spavat. One priče me umaraju. Imam osjećaj kao da ne pripadam tu. Prije sam jedva čekala vikend, sad ga više ni ne čekam jer znam kako će proteć.

Ovaj forum pratim već 6 godina, pročitala sam sve postove, neke i po više puta.
Znam da moj problem i nije toliki kakvih sam se sve ovdje načitala ali mene ova moja situacija polako ubija.
Voljela bih kad bi netko od vas tko je prošao kroz isto ili slično da daa neki savjet.

Pozdrav svima

Rope82
Posts: 111
Joined: Wed Feb 20, 2019 6:49 am

Re: Ne znam ni sama...

Post by Rope82 » Mon Apr 22, 2019 12:11 pm

Pakiraj kufer i na Tibet!

Znam tocno taj osjecaj, ja sam na faxu proveo najlijepsa drogiranja s ekipom koja je bila totalni HC. Kad sam se vratio kuci stara ekipa (koja ne uzima nista) mi je bila apsolutno dosadna, glupe price, dosadni izlasci. Na kraju sam nakon god-dvije nasao drugu ekipu koja brije po partijama i s njima se druzio dok se nisam totalno unistio. Jbga, otvorila si pandorinu kutiju i nista nije isto.
Ne mogu ti dat pravi savjet jer ni sam sebi nisam mogo pomoc u toj situaciji. Mozda da provas nesto sto si radila prije a da te veseli, ili mozda nesto novo, neki sport ili nesto. Poznato je da ekipa koja se drogira dobro reagora na extremne sportove, valjda zbog adrenalina ili sta ja znam.
Ali, uglavnom, znam kako ti je, pocme prica o nekom ludom izlasku i kako ste se razvalili....ovi se na to smiju dok ovi drugi prave face i smatraju te cudnom...

Ako stvarno zelis prestat sa svime moras se maknit od ekipe koja se radi, jbga, nema tog karaktera koji je toliko jak..
Sretno

User avatar
2017arta
Posts: 12
Joined: Fri Nov 25, 2016 11:58 am
Location: BiH

Re: Ne znam ni sama...

Post by 2017arta » Wed Apr 24, 2019 10:03 pm

Pozdrav Rope :D

Evo zadnjih par dana sam kući, nisam u gradu u kom studiram. Bit cu ovdje jos nekih 10ak dana, da se oporavim i razmislim o svemu dobro. Malkice kao da mi je i lakse.
Razmisljam cim se vratim ponovno upisat teretanu i maknut se od ovog relativno novog drustva.
Hvala na citanju i na savjetima koje si mi uputio :))))

maci
Posts: 1
Joined: Fri Apr 26, 2019 1:35 am

Re: Ne znam ni sama...

Post by maci » Fri Apr 26, 2019 3:11 am

Znači pratim ovaj forum povremeno već 2 godine i odlučio sam se registrirati samo da napišem ovo jer moja i tvoja priča su slične, da ne mogu biti sličnije. Jedina je razlika što sam ja malo mlađi s obzirom da si na zadnjoj godini fakulteta. Moglo bi se reći da sam ja na polovici tog tvog šestogodišnjeg puta i potpuno te razumijem. Također sam pušio travu redovito dvije godine, a sad puno manje, a što se ostalog tiče sve je počelo s bombonima koji su mu uvijek bili omiljena droga. Konzumirao sam i speed, kokaini i sve to što ide na partyima. Heroin nisam i ne planiram. Drogiram se 10-15 puta godišnje i generalno ne osjećam da gubim kontrolu ali sve je to jako utjecalo na moj život. U zadnjih dva mjeseca sam živio nikad gore po tom pitanju i naredalo se dosta takvih izlazaka u kratkom vremenu. Također mi se događa da i naizgled najneviniji izlasci ispadnu oni u kojima se izdrobim. Prije par tjedana sam si to dopustio nakon što sam se napio, a bio sam u društvu u kojem se nitko ne drogira. Nekad mi se čini kao da droga nađe mene a ne ja nju. Zbog toga sam u zadnja 2 tjedna uzeo pauzu od svega i također mi je pomoglo što sam kao ti išao doma prošli vikend. Ja sam treća godina faksa i nikad nisam bio gori nego ove godine. Najveći problem je što sam postao nezainteresiran za baš sve. Neznam, glupo mi je i ponavljati sve što si ti napisala. Što se tiče društva, također sve isto. Prijatelji koji ne žive kao ja su mi postali dosadni i nemamo zajedničkih tema. Kolege s faksa uopće ne podnosim i izbjegavam ih. Doslovno sam postao zavidan na ljude koji obavljaju sve svoje obaveze, žive normalno i sretni su sa takvim životom. Što se tiče prijatelja koji se drogiraju s njima o ovakvim temama o kojima pričamo ovdje ne mogu pričati jer oni to vjerojatno nebi razumjeli ili me ne bi shvatili ozbiljno. Iskreno kad bih mogao živjeti normalno i biti kao jedan od svojih vršnjaka s faksa unatoč drogiranju ja ovo vjerojatno ne bih ni pisao. Jednostavno nazadujem u svim aspektima života, možda je to i depresija. Inače sam vedra osoba i pokušavam sve gledati s pozitivne strane, pa možda to sve i nesvjesno potiskujem. Ja u svom životu ne radim ništa korisno i zbog toga osjećam grižnju savjesti, a svejedno ništa ne poduzimam. Jednostavno se ponašam u skladu s onim kako me doživljavaju koji osuđuju moje drogiranje.

Spreman sam za promjene i odlučio sam jednostavno ne konzumirati ništa, pa čak ni alkohol i malo se izolirati od ljudi općenito. Nastojim svaki dan prošetati, općenito živjeti zdravije i uvesti nekakav red. Želim da mi se vrati motivacija za sve uobičajene stvari u životu. Za sad ne osjetim neke promjene, ali vjerujem da će doći s vremenom. Da se razumijemo, ja ne smatram svoj problem s drogom jako ozbiljnim, pogotovo kad uzmem u obzir kakvih sve priča ima na ovom forumu, ali sam zabrinut u kojem smjeru vodi moj život, a za to je definitivno kriv moj lifestyle i potrebne su mi neke promjene.

Ja ti ne mogu savjetovati nešto jako pametno jer i sam imam problem, ali stvarno mislim da ako se na neko vrijeme izoliraš od ljudi da ćeš biti bolje. Uostalom samoća i nije ništa nužno loše i mislim da bi svi naučili nešto kad bi se malo izolirali na neko vrijeme. Ja mislim da će mi to pomoći jer ću razbistriti glavu i istovremeno se maknuti od lošeg utjecaja na sebe.

220mg
Posts: 19
Joined: Thu Apr 05, 2018 7:14 pm

Re: Ne znam ni sama...

Post by 220mg » Fri Apr 26, 2019 11:10 am

Nije sve u zivotu bit spucan, izlazit i druzit se s kojekakvim ekipama. Ti kazes dosadni ti ovi sto piju alkohol, sta bi rekla na ljude koji su totalno straight? A eto opet zive zadovoljno i sretno.. Tvrdim da nijedan narkoman pa ni rekreativni vikendas nije ni jedno ni drugo,

Probaj taj faks izgurat, ako ne mozes onda radi i zaradi. Rad je napravio covjeka. Marka koju zaradis je 100x vrijednija od one koju ti mater i otac daju.
Takodje fizicka aktivnost radi cuda. Svaki dan se moze i treba trenirat. I zamijeni narkomaniju necim produktivnim, zamisli umjesto sto svaki vikend provedes 10 sati na partiju i jos 10 u pranju na afteru, pa spavas 20 u komadu - citas neku knjigu? Pa to bi bilo 50 procitanih knjiga za godinu dana, znas kakav je zaokret u samoj pojavi i razmisljanju covjeka koji je nesto procitao.

Post Reply