Forum za podršku u oporavku

Pozdrav ljudi. Za početak, novi sam korisnik foruma i NISAM OVISNIK, prijavio sam se jer ne znam kako pomoći prijatelju. Vjerujem da je bilo onih koje je sram u početku pa pišu da pitaju za prijatelja al eto, ovo je sad stvarno tako

Da ne duljim nepotrebno - prijatelj, 34 godine, ovisan o GHB/GBL-u. Tekući ekstrazi, droga za silovanje, sredstvo za čišćenje - nekoliko je varijanti. Vjerujem da ima ljudi koji su upoznati s time.

Prva ovisnost prije tri godine, trajanje nekih 6-8 mjeseci. Inducirana koma ga je spasila. Od tad na normabelima i xanaxima, rekreativno speed, koks, bonkasi. Pije vikendima u izlasku. Prvi relaps prije godinu i kusur, tri tjedna, starci ga doma zatvorili u kuću i izvukli. Drugi relaps prošle godine u novembru, prekinuo s curom i krenuo - speed i GHB/GBL. Od tad se drogira. Završio na hitnoj desetak puta, bio u psihijatrijskoj bolnici 10 dana (zatvoreni odjel), par puta na psihijatrijskoj intenzivnoj i par puta na klasičnoj intenzivnoj.

Obzirom da se čovjeka ne može prisiliti na liječenje a on kategorički odbija svaki pokušaj, registrirao sam se ovdje da pitam ljude s jednim i drugim iskustvom što napraviti i kako probati čovjeku objasniti da nije dobro. On navodno par puta spomenuo da je našao neke klinike ali kad ga se pita "jel idemo", nema šanse.

Hospitalizacija je bila u nedjelju, prvo intenzivna u bolnici pa prebačaj na psihijatriju. Krizira brutalno. Negira da mu je išta, nije on ovisan ni o čem, želi doma. Što napraviti?

Hvala unaprijed na savjetima i nadam se da nisam nikoga uvrijedio, nije bila namjera.

nikad cuo za ghb/gbl

toga u srbiji nije bilo kada sam se ja drogirao

inace to sto pises da se on drogirao neko vreme pa se onda "spasao" i bio na normabelu i xanaxu a rekreativno spid, kokain i exeri znaci da on nikada nije ni prestao da se drogira.

dokle god on ne prizna prvo sebi pa drugima da je narkoman i ne pozeli da se leci nema od lecenja nista

to "vikend lecenje" da bi se zadovoljili roditelji ili trabunjanje kako bi se skinuo kada je uradjen su prazne price. skidanje sa droge je ozbiljan i tezak "full time job" koji traje godinama i kojem on treba da se posveti 200%

sta vi mozete da uradite? da pokusate da ga ubedite u ozbiljnost situacije i neophodnost lecenja ali na kraju opet sve zavisi od njega

Ne moze se pomoc nekome ko ne zeli da mu se pomogne. Mozda u trenutcima kad ga pusti ili nestane love i droge pocme plakat da se zeli skulinut ali cim diler zazove nema prijatelja ni skidanja.
Ako ti je stvarno prijatelj i ako ga volis nemoj mu posudjivat pare i cekaj dan kad ce mu doc do glave.
Po ovemu sto si nam isprico....pripremi odijelo...nazalost zvuci kao da ces mu prije na sprovod nego ista....

Mali update - u međuvremenu je bio dva tjedna na psihijatriji (po ne znam koji put), pristao na "lijecenje" - da ga se prebaci u Zagreb na dva tjedna. Ispostavilo se da se na to pristalo samo da se udovolji familji, to se odradilo, vratio se doma i nakon tri dana ponovno poceo. Subota intenzivna, nedjelja psihijatrija. Sad je tamo. Nema problem, ne pristaje na lijecenje. Roditelji su definitivno premekani, prijatelji nemaju efekt niti itko postize ista. Da ga roditelji prebiju ili sta?

Pripremi odijelo...

Pozdrav.. te sintetike kao GHB su zeznute, koliko sam čuo...Što se bilo kakvog pokušaja liječenja tiče, NIŠTA dok on sam ne shvati da je u problemu. Na žalost, nekima treba dugo, pa razviju sekundarne dijagnoze , od te kemije pogotovo.
Dakle, na silu, ništa. Sretno

Još uvijek smo na shvaćanju problema. "Ja nisam ovisnik, samo sam destruktivan, treba mi pozitivna promjena u životu, psihijatrije i bolnice mi u tome neće pomoći nimalo, nema šanse da idem na bilo kakvo liječenje"

To je priča. Nađene su klinike u Europi koje nisu klasične komune nego rehabilitacijski centri - odbija se na svaki prijedlog. Nema šanse, kaže.

Modus operandi isti. Par dana doma, urokavanje, hitna, intenzivna pa psihijatrija, na psihijatriji 3, 5, 10, 15 dana i onda van. Ponovno urokavanje i tako u krug već pet mjeseci.

Prolaznik wrote: ↑Thu May 23, 2019 10:30 pm Još uvijek smo na shvaćanju problema. "Ja nisam ovisnik, samo sam destruktivan, treba mi pozitivna promjena u životu, psihijatrije i bolnice mi u tome neće pomoći nimalo, nema šanse da idem na bilo kakvo liječenje"

To je priča. Nađene su klinike u Europi koje nisu klasične komune nego rehabilitacijski centri - odbija se na svaki prijedlog. Nema šanse, kaže.

Modus operandi isti. Par dana doma, urokavanje, hitna, intenzivna pa psihijatrija, na psihijatriji 3, 5, 10, 15 dana i onda van. Ponovno urokavanje i tako u krug već pet mjeseci.

Vjerojatno je prestara tema ali nema veze.
Tvom frendu treba ozbiljno psihijatrijsko liječenje.
Možda leponex, seroquel ili tako nešto. Uz obavezan medicinski nadzor. Čudi me da mu već nisu našli takvu nekakvu trp ako je toliko puta bio na psihijatriji. Inače, ne zove se to bez razloga "droga za silovanje". Par kapi u piće i cura, dečko, pas , nebitno je u nesvijesti. Sad tko bi se normalan htio dovoditi u takvo stanje da bude razbijen, to ne kužim?
Frend zvuči idealan za i.v hors jer je to stanje slično takvom poslije GHB-a. Iako mi čak igla zvuči manje opasna od toga što on radi.
Nadam se da je još živ i da je uspio napraviti korak prema naprijed. "Put od tisuću milja počinje prvim korakom."

Prebaciti ga na benzodiazepine, odraditi slow taper i to je to, uzimao sam i GHB i GBL znam o čemu je riječ, nekako mi najviše vuklo na alkohol a i Lyricu i Neurontin, samo jače.
Glavni efekat je bio disinhibicija, radis ono sto normalan nebi
Sretno